SENZACIONALNO OTKRIĆE PRVIH KOLEKCIONARA FOSILA U BOSNI I HERCEGOVINI - NEUMSKA DOLINA MEGALITA I NEVJEROJATNI 4000 god. stari PRAPOVIJESNI MEGALITSKI DOLMENI (Prehistoric megalithic dolmens of Neum area)

DREVNI PALEONTOLOZI KIKLOPI IZ NEUMSKOG ZALEĐA 

Neumska dolina megalita i čudesno otkriće – u zaleđu Neuma pronađeni veličanstveni megalitski prapovijesni dolmeni - jedinstveni ''prapovijesni klima uređaji'' na gradinama Dinarida, brojni menhiri, kiklopske zidine, okamenjeni tragovi dinosaura, kao i namjerno doneseni simbolički komadi fosila na monumentalne dolmene

Prvi kolekcionari fosila u BiH su bili prapovijesni (ilirski) graditelji megalita i dolmena kod Neuma – veličanstveni pronađeni megalitski dolmen, s jednom  od najvećih pokrovnih kamenih dolmenskih ploča na Mediteranu, krije nevjerojatan dokaz kolekcionarstva fosila iz doba dinosaura od strane prapovijesnih Ilira, u vremenu od prije 4000 godina 

Otkriće (novih) spektakularnih megalitskih prapovijesnih dolmena, kiklopskih blokova, zidina, kao i menhira, Neumu i neumskom zaleđu pridaje regionalni značaj te pokazatelje nevjerojatne vještine geološkog, geotehničkog i inženjerskog znanja u podizanju ovolikog broja, ovoliko kolosalnih (multitonskih) kamenih blokova, na ovakvom izrazito okršenom i subvertikalnom kamenom terenu zaleđa južne Dalmacije; 

( Autor pored jednog od impresivnijih megalitskih dolmena kod Neumskog Gradca (2025)

Ranije i dosadašnje, spoznaje, opisivanja te navodi, o monumentalnoj prapovijesnoj baštini megalitskih dolmena na ovim područjima te bližem okruženju (Hercegovina, Dalmacija, Crna Gora, Albanija)

Ukoliko krenemo promatrati, ili pak iščitavati, raznorazne, poglavito danas sveprisutne internetske, odnosno javno dostupne, izvore informacija, literature ili spoznavanja, vrlo brzo možemo uvidjeti kako, na temu prapovijesnih megalitskih dolmena, a vezano isključivo za ove naše prostore krša Dinarida, te poglavito fokusirano na ove naše prostore Hercegovine, kao i susjedne Dalmacije, izuzev pisanja tek nekolicine, pa i doslovno par, upućenijih pojedinaca u ovu tematiku, ne mogu se pronaći gotovo nikakvi suvisliji opisni materijali, pa čak i obični rečenični navodi da je takvo nešto otkriveno na ovim našim područjima, odnosno, da se uopće nešto s takvim opisnim epitetom nalazi na ovim terenima.

Ovdje nam je posve evidentno, da gotovo svi dosadašnji ili raniji, pisci te istraživači (pri čemu se misli na čitavu plejadu domaćih stručnjaka, povjesničara te arheologa), nisu imali, odnosno još uvijek nemaju, doslovno niti jednog napisanog ili opisanog slova na tematiku prapovijesnih dolmena u okviru ovih naših prostora Hercegovine te Dalmacije. O razlozima ovih nedvojbenih vidljivih činjenica, nećemo ovdje trošiti uopće riječi, već ćemo se u nastavku isključivo osvrnuti na ono nasuprotno, dakle na ono pozitivno, odnosno na ono, i na one, od kojih, ili čijih, se strana mogla čuti ili vidjeti, jasna napisana riječ o ovom toliko vrijednom, značajnom, kao i atraktivnom, obliku kulturno-povijesne, graditeljske, baštine, koja je poznatija pod nazivom ''prapovijesni dolmen'', a da je takav opis ili navod napisan isključivo u kontekstu prisustva ove svjetski vrijedne te značajne povijesne monumentalne baštine na ovim našim područjima.

Ukoliko u tom kontekstu krenemo s najpopularnijom, a danas uz korištenje AI metoda traženja ili opisivanja, i zasigurno vrhunski sveopsežnom, internetskom tražilicom google, s prostim ili jednostavnim unošenjem izraza ''prapovijesni dolmen'', jasno ćemo moći vidjeti veći dio svih tih dosadašnjih tekstualnih, ali i fotografsko-promotivnih, izvora u kojima se prezentiraju određeni vidovi te lokaliteti prapovijesnih dolmena na ovim našim područjima (Hercegovina, Dalmacija, okolica).

- - > prapovijesni-dolmen-google

Vidimo dakle da osim radova, medijskih napisa, članaka, iza kojih stoji autor ovog bloga, postoji još par ili tek minorna količina njih, gdje se jasno navodi ili opisuje izraz ''prapovijesni dolmen'', koji ponegdje posjeduje i dodatak epiteta ''megalitski'', budući da on i jest neporecivi megalitski spomenik monumentalne baštine prapovijesnog perioda. Među prvima od takvih medijskih napisa ili članaka, vrijedi zasigurno spomenuti, upravo kao jedan  preliminarni, ekskluzivni, pa i najraniji, jasni medijski spomen te opisivanje, barem kao svojstva mogućnosti ili potencijalnosti, jednog upečatljivog megalitskog objekta u zaleđu Omiša, kao prapovijesnog dolmena, koji je još uvijek javno dostupan na adresi ( link priložen ispod), te u kojem je još prije više od 10-ak godina prezentiran jedan zaista neporecivo upečatljivi megalitski, te po svemu sudeći istinski pravi prapovijesni dolmen.

- - > secret-croatia-blog-dolmen

Nakon ovog, izvjesnog, ekskluzivnog te preliminarnog medijskog napisa o mogućem ''prvom'' razotkrivenom prapovijesnom dolmenu na području Dalmacije, trebalo je proći još nekolicina godina vremenskog perioda, da bi dočekali nešto što se uistinu može okarakterizirati kao jedan prvi pravi i najdetaljniji, pa i znanstveni, opis, odnosno medijski članak, u kojem je na jedan jako detaljan način, obogaćen s brojnim fotografijama s terena, te iz drugih krajeva svijeta i okolice, prezentiran te opisan upravo identičan ovaj lokalitet u zaleđu Omiša. Riječ je o jako vrijednom te detaljnom (popularno-znanstvenom) radu, odnosno članku, od vrijednog istraživača i proučavatelja ilirske baštine i mitologije iz Imotskog, Mate Puljka, koji je također javno dostupan na slijedećem linku :

- - > Mate Puljak - prapovijesni dolmen - članak

Kao što svi možemo uvidjeti čitajući ovaj vrijedni, na 97 stranica opisani, članak od gosp.Mate Puljka, o prapovijesnom dolmenu u Tugarama u zaleđu Omiša (danas nažalost poznatijem u medijskom smislu po stravičnom požaru koji je bio upravo ovih dana, i za što se od strane autora ovog bloga izražava velika suosjećajnost i žaljenje zbog ove velike katastrofe u ovom toliko impresivnom, prekrasnom, drevnom ilirskom rajskom kutku Dalmacije ), riječ je o jako monumentalnoj kamenoj tvorevini, odnosno zdanju, koji upravo posjeduje brojne morfološko-strukturne, ali i moguće kronološko-prapovijesne, analogije na ovim promatranim te proučavanim područjima u Hercegovini, kako onoj južnijoj te mediteranskoj, tako isto i na neočekivanim puno višim, pa i planinskim, predjelima Hercegovine. Te, kao što će zasigurno dio iskrenijih te zaintrigiranijih čitatelja ovog velikog rada od M.Puljka, i svih onih koji će isto tako detaljno pogledati opsežnu fotogaleriju koja slijedi tek iza ovog velikog rada kojeg upravo čitate, zamijetiti, jest činjenica da se upravo ogromna morfološka, pa i arhitekturna, podudarnost ovog upečatljivog megalitskog prapovijesnog dolmena u Tugarama iznad Omiša u Dalmaciji, uvelike razlučuje na mnogobrojnim primjerima sličnih, ponekad i gotovo identičnih, megalitskih te prapovijesnih (kao takvih nedvojbenih prapovijesnih i vještačkih, ljudskim rukama proizvedenih) dolmenskih struktura u zoni zaleđa Neuma, područja uokolo Popova polja i Ravnog, ali i na pojedinim specifičnim, a time i značajnijim područjima južne Dalmacije kao što su zone i areali uokolo donje Neretve, zone Metkovića, drevne župe Vidonje, te područja Ploča i djelomično i Vrgorca. Rad od M.Puljka u kojem se opisuje megalitski dolmen u Tugarama, osim što predstavlja svojevrsni pionirski opisni rad o dolmenima u Hrvatskoj, zaista predstavlja neporecivo jedan jako detaljan, minuciozan, pa i stručan, pristup ovoj toliko zapostavljenoj te ignoriranoj tematici u okviru prapovijesne arheologije domaćih područja krša Dinarida, pa i šireg područja, koji bi trebao predstavljati svakome onome budućem zainteresiranom pojedincu za uvide u ovu megalitsku prapovijesnu te ilirsku baštinu, jedno obavezno štivo za pročitati, ali i jedan svojevrstan referentan okvir iz kojega će se moći spoznati određene jako bitne karakteristike ovih monumentalnih drevnih graditeljskih čuda. To je pogotovo izraženo uslijed jedne zanimljive te neporecive činjenice kako je upravo ovaj pronađeni lokalitet s upečatljivom te jedinstvenom dolmenskom megalitskom strukturom u zaleđu Omiša te dijelu srednje Dalmacije, proglašen kroz određene čitanije medijske te lokalne portale kao jedna velika senzacija, i to s potpunim opravdanjem :  

- - > senzacionalno-arheolosko-otkriće-portal-dalmacija-danas

Isto tako, u pogledu dosadašnjih te ranijih, navoda ili bilo kakvih medijskih opisivanja, megalitskih prapovijesnih struktura ili zdanja, koja bi odgovarala strukturama poznatih dolmena, ne smijemo zaboraviti spomenuti pronađene, fotografirane, kao i medijski promovirane, megalitske objekte na području otoka Cresa u Hrvatskoj, koji su još u vremenu od 2006. godine, promovirani kroz dvije fotografije javno dostupne na internetskoj stranici, te jako poznatoj svjetskoj bazi megalitskih građevina – megalithic.co.uk : 

- - > tramuntana-dolmeni-megalithic-co-uk

Ovdje je vidljivo također riječ o megalitskim strukturama, kakve se mogu pronaći zaista na mnogobrojnim lokalitetima diljem Hercegovine, kao i Dalmacije, no, što je jako bitno za naglasiti, jest činjenica da se ovakvi monumentalni megalitski objekti, koji se posve opravdano mogu tretirati kao upravo naše Dinarske verzije prapovijesnih dolmena, nalaze gotovo isključivo u bližoj ili široj okolici, odnosno razdaljini, određenih gradinskih ilirskih kompleksa.

U nešto novijem vremenskom periodu, svakako nam vrijedi spomenuti i noviju internetsku, odličnu, stranicu, iz susjedne republike Hrvatske pod nazivom budni div (budni-div-link), upravo namijenjenu promociji megalitskog i ostalog sličnog, a ujedno danas od strane službenih povijesno-arheoloških narativa te institucionalno-akademskih (u prijevodu političko-režimskih) okvira, uvelike prešućivanog, ignoriranog te zanemarivanog drevnog baštinskog bogatstva, a što uključuje i naravno ove upečatljive megalitske dolmenske spomenike te njima slične monumentalne strukture. Ono što je jako pri tome zanimljivo, a ujedno je i usko vezano upravo za tematiku prapovijesnih dolmenskih spomenika, što možemo pronaći te pročitati na ovoj vrijednoj internetskoj stranici (Pešunova-vaga-budni-div), tiče se jednog novije razotkrivenog, te kao takvog (mogućeg ostatka prapovijesne vještačke konstrukcije dolmenskog tipa) ovdje i opisanog, lokaliteta Pešunova vaga na području pokrajine Like u Hrvatskoj. Kao što se može vidjeti te iščitati iz ovog jako zanimljivog članka, riječ je ponovno o monumentalnoj konstrukciji koja je prostorno vezana uz neposredno prisutne ilirske, odnosno prapovijesne, gradinske, kao i gradinama slične, moguće i van-gradinske, komplekse. Isto tako, na ovoj identičnoj prethodno spomenutoj vrijednoj internetskoj stranici, također možemo uvidjeti vrlo sličan pronalazak, odnosno jedan poprilično noviji medijski napis i članak u kojem se opisuje, otkriće, izgledom i formom zaista neporecivog dolmenskog tipa strukture, ustvari kao takvog i prozvanog – megalitskog dolmena, na već od ranije jako dobro poznatom, pa i valoriziranom, lokalitetu Kiklopske zidine kod Brčkog na sjeveroistočnom dijelu Bosne.

- - > dolmen-kiklopske-zidine

A da se i na susjednom jugoistočnijem području u odnosu na ove naše prostore, konkretnije području Crne Gore, kriju određene upečatljive prapovijesne monumentalne strukture, koje se također, pa i gotovo neporecivo s obzirom na svoje arhitekturno-morfološke te stilske karakteristike, mogu odrediti kao pravi prapovijesni dolmeni, pokazuje nam jedan nevjerojatan slučaj senzacionalnog otkrića tzv. Bjelopavlovića tumulusa u blizini Danilovgrada. 

- - > Bjelopavlovića-tumulus-link

Ovdje je se zaista pokazala jedna jako fascinantna, pa i senzacionalna, činjenica, kako se u svojoj primarnoj monumentalnoj arhitekturnoj strukturi ovdje nalazi doslovna te neporeciva kamena konstrukcija karakterističnog grobnog dolmena. Ovdje je riječ o, izvorno podignutoj zaista jako monumentalnoj kamenoj konstrukciji vapnenačkog dolmena sastavljenoj od više uspravljenih kamenih ploča (tzv.ortostata) koji su u formama bočnih kamenova stubova, nad koje je očito jako pažljivim te vještim tehnikama gradnje, postavljen jedan ogroman kameni pokrov u formi jedne ogromne kamene vapnenačke ploče. Ustvari, ovdje vidimo jedan zaista karakterističan i prepoznatljiv oblik pravog dolmena, međutim koji je, nakon te prvotne izgradnje, a ponovno u gotovo identičnom, ili tek nešto naknadnom vremenskom periodu prapovijesti, moguće čak i odmah poslije ove prvotne izgradnje vapnenačke megalitske konstrukcije pravog dolmena, bio u cijelosti iznad te uokolo prekriven zemljanim materijalom, pri čemu se u konačnici proizvela jedna prava ili neporeciva konstrukcija monumentalnog stožastog tumulusa, sličnog upravo i svjetski najpoznatijem primjeru dolmena Menga u Španjolskoj, te brojnim sličnim tumulusima-dolmenima na području Europe, Azije te Bliskog Istoka. Kao što se može vidjeti iz nekolicine jako zanimljivih opisa te internetskih stranica gdje su javno dostupni uvidi, opisi te fotografije ovog veličanstvenog prapovijesnog zdanja u Crnoj Gori ( prethodni link), osim same intrigantne megalitske arhitekture tipa dolmena, posebnu, ali i jako indikativnu te oglednu, pažnju plijeni naknadno pokazana kronološka pripadnost, odnosno starost same ove monumentalne prapovijesne dolmenske grobnice koja se, nakon prvotno određene starosti oko 1850 god.pr.Kr., pokaza znatno starijom, i to u vrijeme upravo kasnog eneolitika, u periodu oko 2400 god.pr.Kr. Ovo nam, upravo poput pojedinih još recentnijih primjera kronoloških istraživanja te kronoloških pokazatelja jako slične, gotovo identične, starosti u periodu kasnog eneolitika, kao što je recimo primjer prapovijesnih istraživanih tumula na čuvenoj dalmatinskoj planini Biokovo (link-biokovo-4500-god-tumuli), sasvim jasno i neporecivo pokazuju jednu novo spoznatu činjenicu, a na koju je upravo autor ovog bloga kojeg čitate još od ranije ''upozoravao'', odnosno upućivao, a to je da su brojne naše prapovijesne monumentalne građevine, kako grobne gomile, tako i prateće još monumentalnije prapovijesne gradine, nose veću starost nego li se to dosad razmatralo, opisivalo, definiralo, utvrđivalo i slično. I tu je riječ o periodu koji pretežito datira u rasponu od kasnijeg eneolitika pa do perioda ranog brončanog doba. Dakle, ovdje imamo monumentalne, i to izrazito mnogobrojne, kamene prapovijesne građevine, ali i čitave monumentalne kamene komplekse, koji imaju svoju izvornu dataciju u vremenski period koji prethodi izgradnji monumentalnih kamenih građevina službeno definirane ''najstarije'' europske civilizacije te kulture, one na otoku Kreti, koju poznajemo kao Minojska kultura, odnosno civilizacija. Da li ćemo toga postati svjesni konačno, evo i nakon što  vidimo neke neporecive, pa čak i stručno-znanstveno utemeljene te pokazane dokaze, kao što su navedena kronološka C14 proučavanja izvorne starosti tih monumentalnih prapovijesnih zdanja, ne ovisi ni o kom drugome, nego li samo o nama. Odnosno, da li ćemo postati svjesni kakvo baštinsko, ustvari koliko staro, a koliko ujedno monumentalno te mnogobrojno, bogatstvo, posjedujemo na ovim našim prostorima, to se svi možemo, ali i trebamo, zapitati. Jer, svako pitanje, potražuje i odgovore, a nedostatak ili ignoriranje takvih pitanja, stvara od naše djece ili naših potomaka, odnosno budućih naraštaja koji će svojim životima nasljedovati ovo područje po kojem mi danas hodamo, buduće ''zombi'' osobe, osobe kojima vlastiti korijeni i vlastiti povijesni, ustvari prapovijesni, identitet, uopće ne predstavlja nikakvu kariku u životima, a što bi u tom slučaju predstavljalo poraz i njih, ali i nas danas. Stoga, bi se svakako trebali upitati, da li smo svjesni, kakvi su, koliko brojni, koliko stari i koliko monumentalni, naši povijesni korijeni ?  

Ukoliko promotrimo još malo jugoistočnije područje od ovog našeg područja krša Dinarida, i to konkretnije područje današnje Albanije, koja u današnjim recentnijim periodima biva sve više otkrivenija, te posjećenija u višestrukim pogledima (turizam, kultura, itd.), možemo upravo po pitanju prapovijesne monumentalne baštine u formama megalitskih dolmena, pronaći jedan izrazito zanimljiv primjer, koji nije samo zanimljiv, ili pak atraktivan, već je i jako analogan te ogledan, primjer nečega kakvoga se upravo može pronaći na popriličnom broju lokaliteta u nas, diljem Hercegovine, kao i susjedne Dalmacije. Ovdje se radi o poprilično populariziranome, te s velikom utemeljenosti i valoriziranom, drevnom prapovijesnom lokalitetu poznatijem kao dolmen iz Vranishta (Vranisht dolmen). Riječ o zaista jednom vrhunski atraktivnom prapovijesnom te monumentalnom lokalitetu, koji već na prvi pogled gledatelja upućuje na jasan, pa i neporeciv, odnosno karakterističan izgled te formu pravih megalitskih prapovijesnih dolmena. I naknadnim pogledom na sve javno dostupne informacije, već vidljive po ukucavanju riječi dolmen Albania, ili pak Vranisht dolmen, možemo spoznati jasnije određene pripadne činjenice vezane za ovaj toliko upadljivi monumentalni objekt baštine Albanije. Iz već čitavog niza prisutnih te objavljenih informacija, jasno ćemo uvidjeti da je ovaj drevni objekt opisan te zaveden kao jedinstveni takav monumentalni drevni spomenik u čitavoj današnjoj Albaniji, s nepostojanjem (ili barem dosadašnjim nedostatkom otkrivenih ili pak opisanih identičnih ovakvih monumentalnih spomenika te objekata iz prapovijesnog perioda) sličnih analogija na prostorima Albanije. Iako postoje spominjanja da se radi o prirodnoj tvorevini, na pojedinim izvorima, ili pak objavljenim člancima, još uvijek javno dostupnima, kao npr. : Članak-Vranisht-dolmen, možemo pak u nastavku članka s prijevodom na engleski, uvidjeti, odnosno pročitati, kako su i pojedini arheolozi iz Albanije, vezano za ovaj monumentalni spomenik, odredili, odnosno opisali ga, kao ''tabla bogova'', ili pak poput produkta prapovijesne arhitekture s nazivom ''stijena sa nebom''. Osim toga, na internetu te internetskim tražilicama mogu se pronaći neki zaista jako zanimljivi opisi te prikazi ovog, prema svemu sudeći jedinstvenog monumentalnog spomenika iz prapovijesti na području Albanije:

- - > Vrahisht-dolmen-instagram

Ukoliko pak pogledamo nadalje nastavak prethodno ranije prikazanog, odnosno linkanog, uratka o ovom megalitskom prapovijesnom spomeniku u Albaniji, vidjeti ćemo također kako se u blizini ovog monumenta nalaze i određene podudarne, no ne točno ovakve, pojavnosti, kao i određene prapovijesne špilje, nakon čega je zaključeno kako ovaj čudesni monument u neporecivoj formi pravog prapovijesnog dolmena, predstavlja jedinstveni spomenik takve vrste u Albaniji, koji je još uvijek obavijen velikim velom tajni te nedokučen i još uvijek bez konačne identifikacije. U svakom slučaju, ne samo analogija te podudarnost u smislu izgleda, arhitekture te forme samog ovog kamenog, monumentalnog, spomenika u Albaniji, već i način na koji su to Albanci, kao i lokalni stanovnici bili tretirali, a u posljednje vrijeme i valorizirali s jako velikim stupnjem davanja jednog senzacionalnog te jedinstvenog značaja za čitavu čak zemlju, može nam, a i treba, nam predstavljati smjernicu koja nam kazuje kolike, kakve, koliko stare te koliko atraktivne, senzacije i dragulji, drevne prošlosti, koji još uvijek čekaju na svoje potpuno razotkrivanje, se kriju na ovim našim područjima krša Dinarida.

