subota, 23. siječnja 2021.

'NEUMSKI DAORSON': IZGUBLJENI GUSARSKI ILIRSKI GRAD OTKRIVEN NA ŽRNJEVU KOD NEUMA - S OSTACIMA KIKLOPSKIH ZIDINA - Lost Illyrian pirate city discovered on Žrnjevo hill near Neum (southern coastal Bosnia & Herzegovina)

PIRATI SA ŽRNJEVA: OTKRIVEN GLAVNI DAORSKI EMPORIJ NA OBALI! - GOLEMI ANTIČKO-ILIRSKI MEGALITSKI GRAD OBRASTAO GUSTOM MEDITERANSKOM PRAŠUMOM NA VELIKOM PIRAMIDALNOM BRDU ŽRNJEVO - JEDAN OD NAJVAŽNIJIH ILIRSKIH GRADOVA NA ISTOČNOJADRANSKOJ OBALI; 



Neum, i njegovo priobalje, predstavlja jedini dio Bosne i Hercegovine koji se naslanja te dodiruje toplo mediteransko more - Jadransko more. Ovaj specifičan, i jedinstveni, geografski položaj Neuma, rezultirao je time da na ovom prostoru još od najdavnijih prapovijesnih vremena vlada topla mediteranska klima koja je kao takva izravno preduvjetovala nastanjivanje ljudskih kultura na ovom prostoru u najstarijim periodima prapovijesti. Ako pogledamo čitav prostor današnjeg Mediterana i drevne poznate gradove iz prapovijesne epohe koji se nalaze na njemu, vidimo da su najpoznatiji i najmonumentalniji takvi gradovi, kao npr.Mikena, Tirins, te brojni drugi, smješteni uz samo more ili pak u neposrednoj blizini priobalja, a što je i sasvim logično iz višestruko bitnih i važnih razloga za prapovijesne i antičke stanovnike mediteranskog, ali i ostalih dijelova Europe i svijeta. I kad gledamo pobliže ove naše Dinaridske prostore od Istre, preko Dalmacije, čitave Hercegovine i Crne Gore sve do Albanije, vidimo da se najmonumentalniji gradovi koji su stari 2000 i više godina, nalaze upravo u priobalnom dijelu, a to su Issa, Pharos, Salona, Epetion, Tragurium, Opsorus, Risan, Butoe, Epidaurum, Škrip, kao i oni u neposrednoj blizini obale kao što je Narona, Nezakcij, Meteon, Asseria, Varvaria, Nedinum, itd. Naravno, znatan udio od ovih navedenih i najpoznatijih prapovijesno-antičkih priobalnih centara pripada drevnim Grčkim ili pak rimskim kolonijama. Ako pri tome između svih ovih antičkih gradova na priobalnoj zoni od Istre do Crne Gore, sagledamo sve one koji sa sigurnošću pripadaju Ilirima, vidimo da ih nema mnogo, a oni koji pripadaju Ilirima kao što su Meteon, Risan, Purkin kuk, Škrip, Ilirska Salona, i slični centri, predstavljaju već odprije dobropoznate i opisane antičke gradove. Gledajući nadalje koji su to Ilirski narodi koji su gradili i izgradili najmonumentalnije megalitske gradove i gradine s kiklopskim zidinama, ne treba nam puno razmišljati da bi vidili da je tu nepobitno riječ o Ilirima poznatijim kao čuveni Daorsi. Kao glavni centar Ilira Daorsa poznata je čuvena gradina u Ošanićima kod Stoca, odnosno popularni Daorson, a koji je ujedno i najpoznatiji i najatraktivniji Ilirski sajt - tj.Ilirski grad na čitavom širem prostoru i u regiji. 

Gledajući sve do sada poznate, istražene i kroz razne znanstvene, a i medijske članke, prezentirane karakteristike Daorsona, može se sa sigurnošću izvući zaključak kako se ovdje, u regionalnom smislu, radi o jako važnim Ilirima, koji su se ne samo aktivno bavili trgovinom i metalurgijom, već su predstavljali jedne od najbitnijih trgovačkih posrednika između Jadrana, antičke Grčke, Rima, istočno-mediteranskih naroda, te ogromnog dijela kopnene unutrašnjosti i zaleđa Jadranske obale na području današnje čitave BiH, znatnog dijela zaleđa današnje Srednje Dalmacije, sve do Panonije na sjeveru. Među svim brojnim pronalascima u ovom drevnom gradu kod Stoca, posebno se izdvajaju metalni novčići na kojima je s jedne strane portret glave nekog ilirskog kralja, a s druge strane ono što je za ovu priču ujedno i najvažnije - jeste prikaz drevnog ilirskog broda odnosno lađe. Ovaj izuzetno vrijedni novčić na kojem ujedno i piše naziv Daorsoi (Daorson) prema čemu je i dato ime samom gradu - gradini u Ošanićima, upravo sa svojim prikazom lađe nesumnjivo nam govori i pokazuje da su ovi čuveni Iliri Daorsi jednostavno morali imati svoj priobalni lučni grad na samoj Jadranskoj obali ili uz nju. I u tom kontekstu unutar nekolicine ranijih stručnih radova o samom Daorsonu, kao što je npr.rad od Z.Marića iz 2000.god. pod naslovom 'Helenistički uticaji na ilirsko pleme Daorse' (Marić,Z.2000:Helenistički uticaji na ilirsko pleme Daorse.-Godišnjak,CBI 29, Sarajevo.), posve je jasno navedeno da su Daorsi koji su 'stolovali' u Daorsonu morali imati svoju važnu luku upravo na području Neuma i njegovog priobalja, te je čak navedeno i to da su u podmorju u Neumu kod nekadašnje Policijske postaje pronađeni ostaci ilirskih brodova, što je uz isto tako brojne pronađene amfore u tom dijelu priobalja, nedvojben dokaz tome da se 'negdje' na Neumskom pojasu krije izuzetno važni Ilirski grad - luka čuvenih Daorsa. Ovoj zapisanoj informaciji, neophodno je pridodati također od istog autora Z.Marića, još izravniji navod i tezu iznešenu u radu o grafitima na amforama grada Daorsona iz 2004.god.,gdje autor navodi slijedeće: 

'' Glavna luka daorskih brodova i stranih brodova koji su trgovali sa Daorsima, bila je luka Neum na čijem morskom dnu leže ostaci brojnih brodova sa amforama. Brodove je na dnu neumske luke otkrio podmorski ribolovac Tomislav Ožegović, tadašnji student Veterinarskog fakulteta u Sarajevu. T.Ožegović je na morskom dnu 1980. godine, na dubini od oko dvadesetak metara otkrio 5-6 brodova sa grčkim afmorama iz 2/1. stoljeća prije nove ere. Fragmente amfora je T.Ožegović predao Arheološkom odjeljenju Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Nijedna arheološka institucija niti podvodni arheolog nisu se zainteresovali za ovaj nalaz i bogato nalazište potopljenih brodova i amfora u Neumu. Tako je proteklo 24 godine od otkrića brodova i amfora na dnu neumske luke, iz koje je otplovljavalo i u koju je stoljećima doplovljavalo mnoštvo brodova iz raznih mediteranskih zona sa raznom robom, ne samo sa amforama, vinom i uljem. '' (iz: Marić, Z.(2004): Grafiti sa grčkih posuda iz razorenog ilirskog grada Daorsona iznad sela Ošanića kod Stoca u Hercegovini.- Godišnjak, knjiga XXXIII, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 185-217, Sarajevo.)