 

Vrativši se nadalje ponovno tematici dosadašnjih (medijskih, literarnih, ostalih) navoda o megalitskoj dolmenskoj ili pak sličnoj monumentalnoj baštini ovih prostora, te ukoliko pri tome krenemo sagledavati isključivo prostore Hercegovine, dolazimo do jednog ranijeg, a opet ne toliko davnog, već čak i u određenom smislu recentnijeg, medijskog napisa, koji je obišao s popriličnim zanimanjem i druge okolne medije, a u kojem se opisuje pod naslovom ''U Hercegovini otkriven prvi dolmen u ovom dijelu Europe?'', jedna pronađena i bez ikakvih sumnji jako atraktivna, megalitska struktura u okolici Nevesinja na području istočne Hercegovine ( dolmen-Nevesinje-link ). Kao što će svi oni koji otvore ovaj članak, te svi oni koji pogledaju priloženi video (doduše vrlo kratkog trajanja) unutar ovog članka, s uvažavanjem svega ovdje prethodno opisanoga, ali i linkanoga, moći uvidjeti, jest činjenica da nipošto ovaj megalitski konstrukt nije ''prvi'' megalitski dolmen u ovom dijelu Europe, pa niti u užem lokalnom smislu, već s druge strane predstavlja po svemu sudeći određenu formu prapovijesne, ajmo tako reći polu-dolmenske, strukture. Izuzev svih ovih prethodno navedenih slučajeva, bilo kakvih, a posebice onih javno dostupnih, jasno i suvislo opisanih te medijski prezentiranih, lokaliteta sa određenim vidovima megalitskih prapovijesnih dolmena, ili u krajnjem slučaju dolmenskih struktura, nema gotovo u figurativnom smislu ''niti na kapaljku'', a što nam s određene strane jasno sugerira koliko je ovo polje, ili pak ovo područje, prapovijesne arheologije, pa i arheologije općenito, vezane za ove naše krajeve krša i prostora Dinarida, još uvijek obavijeno jednim ogromnim velom tajni. U prijevodu riječ je o tematskoj te dosada (ne)istraženoj ili (ne)proučenoj, odnosno doslovno neotkrivenoj, ''bijeloj ploči'' domaće prapovijesne arheologije. No, da ne bude sve u pesimističnim te negativnim kontekstima ili epitetima (pr)ocijenjeno, zahvaljujući slobodnom pisanju na internetu, blogovima i društvenim mrežama, kao i zahvaljujući upravo nekolicini rijetkih, ponajprije neovisnih, (o službenim vladajućim institucionalno-akademskim, muzeološkim, te ''inim'', okvirima arheoloških pisanja, te narativa) neuokvirenih, samostalnih, istraživača, proučavatelja, odnosno pojedinaca, koji su iskreno i sa ogromnom strašću usmjereni te zaintrigirani za ovu namjerno prešućivanu, ignoriranu, ušutkavanu, ali i namjerno cenzuriranu, tematiku prapovijesnih megalitskih spomenika iz vremena prije helenizma,  samo zanimanje za ovu toliko ne samo atraktivnu, toliko brojnu, impozantnu, već i toliko značajnu i potencijalnu, kulturno-arheološku baštinu ovih naših krajeva Hercegovine i Dalmacije, je u posljednjem desetljeću, u figurativnom smislu dobilo jedno zaista ogromno ubrzanje. I što je najzanimljivije, neporeciva situacija na našim terenima (krša, ali i šuma, brda i planina, Hercegovine te susjedne Dalmacije, kao i isto tako i Like, Istre te Crne Gore) u pogledu ili kontekstu čega sve, i kakve, odnosno koliko monumentalne, koliko brojne, te koliko ujedno i prastare ovakve megalitske drevne baštine se krije ovdje, je takva, da je ubrzanje ovog interesa kod svekolike čitateljske javnosti bez ikakvih dvojbi zagarantirano.

Nakon što smo u konačnici ovog uvodnog poglavlja, uvidjeli dosadašnje spomene, radove ili opisivanja vezana za tematiku ilirske monumentalne baštine megalitskih prapovijesnih dolmena, u nastavku ćemo fokusirano krenuti iščitavati te opisivati sve ono što se tiče novijih, recentnijih, ali i nekih ranijih, spoznaja te otkrića autora ovog bloga, koja su se dogodila na toliko interesantnom, i još uvijek pravom neotkrivenom arheološkom eldoradu čitave regije – prostoru zaleđa Neuma.

 

O megalitskim prapovijesnim spomenicima i baštini dolmena zaleđa Neuma

Autor pored jednog od brojnih razotkrivenih kiklopskih ilirskih zidina u zaleđu Neuma – 8mj.2026.

Za megalitsku spomeničku baštinu Neuma, brojni zainteresirani čitatelji, te šira i medijska  javnost, imala je puno prigode ranijih godina, spoznati te uvidjeti jednu neospornu činjenicu koja nam kazuje kako ovaj prekrasan i najtopliji, izrazito mediteranski, predio Bosne i Hercegovine, predio priobalja, kao i zaleđa, Neuma, krije čudesnu i nažalost još uvijek gotovo nimalo iskorištenu (kulturno-turistički), valoriziranu te (službeno) promoviranu ili brendiranu, monumentalnu kamenu baštinu iz najmlađih prapovijesnih razdoblja. Ovdje je riječ o megalitskim, ili u posljednje vrijeme popularno (kolokvijalno) prozvanim – kiklopskim zidinama, megalitskim bedemima unutar gradina i gomila, ali i o nečemu što se u ovakvim pojavnim oblicima gotovo nikako ili tek izrazito malo, može pronaći ne samo na širem području ili ovom dijelu Europe, već i u čitavom svijetu. Naime, govorimo o jako specifičnim, za područje Neuma, njegovog neposrednog zaleđa te priobalja, karakterističnim formama megalitskih prapovijesnih dolmena, kao i menhira, te prijelaznih oblika dolmena i menhira, koji su podizani mahom na nevjerojatnim, izrazito teško pristupačnim, jako okršenim vapnenačkim kupastim uzvišenjima, od kolosalnih kamenih blokova i ploča čija težina redovito prelazi desetak, dvadeset, a ponegdje i preko trideset, pa čak i do 50 i više, tona.

( Jedan od kolosalnijih megalitskih dolmena koje je autor otkrio na području zaleđa Neuma, s pokrovnom pločom težine oko 50, moguće i više, tona. )

Naravno, da ovdje moramo naglasiti činjenicu da su megalitski dolmeni izrazito poznata, dobro opisana i gotovo sveprisutna monumentalna baština diljem naše planete, ali megalitski dolmeni, koji su razotkriveni, posjećeni te izbliza snimljeni na području neposrednog zaleđa Neuma, s glavnim žarištem u podnožju planine Žabe pa do samog priobalja, putem neporecivih činjenica na kakvim su točno mjestima izgrađeni, na koji način, i od kakvih te koliko teških (višetonskih kolosalnih) kamenih blokova, s druge nam pak strane pokazuju jednu zaista ogromnu raritetnost i jedinstvenost regionalnog, pa moguće i svjetskog, ranga. U prijevodu rečeno – megalitski prapovijesni dolmeni kakve pronalazimo kod Neuma, (prema svim dosadašnjim spoznajama i otkrićima) ne mogu se pronaći nigdje drugdje u svijetu, a da su građeni u ovolikoj količini (po jedinici površine), na ovakav način, na točno ovakvim geološkim mjestima, te od točno ovakve vrste i formi stijena, kakvi su rečeni na području Neuma. Naravno, da na prostorima susjedne Hrvatske, točnije Dalmacije, jednog dijela Crne Gore i Albanije, Istre, pa čak i manjeg dijela Slovenije (s krškim reljefom), te posebice na drugim područjima Hercegovine, postoje, koliko toliko slične forme megalitskih prapovijesnih dolmena, no njihov (maleni) broj, kao i manja kolosalnost (kao što se to može razvidjeti u početnom opisnom poglavlju ovog članka), u odnosu na one s područja zaleđa Neuma, pridaje jednu veliku neusporedivost, bar dok se negdje, po svemu sudeći na području južne, te južnog dijela srednje, Dalmacije ( uključujući i otoke), ne pronađu, uvjetno rečeno ''podudarne'' prostorne količine i forme, megalitskih drevnih dolmena, ili dolmenskih monumentalnih struktura, koje bi bile usporedive s onima kod Neuma. A koliko su, recimo adekvatno iskorišteni, valorizirani, promovirani, turistički brendirani, pa čak i kao nešto od nacionalne kulturne važnosti te prepoznatljivosti možemo jasno uvidjeti na primjeru nedaleke jugoistočne zemlje Albanije, gdje su od ranije razotkriveni megalitski dolmen u jednoj ogromnoj mjeri ne samo valorizirali i iskoristili, već su taj lokalitet pretvorili u jednu top rekreativno turističku destinaciju primamljivu nebrojenim rekreativnim turistima, planinarima, šetačima, i sličnim rekreativcima iz zemlje i okolice ( prethodni linkovi). U tom kontekstu onda možemo samo spomenuti jednu zaista fantastičnu, od strane autora ovog teksta, tek u novije vrijeme razotkrivenu, neporecivu činjenicu – kako se na prostoru neposrednog zaleđa Neuma, ali i znatnog dijela priobalnog pojasa, krije doslovno na stotine i stotine (morfološko-kronološki) podudarnih pravih ''kopija'' prethodno navedenog, i kao takvog jedinog poznatog te valoriziranog, megalitskog prapovijesnog dolmena u Albaniji. Broj svih takvih prepoznatih, detektiranih, kao i jednog dijela izravno posjećenih te detaljno fotografiranih, megalitskih prapovijesnih dolmena na području Neuma, je toliko velik i jedinstven, da čitav ovaj relativno manji pojas jugoistočne Hercegovine slobodno možemo prozvati kao Neumska dolina dolmena.

Pa idemo vidjeti gdje se nalazi, jedna prava, u širem prostornom ili regionalnom smislu, jedinstvena, figurativno prozvana – Neumska dolina megalita ? Glavno žarište NDM-a krije se na jednom ne toliko širokom, koliko prostorno izduženom području s južnih, jugoistočnih te jugozapadnih, strana prilično dugog planinskog masiva planine Žabe, pri čemu se ključna ili centralna zona s daleko najvećim brojčanim udjelom megalitskih dolmena (i plus menhira) te kiklopskih zidina po jedinici površine, krije unutar prostorne zone omeđene Zelenikovcom i Drijenom na jugoistočnom rubu, preko centralnog područja sa upečatljivim Gradačkim poljem i svim pripadnim selima uz njegove rubove, pa sve do jugozapadnog dijela podnožja planine Žabe, koji ulazi u predio susjedne Hrvatske, odnosno južne Dalmacije na prostoru krajnjeg jugoistoka Metkovića, tj. na području Vidonja, Goračića i okolnih sela te zaselaka, pa sve do područja sela Brestice na krajnjem zapadnom dijelu promatranog prostora. Na čitavom ovom prethodno spomenutom prostoru kriju se, pa možemo slobodno reći, neka od najmonumentalnijih prapovijesnih megalitskih ''ostvarenja'', odnosno monumentalne megalitske gradnje iz vremena puno prije željeznog doba, ne samo na promatranom prostoru Hercegovine, već i čitavog šireg područja, uključujući čak i okvire Hrvatske, odnosno Dalmacije i Crne Gore. Potpuno druga, i za ovu rečenu neporecivu činjenicu apsolutno irelevantna, stvar jest to što je ogroman i to nadpolovično većinski brojčani udio, svih ovdje prisutnih nevjerojatnih oblika monumentalne prapovijesne baštine ( koja uključuje ovdje, osim spomenutih dolmena i menhira, isto tako i megalitske podzidine, obredne vršne gomile, gradine i gradinske bedeme, speleosvetišta, arheoopservatorije, obzidane vrtače i drage, i slične monumentalne zidane ostatke), do dana današnjeg ostao gotovo u kompletnom opsegu totalno neistražen, neproučen, neposjećen, nefotografiran (pogotovo nikada i nigdje fotografiran izbliza tj. in situ s promocijom na internetu i društvenim mrežama), ustvari samim time i nepoznat, odnosno na koncu obavijen ogromnim velom tajni. No, na svu sreću, izrazitim razvojem i kontinuiranim ažuriranjem u smislu javnog objavljivanja te javne dostupnosti – sve većeg broja različitih satelitsko-ortofoto i avionskih snimaka te provider-a, a uskoro, kako je najavljeno i što je očekivano, javno dostupnog specijalnog LiDAR snimka prostora Federacije BiH, autor ovog bloga i teksta bio je u jednoj zaista odličnoj mogućnosti te poziciji da, bar za početnu formu svih ovih čudesnih spoznaja, jasno detektira, zamijeti, odnosno i na taj način razotkrije – ogroman broj rečenih monumentalnih spomenika, koji prema svemu sudeći datiraju još od perioda Cetinske i Jadransko-Ljubljanske faze – eneolitika te ranog brončanog doba, a što odgovara u prosječnom smislu periodu od čak prije 4000, pa i 4500, godina.

U čemu se to ogleda glavna jedinstvenost te specifičnost pripadnih osobina – prepoznatih te razotkrivenih megalitskih dolmensko-menhirskih zdanja, kiklopskih zidina, kao i brojnih megalitskih lokaliteta na promatranom centralnom području neumske doline megalita, promatrano čak i u svjetskim okvirima ? Pa ogleda se u prvom redu u detaljno prepoznatim geoarheološkim karakteristika najvećeg brojčanog udjela svih ovdje prisutnih monumentalnih prapovijesnih dolmena (kao i menhira), uključujući i fantastične megalitske ili kiklopske zidine iz očito identičnog (pra)povijesnog razdoblja kao što su i menhiri te dolmeni na ovom prostoru.

Nekoliko je prepoznatih i zaista fascinantnih, kao što smo rekli – jedinstvenih u širim, pa i svjetskim prostornim, okvirima, geoarheoloških karakteristika koje krase čitav ovaj promatrani te proučeni, ali i detaljno terenski in-situ od strane autora ovog članka propiješačeni, prostorni pojas koji se pruža od jugoistočnog dijela donje Neretve, tj. područja jugoistoka Metkovića (Hrvatska-Dalmacija), preko centralnog područja kao glavnog žarišta jedinstvene megalitske prapovijesne gradnje na širem prostoru Gradačkog polja i južne strane planine Žabe, odnosno područja neposrednog zaleđa Neuma, pa sve do krajnjeg istočnog i jugoistočnog dijela do područja Popova polja, Ravnog, Zavale i zapadnog zaleđa Dubrovnika u Hrvatskoj.  Iz prethodno rečenih razloga, ustvari najnovijih ili recentnijih otkrića te spoznaja autora ovog bloga i članka, u idućim recima ovog teksta prezentirati će se na jedan ekskluzivan način pojedini najreprezentativniji, ujedno i najatraktivniji uvidi te otkrića, koja su se autoru teksta dogodila u prethodnom vremenu na području neposrednog zaleđa Neuma, u području s neposrednih prisojnih ili južnijih padinskih strana planine Žabe, pa sve do primorskog dijela u najneposrednijem zaleđu Jadranske obale.

 

 

Senzacionalno otkriće veličanstvenog megalitskog dolmena sa čitavom velikom prostorijom ispod kolosalne pokrovne ploče, jedne od (naj)većih na čitavom Mediteranu, na kojoj su prapovijesni graditelji podno modificiranog sjedišta postavili jedan specijalni te raritetni komad fosilifernog vapnenca s brojnim lijepo očuvanim fosilima izumrlih školjki rudista iz doba dinosaura – prvo otkriće prapovijesnih ilirskih kolekcionara fosila u vremenu brončanog doba, a moguće i još ranije tijekom eneolitika

 

Jedno od najatraktivnijih, ali ujedno i najzagonetnijih, ili možda bolje rečeno, najmisterioznijih, otkrića koja su se autoru ovog bloga dogodila na području neposrednog zaleđa Neuma, odnosi se na otkriće nekolicine zaista ogromnih, pa i dimenzijskim gabaritima kolosalnih, megalitskih drevnih dolmena, odnosno dolmenskih monumentalnih struktura, podignutim radom ljudskih ruka u vremenu prapovijesti.

Između svih takvih razotkrivenih dolmena, zaista jedan totalno neočekivani pronalazak, uvid ili otkriće, predstavljao je razotkriveni, svojim dimenzijama te arhitekturno-graditeljskom formom, možda i najatraktivniji, pa i naj veličanstveniji, megalitski drevni dolmen, kojeg je autor razotkrio te izravno obilazio bio na području istočnog predjela sela Gradac, u smjeru sela Hotanj Hutovski, kao i sela Prapratnica i Zelenikovac.

Riječ je ustvari o jednom od najupečatljivijih krških uzvišenja na čitavom uzdužnom višekilometarskom pojasu zašiljenih piramidalno-stožastih krških glavica i prominentnih brjegova, koji se proteže od čak krajnjeg sjeverozapadnog, ustvari krajnjeg zapadnog prisojnog podnožja planine Žabe, od područja susjedne hrvatske i drevne župe Vidonje, preko sela Oskrušnica, Dobrovo, pa potom preko središnjeg dijela najvećeg naselja ili sela Gradac, pa sve do istočnog dijela na području sela Hotanj Hutovski te Zelenikovac. Naziv ovog prominentnog i oblikom izrazito dominantnog krškog stožastog uzvišenja nosi zanimljivi toponim Gače, a na njemu je također od strane autora ovog bloga razotkrivena čitava serija jako zanimljivih megalitskih ili kiklopskih zidina jedne poprilično nepoznate te tajnovite ilirske gradine, koja se nalazi na samom vrhu ovog upečatljivog uzvišenja.

Sami megalitski dolmen, koji je samo jedan u nizu čudesnih te kolosalnih ili višetonskih, megalitskih spomenika prisutnih na mikro-području ovog uzvišenja te bočnih susjednih uzvišenja, razotkriven je s neposredne južne ili prisojne padinske strane promatranog uzvišenja Gače. Sami proces ili evolucija od trenutaka prvog vizualnog zamjećivanja ili detekcije autora ovog bloga samog megalitskog dolmena, kao moguće vještačke prapovijesne monumentalne kamene strukture, pa do izravnih terenskih ili in-situ obilazaka te fotografiranja istog, odvijao se na jedan jako zanimljiv, pa i neočekivan način. Naime, već je po nekolicini prvotno načinjenih jako zumiranih fotografija ovog prisojnog dijela padine gradinskog uzvišenja brda Gače, autor uspio nazrijeti u vizualnom smislu nešto što je odavalo jasan, gotovo nedvojbeni, dojam i činjenicu da se ovdje radi, odnosno nalazi, jedna upečatljiva megalitska monumentalna struktura, koja bi prema svemu sudeći trebala odgovarati prapovijesnom periodu, identičnome onome u kojemu su okolni prapovijesni te ilirski stanovnici podigli ujedno bili i većinu okolnih gradinskih megalitskih struktura.

Naime, u početnim trenutcima tih prvotnih uvida i detektiranih struktura megalitske prapovijesne arhitekture, posebice spomenutog monumentalnog dolmena, sve je se doimalo kao da se radi o poziciji do koje se vidljivo može uz ne toliko pretjerano fizičkog truda, dospjeti vlastitim nogama. No, taj prvotni osjećaj je izrazito bio netočan i pogrešan. Naime, po prvom terenskom pokušaju, uvidjelo se da je sami teren na padinskom dijelu u neposrednom podnožju ovog veličanstvenog megalitskog dolmena, kao takvog jedinstvenog u regionalnom prostornom smislu, takav da je jednostavno gotovo nemoguće njime kročite bez napornih i jako zahtjevnih, pravih alpinističkih, metoda fizičkog uspona i penjanja preko okomitih ili polu-okomitih vapnenačkih stjenovitih izdanaka. Uz to sve, izrazito nepogodnu situaciju predstavljala je izrazito gusta i bujna obrasla mediteranska vazdazelena te vrlo neugodna bodljikava vegetacija, kroz koju se trebalo paralelno fizički probijati, gotovo čitavom padinskom brdskom stranom koja se proteže od samog dolmena pa do omanjih livadica i reljefnih depresija u jednom reljefnom sedlu koji se nalazi između uzvišenja Gače te susjednog nižeg prisojnog uzvišenja koji posjeduje totalno drugačiji zaglađeni ili tek blago zaobljeni oblik svojeg vrha.

Tek od drugog puta pokušaja fizičkog probijanja do samog megalitskog dolmena, autor bloga je se na svu sreću uspio ''ubosti'' na pravu putanju od dna padinskog podnožja pa sve do samog dolmena. Ipak, unatoč tome, te unatoč činjenici da prostorna ili reljefna pozicija samog dolmena izgleda kao da je na ''neznatnoj'' ili pak ''malenoj'' prostornoj dužinskoj distanci od rečenih reljefnih depresija u samom podnožju do kojih se može relativno jednostavnije fizički pristupiti, jednostavno čovjek se u svojoj namjeri da izravno dospije do samog dolmena, mora uspjeti probiti, odnosno uspeti te premostiti nekoliko ogromnih izdanaka polu-okomitih vapnenačkih te jako okršenih stijena.

Nakon svog tog, poprilično te nedvojbeno fizički mučnog ili vrlo zahtjevnog uspona, te po usponu na sami vrh ovog čudesnog megalitskog ilirskog spomenika, te potom i detaljnog vizualnog uvida svega što se uokolo njega, a poglavito na njemu, nalazi, nastupilo je jedno totalno oduševljenje i ustanovljenje činjenice da se prethodno napravljeni veliki fizički trud uvelike isplatio. Prvo ovdje treba spomenuti samu i nedvojbenu činjenicu, da je već odmah po startu ili vizualnom uvidu, jasno spoznato to da se ovdje nalazi jedan prvorazredan prapovijesni megalitski spomenik, odnosno jedan jedinstveni primjer monumentalne spomeničke baštine prapovijesnog perioda, kakve se ne može pronaći gotovo nigdje na području ne samo krških i općenito čitavih Dinarida, već i na ovom dijelu europskog kopna. Druga stvar ispostavljena je spoznatom činjenicom da je riječ o takvom izrazito neprohodnom, izrazito okršenom, te izrazito stjenovitom, terenu, sa jako velikim nagibom, gdje je očito i nedvojbeno, od strane ovdašnjih prapovijesnih stanovnika, ustvari autohtonih Ilira (prema svim recentnijim proučavanjima te spoznavanjima putem arheogenetičkih istraživanja, genetske haplogrupe Y-kromosonskih linija, uvelike se podudaraju između proučenih skeleta iz ranog brončanog doba, odnosno upravo ovih prapovijesnih stanovnika, koji su bili podigli sve ove megalitske strukture te okolne gradine i ukopne ili ostale, obredne, gomile, te onih vremenski kasnijih željeznodobnih prapovijesno-protopovijesnih stanovnika, koje uostalom većina domaće stručne javnosti smatraju ''pravim'' Ilirima), bilo potrebito poznavanje iznimnih geotehničkih inženjerskih znanja, te potom i primijenjenih geotehničkih metoda, kako bi se prvotno mogli odabrati najpogodniji vapnenački izdanci za ekstrakciju kamenih blokova od kojih će se podignuti ovakvi monumentalni spomenici dolmeni te menhiri ili polu-menhiri, zatim poznavanje i super vrhunski vješto prilagođene inženjersko-geotehničke metode fizičke ekstrakcije, odnosno odlamanja, cijepanja, u konačnici i odvajanja samog takvog prvotno odabranog megalitskog vapnenačkog bloka, a onda potom u krajnjoj završnici, poznavanje metoda i načina kojom će se takav gorostasni te višetonski kameni blok, uspjeti pomjeriti, preokrenuti, te prebaciti točno na onu željenu prostornu te u krajnjoj konačnici i arhitekturnu, poziciju kao vršni pokrovni najmasivniji kameni ''poklopac'', odnosno kamenu kolosalnu ploču koja izgrađuje te predstavlja najdojmljiviju arhitekturnu-okosnicu čitavog ovog monumentalnog spomenika.

U ovom identičnom kontekstu nužno nam je ovdje spomenuti dva popratna autorova otkrića koja su se u potpunosti neočekivano dogodila samom autoru kroz pothvate fizičkog uspona i škrapinga preko donjih okršenih i izrazito gusto zaraslih dijelova donjih nižih padinskih strana gdje se nalazi ovaj impresivni megalitski drevni dolmen. U prvom redu to se tiče spoznaje te uvida da se uzduž velikog dijela neposrednog podnožja ove okršene i jako strme kamene padine, danas zarasle u ovom najdonjem dijelu u izrazito neprohodnu te bodljikavu mediteransku vazdazelenu vegetaciju, mogu pronaći relativno brojni ostaci vještački od strane prapovijesnih Ilira, modificirani polu-terasasti dijelovi te horizonti padine gdje se uočavaju vidljivo drevne, ustvari prapovijesne, kamene polu-pravokutne suhozidne građevine, danas totalno obrušene i zarušene gotovo do površinskog horizonta. No ipak unatoč toj ogromnoj zarušenosti, koja je kao takve već jasan i nedvojben pokazatelj prapovijesnog podrijetla ovih drevnih građevina i konstrukcija, na određenim dijelovima ove padine, mogu se pronaći još uvijek koliko toliko sačuvaniji segmenti izvornih suhozidnih arhitekturnih sekcija ili zidova ovih prapovijesnih građevina, koje prema svemu sudeći predstavljaju ostatke ili ruševine drevnih ilirskih nastambi, moguće starijih i od 4000 godina. Nadalje, potrebito je spomenuti još jedan vrjedniji uvid te otkriće koje se dogodilo autoru u samom nastavku uspona neposredno iznad ove prethodno spomenute i opisane donje padinske strane uzvišenja s megalitskim dolmenom, gdje se kriju prapovijesni objekti ili prapovijesne nastambe, a moguće i neke forme prapovijesnih grobnica eneolitsko-ranobrončanodobne starosti. Ovo jako zanimljivo otkriće osvjetljava činjenicu kako se, unatoč prvotno zamijećenoj te nedvojbenoj vizualnoj, ali i geološko, morfološko, geobotaničkoj, izrazitoj nepristupačnosti ili neprohodnosti dijela donjeg segmenta okršene i jako zarasle padine uzvišenja do samog položaja monumentalne dolmenske strukture, ovdje sakriva jedan pravi pravcati lijepo uređeni drevni ilirski, ustvari prapovijesni, bočno ozidani, ali i podzidani, put, odnosno jedan pravi pristupni ozidani dromos, kojim se u svojevrsnom smislu na jedini način ili jedinim smjerom te putanjom čovjek može uspeti do izravnog položaja samog megalitskog dolmena. Autor ovog bloga, je ustvari imao tu ''sreću'', ili možda neki intuitivni osjećaj znanja ili spoznavanja, upravo gdje bi se moglo nešto ovako vrijedno nalaziti, odnosno gdje bi se to mogao kriti sami drevni ilirski pristupni put do samog dolmena, jer se u startu već uvidjelo da po jednoj prostoj ili neporecivoj logici zdravog razuma, ukoliko je sami monumentalni dolmen i sve neposredno okolne prateće megalitske strukture, koje uključuju i čak pojedine sekcije megalitskih ili kiklopskih zidina, bile izgrađene od strane ljudskih, prapovijesnih, ruku, onda neporecivo kroz tu logiku, morao je negdje ujedno i biti podignuti sami pristupni put kojim su se ti identični prapovijesni graditelji mogli uspeti i vlastitim nogama doći do mjesta izgradnje svih ovih navedenih te neporecivo prisutnih, upadljivih, kao i atraktivnih, megalitskih prapovijesnih konstrukcija. I kroz sav ovaj rečeni prethodni spoznajni uvid, te po dolasku, odnosno usponu, na ovaj izravni neporecivi prapovijesni pristupni put, ustvari jedan vid drevnog ilirskog pristupnog dromosa, autor je uz relativno poveći fizički napor, ali uvelike olakšan, upravo ovim drevnim utabanim i vidljivo suhozidnim podzidanjima niveliran te usmjereni put, jedna prava drevna staza, došlo je se do dodatnog uvida kako je upravo u ovom dijelu uokolo samog ovog pristupnog dromosa, veliki dio ove jako strme i gotovo nepremostive stjenovite padine, posve ljudskim rukama bio modificiran, te preoblikovan, kroz mnoštvo podzidanih sekcija, u direktnom živcu usječenih labirinta te staza za ljudski prolazak, ali i kroz prisustvo izgrađenih čudesnih i jako atraktivnih sekcija megalitskih zidova te još više upečatljivijih kolosalnih monumentalnih dolmenskih te menhirskih struktura. Čak je ustanovljeno, odnosno razotkriveno i to, kako se, ustvari uzduž labirintskog pružanja ili pravca prostiranja ove drevne pristupne ilirske staze te dromosa do samog megalitskog dolmena, mogu vizualno nazrijeti one kamene modificirane strukture, koje, bez obzira što su jako zarasle u travnatu te grmoliku vegetaciju, se mogu okarakterizirati i čak kao obrušeni ostaci svojevrsnog prapovijesnog kamenog stubišta ili stepeništa kojim se uspinjalo do horizonta monumentalnog dolmena.

Vrijedi nam također istaknuti kako se, pored i samog monumentalnog dolmena, i nizovi ovih gornjih, jako upadljivih te atraktivnih izrazito megalitskih konstrukcija ili zasebno postavljenih monumentalnih kamenih blokova u formama polu-menhira te dolmena, mogu čak fotografirati s određenim zumiranim opcijama, čije se pojedine takve fotografije prikazuju u opsežnoj fotogaleriji koja slijedi po završetku ovog opisnog teksta i članka. Ustvari, ovdje se mora navesti i još ranije (prije više od 7 godina) ustanovljena činjenica, kao i otkriće od strane autora ovog članka, kako se, ne samo na neposrednom, ujedno i geomorfološki najistaknutijem, vrhuncu kamenog uzvišenja iznad samog dolmena, već i na doslovno svakom drugom, ponegdje i svakom idućem, krškom stožastom uzvišenju, smještenom u jako izduženom ulančano-zubčastom reljefnom pojasu šiljastih kamenih glavica na potezu iznad čitave sjeverne strane Gradačkog polja, pa sve do Zelenikovca i istočnog dijela Hotnja, kao i nasuprotno na sjeverozapad sve do Vidonja u Hrvatskoj, kriju ostaci kakve veće ili opsegom manje ilirske gradine. Ustvari riječ je o izrazito monumentalnim, pravim megalitskim, drevnim lokalitetima, koji bi, prema svojoj osnovnoj te prepoznatljivoj naravi, a ujedno i karakteristikama koje se mogu isključivo spoznati višestrukim detaljnim te izravnim obilascima terena, se mogli slobodno okarakterizirati kao ilirska kultna vršna svetišta, podignuta, kao što i sami naziv sugerira, isključivo na vršnim ili gornjim dijelovima, spomenutih monumentalnih šiljastih krških uzvišenja. I upravo jedno takvo, izrazito upečatljivo te izrazito i megalitsko, ilirsko vršno svetište, ustvari jednu impozantnu prapovijesnu gradinu, možemo danas pronaći direktno na samom vrhu uzvišenja Gače, koje se strmo, gotovo vertikalno, uzdiže iznad monumentalnog dolmena koji se ovdje opisuje. I kroz tadašnja, prije dosta godina, načinjena autorova obilaska ove gradine, barem njenog nadpolovičnog površinskog opsega, ustanovljena je činjenica kako ona sadržava zaista nevjerojatno impresivne te kolosalne kamene prapovijesne megalitske konstrukcije, načinjene nedvojbeno od strane ljudskih ruku. Među svim takvim oblicima monumentalne megalitske baštine ovog jako upečatljivog okršenog stožastog uzvišenja, vrijedi spomenuti te izdvojiti kao posebice upadljive, megalitske dolmene, ali i zatim ništa manje atraktivnije spomenike u formama menhhira ili pak polu-menhira, pa potom raznoraznih formi pravih monumentalnih kiklopskih zidina, i drugih upadljivih megalitskih konstrukcija.

Prisjetivši se jednog ranijeg, ali jako detaljnog, kao i fizički jako isrcpnoga (uslijed izrazito okršenog, te izrazito strmog terena ove upečatljive gradine) terenskog obilaska gradinskog uzvišenja na brdu Gače, od sjevernijih smjerova, u kontekstu upravo spomenutog sveobuhvatno prisutnoga megalitskog bogatstva te megalitske raznorazne baštine ili spomenika na čitavom ovom uzvišenju, a poglavito s ovih sjevernijih padinskih strana, nešto što se ne samo najviše izdvaja te ističe, već nešto što zaista predstavlja jedan par ekselans te senzacionalni razotkriveni megalitski spomenik, čak raritetan i jedinstven u širim prostornim okvirima, ovdje je predstavljen jednim zaista pravim, nevjerojatno monumentalnim višetonskim menhirom. Naime, ovaj totalno slučajno, ili pak totalno neočekivano, razotkriveni gorostasni menhir, samo je jedan u nizu mnogobrojnih, ljudskim rukama neporecivo tijekom očitog prapovijesnog doba, pocijepanih te vješto i namjenski postavljenih, također ogromnih te višetonskih kamenih vapnenačkih komada, odnosno megalitskih blokova, koje su lokalni Iliri, djelomično postavili kao uspravne, polu-uspravne, zatim horizontalne, menhirsko-dolmenske strukture, ali i djelomično unutar pravih kiklopskih zidina, i to ponajviše tamo sa prisojnih strana. Sve u svemu zaista je riječ o moguće i najdominantnijem megalitskom ilirskom uzvišenju čitavog ovog promatranog pojasa, odnosno područja figurativno prozvanog ''Neumska dolina megalita'', kao i dolmena. 

( Jedan od najveličanstvenijih ilirskih megalitskih menhira u čitavim Dinaridima, s višetonskom težinom, kojeg je autor otkrio 2019.godine južno od Prapratnice. )

No, iako relativno brojni te detaljni, spomenuti raniji obilasci, i ovo su sve fascinantni dosadašnji uvidi te spoznaje koje su predstavljale, tek, nešto što je, samo, prethodilo onome što je naknadno te vrlo brzo autor spoznao, ustvari razotkrio, nakon što je se uspeo na vrh same pokrovne kolosalne kamene ploče ovog veličanstvenog dolmena koji se ovdje ekskluzivno prezentira. Po ovom prilično zahtjevnom fizičkom usponu, kao da je sav taj prethodni jako veliki fizički napor ''odagnao'', ili pak ''ispario'', nakon što je se samim, već početnim vizualnim pogledom, ustvari pregledom čitavog donjeg ili unižeg, horizonta, uokolo samog monumentalnog dolmena, a upravo s pogledom od ove njegove vršne poklopne kolosalne vapnenačke ploče, spoznalo to o kakvom se ovdje izrazito bitnom prapovijesnom, ilirskom, kao i strateško-pozicijskom, monumentalnom spomeniku radi. Riječ je naime o tome, da je se spoznalo to da je ovdje formirana ustvari jedna prava totalno u potpunosti zaravnjena ili nivelirana terasasta površina, kojoj čitavu plohu podnice te terase predstavlja ustvari gornji dio kolosalne navedene dolmenske pokrovne vapnenačke ploče. Osim toga, ovdje se ispostavila jedna zaista fantastična, pa i spektakularna, činjenica, koja nam ispostavlja jedno čudesno te nadasve misteriozno ili enigmatično pitanje, na koji točno metodološki način ili kojim pak inženjersko-tehničkim ili graditeljskim, postupcima te vještinama, su prapovijesni ovdašnji drevni stanovnici Iliri, uspjeli uopće prvotno uspješno razdvojiti te rascijepiti ovoliko gorostasan višetonski kameni blok, te posebice zatim, na koji su točno način i kojim metodama, uspjeli ga potom na izrazito vješti, ali i milimetarski precizan način spustiti, odnosno prvotno preokrenuti, čak pomalo ili djelomično i oklesati, pa potom u konačnici nalegnuti toliko precizno te vješto da je čitav ovaj kolosalni, prethodno vješto ekstrahirati višetonski kameni vapnenački blok, na samom koncu spušten i nalegnut u točno ili doslovno pravilni horizontalni položaj ? Sve su ovo jedna intrigantna te misteriozna pitanja, na koja se već, temeljem i čak određenih stranih proučavanja te istraživačkih znanstvenih geoarheoloških radova (kao što je posebice primjer proučavanja te znanstvenog rad objavljenog u novijem vremenskom periodu, vezanog za čuveni svjetski kolosalni prapovijesni megalitski dolmen ''Menga'' u današnjoj Španjolskoj) koji se odnose na slične megalitske spomenike prapovijesnog doba, mogu donekle ili djelomično nazrijeti odgovori i vezano za ovaj slučaj ovdje prisutnoga nevjerojatnog megalitskog prapovijesnog ilirskog dolmena u zaleđu Neuma. O tim mogućim ili pretpostavljenim, danas naravno uvelike zaboravljenim, drevnim metodama, vještinama te tehnikama, prvotnog ili postupnog, odnosno cjelokupnog procesa, od početnog ekstrahiranja, preko metoda preokretanja, spuštanja, dizanja, i slično, pa do konačnog preciznog nalijeganja, kolosalne vršne dolmenske pokrovne ploče, na svoje planirano te unaprijed jako dobro ili vješto pripremljeno mjesto, biti će više riječi u poglavlju koje slijedi iza ovog dijela teksta.

Ono što se naknadno može, ali i treba, ovdje istaknuti, jest jedna druga čudesna ustanovljena, činjenica, koja nema gotovo nikakve veze niti relacije s prethodno spominjanim izvornim prapovijesnim tehnikama, vještinama, metodama te inženjeringom putem kojeg su, odnosno, na koji su način, prapovijesni ilirski stanovnici uspjeli izgraditi ovaj monumentalni kameni dolmen, već zato s druge strane ima itekako izravne i gotovo isključive relacije naspram lokalne geologije, odnosno u svojevrsnom smislu, nešto što je navezano na prepoznavanje, ustvari jedno najnovije otkriće, drevnog znanja, ili barem senzibiliteta (moguće iskorištavanog u kakvim prapovijesnim kultnim okvirima te funkcijama), ovog drevnog ilirskog stanovnika zaleđa Neuma, paleontološkog bogatstva, odnosno u skraćenom smislu rečeno – prapovijesne paleontologije ovog područja Dinarida. Riječ je upravo o autorovom, totalno iznenađujućem, te potpuno neočekivom, otkriću i pronalasku jednog posve malenog kamenog komada vapnenačke lokalne stijene, koji je izrazito vidljivo ljudskim rukama u određenoj izvornoj prapovijesnoj, te uvelike misterioznoj, funkciji, svrsi ili pak namjeni, bio postavljen doslovno na sami rub vršnog zaravnjenog dijela kolosalne vapnenačke pokrovne ploče ovog monumentalnog dolmena. Ono što predstavlja, na prvi pogled neobičnu, no kasnijim spoznavanjem i pravu senzacionalnu, spoznaju, odnosno otkriće, jest to da se ovdje radi o komadu vapnenačke stijene koji je u potpunosti ispunjen čitavim, lijepo fosiliziranim, te vizualno upadljivim, ili atraktivnim, okamenjenim ljušturama drevnih izumrlih školjkaša iz doba dinosaura, poznatijima pod nazivom – rudisti.

( Čudesan materijalni dokaz, totalno neočekivano pronađen na vrhu jednog od najkolosalnijih dolmena u zaleđu Neuma, kameni komad u potpunosti ispunjen lijepo vidljivim fosilima izumrlih školjkaša rudista, koji je neporecivo ljudskim rukama donesen te postavljen točno na ovo mjesto. Iz kojih točno razloga, to nam ostaje svojevrsna misterija. )

Što je to, što nam u svojoj osnovi pridaje jednu ogromnu dozu egzotičnosti, i jednog novog senzacionalnog otkrića, kod ove na prvi pogled ništa pretjerano čudne ili pretjerano neobične stijene sa vidljivim ostacima fosilnih organizama ? To je činjenica, i to neporeciva činjenica, da se točno ovakav vizualno zamjetljivi fosilni sadržaj ovako upadljivih okamenjenih te mnogobrojnih, ljuštura školjkaša rudista, uopće ne mogu nigdje pronaći niti zamijetiti u bližoj ili neposrednoj prostorno-geomorfološkoj okolici monumentalnog dolmena, kao i na neposrednom mjestu ili poziciji unutar stijenskih prirodnih izdanaka, te isto tako i po svim okolnim, ljudskim rukama pocijepanih, kamenih komada ili blokova lokalnog vapnenca. Ovo nam u tom kontekstu nadalje kazuje jednu zaista impresivnu činjenicu, a to je, da je točno ovakav, s obiljem ovako upadljivih te očuvanijih, gotovo čitavih, okamenjenih ili pak fosiliziranih ljuštura izumrlih školjkaša rudista, morao biti donesen ljudskim rukama iz neke, još uvijek neotkrivene, relativne prostorne blizine, i postavljen točno na ovu interesantnu, i nipošto tek samo tako ''slučajno'' odabranu poziciju, rubnog dijela vršne kolosalne totalno zaravnjene plohe vapnenačkog višetonskog pokrovnog bloka na ovom dolmenu. A  da ova spoznata i jako indikativna činjenica bude time još zanimljivija, pokazao je dodatni autorov uvid, te otkriće, kako je upravo ovaj prostorni geomorfološki, ustvari geoarheološki, položaj na kojem je namjenski te s određenom, očito jako bitnom prapovijesnom, svrhom, donesen i postavljen ovaj maleni no vrijedni komadić mezozojskog gornjokrednog vapnenca s jasno razlučivim fosilnim ljušturama izumrlih školjkaša rudista, predstavljao u ondašnje prapovijesno doba, i to u vremenskom periodu neposredno po konačnom uređivanju te formiranju ili izgradnji ovog veličanstvenog dolmena, ništa više ni manje već mjesto za sjedenje i promatranje (osmatranje) čitavog nižeg jako preglednog horizonta. Odnosno u prijevodu ovdje se krije i ostatak jednog sjedećeg prapovijesnog trona, koji je pažljivo te znalački, s velikom primjenom geotehničkih inženjerskih znanja te vještina, izrađen, upravo na ovoj vršnoj, kao i rubnoj, poziciji samog prethodno napravljenog ogromnog megalitskog dolmena. Sami fosili rudistnih školjkaša, predstavljaju kako smo to mnogo puta na ovom portalu te na portalu hercegovina-geoarheo, naglašavali te detaljnije opisivali, jedne od najčešćih fosila u mezozojskim vapnenačkim, ili pak karbonatnim, sedimentnim stijenama čitave Hercegovine, kao i susjedne Dalmacije. U konkretnijem pogledu, ovi upečatljivi fosili rudista, koji su razotkriveni na neobičnom, namjenski te planirano, od strane prapovijesnih graditelja ovog upečatljivog dolmena, donesenom te na sami vršni rub dolmena, postavljenom, omanjem kamenom komadu, predstavljeni su oblicima ili pak skupinom rudista poznatijom pod nazivom ''radiolitidi''. Riječ je o najbrojnijim formama te tipovima rudistnih fosila kakvi se mogu pronaći u vapnenačko-karbonatnim mezozojskim stijenama diljem Hercegovine, kao i susjedne Dalmacije, no, njihovi fosilni ostaci uglavnom su u vidovima prstenastih, ovalnih te nepravilnih linijskih presjeka, koji su vidljivi u stijenama poput nekih rupica, krugova, ovalnih te raznolikih mrlja te sličnih ostataka. 

- - > fosili-rudista-clanak

Ono što se mora pri tome naglasiti da su cjelovitije sačuvane te fosilizirane ljušture rudista, koje imaju barem djelomično fosiliziranu te vidljivu konturu užeg dijela svojih ljuštura, predstavljaju određenu raritetnost i puno rjeđe slučajeve prisustva ovih zanimljivih fosilnih školjkaša iz doba dinosaura. Pa je i upravo iz spomenutog razloga, ova činjenica još više zanimljivija te indikativnija poradi evidentnosti da su drevni prapovijesni stanovnici i graditelji ovog kolosalnog megalitskog dolmena, bili u tolikoj mjeri zadivljeni, zaintrigirani, ali i upućeni, u postojanje ovih fosilnih vrjednota u njihovom neposrednom okruženju, odnosno doslovno po kamenom tlu po kojem hodaju te gdje žive, da su se odlučili pronaći jedan takav specifičan i podosta jedinstveniji, ustvari raritetniji, primjerak komada ili dijela vapnenačkog sloja koji sadržava gusto raspoređene i zbijene gotovo cjelovito sačuvane ili fosilizirane ljušture radiolitidnih rudista. Nakon što su ga bili prvotno ili preliminarno, vizualno detektirali, poput početnih procesa koji su prethodili samoj izgradnji najmonumentalnijeg kamenog spomenika – megalitskog dolmena, odlučili su se upravo taj komad ili sekciju vapnenca s vidljivim brojnim gusto raspoređenim rudistnim fosilima odcijepiti ili ekstrahirati iz svog izvornog kamenog sloja ili prirodnog geološkog izdanka gdje su ga ujedno i bili razotkrili. Nakon tog ekstrahiranja ili odvajanja tog zasebnog i očito tim drevnim prapovijesnim stanovnicima, jako vrijednog, komada vapnenačkog sloja ili izdanka s brojnim okamenjenim fosilima školjki rudista, odlučili su se da ga ponesu, donesu, te u konačnici postave upravo direktno uz sjedeće mjesto, odnosno, na mikro-poziciju specijalno napravljenog kamenog trona na samom vrhu kolosalnog dolmena. 

( S impresivnog megalitskog dolmena kojega su izgradili prvi paleontolozi na ovim područjima, pruža se zaista spektakularan pogled i vidikovac na niže horizonte.)