Na ove iznešene tvrdnje i apelirajuće činjenice, od strane Z.Marića, iz 2004.godine, suvišno je bilo šta previše komentirati. Čovjek je jednostavno 'zavapio' i kroz ovaj svoj urgirajući, i danas potpuno zaboravljeni apel na kraju ovog vrijednog znanstvenog rada o 'Daorskim grafitima', svima jasno naglasio kakav se potencijal krije na užem i neposrednom području Neumskog priobalja. U tom kontekstu potrebno je istaknuti da je znači sveukupno od otkrića ovih, po svemu sudeći neprocjenjivo vrijednih, potopljenih drevnih brodova (bogatih s raznim nalazima i predmetima) do danas prošlo čak 40 godina, a da izuzev ovog i to relativno kraćeg osvrta od strane Z.Marića, nigdje nije bilo napisano ništa suvislije ili fokusiranije, npr.specijalni rad o ovom prostoru, o ovim pronalascima u dosadašnjim literarnim razmatranjima šireg prostora istočne i južne Hercegovine. Ono što je unutar ovog zaključka Z.Marića, predstavljalo jedini 'nedostatak' ili jednostavno nedovoljnost razmišljanja izvan okvira, jest to da je ovim vrijednim navodima i zaključcima autoru nedostajao upravo zaključak koji se jednostavno sam od sebe po automatizmu nameće i kristalizira, a to je da svi ti silni potopljeni drevno-antički brodovi neporecivo iscrtavaju nužno postojanje velikog lučnog naselja tj.drevnog antičkog grada neposredno iznad zaljeva s ostacima potopljenih brodova, pri čemu se radi o jednom važnom emporiju. I upravo ovi očigledni nedostaci razmišljanja izvan okvira i krucijalnih nedostataka bilo kakvih ranijih zaključaka pa i pretpostavki po tom pitanju, autora ovog bloga nagnali su da kroz period posljednjih nekoliko godina putem višestrukih fizički izuzetno napornih terenskih obilazaka, odnosno pravih planinarenja i škrapinga, detaljno izvidi i obiđe čitav brdski teren iznad samog Neuma. Ovi autorovi vrlo brojni terenski obilasci, koji su osim navedenih razloga arheoloških enigmi, bili potencirani i ciljanim uvidima u geološko-geomorfološke te hidrogeološke karakteristike ovog područja, rezultirali su do današnjeg vremena, ne samo brojnim, već i pojedinim potpuno neočekivanim u jednu ruku senzacionalnim otkrićima na širem prostoru zaleđa Neuma, te zapadnog dijela općine Ravno.  U okviru svih ovih autorovih otkrića kao jednu izuzetno vrijednu nadopunu kratkog, no vrlo dragocijenog navoda u zaključku Z.Marića u radu o Daorskim grafitima, posebice se može istaknuti posljednje autorovo otkriće velebnog i veličanstvenog ilirsko-antičkog grada na Žrnjevu, koje će nadamo se u što skorijoj budućnosti biti jedan novi i veliki mamac da se konačno u potpunosti prouči i sagleda čitav ovaj neumski priobalni prostor zajedno sa podmorjem i potopljenim arheološkim blagom. 

Kako, osim svih ovih vrijednih i nepobitnih informacija o ulozi Neuma u ranoj antici i posljednjim stoljećima stare ere, koje nam nude razotkriveni ilirski potopljeni brodovi te daorski metalni novčići, možemo još uvidjeti da se negdje na pojasu samog priobalja u zoni oko ušća Neretve mora nalaziti jedan drevni ilirski lučni grad ? Prije svega možemo to uvidjeti iz vrlo vrijednog drevnog putopisnog spisa, odnosno dijela zvanog Periplus (Oplovba), napisanog od strane grčkog putopisca Pseudoskilaka negdje u periodu 4 st.pr.Kr. U tom, za najranije poznate povijesne opise ovih krajeva, neprocjenjivo vrijednom dijelu, između ostalih opisanih priobalnih dijelova sve od Istre pa do Albanije, autor opisuje i predio donjeg dijela toka rijeke Neretve, pri čemu navodi postojanje ušća rijeke Neretve, zatim gornje jezero i svetište Kadma i Harmonije (za što se od strane brojnih eksperata upravo smatra Daorson ili gradina Ošanići). No, unutar tog dijela opisa u Periplusu, pisac Pseudoskilak kristalno jasno navodi postojanje tzv.gornjeg emporija, tj.jednog važnog trgovačkog grada, za kojeg je domaća struka u novije vrijeme, pretpostavila i ustvrdila da se radi o Naroni, mada za tu tezu nemaju nikakve stabilne dokaze, ili vrlo tanke argumente, budući da se dosada na prostoru Narone pronašao vrlo minoran ili zanemariv broj pronalazaka koji datiraju u predrimsko razdoblje od 7,6 pa do 4 st.pr.Kr., a što jednostavno po najprostijoj logici kronologije Pseudoskilakovog dijela Peripla mora biti prisutno. Jer ako je u to vrijeme znači tijekom 4 st.pr.Kr. već postojao uvelike razvijen drevni grad tzv. gornji emporij, onda je on posve sigurno već postojao bar minimalno u 5, a vrlo vjerojatno i u 6.st.pr.Kr. S obzirom na ove notorne i kristalno jasno vidljive činjenice, autor bloga je još prije više god., temeljem višestrukih detaljnih terenskih obilazaka, dao jednu drugu i noviju tezu da se taj gornji emporij, ili gornji lučni grad ne nalazi u Naroni već na prostoru tzv. Doljanske gradine, koja se nalazi kod Doljana južno od Čapljine i neposredno iznad međudržavne granice kod Metkovića. Upravo na ovoj gradini, osim brojnih karakterističnih ilirskih željeznodobnih megalitskih zidina sličnih onima na Daorsonu kod Stoca, po površini je prisutna masa keramičkih ostataka koji vidljivo stilsko-izvedbenim karakteristikama potpadaju pod keramiku iz perioda cca 6,7 pa do 3,4 st.pr.Kr, a što upravo odgovara razdoblju nepobitnog postojanja gornjeg emporija prema Pseudoskilaku. Nadalje, također vrlo bitan i jako jako indikativan raniji pronalazak na ovom području, tj.upravo neposredno ispod Doljanske gradine, predstavlja pronađeni kameni helenistički reljef braće Dioskura, što je najzanimljivije pri tome da su božanstva Dioskure posebno štovali moreplovci koji bi u slučajevima kad bi se njihov brod našao u opasnosti tražili pomoć upravo od braće Dioskura (link-diosk). Slijedom čiste logike i doslovnim zbrajanjem dva plus dva - kameni reljef za moreplovce štovanih Dioskura nađen neposredno uz obale rijeke Neretve, neposredna monumentalna ilirsko-helenistička gradina tzv.Doljanska gradina zajedno s tonama pokretnih nalaza raznolike i ilirske i grčko-rimske keramike koja datira u periode od 6 pa do 3,2 st.pr.Kr., postaje jasno da je daleko najveća šansa i vjerojatnost za točni položaj Pseudoskilakovog tzv.gornjeg emporija upravo areal Doljanske gradine. I zašto nam je sad za priču Neumskog ilirskog grada, upravo važna ova priča o Pseudoskilakovom gornjem emporiju ? Važna je iz prostog logičkog razloga - jer iz samog navoda da postoji 'gornji' - emporij, po a priori općem logičkom smislu, jasno zaključujemo da - negdje postoji i 'donji' emporij. Upravo je to ključni pojam u cijelom ovom pitanju - gdje se krije taj donji emporij, koji je posve sigurno morao postojati u periodu kasnijeg željeznog doba, i to negdje na širem pojasu ušća Neretve i bokova ušća Neretve ? Odnosno drugim riječima preformulirano pitanje glasi - gdje se još mora nalaziti i kriti jedan od vrlo važnih priobalnih trgovačkih gradova Ilira, a koji je na pojasu kopnene obale između Cetine i Boke Kotorske ? U tom kontekstu itekako nam valja razmotriti i slučaj nadaleko poznatog Ilirskog grada u današnjem Risnu u Crnoj Gori. Pogledajmo malo gdje se i na kakvom položaju nalazi taj, ne bilo kakav već jedan od najvažnijih ilirskih gradova i centara južnog Jadrana. Nalazi se, upravo kao i današnji Neum, uvučen u središnji dio zaljeva, a odakle je ujedno i najkraći pristup kopnenoj unutrašnjosti. Svakome onome koga zanima detaljnije Risan, i šta je se sve pronašlo do sada tamo, vrlo lako može to provjeriti i pronaći brzinskim uguglavanjem na internetu, pri čemu se jasno vidi da se ovdje nalazi jedan ultra važan ilirski trgovački centar s ostacima ilirskih palača i brojnih drugih vrijednih materijalnih ostataka. Između ostalog valja pripomenuti i poznatu legendu i predaju među stanovnicima današnjeg Risna i ovog dijela Crne Gore, da je upravo ovdje Teuta stolovala i da je skončala upravo negdje na prostoru iznad samog Risna. I sad samo povucimo te preočite geo-strateške, geomorfološke i rastersko-arhitekturalne sličnosti i analogije, na prostor Neuma i njegovog neposrednog zaleđa. Možemo vidjeti da je na primjeru Neuma prisutan gotovo identičan slučaj, njegovog položaja u središtu (Neumskog) zaljeva, s iznimno važnim geostrateškim položajem odakle se najlakše pristupljuje od same morske obale prema kopnenoj unutrašnjosti.  A ujedno je dodatni sinkronicitet to da i među stanovnicima neposrednog zaleđa Neuma postoje lokalne još uvijek itekako žive priče i legende o ilirskoj kraljici Teuti. Ako pak nadalje promotrimo prisutnu konfiguraciju reljefa i brda iznad samog Neuma te sve ono što je sadržano na njima, neće nam trebati puno vremena da nam vidu upadljivo 'zasmeta' - golemi stršeći u obliku piramide - kameni brijeg ili uzvišenje koje se zove Žrnjevo.  