Sve nam ovo u konačnici neporecivo kazuje, ali i dokazuje, da je ovdje razotkriven slučaj ili primjer, prvog ciljanog, ili pak namjenskog, iskorištavanja paleontoloških spoznaja, odnosno riječ je o dosada najranijem razotkrivenom primjeru obrednog ili specijalnog namjenskog korištenja paleontologije u kontekstu monumentalne prapovijesne arheologije. U drugačijem smislu rečeno, ovdje su razotkriveni dokazi da su ovdašnji prapovijesni (ilirski) stanovnici, još čak u pradavnom vremenu (od konca eneolitika) preko najranijih razdoblja brončanog doba, a što je bilo još u periodu prije više od 4000 godina, bili pravi drevni inženjeri, drevni geolozi, ustvari prvi pravi paleontolozi, s ovih naših područja krša Dinarida. U još skraćenijem te sažetijem smislu, razotkriveno je da se ovdje kriju dokazi najranijeg kolekcionarstva fosila na ovim našim područjima te ovog dijela Europe, pri čemu su ti prvi i nedvojbeni kolekcionari ili sakupljači fosila, odnosno okamina, bili predstavljeni drevnim ili čuvenim narodom Ilira. Da li će se u nekim kasnijim arheogenetičkim proučavanjima te analiziranjima preciznih sastava Y-kromosonskih haplogrupa pokazati određene različitosti između takvih genetskih haplogrupa, odnosno između sastava najreprezentativnijih te najdominantnijih genetskih haplogrupa, kod brončanodobnih naspram onih željeznodobnih, prapovijesnih stanovnika na ovim našim područjima, u čijem bi se slučaju revidiralo objektivno korištenje etnonima Iliri, to je posve neka druga stvar, ili druga, hipotetska mogućnost, no dok toga i točno takvih rezultata ili pokazanih odgovora, istraživanja i slično, ne bude osvjetlano na svjetlu dana te po medijskim i ostalim izvorima, autor ovog članka zadržava slobodno pravo pisanja te pridavanja atributa naroda Ilira i svim ovim ranobrončanodobnim, pa i nešto ranijim eneolitskim, pra stanovnicima ovog područja i dijela Hercegovine, odnosno svim ovim upečatljivim drevnim graditeljima megalita.

Na koncu možemo razmotriti i pitanje, u kojim pak sve izvornim namjerama, te kojim točno svrhama, ciljevima, motivima, su ovdašnji prapovijesni stanovnici bili zaintrigirani da se odluče pronalaziti te potom i sakupljati ove vrijedne fosile, kao bogatu prirodnu baštinu ovog kraja ? Da li su to možda bili razlozi kakve bitne tadašnje, ustvari prapovijesne, obredne ili ritualne uloge, ili su pak bili razlozi jednostavnog vizualnog divljenja te očaranosti ovim nešto rjeđim dijelovima stijena po kojima su svakodnevno hodali te preko kojih su tjerali, vodili i čuvali svoje stočno blago, a unutar kojih se kriju ovakvi neobični raritetni (fosilizirani) ostaci drevnih izumrlih životinja, pa i čak mogući razlozi da li su ovo sakupljala možebitna drevna prapovijesna djeca kao rezultat njihove zanimljivosti, zaintrigiranosti te u konačnici možebitne dječje prapovijesne zaigranosti, ostaje nam, a i sasvim sigurno, ostati će još dugo vremena jedna svojevrsna misterija te pitanje na koji ćemo odgovor dugo pričekati. No, sve u svemu, otvorena je jedna nova stranica spoznaja ili knjige, koja nam govori o životu ovih drevnih pra-hercegovaca, a vjerojatno i susjednih pra-dalmatinaca, koji su, osim ljubavi, znanja te poštivanja vapnenačkih i svih okolnih karbonatnih te ostalih kompaktnih sedimentnih stijena u formama svih nebrojenih upečatljivih gradnji monumentalnih građevina, kompleksa, tumulusa, pa i megalitskih arheoopservatorija, hramova ili pak drevnih monumentalnih kamenih svetišta na vrhuncima uzvišenja, bez ikakve sumnje posjedovali još i jednu dodatnu karakteristiku ili razotkrivenu sklonost, a to je – odnos prema paleontologiji, ustvari ljubav prema kolekcionarstvu fosila. Riječ je sasvim sigurno, te prema mnogim dosadašnjim spoznajama, kao i direktnim autorovim otkrićima diljem terena i ovakvih drevnih ilirskih kamenih lokaliteta po Hercegovini, ali i po susjednoj južnoj Dalmaciji, o jednom tek spoznatom obrascu ponašanja ili spoznatim sklonostima te mogućim bitnim ritualnim običajima, prapovijesnih ilirskih stanovnika, koji će se tek započeti razotkrivati na brojnim ovakvim sličnim monumentalnim lokalitetima diljem ovog područja krša Dinarida – od sjevera ili zapada Istre, preko Kvarnera, moguće i čak Like, pa zatim čitave Dalmacije, Hercegovine, dijela Bosne, Crne Gore, pa sve do sjevernijih dijelova Albanije.

 

Inženjerski geotehnički pothvati i vještina primijenjenog geološkog te geotehničkog inženjerstva, kao i količina inženjerskog geološkog znanja i sveobuhvatne graditeljske modifikacije krškog brdskog terena u zaleđu Neuma, usporedivi su s pojedinim svjetskim poznatim primjerima megalitskih kolosalnih konstrukcija u vidu dolmenskih formi, kao što je čuveni lokalitet Menga u Španjolskoj (Menga dolmen), čuveni kolosalni i najveći europski dolmeni Brownshill u Irskoj te Thinkinswood u Britaniji, ali i svjetski poznatom planinskom gradu Inka, Machu Picchu-u u Peruu

 

Ako bi smo krenuli sagledavati dosadašnje, ili bolje rečeno najrecentnije spoznaje, pa i otkrića, koja su to, i kakva su to, prapovijesna tehničko-inženjerska znanja, sposobnosti te vještine iz područja domene geologije, geomorfologije te srodnih zemaljskih-prirodnih, ali i generalnih fizičko-matematičkih, znanosti, bili iskorištavali te za svoje nebrojene gradnje megalitskih, odnosno monumentalnih graditeljskih zdanja, prapovijesni stanovnici, možemo uvidjeti jedno zaista fantastično relativno recentnije istraživanje čuvenog, pa i svjetski možda najpoznatijeg, prapovijesnog megalitskog dolmena, poznatijeg pod nazivom ''Menga''. Ovaj veličanstveni monumentalni graditeljski poduhvat, nalazi se na prostoru današnje Španjolske (menga-dolmen-link), na samom jugu ove mediteranske tople zemlje, otprilike oko 30-ak km sjevernije od poznatog priobalnog naselja Malaga. Već po samom prostom unosu riječi ''dolmen menga'' u opće poznatu google tražilicu, dolazi nam do izlistaja zaista nebrojenih te jako zanimljivih tekstova, članaka, pa i pravih, kao što smo to spomenuli u prethodnim redcima, otkrića načina i metoda izgradnje ovog čudesnog, i svjetski senzacionalnog prapovijesnog megalitskog objekta.

Pa recimo promatrajući te čitajući određene recentnije takve tekstualne i fotografske članke, poput recimo ovih reprezentativnijih :  menga-znanstveni-clanak  ,  u kojima se upravo opisuju takva najnovija otkrića i spoznaje, postaje nam razvidno da smo, ne samo u laičkom smislu, već i od strane povjesničarsko-arheološke struke, uvelike podcijenili bili, ali i da još uvijek podcjenjujemo naprednost znanja i vještina, poglavito onih iz spektra inženjerskih te tehničkih, pa i prirodno-inženjerskih, znanstvenih disciplina, koje su posjedovala prapovijesna društva te prapovijesne kulture na ovim našim mediteranskim prostorima, odnosno prapovijesna društva koja su gradila nebrojene megalitske spomenike graditeljstva i kulture. Da ovoj priči i ovim spoznajama doza određene misterioznosti, pa i intrigantnosti, bude još veća, pokazuje nam i sama neporeciva činjenica da se ovdje čak radi o prapovijesnom razdoblju mlađeg kamenog doba ili neolitika. Pa u nastavku daljnjeg promatranja te iščitavanja kakve su sve metode inženjerskih znanja te vještina posjedovali drevni neolitički graditelji čuvenog svjetskog megalitskog spomenika, odnosno prapovijesnog dolmena Menga u današnjoj Španjolskoj i Andaluziji, uviđamo neke nevjerojatne činjenice da su ovi drevni stanovnici te graditelji megalita jednostavno morali posjedovati iznimno razvijena znanja iz oblasti rudarsko-geološkog inženjerstva, iz oblasti ekstrakcije, kamenarstva te prijenosa ogromnih ili kolosalnih višetonskih ekstrahiranih kamenih blokova, zatim znanja iz logistike, arhitekture, graditeljstva, ustvari i praktična te jako razvijena znanja iz mehanike gibanja, zakona poluge, statike, mehanike tla i mehanike stijena, i raznih drugih pratećih znanstvenih te inženjerskih disciplina. Ujedno ovo prapovijesno društvo koje je podiglo ovaj veličanstveni megalitski dolmen poznatiji pod nazivom Menga, morao je raspolagati s poprilično ogromnim ljudskim kapacitetom te ljudskim resursima, kako u smislu brojčane velike količine ili nužnog velikog broja svih ljudi uključenih u sve etape te faze proizvodnje kamenih blokova te konačne izgradnje samog dolmena, tako i u smislu dovoljnog broja osoba koje su bile sposobne davati uputstva, nadzirati gradnju i ostale uključene radnike, usmjeravati i kontrolirati određene procese ili etape izgradnje. Dakako da je očekivano to i da su prapovijesni graditelji Menga dolmena u Španjolskoj u nekim početnim, pa i inicijalnim pred fazama izgradnje dolmenske kolosalne strukture, morali imati izrađeni ili pak nacrtani svojevrsni arhitektonski plan ili skice načina te postupaka gradnje, odnosno izgleda samog dolmena. Kao neka od najbitnijih zaključaka te spoznatih činjenica primijenjenih te za to pradavno prapovijesno razdoblje neolitika jako naprednih tehničko-inženjerskih vještina te znanja, iz pojedinih javno dostupnih internetskih, ali i pravih znanstvenih originalnih članaka vezanih za čuveni dolmen Menga, mogu se izdvojiti slijedeće karakteristike, spoznaje te otkrića :

·         ''Najveći'' (u smislu kompletnog volumena čitavog dolmenskog zdanja) poznati megalit u Europi, precizno oblikovan i uklopljen (Na području krša Dinarida, po svemu sudeći kriju se još kolosalniji zasebni megalitski blokovi nego li je ovaj unutar strukture dolmena Menga, poglavito se to misli na područje Hercegovine te zaleđa Neuma, kao i južne Dalmacije, predio drevne župe Vidonje).

·         - Sofisticiran sustav raspodjele opterećenja, temeljen na principu luka.

·         - Planirani kutovi nagiba vertikalnih stupova i ukopavanje u stijenu za stabilnost.

·         - Dugoročno planiranje transporta i postavljanja, uključujući eksperimentalno testiranje.

·     - Nepostojanje lokalnih prethodnika – graditelji nisu naslijedili ovu tehniku, već su je samostalno razvili.

Potom :

- povijest nije linearna – civilizacijski „napredak“ ima uspone i padove,

- ljudi u prapovijesti bili misaono i tehnički sposobni, daleko više nego što se to često prikazuje,

- znanstveno mišljenje postoji i prije „službenih“ znanstvenih metoda.

Kao i :

-          Svaki poduhvat je zahtijevao pažljivo planiranje, veoma složeni inženjerski rad, kao i razne proračune.

-          Dolmen je namjerno orijentiran tako da je dnevna svijetlost mogla dopirati do pogrebne komore, ili komore u generalnom pogledu.

-          Drevni inženjeri su osmislili način kako da zaštite dolmen od prodiranja vode i erozije.

Također u sklopu izvornog znanstvenog članka vezanoga za dolmen Mengu, autori ovog rada između ostaloga navode i slijedeće:

-          Megalit iz Menge u južnoj Španjolskoj, koji datira između 3600. i 3800. godine prije Krista, čini se da je izgrađen s razumijevanjem geologije i fizike.

-          U pretpovijesnoj Europi, izgradnja velikih megalita predstavlja eru velikih tehnoloških inovacija, jer uključuje složene oblike inženjerstva i kreativnog genija, bez premca. Megaliti predstavljaju najraniji oblik monumentalne kamene arhitekture.

-          Čini se da su neolitski ljudi razumjeli sofisticirane znanstvene koncepte, poput fizike i geologije. I da su to znanje koristili za izgradnju megalitskog spomenika u južnoj Španjolskoj.

-          Prema istraživačima, pretpovijesni dolmen izgradili su naši drevni preci davno, ali su bili samo malo pametniji. Danas nema inženjera koji bi znali kako izgraditi takav spomenik s istim dostupnim resursima i alatima koje su ljudi koristili prije 6000 godina.

-          Ukratko, korištenje ovih obližnjih stijena govori nam puno više od materijala koje su drevni graditelji morali koristiti. Pokazuje da su imali „duboko znanje o svojstvima (i položaju) stijena dostupnih u regiji. Ali i o konceptima elementarne fizike.“

-          "Uključivanje naprednog znanja iz područja geologije, fizike, geometrije i astronomije pokazuje da Menga predstavlja ne samo podvig ranog inženjerstva, već i značajan korak u napretku ljudske znanosti."

 

Te na koncu, idemo pogledati što nam AI google pomagač opisuje za ovaj veličanstveni prapovijesni spomenik :

Dolmen Menga (u blizini grada Antequere u Španjolskoj), izgrađen oko 3800. godine pr. Kr., predstavlja remek-djelo neolitičkog graditeljstva i dokaz zapanjujuće rane znanosti.

Arheolozi su otkrili da su njegovi graditelji posjedovali napredno znanje iz fizike, geometrije, geologije i astronomije daleko prije nego što se smatralo mogućim.

Inženjerska postignuća i rana znanost

Kolosalne stijene: Sastoji se od 32 golema kamena bloka ukupne težine oko 1140 tona, a najveći krovni kamen teži oko 150 do 180 tona.

Temelji i stabilnost:

Okomiti kameni blokovi usađeni su duboko u zemlju (do jedne trećine visine) kako bi izdržali trusna i seizmički aktivna područja.

Rani lučni pritisak:

Krovne ploče blago su konkavnog/konveksnog oblika kako bi ravnomjerno rasporedile težinu u stranu, što predstavlja najraniji poznati primjer rasteretnog luka

I sada, nakon što smo svi evo vidjeli o kakvim se sve postignućima, odnosno o kakvim se sve, pa doslovno do jučer totalno zaboravljenim, prapovijesnim vještinama primijenjenog inženjerstva geologije te fizike, potom i naprednog tehničkog znanja, radilo u slučaju čuvenog svjetskog megalitskog dolmena Menga u današnjoj Španjolskoj, idemo malo pogledati, pa i djelomično usporediti, to sve, i sve takve karakteristike, koje nam se ogledaju na primjeru ne samo jednog reprezentativnog te kolosalnog dolmena, već i serije dolmena te menhira i polumenhira, kao i pratećih kiklopskih zidina, posebice vrijednih te jako mnogobrojnih kiklopskih podzidanih terasa, ali i popločanih pristupnih ili specijalnih vršnih te padinskih kamenih dromosa, odnosno prapovijesnih staza, koje se sveukupno kriju na području neposrednog zaleđa Neuma.

Promatrajući prethodno opisivani te prezentirani svjetski poznati dolmen Menga u Španjolskoj, kao i njemu brojne slične monumentalne spomenike zapadne Europe, ali i po drugim dijelovima Mediterana, pa čak i daleke Rusije te istoka Azije, u startu možemo zamijetiti, pa i zaključiti, jednu izrazitu raznolikost, ustvari jednu pravu jedinstvenost kojom se diče, ne ovi spomenuti zapadnoeuropski te azijski megalitski spomenici, dolmeni, menhiri i slični konstrukti, već upravo megalitski spomenici prapovijesnog razdoblja koji su podizani na ovom našem kršu Dinarida, a poglavito oni koji su podignuti u ovom jedinstvenom regionalnom prapovijesnom arealu te zoni neposrednog zaleđa Neuma. U čemu je ovdje riječ, i koje su to stavke i karakteristike spomenute jedinstvenosti prapovijesnih spomenika zaleđa Neuma, kao i bliže, pa i šire, okolice krških Dinarida u pojasevima bliže morskoj obali upečatljivog te prekrasnog Jadranskog mora ? Ona se upravo ogleda u tom jedinstvenom, i zaista svjetski raritetnom tipu reljefa, koji je poznatiji kao krški reljef razvijen u karbonatnim sedimentnim stijenama, ali krški reljef koji posjeduje određene reljefne krške oblike kakvih ne pronalazimo nigdje drugdje na svijetu, kao što su npr. reljefni veliki oblici – krških zatvorenih polja sa sustavima krških rijeka ponornica, zatim pojavnosti jakih krških vrela i ponornih zona, i slični prateći krški reljefni oblici te pojavnosti. 

Za razliku od svega ovoga, te ovoga spomenutog našeg jedinstvenog krškog reljefa, promatrajući prethodno opisivane slučajeve svjetskih megalitskih monumenata poput dolmena Menga, pa i svih ostalih poznatijih te valoriziranijih, vidjeti ćemo kako doslovno niti jedan od njih nije građen na vrhovima, padinama, pa čak niti u podnožjima kakvih jako okršenih vapnenačko-dolomitnih uzvišenja po kojima je jako teško hodati ili kročiti, već su isključivo bili izgrađeni na zaravnjenoj podlozi po kojoj se bez ikakvih problema može hodati, kročiti, ustvari samim time i izrazito jednostavnije u graditeljskom smislu izgrađivati ovakve monumente. No, s druge pak strane, promatrajući ove naše krajeve krša Dinarida, ono što je neporecivo totalno drugačije pa i suprotno svim ovim jednostavnim reljefno-geomorfološkim te geološkim, karakteristikama lokalnog terena u odnosu Španjolske te ostalih svjetskih megalitskih lokaliteta, a ujedno i ono što je najviše navezano te što je po prirodnoj geološkoj, kao i geomorfološkoj, datosti, automatski uvjetovalo načine, metode i tehnike prapovijesne gradnje ovdašnjih prapovijesnih stanovnika kod podizanja njihovih megalitskih kamenih spomenika, odnosno građevina, predstavljeno je ponajviše oblicima strukturne geologije, geomehaničkim te strukturalno-morfološkim, ali i litostratigrafskim karakteristikama prisutnih lokalnih stijena na kojima su se izgrađivale spomenute megalitske građevina. U tom kontekstu vrijedi nam spomenuti kako su upravo na području neposrednog zaleđa Neuma, kao i u širim bočnim pravcima prema delti Neretve u susjednoj Hrvatskoj, odnosno u pravcu neposrednog susjednog zaleđa Stona, Dubrovnika i Kleka, ali i na prostorima jugoistočno od Metkovića te posebice na prostoru drevne župe Vidonje (današnja općina Zažablje), prisutni jako upečatljivi, ponegdje i spektakularni, oblici jedinstvenog stožastog krškog reljefa sa zaredalim krškim humcima koji imaju oblike stožaca, ponekad i čak pravilnijih piramida, kao što je slučaj upečatljivog krškog uzvišenja Žrnjevo ponad samim Neumom. No, za razliku recimo od nešto sjevernijih te općenito svih daljnjih kontinentalnih, ili dijelova Hercegovine te susjedne Dalmacije koji su više u unutrašnjosti te prema sjeveru ili sjeverozapadu, ovaj krški jedinstveni stožasti reljef sa serijama upečatljivih krških stožastih te piramidalnih uzvišenja, sadržava izrazito veliku razvijenost nadpovršinskih jako stršećih izdanaka mezozojskog te paleogenskog vapnenca kao i dolomitičnih stijena, koji je još pri tome izrazito jako ili gusto obrastao doslovno neprohodnom vazdazelenom eumediteranskom vegetacijom, gdje čak postoje i prave današnje te jedinstvene eumediteranske prašume hrasta crnike, zelenike, meginje, lemprike, ali i gustih lovorolisnih šuma te pramakija lovora, o kojima je na ovom portalu već bilo ranije opsežnih prezentacija te članaka :

- - > eumediteranske-prasume-clanci 

Pri tome vrijedi spomenuti prisustvo takvog krajolika, odnosno takvog specifičnog, ujedno i izrazito teško prohodnog, krškog reljefa uokolo zaleđa Neuma, te sve do zone donje Neretve, kao i zone Popovog polja, gdje je prisutan ovakav spomenuti stožasti tip krških uzvišenja na kojima su redovito autohtoni ilirski stanovnici podizali bili svoje upečatljive megalitske konstrukcije, te na kojima su vapnenačke stijene u takvim prirodnim geološkim formama da se pružaju kao subvertikalne, a ponekad i totalno ili potpuno okomite slojne vapnenačke forme na vrhovima jako ušiljene uslijed korozije te erozije.

I u ovom kontekstu, svog ovog jedinstvenog svjetski raritetnog, eumediteranskim zelenilom okrunjenog, krškog reljefa na ovim našim prostorima krša Dinarida, odnosno u samom zaleđu Neuma, dolazimo do činjenica u kojima nam se ispostavljaju nevjerojatne spoznaje, pa i otkrića, kako je gotovo svako ovakvo izrazito teško prohodno, gotovo i za koze nepristupačno, krško uzvišenje, sa trilijunima tona izrazito stršećih jako strmih vapnenačkih te dolomitnih izdanaka, ljudskim rukama tijekom mlađih perioda prapovijesti bilo gotovo u cijelosti modificirano, prezidano, s nebrojenim padinskim, ali i vršnim dijelovima te segmentima takvih uzvišenja, na kojima su prapovijesni prastanovnici ovih krajeva, na začudno intrigantan, ali i očito ili nedvojbeno jako vješti te znalački, način, pocijepali bili, prelomili, preokrenuli, pa i ponegdje prenosili, na stotine, pa i tisuće, i dan danas vidljivih komada višetonskih kamenih blokova lokalnog vapnenca te dolomita koji izgrađuju geološke osnove svih ovih uzvišenja. I taj prizor koji nam se ukazuje svakim imalo detaljnijim vizualnim promatranjem serije ovih naših krških uzvišenja na pojasu od Neuma pa do planine Žabe, a posebice ukoliko recimo identične promatrane brjegove krenemo zumirati s kvalitetnijim fotoaparatom, ostavljati će u pojedinim primjerima promatrača bez daha, kada se shvati, odnosno jasno i neporecivo zamijeti te zaključi, na kakvom su ovdje sve toliko nepristupačnom, toliko okršenom, toliko strmom, toliko u neprohodnu vazdazelenu te bodljikavu vegetaciju zaraslom, krškom brdskom terenu, izgrađeni bili doslovce kilometri i kilometri čudesnih kiklopskih zidina, ali i očito ljudskim rukama namjenski te planirano ili svrsishodno postavljeni, nebrojeni kolosalni višetonski kameni blokovi u forme menhira, polu-menhira, polu-dolmena, te zaista upečatljivih kolosalnih megalitskih dolmena. U ovom slučaju svih ovih monumentalnih te jedinstvenih megalitskih spomenika u našim Dinaridima, odnosno na području zaleđa Neuma, ne smijemo također zaboraviti spomenuti i postojanje popriličnog broja specijalno u polukružne, ovalne, pa ponekad i kružne, ocrte, ljudskom rukom postavljene ogromne kamene blokove, koje bi se u tom figurativnom te kolokvijalnom simboličkom smislu mogli prozvati kao svojevrsni ''ilirski Stonehenge-i''. Odnosno u prijevodu riječ je o izrazito upečatljivim megalitskim spomenicima koji su nam ili kakvi su nam, na primjerima iz zapadne te sjeverne Europe poznatiji kao kromleci, ponekad i kao ''hengi''.