Brdo Žrnjevo (351m), predstavlja jednu veliku, podjednako impresivnu i geološku i arheološku, atrakciju, koja je do sada tek u minornom smislu opisivana unutar svih ranijih radova te na internetu. U kontekstu velikog ilirskog grada na Žrnjevu, od izuzetne je važnosti spomenuti ranije, slučajno otkriće ilirske grobnice neposredno podno istočne strane Žrnjeva kod sela Vranjevo selo, gdje je tijekom građevinskih radova 2006.godine, slučajno presječen jedan veliki ilirski tumul koji je sadržavao nevjerojatno bogate grobove lokalnih Ilirskih stanovnika. Između brojnih tadašnjih pronalazaka unutar te grobnice, posebno se izdvajaju dvije moćne metalne ilirske kacige koje su datirane otprilike u 5.st.pr.Kr, a što je, uz ostale pronađene vrijedne artefakte, još jedan u nizu nepobitnih dokaza da su na ovoj poziciji iznad samog Neuma živjeli Iliri u vremenu željeznog doba. Ovo otkriće kasnije je opisano u vrijednom znanstvenom radu koji je dostupan i online: linkvrs . No, još vrjednija je činjenica da je prostor oko Vranjeva sela, upravo istočnije od padina Žrnjeva, još od 2004., od strane Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika proglašen zaštićenim Arheološkim područjem, koje obuhvata vrijednu nekropolu stećaka te ostatke rimskog naselja - linkkom . Unutar ovog opisa vrijednog zaštićenog arheološkog prostora i zone Vranjevo selo, vidimo da su između ostalog, navedeni pronalasci rimskih ostataka, rimskog crijepa i drugih nalaza koji datiraju u vrijeme od 1.st.pr.Kr. Ako se ponovno samo malo vratimo na vrijedni slučaj važnog ilirskog grada i centra u današnjem Risnu u Crnoj Gori, gdje su u novije vrijeme razotkrivene prave monumentalne ilirske (kraljevske) palače (linkris), vidjeti ćemo jasno da je čitav ovaj ilirsko-antički urbani areal i drevni grad u Risnu, sastavljen od geomorfološki istaknutog brdskog dijela tzv.akropole ili gornjeg grada, gdje se nalaze akropolske građevine i kule, te nižeg podgrađa bliže moru tzv.donjeg grada, smještenog u neposrednom podnožju akropolskog brijega, gdje su podignute rezidencijalne stambene i ostale monumentalne građevine. I ako sad samo promotrimo slučaj Neuma i Žrnjeva, vidimo gotovo u startu, da je i ovdje prisutan ne samo gotovo identičan reljefno-arhitektonsko-rasterski odnos s akropolom (gornji grad) i podgrađem (donji grad), već je slučaj Žrnjeva i Neuma okarakteriziran s višestruko moćnijim i površinski razvijenijim prostorima akropole i podgrađa negoli je to slučaj kod ilirskog grada u Risnu.  Ono što je nadalje također vrlo bitno spomenuti u kontekstu jako velike sličnosti i podudarnosti između lokaliteta Risan i Neum, jest to da su podjednako i u Risnu, i u Neumu, tj.na Žrnjevu, prisutni izrazito višeslojni kulturni horizonti sa brojnim najstarijim prapovijesnim brončanodobno-željeznodobnim ilirskim kamenim ostacima i objektima, zatim s nešto rjeđim ali isto tako prisutnim antičko-rimskim ostacima, te na posljetku s ostacima srednjovijekovnih građevina i nekropola (stećci). Slijedom ove prethodno opisane logike i analogije, prisutne, pored slučajeva Risna i Neuma, i na brojnim ostalim jako sličnim višeslojnim prapovijesnim (ilirskim), antičkim (rimsko-helenističkim) te srednjovjekovnim nalazištima na čitavom prostoru Dinarida od sj.Jadrana pa do sj.Albanije, jasno možemo razlučiti i uvidjeti da su rimski došljaci i okupatori gotovo redovito svoja naselja podizali u posve nižim padinskim reljefnim dijelovima, uniže od izvornih starijih prapovijesnih ilirskih dijelova naselja koja su pak uviše te na samim vrhovima brdskih uzvišenja - tj.na akropolama. Također vrlo vrijedne povijesne arheološke, i poput ilirskih, isto tako jako monumentalne, kamene ostatke predstavljaju impozantne i po svemu sudeći jedinstvene kamene kuće iz srednjeg vijeka, izgrađene u periodu 14 i 15 st., gdje su obitavali glasoviti Šimraci. Ovaj monumentalni srednjovjekovni kompleks nalazi se na krajnjem istočnom dijelu podno najnižeg stjenovitog okomitog grebena Žrnjeva, a ponad sela Vranjevo selo. Pa i ako samo malo bolje promotrimo ove monumentalne srednjovjekovne ostatke kuća i ustvari palača, vidimo da je i ovdje riječ o nevjerojatnom arheološkom lokalitetu s monumentalnim ostacima, a koji je kao i svi ostali na ovom području totalno zaboravljen, zapostavljen i široj javnosti gotovo u potpunosti nepoznat. O medijskoj promociji i postojanju svima dostupnih fotografija na internetu i društvenim mrežama od ovih neprocjenjivo vrijednih monumenata da i ne govorimo, jer na internetu i društvenim mrežama se ne može pronaći gotovo niti jedna kvalitetna hi-res fotografija s ovih povijesnih građevina. U  kontekstu ovog nepostojanja dosadašnjih ili prethodnih detaljnijih literarno-medijskih osvrta na čitav ovaj prostor, unatoč tome što je samo uzvišenje Žrnjevo i njegov padinski prostor (dio Vranjeva sela), u pojedinim rjeđim radovima i linkovima, minorno opisivano, razvidno je da izuzev opisanog slučajnog otkrića ilirske grobnice iz 5.st.pr.Kr. kod Vranjeva sela, Iliri i sve ostalo vezano za Ilire, kao i sve ono što se odnosi na prapovijesne ostatke prisutne na čitavom prostoru brda Žrnjeva, dosada nigdje nije bilo detaljnije opisivano, niti istraživano. Temeljem svih ranije spoznatih činjenica, uvida i napisanih tekstova, može se vrlo lako zaključiti kako je prostor užeg areala Neuma, u periodu najjače moći Ilirskog kraljevstva morao sadržati jedan vrlo važni urbani centar, jedno veliko naselje, koje je i prije nadiranja rimskih barbara nosilo vrlo važnu ulogu i funkciju ključnog posrednika u trgovini na relaciji more-unutrašnjost-dolina Neretve-istočna Hercegovina i prema centru Daorskog teritorija. Naknadnim autorovim pregledom svih javno dostupnih visokorezolucijskih karti i satelitskih snimaka ovog područja, uz popratne direktno na terenu načinjene hi-res zumirane foto snimke, na veliko iznenađenje, došlo je se do neporecivog uvida i detektiranja mnogobrojnih, već na prvi pogled na foto-slikama, vidljivo impozantnih i monumentalnih kiklopskih zidova te raznoraznih intrigantnih kamenih objekata razasutih doslovno po čitavoj padini Žrnjeva s obje strane njegovog upečatljivog piramidolikog vrha. Nakon ovog prvotnog uvida i detekcije, autor je pristupio dodatnom visoko-zumiranom fotografiranju svih dijelova Žrnjeva, i od sjevera i od juga, kao i s istoka te sa zapada, pri čemu su fotografirani i posve najniži padinski, kao i najviši vršni, dijelovi golemog brdskog te morfološki jako istaknutog masiva Žrnjeva. Rezultati svih ovih detaljnih preliminarnih fotografiranja, bili su uistinu čudesni i intrigantni. Nakon toga, autor je pristupio pomnom planiranju kako, kuda i gdje, točno izvesti 'ubadanje' na koliko toliko moguće pristupne staze ili prohodnije putanje, koje vode do svih snimljenih dijelova grada. U tom kontekstu, kroz period od nekoliko prošlih mjeseci, autor je načinio čitav niz izuzetno detaljnih terenskih obilazaka svakog dijelića Žrnjeva, što je rezultiralo u konačnici pravim senzacionalnim otkrićima i pronalascima čudesnih i totalno zaboravljenih megalitskih i kiklopskih građevina, tj.brojnih monumentalnih zidina i raznoraznih objekata. Pri tome je potrebno naglasiti da je do ovih čudesnih rezultata, autor bloga podnio izuzetno ogromnu fizičku žrtvu i golemi tjelesni napor, s rezultirajućim mnogobrojnim kidanjem odjeće te razgrebavanjima ruka i noga uslijed teškog i mukotrpnog probijanja kroz gotovo neprobojnu vazdazelenu gustu bodljikavu vegetaciju u kojoj najveće prepreke predstavlja ultra razvijena vegetacija biljke tetivike koju inače lokalno zovu terminom - žilet žica, što samo po sebi govori o kakvoj je (teško prohodnoj) biljci riječ. No, s druge strane ova golema autorova fizička žrtva se itekako isplatila jer je na vidjelo dana izašla činjenica da se doslovno po čitavom Žrnjevu, i to od njegovih najnižih sjevernih dijelova, preko najnižih južnih, do cjelokupnih vršnih dijelova masiva, kriju nevjerojatno brojni ostaci monumentalnih objekata, drevno uređenih i podzidanih terasa, kvartova, megalitskih platformi, obrednih i grobnih gomila, ostataka kamenih i drugih nastambi, raznoraznih kiklopskih zidina i drugih građevina, uz što veliku nadopunu i atrakciju predstavljaju isto tako nevjerojatno brojni ostaci pokretnih prije svega keramičkih nalaza raznoraznih keramičkih drevnih ilirskih, ali i grčko-helenističkih te rimskih posuda, amfora, zdjela, lonaca, te drugih artefakata. 