( Specijalna autorova crno-bijela ilustracija načina te vještina (samo u djelomičnom opsegu) kojima su lokalni Iliri, izrađivali serije kolosalnih višetonskih dolmenskih megalitskih spomenika na području zaleđa Neuma te susjedne hrvatske općine Zažablje. )

Uspoređujemo li nadalje jednu vrhunsku geotehničku sposobnost, odnosno poznavanje očitih ili nedvojbenih primijenjenih inženjerskih načela iz područja geologije, geotehnike, geomehanike, tektonike, hidrogeologije, ali i fizike, kao i matematike, kakvo je bilo neporecivo prisutno u ovih autohtonih stanovnika Ilira s područja zaleđa Neuma, u kontekstu posebice upečatljivih dolmenskih megalitskih konstrukcija ili pak spomenika u formama megalitskih dolmena, možemo se osvrnuti i pojedine, ne bilo kakve, već jedne od najpoznatijih, a ujedno i najvećih, europskih primjera prapovijesnih dolmena – dolmena Thinkinswood u Britaniji te dolmena Brownshill u Irskoj. Promatrajući upečatljivi megalitski dolmen Thinkinswood u današnjoj Britaniji ( Thinkinswoods-dolmen-wikipedia), jasno ćemo uvidjeti određeni vid podudarnosti u kontekstu morfologije same pokrovne kolosalne, te višetonske, oko 40 tona teške, pokrovne kamene ploče (capstone), pri čemu se spomenuta podudarnost ovog, jednog od najvećih europskih, dolmena, te popriličnog broja u posljednje vrijeme razotkrivenih kolosalnijih megalitskih dolmena na području zaleđa Neuma, ogleda u samoj morfologiji ovih pokrovnih kamenih ploča, koje su u oba razmatrana slučaja (Thinkinswood i zaleđe Neuma) u geološko-strukturnom smislu, predstavljene jako lijepo uslojenim komadom sedimentne stijene te otprilike i sa podudarnom debljinom samih kamenih pokrovnih ploča. Kroz ovu očitu i nedvojbenu podudarnost (morfologije kamenih pokrovnih ploča) isto tako jasno možemo uvidjeti da su drevni prapovijesni stanovnici, i kako vidimo poprilično udaljenog sjeverozapada Europe, kao i ovog dijela mediteranske jugoistočne Europe, uvelike preferirali upravo ovakav tip lokalnih stijena, koji je bio okarakteriziran kao jako dobro uslojeni sedimentni oblik stijene, koji je i pored toga u oba ova slučaja (Britanija, zaleđe Neuma) lokalni vapnenac. Upravo je ta prirodno-geološka pogodnost da su i u Britaniji, kao i u čitavom zaleđu Neuma, u to vrijeme, kao i danas, postojala brojna ovakva nalazišta te pozicije po brojnim uzvišenjima, gdje se nalazi pravo obilje ovakvih vrsta i formi lijepo uslojenih te zaravnjenih izdanaka sedimentnih vapnenačkih stijena, koje su još uz to poprečno ispucale, doprinijela umnogome da ti isti prapovijesni stanovnici savršeno iskoriste sve te prirodno-geološke pogodnosti kako bi za svoje, prema svemu sudeći jako jako bitne, moguće i obredne, kao i ukopne, potrebe ili funkcije, producirali vrlo velike, kolosalne te višetonske kamene blokove koje s najmanje dvije svoje strane (gornja te donja) posjeduju totalno zaravnjene (prirodne geološke slojne površine) plohe. 

Također usporedbama morfologije te samog izgleda kolosalnog dolmena Thinkinswoods u Britaniji s nekolicinom jako sličnih, također uvelike kolosalnih, dolmena na području zaleđa Neuma, i to konkretnije unutar zone veličanstvene Miline gradine istočno od Neumskog Gradca, možemo uvidjeti kako postoje određene različitosti koje nam s druge pak strane pridaju puno veći opseg fascinacije i količine potrebitog, ali i neporecivog, tehničko-inženjerskog, geotehničkog te geološkog, znanja i vještina, koje su bile potrebne za izgradnju ovih upečatljivih neumskih megalitskih dolmena. Naime, promatrajući Thinkinswoods dolmen na javno dostupnim fotografijama te na internetskim stranicama, jasno možemo uvidjeti kako se ovdje radi o generalno zaravnjenoj čitavoj okolnoj temeljnoj površini, koja je danas, a i u prapovijesti, bila ovakva, odnosno jako jako pogodna i jednostavna za fizičko kretanje te bilo kakve fizičke aktivnosti. Nadalje, zamjećujemo kako se u slučaju istog ovog dolmena u Britaniji, radi o jednom tipu polu-ukopane megalitske građevine, pri čemu je posvuda uokolo i sa strana te bokova središnje grobne komore, a ujedno uokolo glavne kolosalne višetonske pokrovne ploče, bio nasut ljudskim rukama veliki zemljani ili pak sličan, kakav glinoviti sloj. Sve nam ovo govori, kako je pak s druge strane, a što je toliko očito, ujedno i jako impresivno, na ovako drugačijem, ovoliko strmijem, ovoliko neprohodnijem, jako okršenom, obliku terena i donje podloge na kojoj su podignuti, također kolosalni, megalitski dolmeni u zaleđu Neuma, te na području ili zoni Miline gradine, bio potrebit izrazito ogroman fizički napor, ali i jedna, za razliku od Thinkinswoods dolmena u Britaniji, posve drugačija, specijalnija, unaprijed puno bolje pripremljena, te puno i veća, količina geotehničkog, inženjerskog te geomehaničkog, znanja, kako bi uopće mogli lokalni Iliri tako fascinantno prvotno izabrati, potom pocijepati, zatim pomno preokrenuti te spuštati, i na samom koncu, postaviti tako precizno ovolike ogromne kamene vapnenačke ploče u gotovo horizontalne pokrovne ploče na nekolicini najreprezentativnijih takvih prapovijesnih dolmena unutar zone Milina gradina – Gače – Glimač – Ćukova greda – Humac – Oštrovac – Vidonje (Ilijina glavica).

( Specijalno načinjena 3d geološka karta Neumske doline megalita. ) 

Ukoliko pak usporedimo ove identične reprezentativne te jako kolosalne dolmene zaleđa Neuma, s jednim od najpoznatijih dolmena u Europi, onome na lokalitetu Brownshill u današnjoj Irskoj, koji je inače i proglašen te opisivan, izuzev prethodno opisivanog dolmena Menga u Španjolskoj, također kao najveći dolmen u Europi (no ovdje je riječ o veličini dolmena u kontekstu zasebne veličine te kolosalnosti pokrovne kamene ploče), također možemo uvidjeti određene, kako sličnosti, tako i različitosti, u kontekstu primijenjene geologije, geotehnike, geomehanike, i ostalih nužno izvedbenih inženjersko-tehničkih znanja, vještina te karakteristika ( Brownshill dolmen-link). Za razliku od recimo prethodno uspoređivanog Thinkinswoods dolmena u Britaniji, kao i za razliku od  svih prisutnih te razotkrivenih dolmena na području zaleđa Neuma, ovaj najveći europski dolmen, dolmen Brownshill u Irskoj, ne sadržava sedimenti tip stijene – vapnenac, već kao glavne stijene od kojih je izgrađen, sadržava granitne tipove stijena. Nadalje, ono što se može kao određena sličnost, upravo naspram megalitskih dolmena, ili pak polu-menhira i menhira, pa i kromleka, s područja zaleđa Neuma, navesti vezano za slučaj ovog svjetski poznatog dolmena u Britaniji, jest sama morfologija ili pak izgled čitave dolmenske strukture, u kojoj je razvidno kako je pokrovni kolosalni kameni blok nagnut prema gore u odnosu na horizontalnu ravninu pod kutom oko 40 stupnjeva. Upravo se ovakvi kutovi nagnutosti kolosalnih, ljudskim rukama preokrenutih te postavljenih, kamenih komada te blokova, od vapnenačkih lokalnih stijena, mogu pronaći diljem zaleđa Neuma u prethodno navedenoj prostornoj zoni, koja se pruža sve od Vidonja u Hrvatskoj na krajnjem sjeverozapadu, pa preko Gradačkog polja kao centralnog dijela te zone ili neumske doline megalita, pa sve do područja Zelenikovca te Hotnja Hutovskog na jugoistočnom okrajku spomenute zone s megalitskom upečatljivom baštinom. Ono što izdvaja pak ovdje navedeni i prethodno spomenuti Brownshill dolmen u Irskoj, kao najveći dolmen u Europi, nije neki volumen pokrovne ploče, već vidljiva velika debljina ovog gorostasnog pokrovnog kamenog bloka od granitne vrste stijene, koji prema dosadašnjim izračunima posjeduje težinu oko 150 tona. No, iako je ovo zaista upečatljivo, jedinstveno i nadasve jako atraktivno, kao i primamljivo u turističkom pogledu, ovo nipošto ne znači da se na području zaleđa Neuma, ili pak neposredne bočne prostorne zone, pa čak moguće i priobalne zone, neće u nekoj bliskijoj budućnosti razotkriti na svjetlu dana megalitski dolmen, koji će posjedovati pokrovnu, u ovom slučaju vapnenačku, kamenu ploču, koja će sadržavati čak i veću težinu od 150 tona, te prema čemu bi to mogao biti svakako novi pronađeni ili razotkriveni, najveći i najkolosalniji (u smislu težine pokrovne ploče) prapovijesni dolmen u Europi. Ove zanimljive usporedbe, podudarnosti, kao i različitosti, koje se jasno mogu vizualno uvidjeti, kazuju nam u konačnici kakav se samo ogroman i još uvijek totalno neprepoznat potencijal (za otkrivanjem te valorizacijom jednih od najvećih ili najkolosalnijih dolmena u Europi) sakriva diljem zaleđa Neuma, ali i okolnog područja koji sa podjednako vrijednim, totalno neistraženim te neotkrivenim zonama ilirske megalitske baštine, seže u pravcima delte Neretve (Metković, Vidonje, Ploče i Opuzen), kao i u pravcima prema Popovu polju, područjima Ravnog te Trebinja, ali i u pravcima zaleđa Stona i Dubrovnika, na jugoistočnom dijelu čitavog ovog prostora.

I sada kada u konačnici razmotrimo kakve su sve onda potrebne, nužne, kao i neporecive, tehničko-inženjerske, prirodno-geološke, fizičke, te ostale prateće, vještine ili znanja, morali posjedovati prastanovnici zaleđa Neuma, koji su s ove druge pak također neporecive strane, podigli bili ovoliki broj megalitskih građevina te megalitskih spomenika na ovako otežanom, teško pristupačnom ili prohodnom, krškom tipu reljefa, te poglavito na ovako strmim padinama stožastih krških uzvišenja, dolazimo do neporecivih zaključaka kako su takve potrebite vještine i znanja zaista morali biti na jednoj zavidnoj visokoj razini, i to puno višoj nego što smo to dosada uopće smatrali ili rezonirali. Naime, u čemu se sve ogledaju te potrebite ili neporecivo prisutne tehničko-inženjerske vještine, poznavanja temeljnih znanja ili primijenjenih načela geološkog, geotehničkog, geomehaničkog, hidrogeološkog, ali i isto tako i inženjerstva iz područja fizike, matematike, geometrije, kojima su se zasigurno dičili prapovijesni stanovnici zaleđa Neuma te bliže okolice u smjeru sve do ili uokolo Ploča, Metkovića i Opuzena, kao i u smjerovima sve do te uokolo Ravnog, Trebinja, Dubrovnika, Stona i Slanog, koji su ustvari i graditelji ovolikog nebrojenog monumentalnog prapovijesnog arheološkog bogatstva koje sakriva ovaj prethodno spomenuti pojas južnijih krških Dinarida ? Ogledaju se u temeljnih nekoliko prepoznatih i za potrebe ovog ekskluzivnog članka i promocije megalitskih dolmena u neposrednom zaleđu Neuma, specijalno raspodijeljenih, razotkrivenih činjenica, odnosno stavki i zaključaka :

Ø  Prapovijesni stanovnici Iliri, Pelazgi, i drugi, drevni narodi zaleđa Neuma (te bliže i šire okolice u bočnim smjerovima, Ploče, Metković, Ston, Ravno, zaleđe Dubrovnika) još u periodu prapovijesti prije oko 4000 godina (od prijelaza iz kasnog eneolitika u rano brončano doba), s obzirom na neporecivo prisutna znanja, vještine i sposobnosti, bili su pravi drevni inženjeri geologije, geomorfologije, fizike, hidrogeologije, građevinarstva, paleontologije, ali i botanike.

Ø  Izrazito napredna te ogromna količina primijenjenog inženjerskog znanja iz znanstvenih disciplina geologije, strukturne geologije, tektonike, litostratigrafije, ali i geomehanike stijena i tla, kao i iz geotehnike, u prvom redu ogledala se u sposobnosti prepoznavanja, ujedno i raspoznavanja, kao i u konačnici vrhunskog znanja, o tome, gdje se pružaju točno kakvi i s kakvim točno geotehničkim, strukturalno-morfološkim te geomehaničkim svojstvima, oblici stijena, koji su pri tome pažljivo probirani za podizanje ili izgradnju nebrojene količine megalitskih konstrukcija, kao i zasebnijih kolosalnih megalitskih spomenika tipa menhira, dolmena i slično.

Ø  Nadalje, vrhunsko primijenjeno znanje iz polja strukturne geologije, tektonike, geotehnike te litostratigrafije, ogledalo se u spoznatim činjenicama da su lokalni Iliri, izrazito, pa i začudno vješto, izgradili serije svojih kiklopskih te megalitskih zidina na raritetnijim položajima inače nepristupačnih strmih padina krških uzvišenja gdje se nalaze koliko toliko pogodne zaravnjene, pa i one s minimalnim horizontalnim površinama, terase, a pored kojih se nalaze serije ili izdanci najpogodnijih kamenih, vapnenačko-dolomitnih slojeva, koji imaju ujedno i najpogodnije setove pukotina, kako bi se od njih, te kroz njihovu ekstrakciju ili odlamanje i cijepanje, te potom i djelomično isklesavanje te obrađivanje (tehnikom kamen od kamen), u konačnici producirali upečatljivi kiklopski zidovi, ili pak dobili zasebni kolosalni višetonski megalitski blokovi od kojih su podizani megalitski dolmeni te menhiri.

Ø  Izvanredno poznavanje te primjena znanja iz geologije, tektonike te geomorfologije, ogleda se u također u tome da su Iliri, točno znali prepoznati one dijelove padina, pa i vršnih zona, inače jako teško pristupačnih te jako teško prohodnih, krških stožastih uzvišenja diljem zaleđa Neuma, na kojima postoji najveća geološko-geostrukturalna pogodnost za izvedbu pristupnih dromosa ili puteva, pa i cesta, kojima su se ovi drevni ilirski i prapovijesni stanovnici kretali u željenim smjerovima, te na, njima očito jako bitna, vršna uzvišenja (gdje su se očito nalazili bitni megalitski ritualni položaji, hramovi ili tzv. vršna svetišta – peak sanctuaries). Pri tome su odlično poznavali sve aspekte strukturne geologije primjenjive te prepoznatljive na mikro-lokalnoj te mikro-prostornoj razini, što se ogledalo u kontekstu izrazito vještog prepoznavanja te iskorištavanja svih mogućih setova pukotina unutar izdanačkih zona vapnenca, ali i dolomita, pri čemu su na vrhunskoj primijenjenoj inženjerskoj razini, kroz gradnje svojih konstrukcija, ali i ''običnih'' kamenih staza ili drevnih puteva, iskoristili, kako one najpogodnije međuslojne pukotine, tako i posebice one pukotine koje se svojim smjerovima pružanja u potpunosti poklapaju sa rasjednim paraklazama. Unutar ovog začudno vještog te vrlo naprednog geotehničkog, geološkog, te geomorfološkog, inženjerskog znanja, kojeg su posjedovali drevni ilirski prastanovnici zaleđa Neuma, posebice vrijedi istaknuti činjenicu da su se razotkrili od strane autora ovog bloga i članka takvi primjeri (npr. ritualno megalitsko svetište Glimač, Brestica, Žrnjevo, itd.) gdje su lokalni Iliri, odnosno prapovijesni stanovnici iz ranog brončanog doba (vjerojatno još i iz eneolitika), bili kao prvo prepoznali, a potom u potpunosti graditeljsko-strukturno te arhitektonski, iskoristili za svoje tadašnje izgrađene pristupne staze, a ponekad i prave megalitske dromose, čitave rasjedne paraklaze, ustvari uzdužne osi i pružanja takvih rasjednih paraklaza koje se pružaju doslovno od samih podnožja takvih megalitskih modificiranih gradinskih uzvišenja, do samih vršnih zona. Ovo je zaista jedan izrazito fascinantan, te od ranije poprilično neočekivan uvid, a to je, da su lokalni prapovijesni ilirski stanovnici, u tolikoj mjeri u graditeljskom smislu te kontekstu, izrazito vješto iskoristili bili gotovo svaki takav pravac pružanja ovih geološko-tektonskih osi rasjednih paraklaza, a poglavito onih koji se pružaju poprečno na plohe padina takvih uzvišenja, pri čemu sežu od direktnih podnožja do samih vršnih zona. A dodatnoj zanimljivosti, te ustvari i samoj vrijednosti, ovih prapovijesnih čudesnih primijenjenih geoloških, tektonskih, geomorfoloških te sličnih inženjerskih, znanja kojima su se ne samo dičili, već koje su u potpunosti primijenili te iskoristili, drevni ilirski stanovnici ovih krajeva, pridaju nam od strane autora ovog članka novije razotkrivene spoznaje, ustvari prava senzacionalna otkrića, i postojanja lijepo izvedenih, čak i isklesanih, u kameni živac uklesanih, kamenih stepeništa, kao i popratnih bočnih megalitskih zidova, te megalitskih blokova u formama svojevrsnih dovratnika ortostata.

Ø  Poznavanje te primijenjeno inženjersko znanje i vještine strukturne geologije, očituju nam se kroz izvanredno korištenje tzv. kolačaste ispucalosti, kao i međuslojnih pukotinskih setova nezapunjenih sa zemljom ili glinom, a koje su gotovo isključivo lokalni ilirski stanovnici iskorištavali u prvotnim ekstrakcijama, cijepanjima, vađenjima, te potom i konačnoj produkciji, kamenih velikih ili megalitskih, blokova, od kojih su podizani bili megalitski zidovi, kao i zasebniji megalitski spomenici u formama menhira, polu-menhira te dolmena. U tom pogledu svakako se trebamo spomenuti jedne prepoznatljive analogije koja se ogleda niti manje niti više već na jednom od najpoznatijih svjetskih arheoloških nalazišta na svijetu, na čuvenom lokalitetu Machu Picchu u Peruu. Naime, unutar određenih relativno recentnijih spoznaja te istraživačkih aktivnosti, znanstvenici su došli gotovo do neočekivanog otkrića kako je upravo Machu Picchu sagrađen izrazito namjerno te planski na pomno odabranoj planinskoj poziciji, a koja je upravo odabrana za gradnju ovog veličanstvenog kamenog megalitskog grada iz razloga svoje pogodne geološke te tektonsko-strukturne situacije u kontekstu geološke građe kakva se nalazi točno na poziciji gdje je i sami Machu Picchu izgrađen. Ovdje se upravo radio o tome da su drevne Inke, ili čak moguće i pra-Inke, jako dobro prepoznale te vladajuće, kao i mikro-lokalne geološke, geomorfološke te tektonsko-strukturne osobine stijenske građe točno na ovom području, a koje se ogledaju u jednoj uvelike izraženoj te razvijenoj tektonskoj ispucalosti inače jako kompaktnih te za gradnje ovakvih suhozidnih megalitskih (popularno prozvanih kiklopskih) građevina jako nepogodnih ili neprikladnih vrsta stijena – onih granitnih te magmatskih sličnih oblika stijena koje izgrađuju ovo te okolno planinsko gorje. I upravo je spomenuta jako izražena tektonsko-strukturna ili geološka ispucalost ovih, inače kompaktnih oblika te vrsta, stijena, predstavlja jedan glavni okidač, pa i moguće jedan od glavnih motivirajućih faktora, da se drevne Inke (ili pak njihovi prethodnici) odluče na poduhvat ovolikog nevjerojatnog kalibra, da točno na ovakvom, inače nepristupačnom te ovoliko visokom, planinskom, području, ugniježđenom u jednom pravom planinskom stjenovitom sedlu okruženom doslovno okomitim gorostasnim liticama koje se strmoglavljuju do dolina i kanjona nekoliko okolnih rijeka, podignu jedan ovakav nevjerojatno fascinantan drevni kameni grad, vrlo moguće i njihovo jako bitno drevno svetište. U pogledu same usporedbe ove očite te nedvojbene ogromne, pa i presudne, uloge lokalne geologije, geotektonike te geomorfologije, kod drevnih graditelja čuvenog svjetskog drevnog grada Machu Picchu-a, sa nebrojenim megalitskim, no u našim ovim slučajevima čak i puno starijim, megalitskim prapovijesnim lokalitetima te spomenicima drevne gradnje na područjima zaleđa Neuma, jugoistočne Hercegovine te područja donje Neretve, jasno ćemo uvidjeti da se ogromna te neporeciva analogija ogleda upravo u tom kontekstu jedne ogromne primjenjivosti te znanja drevnih graditelja u oba ova spomenuta slučaja (Inke i Machu Picchu, Iliri i područje Neuma te donje Neretve) vezanoga za mikro-lokalne geološke karakteristike, kao i karakteristike tektonike, strukturno-geoloških te geomorfoloških osobitosti lokalne stijenske građe. U tom kontekstu na vrlo sličan način, gotovo identičnog posjedovanja ogromnog znanja o lokalnim geološkim, tektonskim te geomorfološkim karakteristikama lokalnih stijena, kakvog su posjedovale drevne Inke pred i po izgradnji svog čuvenog grada Machu Picchu-a, i lokalni puno dakle stariji prapovijesni žitelji te graditelji Iliri s ovih područja, savršeno su bili prepoznali, ali i primjenjivo iskoristili sve ove spomenute prirodno-geološke karakteristike za potrebe svojih gradnji, pa i upravo poput Inka i njihovog Machu Picchu-a, geološke vještine i primijenjeno geotehničko inženjersko znanje, domaći stanovnici Iliri iskoristili su kod podizanja i svojih pravih drevnih prapovijesnih gradova, danas nažalost uvelike ili gotovo nikako -prepoznatih, razotkrivenih te valoriziranih kao takvih.

Ø  Osim svih prethodno spomenutih vještina te znanja iz strukturne geologije, geomorfologije, tektonike, geotehnike te geomehanike, lokalni ilirski prapovijesni stanovnici zaleđa Neuma, dičili su se izvanrednim poznavanjem hidrogeoloških saznanja i činjenica. To se ogleda ponajprije kroz slučajeve razotkrivenih ili postojećih izvorišnih zona unutar prostornih korpusa bliže ili šire okolice određenih prapovijesnih megalitskih gradinskih kompleksa, kao i, danas uvelike zaraslih pa i totalno nepristupačnih ili ''nevidljivih'' drevnih kamenih bunara ili ozidanih lokvi. Isto tako, vrijedi spomenuti da na područjima pojedinih gradinskih megalitskih kompleksa postoje čudesni primjeri drevnih obzidanih kamenica sa gotovo ''živom'' vodom, odnosno sa prisutnom vodom gotovo i u najsušnijim periodima ljeta ili godine. Sve nam ovo u konačnici jasno i nedvojbeno pokazuje da su lokalni ilirski prapovijesni stanovnici imali zaista napredno znanje iz inženjerske prirodno-tehničke discipline hidrogeologije, pri čemu su na jedan začudan i jako zavidan način, izvanredno bili prepoznali gdje se nalaze sve one, pa bile one i površinama minimalne, površinsko stjenovite ili pedološke zone sa zemljano-sedimentnom podlogom koja je koliko toliko vododrživa ili vodonepropusna. To se u konkretnijem smislu ogleda u otkrićima takvih hidrogeoloških arheoloških prapovijesnih objekata ili zona, poput spomenutih obzidanih kamenica sa živom vodom, obzidanih lokvi te bunara, koje su upravo razotkriveni te se nalaze, na onim hidrogeološkim zonama uvelike vododrživih paleogenskih sedimentnih zona, zatim dolomitnih zona, kao i nešto mlađih geoloških kvartarnih zona, no zona s dubljim talozima nepropusnih kvartarnih glina ili zemlje unutar takvih specifičnijih krških vrtača te udolina, koje se nalaze u prostornim sklopovima određenih gradinskih sustava ili kompleksa.

Ø  Nadalje, u kontekstu inženjersko-tehničkih naprednih znanja te primijenjenih vještina, ovi drevni ilirski prapovijesni stanovnici Neuma te njegovog zaleđa, morali su posjedovati zaista jednu zavidnu razinu poznavanja temeljnih načela fizike, geometrije, ali i matematike. Ova se primijenjena znanja te vještine ogledaju u tome da su ovi lokalni prapovijesni stanovnici jednostavno morali jako dobro poznavati u kojim će smjerovima i kako te na koji način djelovati točno koje sile fizike i mehanike, odnosno gibanja, prilikom ekstrakcije, vađenja, a posebice prilikom bilo kakvih, a očito te evidentno jako brojnih tadašnjih prapovijesnih, pomjeranja te prenošenja, ogromne količine, kao i ogromnog broja, pocijepanih, a ponekad i obrađenih ili isklesanih, megalitskih kamenih blokova. Poglavito se ova neporecivo velika količina potrebitog znanja iz područja gibanja, masa, fizike, kao i geometrije, odlikuju u evidentnoj činjenici o kakvim se sve strmim te koliko nagnutim, ujedno i koliko okršenim, dijelovima terena se ovdje radi, a na kojima su sve ove megalitske građevine ili megalitski objekti, podizani bili u periodu još od prije više od 4000 godina.

Ø  Kod svih prethodno spomenutih radnji te aktivnosti preliminarnih pronalazaka, zatim odabira, pa potom i esktrahiranja, vađenja ili cijepanja, svih onih megalitskih kamenih blokova od kojih su podizani toliko brojni megalitski konstrukti (kiklopske zidine, menhiri, dolmeni, bunari, obzidane terase, itd.) lokalno ilirsko prapovijesno stanovništvo ovog područja, moralo je posjedovati izražene, pa i dosada neočekivane, socijalno-logističke vještine i sposobnosti planiranja, nadzora, te kontroliranja izvođenja takvih graditeljskih radnji ili aktivnosti, kao što su masovna vađenja ili eksploatacije, ne bilo kakvih, već upravo izrazito megalitskih, ujedno i nebrojenih, kamenih blokova vapnenca ili dolomita, pa potom njihovo pomjeranje, preokretanje, postavljanje u željene pozicije, arhitektonske položaje, te u konačnici i njihovo ugrađivanje u pozicije izgrađenih upečatljivih megalitskih zidina te podzidova.

Ø  Za pojedine ogromne ili pak jako zahtjevne graditeljske poduhvate, kao npr. izgradnja kolosalnijih no ujedno i jako lijepo obzidanih terasastih, limitnih, obrednih, ponekad i ukopnih, kamenih tumulusa, pa potom izgradnja monumentalnih kiklopskih totalno zaravnjenih terasa obzidanih kiklopskim zidinama, pa potom i monumentalnih izduženijih suhozidnih bedema u megalitskoj tehnici zidanja, u konačnici za izgradnje i podizanja upečatljivih te kolosalnijih megalitskih dolmenskih struktura, kao i menhira, potrebita je bila, pa ponekad i nužna, aktivnost preliminarnih planiranja, pred-nacrta, odnosno pomnog i vješto izvedenog planskog nacrta, znanja te načinjenog preliminarnog plana, na koji će se točno način, točno gdje, i točno od kakvih vrsta stijena, izgraditi sve ove spomenute megalitske konstrukcije ili spomenici graditeljstva. To nam govori da su među stanovnicima prapovijesnog perioda na ovom području, postojali određeni arhitekturni planeri, zatim postojala je društveno socijalna raspodijeljenost na one koji su posjedovali veća i naprednija znanja primijenjene geologije, geotehnike, geomehanike, fizike i geometrije, kao i na one koji su pak znali znanja iz oblasti kultne astronomije, zatim na one koji su bili izvedbeni radnici, pomoćnici radnika, na one koji su osiguravali te nadzidali prostore ili mikro-pozicije na padinama ili vršnim zonama ovih krških uzvišenja gdje su se odvijali ovako opsežni i mnogobrojni graditeljski poduhvati.

Ø  Evidentno je također i odlično poznavanje ne samo općenito karakteristika svih prisutnih biljaka, a posebice dendroflore, kao i ljekovitog bilja, na ovom području, već i poznavanje određenih mehaničkih svojstava pojedinih vrsta drveća ili pak grmlja, koje je prilikom toga i iskorištavanjem upravo tih spoznaja i znanja, u konkretnom smislu ujedno i iskorištavano u gradnji te podizanju brojnih megalitskih zidina te megalitskih dolmena i menhira. To se odnosi ponajprije na znalačko odabiranje točno onih vrsta stabala i grmlja koja su ovdje rasla, kako bi se od njih proizvodile iskorištavajuće drvene poluge, kao i oblice, koje su se u konačnici iskorištavale kao jako bitan ili neizostavan mehanički alat u procesima prvotnog ekstrahiranja te vađenja, megalitskih, kamenih blokova, pa potom prilikom prijenosa istih blokova, ali i u konačnim procesima te postupcima postavljanja ogromnih takvih višetonskih kamenih blokova na unaprijed planirane željene arhitekturno-prostorne pozicije megalitskih konstrukata koje su bili podigli ovi drevni ilirski stanovnici. Isto tako, da su postojala ogromna te zavidna znanja i primijenjene vještine o drvećima i grmlju, pokazuju nam ponegdje i brojniji ostaci prapovijesnih kombiniranih kameno-biljnih nastambi ili pak još uvijek u namjenskom smislu zagonetnih objekata, pretežito kružne do ovalne osnove ili pak tlocrta, a kojima su gornje arhitekturne dijelove predstavljali ni manje ni više već upravo segmenti drvene ili biljne građe.

Ø  I kao pretposljednji činjenični fakt, a koji nam ujedno odražava i jednu, tek recentnije razotkrivenu, prisutnu vještinu, sposobnost i količinu znanja, kojom su se dičili drevni ilirski graditelju veličanstvenih megalitskih konstrukcija te objekata uzduž i poprijeko zaleđa Neuma, moramo se spomenuti upravo segmenta paleontologije, kao jednog pripadnog geološkog segmenta. Ovaj segment i jedna tek razotkrivena te neporeciva razina zaintrigiranosti te divljenja paleontologijom, odnosno paleontološkim bogatstvom prisutnim u lokalnim mezozojskim (moguće i kasnijim mlađim paleogenskim) stijenama, ponajviše se odražava upravo na primjeru jednog od najreprezentativnijih megalitskih prapovijesnih dolmena, onoga na kojem je otkriven specijalni postavljeni fosiliferni kameni komad (blok kamena ispunjen lijepo sačuvanim okamenjenim fosiliziranim ljušturama školjki rudista). Ovaj zaista totalno neočekivani pronalazak i otkriće, u potpunosti nam mijenja, ustvari izrazito nadopunjuje dosadašnje spoznaje o načinu života, sklonostima te znanjima, ovih drevnih stanovnika Ilira, na ovom području i dijelu Hercegovine. To se ogleda u tome, da je postalo evidentno kako su drevni prapovijesni stanovnici imali zavidnu razinu prepoznavanja te znanja o svim lokalnim oblicima stijena koje ih okružuju, te po kojima hodaju, ali i znanja koje je bilo ne samo inženjersko-geotehničke ili pak geomehaničke prirode, već onog znanja iz aspekta paleontologije, odnosno aspekta i polja ovog oblika prirodno-geološkog bogatstva, poznatijeg kao fosili ili okamine. Ukoliko bi se razotkrilo, u bližoj, ili pak daljnjoj, budućnosti, da se i na ostalim prapovijesnim gradinskim, ili pak onim van-gradinskim, ilirskim kompleksima u pojasu krša Dinarida, ne samo u Hercegovini, već i u susjednoj Dalmaciji te Crnoj Gori, sakrivaju ponegdje identični ovakvi pronalasci specijalno, te prema svemu sudeći obredno-ritualno, donesenih komada s očuvanim fosilnim organizmima, to bi upotpunilo dosadašnje spoznaje, ali i potvrdilo zaključke da su ovi naši drevni ilirski prastanovnici ovih krajeva bili ustvari i prvi drevni paleontolozi. Odnosno, na vidjelo dana je proizašlo to da ovdje imamo dokaze činjenice da su prvi pravi kolekcionari fosila ovog dijela Hercegovine te Dinarida, bili prapovijesni ilirski stanovnici, koji su ujedno i graditelji upečatljivih megalitskih ostvarenja, zdanja te konstrukata.

Ø  Na koncu, mnogima možda, koji aktivno prate tematiku zapostavljenih ili prešućenih, u literaturama, poglavito onim novijim ili pak službeno-režimskim, ignoriranih, pa i često zataškavanih, drevnih divova, odnosno ljudi divovskog rasta, biti će najzanimljivija stavka, koja se tiče upravo ovih nebrojenih kiklopskih, odnosno megalitskih, struktura koje se kriju na svakom kutku zaleđa Neuma, pa čak i uz samo priobalje, a koja nam na određen, barem onaj minimalan, način, sugerira to da su zaista u podizanju određenog vida megalitskih spomenika te građevina na ovom području, mogli sudjelovati jako krupni ljudi, odnosno ljudi jako izražene visine te fizičke snage, koje poznajemo pod figurativnim nazivom – divovi.

Iako će mnogima ova mogućnost ili pretpostavka, poglavito onima koji se kao pijani plota drže kruto ''službenih'', u prijevodu političko-režimskih te ideoloških, narativa iz polja prapovijesne, pa i općenite arheologije, da su ovim našim krajevima nekada davno hodali ljudi divovskog rasta, ustvari divovi, zvučati smiješno, te na što će reagirati s podsmijehom, obezvrjeđivanjem, odmahivanjem rukama, pa ponekad i s dozom agresije te prisilnog pokušavanja ušutkavanja te medijskog cenzuriranja promoviranja takvih teza (o drevnim divovima) kao i onih koji ih promoviraju, nitko, pa ni takvi, kakav god, političko-akademsko-institucionalni, položaj, imali, ne mogu ignorirati, ustvari ne mogu ni na minimalan način promijeniti dosadašnje, odnosno ranije tekstove, pa i čak neočekivano brojna opisivanja ranijih pisaca, mahom ranijih svećenika, te sličnih opisivača raznih naših krajeva po Dinaridima, pa čak i kontinentalne Slavonije, Hrvatske, Srbije i okolnih područja, u kojima su se nedvojbeno opisivali pronalasci ili pak minimalno slučajevi narodnih predanja i priča o pronalascima, kostiju, kao i dijelova skeleta ukopanih ljudi izrazito velikih visina. Odnosno riječ o pisanjima određenih ranijih svećenika te književnika (npr. fra Petar Bakula, Petar Kaer, Vlajko Palavestra, itd.) u kojima se čak konkretno opisuju određena sela te naselja, gdje su opisane, čak i za izmjerenim precizno danim dužinama tih skeletnih dijelova ( u npr. starijim dužinskim mjerama – venecijanske uncije, i slično), divovskih kostiju ili pak dijelova kostiju, lubanja, i drugih segmenata, od ljudi nadprosječne visine u odnosu na prosječnu visinu tog doba kad su takvi raniji opisi ili pak radovi i knjige napisani. I ono što je pri tome možda od najveće zanimljivosti jesu isto tako nedvojbene činjenice, ustvari neporecive ranije napisane stavke, unutar takvih ranijih navoda i zapisa o pronalascima divovskih ljudskih skeleta, dijelova skeleta ili pak kostiju od ljudi nadprosječne visine, gdje možemo iščitati određene podudarne karakteristike koje nam kazuju da su se takve divovske kosti ljudi ogromnog rasta, pronalazili bili uglavnom ili ispod megalitskih stećaka, ili pak unutar prapovijesnih grobnih ili ukopnih gomila. Čak postoje i poneki nešto rjeđi takvi raniji zapisi unutar određenih knjiga ili pak ranijih radova, da su se slične ljudske kosti od ljudi nadprosječnih visina znali pronaći i u prostorno-arhitekturnim okvirima ili rasterima, pojedinih ilirskih gradinskih zdanja te kompeksa. A osim svega ovoga, evo upravo smo svjedoci kao se u posljednjim medijskim događanjima, nešto recentnijim medijskim materijalima, načinjenim, pa čak i svjetski popularnim te određenim najgledanijim svjetskim video emisijama, poput Joe Rogana, i sličnim medijskim destinacijama, jako aktivno spominju upravo tematike drevnih ili slučajno zapaženih ljudi divovskog rasta. U tom kontekstu vrijedi spomenuti slučaj tzv. diva iz Kandahara, koji je u posljednjem vremenskom perioda na podosta jedan popularan medijski način i prezentaciju obišao ne samo sve svjetske ili strane, već i one regionalno-domaće, internetske portale ( div-kandahar-link). A tu su svakako i pojedini domaći, pretežito neovisni, istraživači, poput G. Majetića, D. Nikolića, M. Puljka, i drugih, koji su već od ranije prepoznati po jako kvalitetnim promotivnim te opisnim tekstovima, člancima, radovima, pa i knjigama, u kojima se upravo opisuje ova toliko zanimljivija, i zasigurno u bliskoj budućnosti sve više i više zanimljivija sve većem broju ili krugu ljudi, poglavito onih mlađih naraštaja koji aktivno prate internetske stranice te društvene mreže, tematika oko postojanja drevnih divova i na ovim našim krajevima Dinarida te okolice. I na koncu, ukoliko samo malo bolje promatramo, ne samo vrhunski impresivne te kolosalne višetonske dimenzije, već i o kolikom broju te kako ili koliko prostorno gusto raspoređene, kamene vapnenačke blokove kao megalitske konstrukte dolmena, menhira te kiklopskih zidina, možemo zamijetiti na ovim svim toliko okršenim  te toliko strmim kamenim uzvišenjima neposrednog zaleđa Neuma, poglavito okolice plodnog Gradačkog polja, nije nam teško, a možda i nije neopravdano ili neutemeljeno, pred očima u mislima vizualizirati jednu sliku u kojoj su među mnoštvom običnog ilirskog lokalnog stanovništva koje je hodalo i uspinjalo se po ovim istim uzvišenjima te koje je izgrađivalo sve ove monumentalne megalitske spomenike, moglo tu i tamo, nalaziti se zaista i onih osoba nadprosječnih visina, a moguće i nadprosječnih fizičkih snaga, u prijevodu – drevnih divova. Bilo kako bilo, postojali ili ne, drevni divovi, na ovom toliko upečatljivom području neposrednog zaleđa Neuma, ali i bliže te daljnje okolice, ono što neporecivo te nedvojbeno postoji, i što nam ubada vizualno polje, te što zaista predstavlja nešto sa prefiksom ''div'', ili ''divovskog'', jesu nebrojeni ostaci kamene megalitske graditeljske baštine, bilo da se radi o kiklopskim (megalitskim) zidinama, bilo da se radi o zasebnijim kolosalnim višetonskim blokovima menhirima te dolmenima, koji u zajedničkom opisnom smislu potpadaju u neporecive i atraktivne ''divovske'' kamene građevine.

 

Pojedini megalitski nadgrobni ( i ne nužno nadgrobni) dolmeni Hercegovine i južne Dalmacije su ujedno i PRVI PRAVI I NEPORECIVI PRIMJERCI NAJSTARIJIH STEĆAKA na ovim prostorima

 

( Primjer jednog pravog ilirskog stećka grube pokrovne grobne ploče, no koji je ujedno i forma pravog megalitskog (grobnog) dolmena – područje sela Ravno i Popova polja. )

Ukoliko se vratimo prvom poglavlju s dosadašnjim navodima te opisima na ovu tematiku megalitskih dolmenskih struktura na ovim našim područjima, kao i u bližoj te široj okolici, te promotrimo ponovno primjer vidljive arhitekture ili pak samog izgleda monumentalne kamene grobnice na lokalitetu Bjelopavlovića tumulus u Crnoj Gori, jasno ćemo uvidjeti sljedeće, ali i neporecive ili nepobitne, karakteristike :

·         Riječ je o nedvojbenom periodu prapovijesti (i to puno ranijem od željeznog doba, vremena helenizma te antike ili rimskog perioda).

·         Riječ je o megalitskoj, monumentalnoj, kamenoj konstrukciji.

·         Riječ je neporecivoj prapovijesnoj konstrukciji grobnice ili groba.

·         Riječ je o takvoj, dakle prapovijesnoj, grobnici koja sadržava megalitsku ili ogromnu, vršnu kamenu ploču, postavljenu kao pokrovnu grobnu ploču nad konstrukcijom groba.

·         Riječ je o tipu megalitske ploče kao pokrovne grobne ploče.

Sada kada smo vidjeli ove neporecive vizualno-morfološke, kao i ostale, recimo kronološke, karakteristike, kojima se odlikuje, ne samo navedeni primjer upečatljivog Bjelopavlovića tumulusa, već se ovim karakteristikama odlikuju i brojni drugi slični primjeri prapovijesnih kamenih tumulusa sa grobnicama diljem ove naše regije, idemo pogledati samo karakteristike kakve se pripisuju, odnosno kakve se mogu prepoznati, vezano za određene najstarije primjerke stećaka, kao monumentalnih nadgrobnih spomenika :

·         I od strane stručne zajednice, determinirano je i određeno, kako najstarije tipove ili vidove stećaka predstavljaju STEĆCI PLOČE.

·         Stećci, ujedno i stećci ploče, predstavljaju u najvećem broju slučajeva neporecive, NADGROBNE SPOMENIKE – dakle, kamene ploče postavljene iznad konstrukcije groba.

·         Brojni takvi STEĆCI PLOČE (koji su i već dosada kao neporecivi stećci registrirani, čak i znanstveno opisivani) posjeduju grublju, gotovo neobrađenu, ili djelomično, pravokutno obrađivanu, arhitekturu vapnenačkih (rjeđe od drugih tipova stijena, dolomit, konglomerat, pješčenjak) ploča s manjom debljinom od 50 cm te raznolikim dužinama i širinama.

·         Gotovo najveća većina stećaka ploča NE POSJEDUJE NIKAKVU UKLESANU SIMBOLIKU te pokazuje drevnost u kontekstu erozije i patine kamene površine u potpunosti podudarnu patini i eroziji kamenog materijala koji ih okružuje ili na kojemu se nalaze (kamen tumulusa ili suhozida gradine).

·   Možda i najbitniji aspekti – gotovo najveća brojčana većina registriranih, ali i onih dosada neregistriranih, STEĆAKA PLOČA, se nalazi u arhitekturno-prostornim, KONTEKSTIMA PRAPOVIJESNIH TUMULUSA (ili gomila), te nešto rjeđe i gradinskih suhozidnih bedema.

Svakome onome tko ima imalo razine zdravog vida, i da pročita ovo sve prethodno navedeno, kao i da vlastitim vidom vidi nebrojene fotografije ili pak ovakve primjere direktno na našim brojnim ovakvim arheološkim monumentalnim lokalitetima diljem Hercegovine, Dalmacije, kao i Crne Gore, te svakome onome tko posjeduje imalo zdrave logike da poveže i zbroji dva plus dva, ne bi trebalo isuviše toga objašnjavati u nastavku zaključivanja, pa evo barem zdravorazumskog pretpostavljanja, te davanja drugih mogućnosti, odnosno potencijalnosti, a ustvari velike vjerojatnosti, da su najstariji primjerci stećaka, upravo predstavljeni drevnim stećcima pločama kao nadgrobnim monumentalnim kamenim spomenicima, u formama pokrovnih ploča, te da se isti nalaze u okvirima prapovijesnih tumulusa, kao i nešto rjeđe u okvirima prapovijesnih ilirskih gradina, odnosno gradinskih bedema, pa čak ponekad i kao zasebni primjerci monumentalnih grobova ili grobnica. Te ono što je krucijalno u ovom kontekstu opisivanja, postaje nam u konačnici razvidno, da gledajući neporecivost kamene arhitekture pojedinih takvih, dakle najstarijih vidova ili formi, stećaka, jasno uviđamo da se ovdje upravo radi o dolmenskim monumentalnim strukturama. Poglavito ondje gdje su takve megalitske kamene poklopnice nad prapovijesnim grobnicama zaista upečatljivih dimenzija te formi.