Gledajući arhitektonsko-rasterski oblik te odlike čitavog urbaniziranog prostora brda Žrnjevo vidimo neke jako impresivne činjenice te brojke. U prvom redu, u kontekstu prostornih dimenzija i veličine čitavog urbanog i protourbanog prostora Žrnjeva, ispoljava se jedna impresivna karakteristika koja nam kazuje da je prostorni raster južnog prisojnog podgrađa s ostacima stambenih terasa i drugih monumentalnih građevina, dug najmanje 1200 metara, pri čemu uz nadodavanje veličina svih ostalih integralnih dijelova i sa sjevernih i sa bočnih strana, dobivamo nepobitne brojke te karakter dimenzije iz čega možemo izvući jasan zaključak da se ovdje radi o jednoj od najvećih gradina na čitavoj istočno-jadranskoj obali i priobalju. Nevjerojatnu činjenicu predstavlja nepobitni autorov uvid direktno s obilazaka terena, da je i čitava sjeverna osojna padinska strana posve u krajnjim podnožjima akropole Žrnjeva, krcata ostacima monumentalnih kiklopskih građevina te uređenih i podzidanih terasa. Druga je stvar i jako otežavajuća činjenica, to da je čitav ovaj prostor danas u cijelosti zarastao gotovo u pravu zimzelenu prašumu visokih lovora, zelenike, crnike, meginje, te ostalih vazdazelenih mediteranskih oblika vegetacije. No, iako je možda to jako otežavajuća činjenica i okolnost, s druge strane upravo ova enormna 'džunglasta' vegetacija svima onima koji bi htjeli fizički doći i pristupiti u neposrednu blizinu bilo kojega od prisutnih drevnih i ilirskih monumentalnih ostataka na ovom prostoru, ispoljio bi se jedan premoćan avanturistički osjećaj i doživljaj gotovo identičan, osjećaju kao da se čovjek probija kroz neke predjele latinoameričke džungle u potrazi za izgubljenim ostacima majanskih i sličnih kamenih građevina, piramida i kompleksa prekrivenih gustom vazdazelenom vegetacijom. Osjećaj u slučaju Žrnjeva, i probijanja kroz džungle u podnožjima Žrnjeva je čak možda još i 'jači' negoli probijanje i potraga za majanskim građevinama, zbog toga što je sve ovo što se krije na padinama Žrnjeva i čitavom okolnom terenu, i do 2000 godina starije od Maja i majanskog klasičnog perioda. U pogledu samog Žrnjeva, razvidno je da se glavni i najurbaniziraniji dio kompleksa krije na njegovim prisojnim tj.južnim padinama. Iako se promatrajući google earth ili druge satelitske snimke, ovaj dio s južne strane Žrnjeva, u odnosu na sjeverni osojni dio koji je udaljen van svake novije prometnice ili staze, čini puno lakšim za fizički obilazak, istina je takva da je najveći dio i ovog prisojnog dijela podakropole i podgrađa, ustvari jako teško prohodan i nepristupačan. Ovome je doprinjela prije svega činjenica da se upravo zbog tog položaja na osunčanoj prisojnoj strani zaklonjenoj od jakog vjetra, ali i sa specifičnom geologijom te pojavom izvora vode i tla dobro saturiranog vodom, ovdje razvila enormno gusta i neprobojna lovorolisna šuma koju upotpunjavaju visoke neprobojne i enormno guste smrekovine i čempresovine, te u dijelovima i gusta hrastovo-lovorna šuma. Zanimljiva je pri tome činjenica kako već gledajući sami satelitski snimak, a posebice dolaskom izravno na teren, možemo jasno uvidjeti da je uzduž i poprijeko čitave prisojne podakropolske padine te podgrađa, razvijena prava zonacija vegetacije gdje su prisutne vegetacijske zone s točno određenim dominirajućim vrstama biljaka koje jasno i nepobitno odražavaju karakter geološke podloge ispod svake takve zone, tj.drugim riječima rečeno - tipovi biljaka ukazuju na tipove stijena podno njih. Ova osobitost i vizualno vegetacijska odlika, za sve one malo upućenije u ove karakteristike, može biti vrlo dobar, pa i odličan indikator lokalne geologije, bez da se vrši prethodni pregled i uvid u geološku kartu predmetnog prostora. Detaljnim autorovim obilascima čitavog prisojnog padinskog dijela Žrnjeva, od najnižih i najjužnijih, do viših i strmijih, dijelova padine akropole, pronađeno je ogromno mnoštvo, iako jako zaraslih, opet na površini jasno vidljivih, ostataka drevnih i antičkih građevina, među kojima prednjače ostaci monumentalnih podzidova te konturnih zidova stambenih i ostalih terasa, napravljenih u tipičnom tzv.kiklopskom stilu zidanja od golemih kamenih blokova poligonalnog ocrta i obrade posloženih vješto u zidine bez upotrebe ikakvog maltera ili veziva te s međusobnim uskim, a ponegdje i tankolinijskim dodirnim linijama. Često se u ovakvim zidovima s većom odlikom monumentalnosti, zapažaju i blago bunjasto isklesavani blokovi, što uz tipičan megalitski poligonalni opus zidanja bez veziva i maltera, jasno pokazuje da je veliki dio ovih megalitskih zidina i građevina građen u periodu željeznog doba, tj.u periodu vladavine i stolovanja Ilira na ovom području. Ono što je najzanimljivije gledajući čitav ovaj južni i prisojni padinski dio Žrnjevske akropole, a što je posve neočekivano razotkriveno od strane autora prije nekoliko godina i to tijekom 'obične', ali posve usporene vožnje automobilom novom magistralnom cestom u pravcu Neuma uz otvoren desni prozor te usputno pogledavanje na desne strane i zasjeke magistralnog puta, jest to da se doslovno neposredno nad magistralnom cestom kriju jasno vidljivi ostaci klasičnih ilirskih megalitskih bedema. Pa je tako, autor nakon prvotnog i posve neočekivanog vizualnog uvida i detekcije ovih zidina ponad visokog i strmog, ustvari potpuno okomitog stijenskog zasjeka magistralne ceste, uz teški fizički napor uspinjanja na vrh tog zasjeka na visinu od 5 metera od razine ceste uz korištenje pravih planinarsko-alpinističkih metoda penjanja, razotkrio i potom detaljno snimio jedan fenomenalan megalitski ilirski zid koji je građen od bolje oklesanih velikih kamenih blokova s djelomično vidljivom blažom bunjastom istakom. Ono što je prilikom ovog prvotnog otkrića i dolaska do pred sami monumentalni zid, predstavljalo najindikativniji uvid jesu upadljivi ostaci kasnoželjeznodobnog i helenističkog keramičkog posuđa i ostaci grčko-italskih amfora, koji su stajali gotovo unutar samog zida te posvuda uokolo njega, pogotovo na očitom kulturnom sloju stambene terase koja se pruža neposredno nad ovim monumentalnim zidom. Nakon što je autor pronašao i snimio ovaj zid te ostatke antičke keramike, krenuvši u unutrašnjost grada, tj. zašavši u gotovo pravu džunglu lovora i ostalih vazdazelenih stabala prema sjevernim gornjim dijelovima padine, pred očima su se stale samo redati čudesno ozidane stambene i ostale jasno vidljivo - fino uređene terase koje su, što je najimpresivnije, podzidane s brojnim pravim kiklopskim zidinama. U nekima od tih kiklopskih terasastih zidina autor je razotkrio uistinu goleme preko nekoliko tona teške i djelomično obrađivane kamene blokove vapnenca gornjokredne starosti koji je ekstrahiran i vađen na licu mjesta zahvaljujući upravo izvanrednoj pogodnosti lokalne geologije te geomorfologije. Nakon toga, autor je naknadno kroz više terenskih posjeta detaljno obišao i sve ostale integralne dijelove ove prostrane južne i prisojne padine Žrnjeva, temeljem čega se definitivno može vrlo jasno iscrtati jedna osnovna arhitekturalno-rasterska šema i ilustracija čitavog ovog prisojnog dijela ilirskog grada na Žrnjevu. Sva pri tome razotkrivena otkrića, počevši od nebrojenih i monumentalnih graditeljskih ostataka, pa sve do isto tako mnogobrojnih pokretnih ostataka keramičkog posuđa, ukazuju da se čitav ovaj padinski južni dio Žrnjeva može raspodijeliti na podakropolu, područje agore, te podgrađe, iznad čega se nalazi glavni vršni dio akropole. Na čitavom tom, golemom, prostoru južne, jugoistočne te jugozapadne, padinske strane Žrnjeva, jednu od najvećih razotkrivenih zanimljivosti predstavlja na prvi pogled jako neobično relativno zaravnjeno livadasto područje ili prostor koji se poput kakvog prozora, okna ili livadaste oaze bez vegetacije, kristalno jasno ističe i upada u oči već po samom pogledu na bolje rezolucijske satelitske i ortofoto snimke. Dolaskom na samo lice mjesta i višestrukim detaljnim obilascima čitavog ovog mikroprostora i predijela južne padine Žrnjeva, razotkriveni su brojni elementi koji čvrsto sugeriraju da je se ovdje nalazila jedna prava i svojevrsna gradska agora odnosno prostor kojega možemo smatrati - gradskim trgom. Taj prostor agore predstavlja po uzoru na istovremenske drevne grčke gradove, ali i po uzoru na čuveni ilirski grad Daorson kod Stoca (u ovom vrlo zanimljivom starom i zaboravljenom video dokumentarcu pok.arh.