( Prapovijesni ilirski stećak ploča, kao pokrovna ogromna megalitska nadgrobna ploča na jednom kamenom tumulusu, iz jugoistočnog Brotnja, ranobrončanodobne starosti, koji je ujedno i forma grobnog dolmena.  )

Ukoliko bi gledali ili pak potraživali bilo kakve dostupne literarne te ostale informacije, spoznaje, fotografije, članke i slične dostupne opisane materijale u kojima se prezentiraju ovakve slične megalitske grublje kamene, ali kao funkcijski nadgrobne poklopnice monumentalnih dimenzija, grobne konstrukcije izvan ovog našeg prostora krša Dinarida, u kojima se ogleda određena podudarnost te analogija, mogli bi smo zamijetiti jedan zaista fascinantan, i prije svega jako indikativan slučaj analogija u pogledu ovakvih prapovijesnih megalitskih spomenika s obilježjima grobnica ili grobnih objekata. Naime, riječ je o području Bliskog Istoka, i to točnije području Levanta, uključujući sve pripadne zemlje, sa svojevrsnim žarištom u Jordanu, Izraelu te Siriji. Na ovom toliko bogatom arheološkom području, pored svih ostalih vidova te oblika arheološke monumentalne baštine, začuđujuće su pronađeni te razotkriveni primjerci monumentalnih megalitskih dolmenskih struktura te građevina, koji se broje u, ne stotinama, već tisućama, primjeraka dosadašnjih prepoznatih, a dijelom i opisanih, megalitskih spomenika ili lokaliteta. Ovakvi prapovijesni megalitski spomenici gradnje prisutni na ovom upečatljivom području Bliskog Istoka, koji bi odgovarali i koji se kao takvi i tretiraju, svojim formama i oblicima – megalitskim dolmenima, u brojnim svojim opisivanjima, prezentiranjima, kao i znanstvenim člancima, tretirani su kroz nazive ''portal tombs'', kao i ''portal dolmens'', odnosno u prijevodu što bi značilo ''portalne grobnice''. U jednom takvom javno dostupnom znanstvenom radu ( link na rad : https://www.researchgate.net/publication/342523337_Rock_art_in_south_Levantine_dolmens ), ukoliko pogledamo stranice rada sa priloženim fotografijama određenih takvih ovdje proučavanih megalitskih dolmenskih struktura koje upravo odgovaraju takvim portalnim grobnicama iz prapovijesti, jasno ćemo moći uvidjeti, kao i zaključiti da se upravo ovdje radi o nedvojbenim primjercima, izgledom te morfologijom onima u našim krajevima, izrazito podudarnim megalitskim kamenim konstrukcijama koje odaju formu gotovo karakterističnih ukopnih tumula sa središnjom masivnom te monumentalnom pokrovnom grobnom kamenom pločom. Ukoliko pri tome uzmemo u obzir prethodno ranije navedene selektirane te razvrstane činjenične stavke, a poglavito činjenicu da se na prostorima Hercegovine (poglavito one južnije i mediteranske, područje od donje Neretve pa do Popova polja) te dijela južne i srednje Dalmacije, mogu pronaći upravo neporecivi prapovijesni ukopni tumuli nad čijim je središnjim grobnim komorama postavljen grublja forma stećka ploče, te potom identičan ovaj slučaj usporedimo s ovim prizorima te opisanim slučajevima s područja Bliskog Istoka ili Levanta, vidjeti ćemo dakle da su oni ove, u smislu funkcije te monumentalnosti, identične nadgrobne kamene monumentalne blokove jasno definirali kao prapovijesne dolmene. To nam na koncu govori da temeljem jednake analogije i podudarnosti, u kontekstu kako same nedvojbene monumentalnosti (riječ je dakle o neporecivom megalitskom kamenom bloku), tako isto i funkcije ili idejne svrhe najmonumentalnijeg pokrovnog kamenog bloka (osnovna funkcija ili svrha takvog monumentalnog ili megalitskog kamenog bloka jest da predstavlja gornju poklopnu ploču nad grobnom konstrukcijom), promatrajući područje današnjeg Levanta ili Bliskog Istoka, ali i brojne druge dijelove Europe, kao i Azije, gdje se nalaze ovakvi neporecivi, kao i opisivani, primjerci megalitskih dolmena koji su u kontekstu te arhitekturnom sklopu određenih tumulusa, jasno uviđamo da i naši brojni, upravo ovakvi slični, megalitski nadgrobni kameni blokovi, u formama masivnih te monumentalnih grubljih, najčešće neobrađenih, ili rjeđe polu-pravokutno obrađenih (tehnikom klesanja kamen od kamen), kamenih ploča, ponekad i znatnije debljine, osim što predstavljaju kao takvi najranije vidove stećaka, prapovijesne stećke ploče, oni ustvari predstavljaju ujedno i prapovijesne dolmenske strukture.

U konačnici vidimo da kao još jedan vid jako vrijednog monumentalnog bogatstva na ovim našim područjima, posjedujemo višestruko vrijedne kamene megalitske spomenike, koji ne predstavljaju isključivo ili samo tipove dolmena, već oni predstavljaju ujedno i najstarije forme stećaka u ovim krajevima. Kao materijalni te neporecivi dokazi toga, u opsežnoj fotogaleriji koja slijedi iza ovog tekstualnog dijela članka, priloženi su pojedini primjeri prapovijesnih ilirskih megalitskih lokaliteta, i to čak na promatranom području zaleđa Neuma, gdje je autor ovog članka razotkrio upravo ove najstarije vidove stećaka ploča, ali stećaka koji se sasvim utemeljeno mogu okarakterizirati te opisivati kao megalitske forme prapovijesnih dolmena.

 

Otkriće da pojedini, moguće i brojniji, megalitski prapovijesni dolmeni područja Neuma, predstavljaju prave svojevrsne ''prapovijesne klima uređaje'', drevne hladionice, ali i objekte za grijanje.  

 

Tek posve nedavno ili pak u najrecentnijem periodu, kada je autor ovih redaka u periodu izrazito velikih dnevnih vrućina (8mj.,2026.) krenuo bio u obilazak i fotografiranje jednog zaista jako upečatljivog i još uvijek medijski nepromoviranog, odnosno gotovo nepoznatog, ilirskog izrazito megalitskog lokaliteta na području Neumskog Gradca, došlo je se do jednog zaista potpuno neočekivanog uvida, koji s druge pak strane predstavlja jedno pravo novo otkriće.

Naime, popevši se uz veliki napor koji je bio pridodan još k tome s već spomenutim izrazito vrućim te nadprosječno toplim ljetnim periodom, i to upravo u doba dana kada je temperatura u hladu iznosila oko 40 stupnjeva, na jedan srednje visoki padinski dio spomenutog upečatljivog ilirskog gradinskog kompleksa, odnosno uzvišenja kod sela Neumski Gradac, ispred autorovog vidnog polja najedanput se ukazao prizor dva do tri veličanstvena ljudskim rukama neporecivo postavljena megalitska zdanja, koja su ustvari predstavljala prave prapovijesne dolmenske strukture.

Iako je u tim trenutcima nastupilo veliko vizualno te emocionalno uzbuđenje uslijed impresivnosti svog tog prizora prisutnih kolosalnih prapovijesnih megalitskih blokova te konstrukcija, vanjska temperatura zraka jednostavno je pridavala jedan neizdrživi osjećaj i nužnu potrebu kako bi se negdje sklonilo u sjenovitije te koliko toliko hladnije mjesto. I upravo kroz aktivnosti kako bi se ostvarila ova spomenuta nužna potreba, autor je jednostavno ostao paf, kada je došavši do u direktno samo podnožje najveće višetonske kolosalne dolmenske pokrovne vapnenačke ploče, ustvari shvatio, odnosno ujedno i osjetio, da je doslovno taj položaj na koji se dospjelo kako bi se malo sklonilo s direktnog sunca, osim što je zasjenjen spomenutom kolosalnom pločom ovog dolmena, on je znatno hladniji, negoli neposredna ili direktna okolica te okruženje koje je izloženo izravnim sunčevim zrakama. Naime, riječ je o tome, da se uvidjelo, kao i potpuno neočekivano, razotkrilo to, kako se ovdje radi o vještački proizvedenim takvim pozicijama na padinama ovih gradinskih uzvišenja, koja su, višestruko izrazito pogodna, a prema svemu sudeći i barem jednim dijelom namijenjena, za rashlađivanje tijekom vrućih ljetnih dana, kao za ugrijavanje tijekom hladnijih zimskih ili proljetnih dana. To je sve upravo producirano činjenicama, da su lokalni Iliri, još u pradavnim prapovijesnim vremenima prije oko 4000 godina, kada su uostalom i podigli bili najveći brojčani udio svih okolnih monumentalnih ili megalitskih gradinskih kompleksa, kao i još više brojnijih ukopnih gomila, na pomnije odabranim te nešto više strateškim, padinskim pozicijama sa nešto strmijim stranama tih padina, uspjeli kroz ogroman fizički trud, ali i kroz prethodno opisivano izrazito veliko znanje te vještine iz polja geologije, geotehnike, geometrije, fizike, i slično, prvotno pocijepati, pa potom uz pomni te precizni mehaničko-graditeljski rad te iste pocijepane kolosalne i višetonske kamene gromade, jako pažljivo te vrhunski vješto postaviti, odnosno spustiti na odgovarajuće niže unaprijed pripremljene manje kamene blokove, ili pak na postojeće specijalno odabrane zjapeće pukotine u vapnencima. Na ovaj način proizvedene su konačne forme pravih megalitskih te jako impresivnih dolmenskih struktura, kao i isto tako ništa manje atraktivnih, menhirskih do polu-menhirskih megalitskih struktura, koje su imale očito te nedvojbeno izrazito važne uloge za ove lokalne stanovnike Ilire koji su to sve ujedno i podigli. A svakako da je jedna od tih uloga bila spomenuto rashlađivanje tijekom vrućih ljetnih dana, kao i grijanje svakog onoga koji se ovdje uspne ili nađe, tijekom hladnijih zimskih te proljetnih dana, upravo zbog činjenice kako je to sve moguće izvoditi i dobiti takav poželjan osjećaj rashlađenosti te ugrijanosti zbog toga što su stvorene jedne prave zasebne te očito vrlo vrijedne gotovo polu-špiljske, no vještačke, ''prostorije'', odnosno dijelovi padina koji imaju forme umjetnih malih polu-pećinica te kamenih prostorija, ili barem određenih manjih prostora koji imaju natkrivene kamene blokove velikih površina. U tim sjenama pod tim natkrivenim kolosalnim višetonskim komadima vapnenačkih slojeva, upravo je i samom autoru ovog bloga došla ta razotkrivajuća činjenica, budući da je osim svega prethodno opisanoga te navedenoga, unutar istih ovih dolmenskih struktura, ili pak u neposrednom podnožju njihovih ogromnih pokrovnih kamenih ploča, osjećaj rashlađenosti najčešće pospješen i neporecivim osjetom puhanja vjetra, koji se gotovo redovito upravo osjeća, ili je prisutan, točno na ovakvim pozicijama gdje su ovi dolmenski spomenici ujedno i izgrađeni. Na isti ovaj način, ali sa suprotnim predznakom, svoju bitnu funkciju očito su pojedini, a možda i velika većina njih, megalitski dolmeni s područja zaleđa Neuma, posjedovali i kao svojevrsne zimske te rano-proljetne grijalice. Odnosno upravo u tim spomenutim periodima godine, kada je vanjska temperatura zraka bila vrlo niska, identični ovi prostori koji imaju oblike vještački napravljenih polu-špilja te čak i potpunih špilja, ustvari određenih vrsta poluzatvorenih komora, posjetitelju koji se nađe ili pak se uspne, ovdje, se javlja neporecivi osjećaj ugrijanosti boravkom upravo u neposrednom prostoru unutar volumensko-arhitekturnog okvira ovih dolmena, ili barem onih nešto kolosalnijih, koji sadržavaju kolosalnije pokrovne vapnenačke ploče. Pogotovo su kao svojevrsne zimsko-rano-proljetne grijalice – izraženi ili vrlo moguće bili kroz svoje funkcioniranje, izgrađeni oni megalitski ilirski dolmeni, koji su se podigli bili s prisojnih, odnosno južnijih, padinskih strana određenih gradinskih uzvišenja, kao i uzvišenja gdje se nalaze neporecive prapovijesne gomile te ostale prapovijesne kamene strukture. Pri tome je neizostavno spomenuti ulogu upravo od jakih sunčevih toplih zraka koje su u tim puno hladnijim, zimskim te rano-proljetnim, periodima godine, uvelike i grijale, kao i djelomično osvjetljavale prostore u neposrednom podnožju kolosalnijih dolmenskih pokrovnih vapnenačkih ploča.

Sve u svemu, na samom koncu rezimiranja ovih svojevrsnih posljednjih ili najrecentnijih autorovih spoznaja te otkrića moguće izvorne svrhe podizanja, barem minimalno jednog dijela, od mnogobrojnih sveukupno prisutnih, megalitskih prapovijesnih dolmena na proučavanom području zaleđa Neuma, mogao bi se izvesti s popriličnom utemeljenošću jedan zanimljivi zaključak – kako su prapovijesni dolmeni na ovom području izgrađivani te podizani bili kao prapovijesni ''klima uređaji''. Odnosno, u konačnici, mogao bi se naknadno i izvući još jedan zaključak, kako je postalo evidentno da skoro svaki bitniji ili veći gradinski kompleks Ilira, odnosno kompleks koji obuhvaća gradinsko uzvišenja sa čitavim svojim geomorfološkim volumenom (od najnižih dijelova podnožja do čitavih vršnih zona) sadržava barem jedan primjerak izgrađenog megalitskog dolmena, koji se u prijevodu može okarakterizirati ili smatrati pripadnim klima uređajem koji je bio u funkciji ili posjedu točno te određene ilirske gradine. U pojedinim pak slučajevima, pojedine izraženije gradine posjeduju veći broj svojih izgrađenih prapovijesnih ilirskih ''klima uređaja'', odnosno megalitskih dolmenskih struktura, koje su uvelike iskorištavali lokalni ilirski stanovnici kako bi se u njima osvježili, odnosno rashladili tijekom ovakvih (poput današnjih) izrazito vrućih ljetnih dana, kao i isto tako i ugrijali tijekom hladnijih zimskih ili pak proljetnih dana. U svakom slučaju, riječ je o monumentalnim upečatljivim te jedinstvenim spomenicima, gdje su neporecivo dolazili ili barem kroz neko vrijeme, ili kroz određeni dio dana, boravili lokalni ilirski stanovnici, te gdje su moguće i izvodili svoje određene obrede, ali kako se god uzme u obzir, ovdje su doživljavali svoje nešto specijalnije trenutke te momente, a moguće i energiju.

 

Potencijali i neporecive vrijednosne značajke monumentalne spomeničke i geoarheološko-geološke baštine prapovijesnog vremena (od fosila iz doba dinosaura do ilirskih megalita) na području Neumske doline megalita

 

Kada bi u samoj konačnici ovog ekskluzivnog te detaljnog opisnog članka o megalitskim dolmenima, te ostalim pratećim megalitskim prapovijesnim konstrukcijama područja zaleđa Neuma, ali i priobalja, krenuli sagledavati pitanje – koji su to i kakvi potencijali koje posjeduje sva ova, toliko brojna i toliko upadljiva prapovijesna megalitska graditeljska baština, jasno možemo uvidjeti, odnosno doći do odgovora – da je takav potencijal neupitan i iznimno izražen.

U prvom redu, možemo navesti samu činjenicu da se ovdje radi o sve više i više turistički prometnijem, posjećenijem, ali i kroz to i atraktivnijem, području ili dijelu južne Bosne i Hercegovine, odnosno dijelu krša južnijih Dinarida, koji sva svoja, kako ona prirodna (geološka, geomorfološka, geološko-paleontološka, geobotanička), tako i ona kulturno-povijesno-arheološka, bogatstva, tek započinje razotkrivati na svjetlu dana. Naravno da je jedan od glavnih katalizatora ove pozitivne promjene, odnosno dizanja razine svijesti, kod ne samo lokalnih, već i brojnih drugih, pa i stranih, čitatelja te pratitelja interneta i društvenih mreža, o tome kakav se (nažalost još uvijek totalno neiskorišten) potencijal za budućim vrjednovanjima, kao i bilo kakvim oblicima jedne pozitivne valorizacije, sve ove monumentalne prapovijesne i nešto kasnije, baštine ovog područja, predstavljeno ponajviše, pa i gotovo isključivo, ovakvim javno dostupnim blog, internetskim te ostalim sličnim, člancima, radovima te promotivnim opisivanjima koje upućeniji te voljniji pojedinci, kao i oni koji imaju veliki stupanj poznavanja ovih krških terena, prezentiraju na svojim društvenim mrežama. S druge pak strane, nedvojbeno nam postaje jasno da je u tom kontekstu prisutna i nasuprotna negativnija odlika, koja se ogleda u tome, da sve ovo što se u tolikoj mjeri, i to još unazad desetljeća, pa čak i više vremena proteklih godina, javno prezentiralo te bivalo opisano na internetu te društvenim mrežama, blog i ostalim profilima, stranicama, i slično, a gdje se prezentiralo upravo, u podjednakoj mjeri kako vrijedno prirodno-geološko te paleontološko, tako i ovo drevno ilirsko baštinsko bogatstvo, koje uključuje isto tako i monumentalne drevne stećke, od strane službeno-administrativnih okvira, poglavito onih ovisnih o političko-institucionalnim, akademsko-političkim i sličnim okvirima djelovanja, gotovo u potpunosti ignoriralo, zapostavilo, turnulo pod tepih, pa čak i u određenoj mjeri ismijavalo te omalovaženo. Ukoliko se možda nastavi, a što se svi imalo razumniji nadamo da ipak neće, ovakvo negativnije tretiranje (putem namjernog zapostavljanja, turanja pod tepih, ignoriranja, omalovažavanja i slično) ove monumentalne ili megalitske brončanodobne te slične prapovijesne baštine autohtonih naroda Ilira, koja je ujedno i toliko stara, toliko impresivna, toliko sačuvana iznad površine na određenim dijelovima Hercegovine te Dalmacije, a prije svega toliko mnogobrojna, ono bi moglo u skorijoj budućnosti dovesti do jedne situacije u kojoj će se  – postaviti pitanje, zbog čega, ili pak zbog koga, danas, ili pak sutra, mi nećemo ostaviti našoj djeci, ali i općenito kao zalog baštine u nasljedstvo svim budućim naraštajima ovog toliko prekrasnog, ali i drevnog svetog prostora Hercegovine i Dalmacije, barem djeliće ove monumentalne drevne baštine, koju su s tolikim trudom, toliko nebrojenih kapi znoja, ali i s tolikom velikom dozom ljubavi i poštivanja okolne prirode i nebeskog svoda (podsjetimo se arheoastronomskih karakteristika nebrojenih ilirskih obrednih gradina, gomila te vršnih megalitskih platformi), pa i s velikom dozom ljubavi prema čitavom okolišu koji ih okružuje, podigli bili čuveni prapovijesni narodi ovog našeg krškog prostora poznatiji pod nazivom Iliri ? Sve ovo identično prethodno spomenuto odnosi se u podjednakoj mjeri i naspram ništa manje vrijedne te ništa manje atraktivne geološko-paleontološke, kao i geomorfološko-geobotaničke baštine koja se krije na ovom prostoru, te koja u svom sastavu obuhvaća pojedine zaista vrhunski atraktivne te jedinstvene lokalitete, kao i pronalaske (fosilizirani otisci dinosaura, fosili puževa, izumrlih školjkaša rudista, hondrodonti, kao i posebice vrijedni gigantski fosilizirani školjkaši rodova litiotis iz geološkog perioda starije jure, itd.), no koja je već jednim dijelom postala jako ugrožena raznoraznim zapostavljanjima, pa i ponegdje potpunim uništavanjima. Sve te negativne aspekte dosadašnjih, ali i nažalost budućih neupitnih ugrožavanja, devastiranja, pa i uništavanja, ove toliko vrijedne i značajne kulturno-povijesne, kao i prirodno-geološke te geobotaničke (vrijedne prašume eumediteranske dendroflore, hrast crnika, lemprika, meginja, divlja maslina, zelenika, divovski hrastovi medunci, itd.), možemo isključivo navezati na trenutno ili postojeće stanje svijesti, odnosno pravilnije izrečeno – nesvijesti, o vrijednosti te nužnosti prostorno-administrativne zaštite sve ove navedene prirodno-povijesne baštine, kod današnjih osoba koje su na funkcijama odgovornosti ili pak odlučivanja po ovim svim pitanjima (ovdje se ne misli konkretno ili isključivo na područje Neuma, već na čitav prostor Hercegovine, kao i susjedne Dalmacije i Crne Gore).

Iz ovih prethodno spomenutih razloga, pa i neporecivih činjenica u koje se svatko onaj koji zna utipkati par slova u google tražilicu može u nekoliko sekundi jasno uvidjeti, s druge pak strane i na svu sreću, postoji još uvijek jedan određeni, ponegdje i lokalno izraženiji, temelj da se ovi, ili barem oni najreprezentativniji, oblici megalitske prapovijesne baštine, kao i oblici prirodne geološko-paleontološke, geobotaničke te geomorfološke baštine (koja uključuje i jako atraktivne te danas u potpunosti zapostavljene i nepromovirane speleološke objekte pećina ili špilja lokalno zvanih sufiksima ''peć'') krenu u jednom budućem pozitivnom smislu valorizirati, promovirati, te na koncu i zaštiti kao jedan oblik vrijedne prirodne, te kulturno-povijesne, ali i arheološke prapovijesne graditeljske monumentalne baštine. U tom kontekstu prvi i nužan početni korak je upravo postojanje, odnosno ukoliko ne postoji ili je na nekim minimalnim razinama prisutna, onda se radi o potrebitosti jačanja, jedne pozitivne svijesti u lokalnog ili pak domaćeg stanovništva, a poglavito svih onih koji su na bilo kakav administrativno-institucionalni te politički način trenutno odgovorni za funkcioniranje određenih naselja, općina i županija, kao i onih koji djeluju unutar turističko-kulturnih institucionalnih nivoa, o tome koliku vrijednost te potencijal nose barem oni najreprezentativniji oblici, dakle već od ranije javno prezentirani (internet, blog i društvene mreže i javno dostupni članci, pdf, academia, scribd, i slično), prirodne geološke, geobotaničke, geomorfološke, a posebice one megalitske drevne baštine prisutne na ovom području Hercegovine, ali i bliže te šire okolice.