Đuro Basler od 12 min.videa objašnjava neke spoznaje o gradu Daorsonu pri čemu jasno navodi postojanje agore i ostalih integralnih dijelova grada: https://vimeo.com/99997515 ) jedan specijalno uređen i zaravnjen trgovački i sastajališni prostor gdje su se nalazili kako svi stanovnici ovog grada i njegovih integralnih dijelova, tako i došljaci od južnih strana koji su dolazili i uspinjali se do grada od neposredno smještene jugozapadne obalne zone u zaljevu. A da se uistinu radi o specijalnom i proširenom rasteru namjenjenom za razmjenu roba i raznih predmeta, te ustvari prostoru za trgovinu, ukazuje enormna količina ostataka grčko-italskih amfora za vino i ostalih keramičkih nalaza, prisutnih uz rubne dijelove ovog bezvegetacijskog-livadastog proširenja, tj.agore. Nadalje, pronađena, također ogromna količina antičkog pokrovnog crijepovlja ukazuje da su raniji arhitekturalni rasteri i kamene te kameno-drvene građevine, izvorno napravljene ovdje još tijekom kasnog željeznog doba (u periodu helenizma), tijekom ranoantičkog nešto kasnijeg perioda kad su rimski kolonizatori okupirali ovaj grad, bile u svojim gornjim dijelovima nadograđene s krovovima od antičkog rimskog, a moguće i još ranijeg helenističkog, crijepa. Južno, te čitavim podnožnim, tj.nižim padinskim stranama ispod agore te bočno od nje, pruža se izuzetno prostrano i jako dugo podgrađe ilirskog grada, koje je ustvari u novije doba presječeno, a time i teško oštećeno (devastirano), izgrađenom magistralnom cestom od pravca Blaca, preko Vranjeva sela do samog Neuma. Prije izgradnje magistralne ceste na čitavoj ovoj najjužnijoj padinskoj strani brda Žrnjeva, su se prema svim jasno zamijetljivim i arhitekturalnim monumentalnim ostacima megalitskih zidina, i pokretnim keramičkim nalazima, nepobitno prostirale brojne podgradinske stambene terase, ustvari najniži dijelovi tzv.donjeg grada. Sjeverno, pak od centralne agore, po svemu sudeći i prema nebrojenim pronađenim ostacima megalitskih - kiklopskih zidina, te isto tako brojnim ostacima željeznodobno-ranorimske keramike, prostirao se veliki podakropolski rezidencijalni dio gdje su pored običnih stanovnika svoje rezidencije i velike stambene komplekse imali i povlašteniji stanovnici, odnosno viši staleži tadašnje društvene zajednice na ovom prostoru. Pa je tako kroz brojne naknadne autorove fizički teško izvedene, ali jako svrsihodne, direktne terenske obilaske ovog enormno gusto zaraslog, dijela grada i podakropole, razotkrivena izuzetno vrijedna činjenica koja nam govori da se ovdje krije svojevrsni najelitniji dio čitavog ovog velikog naselja, tj.ilirskog grada. U tom kontekstu, ovdje su pri tome otkrivene brojne goleme, znatnim dijelom dosta ukopane, zatrpane ili jako zarasle, kamene megalitske građevine, koje prema svemu onome što se dalo zamijetiti njihovim detaljnim vizualnim pregledom, pokazuju činjenicu da je ovdje riječ o pravim ilirsko-rimskim palačama i ladanjskim objektima, pa i pravim antičkim vilama. Ako prilikom vizualnog pogleda na danas vidljive monumentalne ostatke ovih građevina, samo probamo prema očitoj i nepobitnoj prostorno-reljefnoj i klimatološkoj logici prostora, u glavi vizualizirati i dočarati sliku kako je to sve izgledalo u svoje izvorno doba kad je bilo to sve napravljeno, pred očima ćemo vrlo lako dobiti sliku prekrasno uređenih imanja, vila i palača s masivnim građevinama koje su imale donje bazne dijelove od moćnih kiklopskih zidina, te gornje dijelove od drvenih zidova s krovovima od finog ranoantičkog crijepa - tj.tegula i imbreksa, a koje su ujedno ispred imale jako lijepo uređene prostrane terase po svemu sudeći zasađene s pravim mediteransko-rajskim vrtovima i biljkama kao što su prepoznatljivi 'toskanski' špicasti mediteranski čempresi, masline, smokve, i druge mediteranske biljke i stabla. Jednom riječju, ovdje je bio pravi - raj. Pa i danas, čak i sredinom zime, ako se nađemo i dođemo izravno na ovo mjesto, recimo iznad agore, na pozicije podakropole gdje se nalaze brojne monumentalne građevine, već po upijanju očite velike sunčeve topline koja obasjava ovaj predio, osjećaju gotovo totalne zaklonjenosti od vjetra, te pogledom na neposredno uniže smješteno prekrasno azurno Jadransko more, dobiti ćemo osjećaj pravog mediteranskog, izgubljenog raja. A tom neopisivo lijepom i moćnom osjećaju, dakako, najviše će doprinijeti nebrojeni ostaci danas potpuno zaboravljenih, izgubljenih, i nikad istraženih kamenih megalitskih građevina, i ustvari jednog pravog izgubljenog drevnog grada. A da su prve, i to izuzetno monumentalne, kamene građevine, i ustvari prvo uređenje te modifikaciju čitavog ovog podnožja akropole Žrnjeva, bili izveli izvorni Ilirski stanovnici ovog mjesta, pokazuju nam nepobitni ostaci izvorne ilirske, ili prema nekima - tzv.gradinske, keramike, koja sasvim sigurno datira bar u srednje, a vjerojatno i starije, željezno doba, koja je posuta doslovno u svim dijelovima podgrađa i podakropolskog predijela grada. Naravno tom prilikom i u tom kontekstu ponovno moramo čitatelje podsjetiti na izuzetno važno i znanstveno opisano otkriće pravog ilirskog, ratničkog, groba, tj.grobnice na krajnjem istočnom dijelu podgrađa Žrnjeva gdje su pronađeni brojni željeznodobni artefakti, metalni i keramički, nalazi iz 5 st.pr.Kr, kao i najvrijedniji pronalasci dvije ilirske kacige. Gledajući sve to i uzimajući u obzir sve ono dosad zamijećeno i detektirano na čitavom ovom prostoru, jednostavno nam pred oči i misli dolazi činjenica i ustvari potencijalnost koja govori da čitav ovaj prostor i čitav ovaj ilirsko-antički grad krije ne samo mnogobrojna još uvijek nepronađena i neiskopana blaga, već krije prave senzacije koje su danas ili zatrpane pod slojevima ili pak jako zarasle gustom džunglasto-mediteranskom vegetacijom, uslijed čega, još uvijek čekaju svoje buduće trenutke izranjanja na svijetlo dana. A da nisu samo podnožja, i područja podgrađa te podakropola s gornje sjeverne te donje južne strane, izuzetno bogata s impresivnim nepokretnim monumentalnim, te pokretnim keramičkim i ostalim, ostacima, pokazuju nam i ljudskom rukom uređeni, izgrađeni i u cijelosti modificirani, kameni kompleksi i rasteri, prisutni i na samom vrhu Žrnjeva, tj.na vrhu akropole ilirskog grada. Ono što je u tom kontekstu, autor do sada razotkrio i detektirao na licu mjesta, jest postojanje dvije masivne i monumentalne platforme ili čak svojevrsne male gradinice, koje sadrže isto kao i u podnožjima, još uvijek u dijelovima fino očuvane megalitske-kiklopske zidine te fino nivelirane vršne i terasaste horizonte. U tom kontekstu razvidno je da se jedna od ovih monumentalnih platformi i kompleksa, nalazi na jednom, krajnjem zapadnom, a druga na drugom, krajnjem istočnom, rubu vrha akropole. Ovdje je moguće i to sa znatnom vjerojatnošću, da se radi o svojevrsnoj drevnoj dualnosti te specijalno podignutim obrednim kompleksima i ritualnim platformama, koje su služile lokalnim Ilirima, kako za arheoastronomske observacije i praćenja izlazaka te zalazaka sunca, mjeseca i zvijezda, tako i za moguća ritualna žrtvovanja kao žrtvišta. Na ovo osim upadljive monumentalne arhitekture, ostataka brojne posute drevne keramike, pokazuje i sami georeljefni jako istaknuti položaj ova dva vršna kompleksa na Žrnjevu s kojih se pruža spektakularan i jedinstven pogled u svim smjerovima, pri čemu se sa istočnog pruža najmoćniji pogled prema istočnim, a sa zapadnog prema zapadnim i sjevernim, stranama svijeta. Naravno, na ovim položajima, uslijed već rečenog i nepobitnog moćnog geostrateškog reljefnog položaja, iliri kasnije rimljani, bili su podigli svoje omanje no vrlo važne izvidne utvrde od kamena, tzv.osmatračnice, izvidnice ili stražarnice





No, nije cijela protourbanizirana i antički urbanizirana priča ovog moćnog grada vezana samo za Žrnjevo. Od izuzetne  važnosti je spomenuti i najnovije brojne autorove uvide nakon višestrukih detaljnih obilazaka terena i čitavog priobalnog prostora sa južne strane Žrnjeva uključujući golemi polutok Klek, uži prostor oko obale u Neumskom zaljevu, te samu priobalnu zonu južno od  Kamenice prema području Stona, tijekom kojih su detektirani i pronađeni brojni drugi arhitektonski prapovijesno-antički, ranije nikada istraživani i ustvari totalno nepoznati, kameni kompleksi i ostaci monumentalnih megalitskih građevina. Prilikom ovih dopunskih i posve neočekivanih pronalazaka, na vidjelo dana je izišla nevjerojatna činjenica da je ustvari čitav centar samog Neuma, ali i glavna današnja urbana zona turističkog naselja u Neumu ponad same obale, izgrađena doslovno na kiklopskim temeljima, tj.na ostacima pretpovijesnih kiklopskih zidova i megalitskih objekata podignutih od strane autohtonih Ilira. Pa su se tako na divno i iznenađujuće autorovo čudo, na nekolici napravljenih visokorezolucijskih zumiranih fotki doslovno između turističkih objekata nad obalom, između hotela i drugih kuća i apartmana, ukazali jasno vidljivi ostaci drevnih kiklopskih zidova, posve očito napravljenih u identičnom stilu megalitske arhitekture kao što su i brojni ostali na padinama, podgrađu i podakropolskom dijelu ilirskog grada na Žrnjevu. Obilascima in-situ pojedinih od ovih na svu sreću još uvijek zaostalih i očuvanih dijelova megalitskih građevina u neposrednom priobalnom turističkom naselju današnjeg Neuma, uvidjelo se da je uistinu riječ o pravim i tipičnim ilirskim kompleksima i ilirskim monumentalnim objektima, kao i to da se radi o ilirskim podzidanim stambenim terasama, koje su sezale čak i do same obale mora. Svi ovi uvidi u konačnici ilustriraju jednu izvanrednu spoznatu činjenicu i stavku koja nam govori da je ustvari današnji Neum ništa drugo nego samo nastavak u kontinuitetu ljudskog naselja ili grada koji je bio na istom ovom mjestu već prije više od 2500 godina. Pri tome je glavninu ovog drevnog ilirskog grada tj.glavni i najurbaniziraniji dio predstavljalo upravo moćno i prethodno opisano akropolsko uzvišenje Žrnjeva, dok je ovaj neposredno priobalni dio s ilirskim ostacima u današnjem centru Neuma i priobalnoj turističkoj zoni, ništa drugo nego glavni lučni dio ili porta od tog nekadašnjeg središnjeg ilirskog centra na Žrnjevu. A da je čitav ovaj prostor ne samo Žrnjeva, već i susjednih brda, i priobalne zone, još od vremena Ilira, te s nastavkom kroz rimsko-antički period, bio uvelike urbaniziran i modificiran, pokazuju nam opisani primjeri u gotovo neposredno udaljenom jugoistočnijem predijelu područja današnjeg Stona na Pelješcu, udaljenom tek nekolicinu km zračne linije od prostora Neuma (https://www.academia.edu/8Dju). Ako promatramo nadalje u ovom kontekstu protopovijesne (ilirske) te antičke urbanizacije ovog i šireg okolnog prostora, uži neumski pojas možemo uvidjeti da su ovdje prisutni i puno moćniji i vizualno upadljiviji gradinsko-akropolski georeljefni rasteri i lokaliteti koji sadržavaju golemu količinu prapovijesno-antičke gradnje, koja je pak dosada domaćoj i široj, kako javnosti tako i struci, uglavnom jedna velika nepoznanica. No, uz već rečene i očigledne analogije georeljefno-geostrateškog i arhitekturalno-arheološkog konteksta crnogorskog Risna, tj.ilirskog grada Rhizona, s ilirskim gradom na Žrnjevu tj.gradom ponad Neumskim zaljevom, proizilazi nepobitan zaključak nužnosti postojanja jednog moćnog ilirskog centra u Neumu i neposredno nad njim. Ako pri tome malo fokusiranije i prema također očitoj geostrateškoj analogiji važnosti položaja ilirskog Rhizona na mjestu na kojem je podignut, nasprem položaja Neuma i Žrnjeva nad Neumom, pogledamo neke prisutne i nepobitne stavke, pred očima nam se ukazuje jedna impresivna činjenica koliko i kako važan ustvari geostrateški položaj za Ilire i kasnije rimljane, je imao upravo Neum sa Žrnjevom, i neposrednim svojim zaleđem. Naime, ako pogledamo i uvidimo koje se i gdje se sve to nalaze ilirske manje ili veće gradine na ovom prostoru, te ako nadalje pogledamo i uvidimo da se njihov položaj gotovo u cijelosti preklapa s položajem današnjih glavnih povezujućih cestovnih ruta koje vode preko Neuma u tri važne pravca - prvi preko Radeža i Vukova klanca na dolinu Neretve, drugi preko Kiševa i Moševića u glavni unutrašnji dio Ilira Daorsa (tj.prema njihovom glavnom centru Daorsonu), te treći preko Duži i Imotice u pravcu jugoistoka prema čitavom priobalnom dijelu Stona, Slanoga, Dubrovnika, Crne Gore i Boke Kotorske (tj.prema ilirskom Rhizonu), postaje nam kristalno jasno da su Iliri Daorsi imali itekako opravdan i neprocijenjivo važan geostrateški razlog da podignu jedan svoj priobalni lučni grad na mjestu današnjeg Neuma i velikog brdskog masiva Žrnjeva koje se nadovezuje na susjedni zapadni brijeg Radeža. U tom kontekstu jako je bitno spomenuti i to da je autor kroz ostale detaljnije terenske uvide i obilaske, razotkrio da se neposredno zapadnije i sjeverozapadnije od akropole Žrnjeva, na neposrednom susjednom nešto nižem brijegu Radežu, kriju također vrlo impresivni megalitski ostaci ilirske, i dijelom antičko-rimske kamene gradnje. U tom pogledu i kontekstu, autor je na ovom položaju, pored upadljivih megalitskih monumentalnih suhozidnih ostataka, pronašao jako vrijedne ostatke ranobrončanodobne izvorne prailirske keramike, te ostatke kasnije željeznodobno-helenističke ili pak italičke keramike načinjene finom izradom na lončarskom kolu. Posebice vrijedan pronađeni i zamijećeni element predstavlja upravo ova najranija brončanodobna keramika, prilikom čega je autor pronašao i par ukrašenih komada keramičkih posuda s izvedenim tzv.plastičnim aplikacijama pritiskom prstiju na vanjskoj gornjoj stijenci posude, što ima nedvojbene čiste analogije s oblicima posuda tzv.Nečajno faze Posuške kulture, i što samim time neporecivo dokazuje to da su prvu protourbanizaciju i modifikaciju čitavog ovog terena bili izveli Iliri već tijekom najranijih faza brončanog doba, i to prije čak 4000 godina. A da je tome tako, ukazala su i pokazala i daljnja autorova terenska rekognisciranja i obilasci nasuprotnog krajnjeg istočnog te sjeveroistočnog dijela uzvišenja Žrnjevo, pri čemu su sa druge, osojne i sjeverne strane vapnenačkog grebena, nasuprot srednjovijekovnim kamenim Šimrakovim dvorima, pronađeni isto tako brojni drevni megalitski kompleksi s ostacima brojnih brončanodobnih keramičkih posuda i zdjela. U tom kontekstu, autor je ponovno ovdje ostao jako ugodno i pozitivno iznenađen samom činjenicom na kakvom su, danas gotovo totalno nepristupačnom i neprohodnom, krškom terenu, ti drevni ilirski stanovnici uspjeli izgraditi ovoliku količinu monumentalnih kamenih građevina, te u potpunosti modificirati kamene gotovo vertikalne okršene padine i pretvoriti ih u korisne podzidane fino nivelirane ravne terase. Jednostavno, toliko toga je pronađeno samo i na tom krajnjem, ali ujedno i vrlo prostranom, sjeveroistočnom osojnom dijelu Žrnjeva, da bi trebale godine i godine detaljnih terenskih obilazaka da se svaki prisutni i izgrađeni megalitski zid ili drevna kamena građevina na ovom prostoru snimi detaljno izbliza. No, kao što smo rekli u prethodnom dijelu teksta, razlog ovolikoj količini izgradnje i podizanja kamenih uređenih terasastih dijelova na čitavom pojasu brijega Žrnjevo je i više nego jasan, budući da je riječ o jednom od najstrateškijih položaja ovog dijela istočno-jadranske obale. 