Kao određeni početni, ali vidljivo pozitivni nivoi jednog takvog povećavanja svijesti u pogledu na recimo bogatstva drevne monumentalne baštine, svakako su izraženi sve veći i veći, te sve prisutniji vidovi javnog objavljivanja na društvenim mrežama te internetu (facebook, instagram, blogovi, i slično) u kojima pojedinci, poglavito oni koji se lokalno kreću ili borave na određenim baštinskim područjima, sve više i više samostalno ili pak slobodno obilaze okolna uzvišenja, doline i vrtače, te prvotno zamjećuju, potom fizički posjećuju, te napose na svojim profilima društvenih mreža objavljuju sve ono što izbliza fotografiraju ili izrađuju video uratke, određenih zamijećenih, ponekad i potpuno iznova razotkrivenih, megalitskih konstrukcija, ponajviše megalitskih suhozidnih građevina, kiklopskih zidina, drevnih kiklopskih bunara, gradina te gomila s kiklopskim blokovima i kiklopskim podzidavanjima, uređenih drevnih brdskih terasa u podnožjima određenih gomila te gradina koje su podzidane monumentalnim kiklopskim podzidovima, tajnovitih megalitskih stećaka, itd., itd. Sve ovo prethodno navedeno su jedni evidentni te kao takvi već mnogobrojnim čitateljima ovih redaka odavno prepoznati elementi jednog pozitivnog širenja pozitivne svijesti o pozitivnom smislu i pozitivnim karakteristikama te pozitivnom obliku valorizacije i potencijalnosti ovih toliko pozitivnih oblika kulturno-povijesne, ustvari prapovijesne, arheološke, monumentalne, baštine.

Nakon što smo svi vidjeli i spoznali, da ipak i na svu sreću ovi početni, i posve jasno nužni, koraci, dobivanja te jačanja jedne preliminarne pozitivne svijesti o ovoj pradavnoj baštini Ilira, su uvelike prisutni i bivaju svakim budućim vremenom sve jači i jači, dolazimo do drugih oblika te stupnjeva u kojima ova pozitivna svijest odigrava svoju dodatnu ulogu, a to je da pojedinci, kao i određene skupine, grupacije, udruženja, družbe, i slično, započinju i vlastita opisivanja, pisanja te tiskanja brošura, knjiga i knjižica, kao i samostalna spoznavanja te zaključivanja, o čemu se sve ovdje radi, i o koliko vrijednoj i bogatoj monumentalnoj baštini je ovdje riječ.

Nadalje, u konkretnijem smislu, stupnjevi dodatne i pozitivne valorizacije, ili pak iskorištavanja potencijalnosti, barem određenih baštinskih lokaliteta s ovom vrijednom, kao i atraktivnom, megalitskom baštinom drevnih Ilira, ogledaju se u mogućnostima uređivanja, označavanja, te promoviranja, određenih budućih tematskih, pješačkih, planinarskih te biciklističkih, staza, koje bi svojim rutama ili smjerovima prolazile u neposrednim blizinama, pa ponekad i direktno uz, određene reprezentativne megalitske prapovijesne komplekse ili lokalitete. U ovom identičnom kontekstu vrijedi spomenuti da već postoje izrazito pozitivni ili ogledni primjeri takvog iskorištavanja te konkretne materijalno-sadržajne valorizacije određenih takvih prapovijesnih monumentalnih brdskih, kao i gradinskih, lokaliteta, ne samo na prostorima susjednih zemalja, već i kod nas na prostorima Hercegovine, gdje posebice treba izdvojiti takav pozitivan primjer jednog lokalnog planinarskog udruženja s područja Ljubuškog, koje je poznatije pod nazivom Družba Gangorohodci. Naime, ova vrijedna ekipa, vrhunskih te profesionalnih planinara, ali i pored toga jako velikih zaljubljenika u ovu našu drevnu monumentalnu baštinu Ilira te drevnih gradinskih ili pak gomilskih uzvišenja, je već na nekolicini takvih drevnih megalitskih lokaliteta s određenim ilirskim gradinama, kao i gomilama, na širem području Ljubuškog, napravila konkretne poteze izrazito lijepog, nenagrđujućeg i nedevastirajućeg, uređenja pristupnih, do tada gotovo u potpunosti neprohodnih ili pak jako teško prohodnih, puteva i staza kojima se uspinje do takvih vršnih pozicija i kota s drevnim ilirskim građevinama. Osim toga, identična ova skupina entuzijasta planinara te zaljubljenika u drevne ilirske gradinske i baštinske lokalitete, načinili su načinili su upravo u nedavnom periodu i jednu odličnu tiskanu brošuru, odnosno knjižicu, u kojoj na jedan promotivan i vizualno dočaravajući način, u paralelnom smislu rade pozitivnu promociju nekolicine takvih vrijednih monumentalnih prapovijesnih te ilirskih lokaliteta  s područja Ljubuškog, ali i kroz to upravo konkretno rezultiraju jačanjem svijesti kod svih onih koji imalo bolje pogledaju, pročitaju te shvate o kakvoj se ovdje sve vrijednoj drevnoj baštini radi. Također ovaj primjer jedne pozitivne te konkretne materijalno-sadržajne valorizacije određenih ilirskih monumentalnih lokaliteta te uzvišenja u okolici Ljubuškog već je privukao i brojne, ne samo domaće, već i strane planinare kako bi posjetili točno ta, nanovo uređena i danas planinarsko-pješački pristupačna, drevna, gotovo mitska, ili pak energetska, krška uzvišenja, na kojima zaista ( a to svatko zna, koji se sa iskrenom voljom, ali i posjedovanjem preliminarnog dubokog poštivanja te poznavanja ovakvih drevnih pozicija i drevnih naroda Ilira, barem jedanput popeo na jedan takav drevni vrh) postoji jedna posebna energija, a što se na koncu i jasno te neporecivo razlučuje kroz izgrađene drevne monumentalne kamene komplekse koje su Iliri bili podigli upravo na tim pozicijama u reljefu. Tu su još i primjeri pozitivnih opisnih panela ili pak ploča, koje su na određenim prigodnim ili pogodnim pozicijama uz navedene iznova uređene, protrsene te pročiščene pristupne staze ili puteljke, kojima se planinari uspinju do ciljanih drevnih gradinskih ili gomilskih ilirskih uzvišenja. I ovo nam je dakle jedan neporecivi pozitivan primjer ili pak ogledan pozitivan slučaj, da se isto ovako, ili barem na donekle sličan način, mogu urediti i određene prostorne pozicije sa drevnim monumentalnim građevinama te spomenicima megalitske gradnje Ilira i na prostoru Neuma te njegovog zaleđa, naravno ukoliko bi za to postojala barem minimalna razina pozitivne volje kod određenih, eventualno lokalnih, planinarskih ili kakvih sličnih, udruženja, kakva je postojala, odnosno kakva postoji u spomenutog jako vrijednog udruženja, odnosno ekipe Družbe Gangorohodci iz Ljubuškog. Ovakvi pozitivni vidovi valorizacije mogu se pokrenuti i sa nekih drugih razina, ne nužno od strane nevladinih i često nepolitičkih, neprofitnih udruženja, grupa građana, planinara ili slično, već se mogu upravo i pokrenuti ili inicirati od strane određenih institucionalno-političkih te administrativnih okvira te osoba, koje imaju zaduženja po ovim tematikama. Da li će to biti tako isključivo ovisi o njima.

Isto tako kao još neke druge vidove pozitivne promocije te valorizacije sve ove drevne prirodno-povijesne baštine, tu još možemo spomenuti i pisanja, promoviranja te prezentiranja, određenih ovakvih baštinskih deskripcija, zatim, napisanih te otiskanih, knjiga, brošura, kataloga i sličnih materijalnih sadržaja. U ovom kontekstu javlja se i, moguća sutrašnja pozitivna uloga i, danas nažalost umnogome zapostavljenih, ili barem u još nedovoljnoj mjeri iskorištenih, uređenih te promoviranih, lokalnih muzeja, poput recimo muzeja i galerije u Neumu, koji sadržava jednu zavidnu i raritetnu zbirku prapovijesnih predmeta, upravo velikim dijelom pronađenih u nedavnoj prošlosti na određenim megalitskim ilirskim ili prapovijesnim lokalitetima zaleđa Neuma.

U konkretnijem smislu, jedne od najvećih sutrašnjih pozitivnih potencijala za valorizacijom, pa i određenim vidom kulturno-turističke valorizacije te iskorištavanja lokaliteta s prirodnom te povijesno-arheološkom baštinom na području Neuma, posjeduju lokaliteti kao što su

·         uzvišenje Glimač (drevni megalitski opservatorij ili u minimalnom smislu – drevno svetište sa obiljem kiklopskih zidanih struktura i atraktivnih formacija, kao i zaboravljenih špilja te speleo-objekata – potencijal za uređenjem pristupne brdske stazice od smjera sjevera i današnje izrazito prometne magistralne ceste Stolac-Neum, sa postavljanjem opisnih panel-ploča, te postavljanjem klupe i vidikovca na samom vrhu, ali uz nužno potpuno zaštićivanje te neoskvrnjivanje prisutnih atraktivnih megalitskih ili kiklopskih zidina, te slične forme uređenja),

·         uzvišenje Pasjeka (identičan način valorizacije poput prethodnog primjera brda i drevnog svetišta Glimač),

·         uzvišenje Žrnjevo direktno iznad Neuma (ovdje je prisutan i dodatni potencijal označavanja te uređenja geološke poučne staze s opisima mezozojskih, ali i mlađih paleogenskih sedimentnih stijena, u kojima je prisutno pravo obilje fosilnih ostataka),

·         uzvišenje Obli vrh (također sličan ili identičan potencijal kao na Žrnjevu),

·         vršak Gače gdje se kriju ostaci megalitskih monumentalnih dolmena, menhira, ali čitavih kiklopskih zidina,

·         zatim vrh Zebelj (s izrazito atraktivnim megalitskim dolmenom, koji je služio prema svemu sudeći kao jedan oblik arheoopservatorija i osmatračnica čuvenog sazvježđa Plejada), itd., itd.

·         nastavak valoriziranja i uređenja (pročišćavanja, označavanja tematskim edukativnim panelima, pločama i slično) drevnog prapovijesnog puta Soli od Hutova prema Žukovici i dalje do granice s Hrvatskom, što se već započelo u određenom smislu te što je jako pohvalno i za jedan pozitivan primjer nastavljanja jedne pozitivne valorizacije, barem djelića ove toliko bogate i brojne monumentalne drevne baštine područja Neuma.

Ovo su samo minijaturni vidovi potencijalnosti iskorištavanja te valorizacije određenih lokaliteta uokolo Neuma, koji se diče sadržajem prirodno-geološke, kao i arheološke prapovijesne monumentalne baštine, dok isto tako jako vrijedi spomenuti jedan ogroman, i još uvijek totalno neiskorišten potencijal valorizacije geobotaničkih izrazito vrijednih, pa i na nacionalnom, čak i regionalnom, nivou, jedinstvenih, dendrofloralnih zona vazdazelenih šuma i pravih prašuma, koje uključuju i jedinstvene laurisilve, uz prateće najgušće dendrofloralne zajednice hrasta crnike, lemprike, meginje, zelenike, divlje masline, i drugog toploljubivog eumediteranskog bilja s izvjesnim i sutropskim karakteristikama (kao npr. lovorolisne zajednice). I na ovakvim pojedinim izrazito vrijednim geobotaničkim zonama te mikro-lokalitetima unutar neposrednog zaleđa, pa i priobalja, Neuma, postoji jako izražena mogućnost, ustvari sutrašnji već jako iskoristivi potencijal da se ovdje urede kakve pristupne pješačke (planinarske, brdske, rekreativne i slično), kao i biciklističke, staze, uzduž kojih bi se mogle postaviti opisne edukativne panel ploče ili table iz kojih će posjetitelji, pa i turisti, moći mnogo toga do tada njima nepoznatoga, spoznati, naučiti te na taj način obogatiti sebe i svoj život.

U konačnici, svi prethodno opisani koraci te poželjne aktivnosti jačanja jedne pozitivne svijesti, kroz sve veću promociju putem interneta ili društvenih mreža, kao i kroz eventualno uređenje određenih tematskih pješačko-biciklističkih ili pak planinarskih, staza, imaju za osnovni cilj da za sutrašnje generacije, odnosno za našu djecu ili buduće naraštaje koji će baštiniti ovaj dio Hercegovine i Europe, budu sačuvani, ujedno i prostorno zaštićeni, barem određeni najatraktivniji te najvrjedniji prirodno-geološki, geobotanički, geomorfološki, te napose oni monumentalni megalitski lokaliteti iz prapovijesnog perioda. Jer, na koncu gledajući, sutrašnje generacije, neće imati ama baš nikakve koristi od ovoga svega što se opisuje ovdje, ukoliko toga više ne bude na licu zemlje, a hoće li biti, ovisi danas o nama samima. 

FOTOGALERIJA - KIKLOPI , DINOSAURI , DOLMENI - NEUMSKO ZALEĐE : 

( Slike gore – prizori okolice veličanstvenih razotkrivenih dolmenskih struktura, pogled iz zraka (drona) na jedan od najimpresivnijih pronađenih te posjećenih dolmena i njegovu kolosalnu višetonsku pokrovnu ploču, kao i razotkriveni fascinantni fosilizirani ili pak okamenjeni tragovi dinosaura teropoda koje je autor bloga otkrio na megalitskim ilirskim lokalitetima zaleđa Neuma, koji su morfologijom otiska vrlo slični onima pronađenim na hrvatskom poznatom otočju Brijuni, čija se starost procjenjuje u geološki period gornje krede – cenoman, otprilike oko 95 milijuna godina. )

( Dio fosilizirane ili okamenjene staze hodanja dinosaura razotkrivene prije nekoliko godina u okolici nekoliko megalitskih ilirskih gradina na području Gradačkog polja. )

SLIKE DOLJE – RAZOTKRIVANJE TE BRDSKO-ALPINISTIČKI POHOD NA MONUMENTALNI MEGALITSKI DOLMEN GDJE SU BORAVILI DREVNI KOLEKCIONARI FOSILA – RUDISTA :  

( Čitava ova brdska zona sa svojim strmim te okršenim vapnenačkim padinama totalno je krcata nevjerojatnim megalitskim spomenicima prapovijesnog stanovništva, pri čemu je tu prisutno obilje, kako dolmenskih struktura, kiklopskih zidina i blokova, tako i menhira te polu-menhira. )

( Vrlo moguća tzv. dinoturbacija sloja, odnosno okamenjena slojna ploha vapnenca na kojoj su različiti dinosauri kroz različite vremenske period ostavljali svoje otiske stopa, pri čemu su se te stope kasnije pretumbale jedne preko drugih te na taj način proizvele ovakav izgled s puno nasumičnih ovalnih te raznolikih udubljenja, i sličnih otisaka. )

( Raritetnije, ujedno i dragocjenije, stablo divlje masline. )

( U ovoj pravoj eumediteranskoj vazdazelenoj prašumi razotkrivaju se raznolike drevne, ilirske te megalitske, kamene strukture i graditeljski drevni ostaci, kao i ostaci, uređeni platoi i platforme s prapovijesnim kućama. Pogled na cilj ove brdsko-škraping avanture – impresivni megalitski dolmen, koji se ukazuje na pojedinim više zumiranim fotografijama, no do kojega slijedi izrazito zahtjevan fizički uspon i pravi alpinistički način penjanja, no koji je na svu sreću (bio) olakšan nekim intuitivnim pronalaženjem izvornog ilirskog uređenog pristupnog puta ili dromosa kojim se može uspeti do samog monumentalnog drona, jer u suprotnom drugim smjerovima teško da bi se uopće moglo doći do ovog megalitskog spomenika.  )

( Trenutci kada dolazi do neočekivanog pronalaska ili pak zamjećivanja (na početku mogućeg, no kasnije realnog) ilirskog drevnog, kao i vidljivo bočno ozidanog (i to megalitskim blokovima) pristupnog puta koji je poput pravog labirinta između kolosalnih okomitih te zaoštrenih vapnenačkih slojeva, usječen te uređen i podzidan, pa čak i sa ponegdje prisutnim kamenim ilirskim svojevrsnim stepeništima, te koji seže od ovog dijela podnožja pa izravno do ispred monumentalnog dolmenskog spomenika. )

Trenutci dolaska i ugledavanja monumentalnog dolmena, kao i obilasci čitavog područja uokolo njega, te podno njega – slike ispod : 

( Čitav ovaj monumentalni megalitski prapovijesni dolmen napravljen je na čudesan način tako što su pomno te prvotno na donju prirodnu vapnenačku, no prije toga također pripremljenu (poravnatu, usječenu, obrađenu) kamenu plohu, ljudskim rukama vješto postavljeni u polukružni ocrt megalitski, no za razliku od gornje i pokrovne kamene ploče, znatno manji, kameni blokovi, na koje je potom s nekom zaista impresivnom vještinom te inženjersko-graditeljskim umijećem, gorostasna prethodno također vješto pocijepana, čak i djelomično na rubovima priklesana, višetonska kamena vapnenačka ploča, izrazito precizno nalegnuta te postavljena, kako bi se u konačnici proizveo ovakav impresivan dolmen koji posjeduje jednu jako zanimljivu unutarnju prostoriju ili prostor, koje je još uvijek neotkrivene izvorne namjene. )

( Iznad samog dolmena mogu se čak zamijetiti sekcije kiklopskih zidina vješto prilagođenih gotovo okomitim liticama te rubovima ovih neprohodnih vapnenačkih stijena. )

Pogled na impresivnost te veličinu (koja se čak ovdje uopće ne uočava u cjelovitosti) gornje pokrovne kamene ploče dolmena.

S rubnih strana dolmenske kolosalne ploče čak se može ući u unutrašnju komoru koja se nalazi ispod same ploče, no što je danas uvelike otežano jako zaraslom mediteranskom vegetacijom. 

Jedan od vrhunaca uvida i spoznaja na ovom impresivnom dolmenu – totalno neočekivani pronalazak jako lijepo i vidljivo ljudskim rukama uređenog i modificiranog kamenog sjedišta, gotovo poput prave kamene klupe uklesane te priklesane uz polu-okomiti kameni vapnenački sloj, te gdje je razotkriven upravo neočekivani pronalazak – komada neobičnog i raritetnog vapnenca koji je totalno ispunjen fosilima rudista. Ovakav se fosiliferan kamen ne može zamijetiti nigdje u bližoj, moguće i u široj, okolici samog dolmena, što nas neporecivo navodi te upućuje na zaključak, kako je ovdje riječ o specijalno te namjerno donesenom lijepom fosiliziranom komadu kamena s vidljivim fosilima. U koju točno svrhu i poradi čega, ostaje nam svojevrsna misterija. 

Jedan jako zanimljivi drevni ilirski predio u relativnoj blizini nalazišta megalitskog dolmena, gdje je pak autor bloga razotkrio monumentalne megalitske ostatke interesantnih građevina iz željeznog doba, što je neporeciv dokaz kontinuiranosti prapovijesnog, ali i rano-antičkog života na ovom području. Slike ispod : 

SLIKE ISPOD – obilazak te pronalazak drugih, također vrhunski impresivnih te atraktivnih megalitskih struktura i spomenika u formama dolmena, menhira, polu-menhira, kiklopskih zidina, te drugih monumentalnih zanimljivosti, na području iznad Gradačkog polja : 

Područje istočno od Gradačkog polja te razotkriveni, zumirani te posjećeni, upečatljivi megalitski ilirski spomenici – dolmeni, menhiri, kiklopske zidine, gradine, gomile, i slične monumentalne konstrukcije te spomenici. 

Područje u neposrednom zaleđu Neuma : 

Područje istočno te sjeveroistočno od Neumskog Gradca : 

Slike gore – razotkriveni okamenjeni otisak stopala dinosaura teropoda, područje istočno od Gradačkog polja te južno od Hutova. 

Čudesni i nebrojeni megalitski spomenici razasuti su po čitavom području uokolo Gradačkog polja te ispod Hutova i Popova polja, uključujući centralnu zonu megalita – područje Gradačkog polja i zonu do samog priobalja Neuma : 

Nm - 7

SLIKE GORE – nedavna, 8 mj.2026., autorova avanturistička ekspedicija razotkrivanja, obilaska, te fotografiranja, izrazito zanimljivih te nepoznatih megalitskih spomenika u formama dolmena, menhira, ali i upečatljivih kiklopskih ilirskih zidina, koji se kriju na području iznad Gradačkog polja. 

Zone i područja istočno od Neumskog Gradca, te bliža okolica Neuma ili pak neposredno zaleđe Neuma : 

Slike gore – pogledi i fotografije jednog nevjerojatnog i neočekivano razotkrivenog pravog ilirskog megalitskog hrama koji se nalazi na jednom od upečatljivih stožastih krških uzvišenja u zoni Gradačkog polja. 

Slike dolje – impresivni te vrlo indikativni prapovijesni ilirski stećci – grube nadgrobne  ploče, koji su ujedno i forme megalitskih dolmena : 

Slike dolje – pojedini primjerci impresivnih megalitskih spomenika, dolmenskih vidova struktura, zatim kiklopskih zidina, ozidanih terasa, pravih zaboravljenih te nepoznatih ilirskih gradinskih zdanja, ustvari drevnih ilirskih hramova te obrednih gradina, gomila i vršnih platformi, koje je autor razotkrio, posjetio te fotografirao u posljednjih nekoliko godina na području neposrednog zaleđa Neuma : 

Slike gore – još jedan pravi i neporecivi grobni monumentalni nadgrobni spomenik, grubi stećak ploča, koji osim što predstavlja neporecivi prapovijesni stećak ploču, on predstavlja ujedno i pravi prapovijesni dolmen, razotkriveno na području sela neposredno iznad Neuma, u okviru jednog prapovijesnog grobnog tumulusa iz ranog brončanog doba, moguće i s kraja eneolitika.  

Slike gore – pogledi na pojedine najkolosalnije megalitske dolmene, s pokrovnim pločama koje teže i do pa i više od, 50 tona, te koji su razotkriveni na području istočnog dijela Gradačkog polja, Miline gradine, području Hotnja i Prapratnice. 

Slike gore – pogled na jednu pravu prapovijesnu polupećinu ili potkapinu mjestimično ozidanu s kiklopskim vapnenčkim blokovima, ispred koje se kriju vidljive modificirane prapovijesne terase u kojima se mogu pronaći fragmenti prapovijesne keramike, kao i ostaci tzv.kućnog lijepa, odnosno prapovijesnih drvenih nastambi. 

Slike gore – čudesni i razotkriveni kiklopski bedemi, zidine te dolmenske i menhirske konstrukcije na jednom uzvišenju ponad Gradačkog polja. Prema svoj prisutnoj keramici ovi impresivni megalitski ostaci idu u starost od 4000, pa i više, godina prije sadašnjosti. 

Slike gore – područje uzvišenja s istočne strane Gradačkog polja te južno od Hutova i Prapratnice gdje je autor bloga razotkrio, obišao te fotografirao pojedine raritetne te jedinstvene primjerke kolosalnih megalitskih menhirskih struktura, ali i dolmena, kiklopskih zidina te drugih monumentalnih spomenika. Slike ispod – prikazuju nekolicinu primjeraka drevnih prapovijesnih grubih nadgrobnih stećaka ploča nad ukopnim kamenim tumulusima, koje je autor razotkrio na području jugoistočnog Brotnja, te koji ujedno predstavljaju i forme prapovijesnih dolmena.