Ako pri samom kraju ovog opisnog dijela vrijednog ilirskog grada na Žrnjevo, razmotrimo cjelokupan potencijal, kojeg čitav ovaj mikroprostor i ovaj dio neposrednog zaleđa Neuma, posjeduje, možemo uvidjeti da je čitav ovaj predio ustvari jedna velika geološka atrakcija. U tom kontekstu autor ovog članka, je kroz višestruke ranije terenske obilaske svakog dijelića ovog prostora, s ciljem geoarheoloških izučavanja odlika ovog terena, došao do izuzetnih uvida da ovaj prostor neposredno iznad Neuma, ali i njegovog priobalja, nosi jedan ogroman i neupitan sutrašnji kulturno-turistički, potencijal. Sve ove bitne i atraktivne odlike geoarheološkog aspekta megalitskih gradinskih lokaliteta neumskog zaleđa autor je predstavio u novom znanstvenom radu kojeg se može pročitati na internetu: https://www.academia.edu/ gdje je prezentirano i samo Žrnjevo. Ovaj kulturno-turistički, ustvari geoturistički, potencijal, se prije svega ogleda u činjenici da su se ovdje razvili unikatni geološki oblici s rezultirajućim pojavama stratigrafski vrlo raznolikih geoloških jedinica i tipova stijena, prisutnih na vrlo malom prostoru, što upravo samim time predstavlja jedan ogroman potencijal za buduće vrijednovanje i turističko iskorištavanje ovog prostora. U tom pogledu, i u kontekstu neprocijenjivo vrijednog arheološkog nalazišta velikog ilirsko-antičkog grada na Žrnjevu, možemo uvidjeti jednu vrlo zanimljivu geoarheološku činjenicu koja nam govori da je ilirski grad na Žrnjevu građen na čak 6 različitih geoloških jedinica, tj.izgrađen je na 6 različitih tipova i 6 različito starih stijena, pri čemu najstarije stijene predstavljaju gornjotrijaski plavosivi dolomiti na krajnjem zapadnom dijelu grada stari čak 220 milijuna godina, a najmlađe stijene sačinjavaju paleogenski klastitni sedimenti u vrhu podakropolskog dijela neposredno ispod vertikalnih litica vrhova akropole. Između ovih najstarijih te najmlađih stijena, uzduž svih dijelova podgrađa i podakropole, posebice sa južne prisojne strane gradinskog brijega, moguće je pronaći sukcesivne i ostale geološke jedinice te tipove stijena. U tom kontekstu vrijedno je spomenuti činjenicu da se upravo hodajući uz samu glavnu novu magistralnu cestu od Vranjeva sela prema Neumu, upravo u zasjecima južnog podgrađa ilirskog grada, mogu pronaći i donjojurski bijelkasti vapnenci s fosilima gigantskih školjki litiotis, stare oko 190 milijuna godina, zatim gornjokredni tzv.rudistni također bijelkasti vapnenci no ovaj put s potpuno drugačijim tipovima fosila, s fosilima tzv.rudista, te u nastavku hodanja na zasjeku zamijećuju se i mlađi bijelkastosivi paleogenski tj.eocenski vapnenci s brojnim fosilnim ostacima tzv.foraminifera, vrsta numulita, alveolina, diskociklina i ostalih oblika. Na jednom manjem dijelu zasjeka, između donjojurskih vapnenaca s fosilima litiotisa koji se nastavljaju na glavni stijenski hrbat vrha Žrnjeva, i paleogenskih eocenskih vapnenaca s foraminiferama, može se također zamijetiti uska zona sastavljena od klastita tj.od sedimentnih stijena tankopločastih smeđih i narandžastih pješčenjaka, škriljavaca i lapora srednjeeocenske starosti u kojima se mogu zamijetiti rjeđi i sitni ostaci fosila izumrlih kopnenih biljaka. U pogledu same geomorfologije i reljefa čitavog ovog pojasa, kako Žrnjeva s ostacima velikog ilirskog grada, tako posebice i brojnih ostalih piramidolikih manjih kamenih uzvišenja sa sjevernih i istočnih strana Žrnjeva, potrebno je istaknuti još jednu izuzetno vrijednu i potencijalnu činjenicu da je ovdje formiran jedan specifičan, pa i unikatan vid krškog reljefa tzv.reljef krških glavica, i tzv.humčasti krški reljef. Ovaj specifičan tip krškog reljefa okarektiriziran je s iznimno velikom prostornom gustoćom na maloj površini - pojave i formiranosti upadljivih kupasto-piramidolikih kamenih uzvišenja, koje čitavom ovom prostoru daju specifičan i atraktivan izgled - 'piramidalnog područja', tj.prostora s brojnim prirodnim većim ili manjim kamenim piramidama koje upadljive strše na terenu. Naravnu, glavnu i najatraktivniju, među svim ovim geološko-prirodnim piramidama, predstavlja upravo 'piramida' Žrnjevo, koja posebice atraktivan vizualni oblik gotovo pravilne četverostranične piramide, ima kad se promatra od smjera sjeverozapada s područja Vukovog klanca, kao i od smjera jugoistoka od sela Duži i Imotica. Tu je još potrebno spomenuti postojanje brojnih većih i manjih špilja, te raznoraznih drugih speleo-morfoloških, pojava i atrakcija koje se kriju na čitavom ovom pojasu dajući mu nepobitan budući potencijal u okviru geoarheološke valorizacije. Gledajući na samom kraju ovog rada, sav prisutan potencijal Žrnjeva sa ilirskim gradom i svim ostalim povijesno-arheološkim ostacima, te čitav okolni prostor sa svim njegovim i arheološko-povijesnim neistraženim ostacima, i prirodno-geološkim fenomenima, reljefnim oblicima, nalazištima fosila, špiljama, pećinama, jamama, vrtačama, upadljivim stršećim oblicima stijena itd, postaje neosporna činjenica da prostor neposrednog zaleđa Neuma, ne samo u okviru ovog dijela Hercegovine, već u okviru čitave Bosne i Hercegovine, posjeduje jedan od najvećih budućih turističkih potencijala. Ovaj potencijal prije svega ima epitet i nosi formu tzv.geoturizma, i geoturističkog potencijala, pri čemu geoturizam u posljednje vrijeme postaje jedan od osnovnih i ključnih oblika turističkog vrijednovanja, valorizacije te iskorištavanja određenih područja, i to ne samo u daljim stranim zemljama Europe i svijeta, već i tu u neposrednom našem susjedstvu u republici Hrvatskoj gdje imamo izravno u praksi pokazana dva izvanredna i ogledna primjera ovakve geoturističke valorizacije: https://geopark-vis.com/ , te posebno indikativan primjer u postupku upisa u UNESCO geoparkove - primjer Makarske rivijere s Imotskim područjem: https://www.turistickeprice.hr/geopark-biokovo-imotska-jezera/ . U ovim slučajevima u susjednoj Hrvatskoj, svi oni koji bi se pitali na koji način se evo mogu već sutra krenuti iskorištavati sva ovdje opisana i prirodno-geološka i povijesno-arheološka bogatstva Neuma i neumskog zaleđa, mogu na primjeru gore linkanog geoparka Biokovo-Imotska jezera vidjeti gotovo nacrtanu šemu i način na koji se to može izvesti. Naravno, jedna od ogromnih očiglednih prostorno-kontekstualnih paralela između područja Biokova i područja Neuma jest upravo očita analogija da je i u 'Biokovskom' kao i u 'Neumskom' slučaju geouturističkog konteksta, prisutna priobalna zona s priobalnim uzvišenjima nad morem, te zona zaleđa sa svim svojim naturalno-kulturološkim bogatstvima i naslijeđem. Na primjeru već formiranog i službeno priznatog UNESCO geoparka Viški arhipelag na otoku Visu, možemo vidjeti kako su se u okviru cjelokupne geoturističke valorizacije uspješno iskoristili i brendirali pojedini i arheološko-povijesni značajni lokaliteti i nalazišta kao što je antička helenistička Issa, nekoliko gradina i još neki drugi povijesni lokaliteti. A vrlo bitna značajka i činjenica za one koji možda još nisu znali, jest to da su kameni nadgrobni spomenici - čuveni stećci, ali i kameni suhozidi, tj.suhozidna gradnja, isto tako službeno uvrštena u UNESCO svjetsku kulturnu baštinu čitavog čovječanstva, što daje još jedan dodatni neporecivi temelj i mogućnost da se od recimo danas zaboravljenih brojnih stećaka u Vranjevu selu, kao i od pojedinih najreprezentativnijih ostataka megalitskih-kiklopskih građevina tj.monumentalnih drevnih suhozida, već sutra načine turistički atraktivne i primamljive destinacije, kojima bi se adekvatno uredili pristupni putevi te uz same stećke i uz same megalitske suhozidne građevine postavili višejezični edukativni paneli. Ovoj velikoj potencijalnosti ne samo pojedinih već i svih onih imalo reprezentativnijih i atraktivnijih megalitskih danas zapostavljenih i zaboravljenih objekata na čitavom prostoru neumskog zaleđa idu u prilog već odavno uvelike iskorišteni turistički aspekt prapovijesnih megalitskih ostataka u drugim, posebice zapadnoeuropskim, zemljama. Dovoljno je spomenuti slučaj otoka Malte i njenih pa možemo slobodno reći čuvenih megalitskih hramova, koji ne samo da su uvelike turistički iskorišteni, već danas predstavljaju jedne od najposjećenijih i najprivlačnijih turističkih odredišta na čitavoj Malti. Tu je još masa brojnih sličnih primjera adakvatne i vrlo uspješne iskoristivosti i valorizacije drevnih megalitskih lokacija u sklopu kulturno-turističkog segmenta neke zemlje, pri čemu su čak napisani i znanstveni radovi na tu temu: https://www.researchgate.net/turmeg  Naravno, a da bi uopće došlo do ove itekako poželjne turističko-geoturstičke valorizacije, i stećaka, i megalitskih građevina, i ustvari jednog većeg dijela neposrednog neumskog zaleđa, potrebna je početna pozitivna volja i entuzijazam kod onih koji vode Neum i koji su zaduženi za pitanja provedbe kulturnih i sličnih važnih projekata, da se bar krene u inicijalno razmatranje idejnog prijedloga projekta osnivanja Geoparka Neumsko zaleđe, a koji već postoji na papiru. Naravno, da ogledni i već ranije uspješno realizirani primjeri svima onima koji bi bili zainteresirani za osnivanje Geoparka u Neumu, postoje kod već rečenih primjera prakse u susjednoj Hrvatskoj. Jer, gledajući osnovne odlike dosadašnjeg dosega turizma u Neumu, razvidno je da je on gotovo isključivo vezan za par ljetnih mjeseci i to uglavnom za kupanje na ionako raritetnim neprirodnim umjetnim ili betoniziranim 'plažama' što se kao takav oblik ljetnog turizma kupanja ne može niti blizu mjeriti čak i s manjim turističkim mjestima u susjednoj Dalmaciji, a da ne govorimo šire. Stoga, je aktivno uključivanje i proširenje turističke ponude Neuma jednostavno nužna i neosporna stavka koja će se kad tad morati čim prije krenuti realizirati, i ne samo poradi poboljšanja turističkih odlika i turizma samog Neuma, već posebice radi poboljšanja životne kvalitete i održivog razvoja stanovništva zaleđa Neuma. U ovoj potrebitoj stavki poboljšanja turizma i turističke ponude Neuma, jedan od najprisutnijih i kvalitativno-kvantitivno najbogatijih vidova jest upravo geoturistički aspekt, i segment geoturizma, koje sa svim svojim nevjerojatno brojnim i atraktivnim odlikama te nalazištima, još uvijek čeka da se na ispravan i zaslužujući način krene vrjednovati. A upravo u kontekstu ovog geoturističkog ogromnog potencijala Neuma i pripadnog zaleđa, kao jednu od glavnih okosnica pa i kulturno-turističkih brendova, itekako može i treba predstavljati svojevrsna neumska (geološka) piramida Žrnjevo sa impresivnim ilirskim gusarskim gradom. 

FOTOGALERIJA (Ilirsko-antički grad na Žrnjevu):











































































































































































































































































































































































































































































































































































































































































































































































































































































































































































































































































































































































































































































































































(Napomena: Autor je do ovog vrijednog otkrića došao kroz neočekivane i slučajne terenske uvide, tijekom višestrukih obilazaka predmetnog terena te uže i šire okolice u svrhu geoarheološkog proučavanja čitavog prostora neumskog zaleđa, tj.proučavanja odnosa geoloških, geomorfoloških i hidrogeoloških karakteristika nasprem megalitskih pretpovijesnih gradina u neumskom zaleđu -linkx. Sve, slučajno zamijećene površinske ostatke pokretnih nalaza, prije svega predstavljenih keramičkim ostacima iz pretpovijesnih te rjeđe rimsko-antičkih vremena, na obiđenom terenu, autor nije uopće prisvajao, skupljao ili na bilo koji način izuzimao iz izvornog položajnog konteksta, već je isključivo iste samo fotografirao ostavljajući ih na izvornim pozicijama u in-situ izvorni položaj bez ikakvog pomjeranja i dispozicioniranja zamijećenih ostataka. Ovo otkriće kao i brojni drugi pronalasci sličnih prapovijesnih monumentalnih kompleksa, rezultat je slobodnih, planinarsko-škraping i rekreativno-fizičkih obilazaka brdovitih terena bez ikakvog destruktivnog ili bilo kakvog devastirajućeg djelovanja na otkrivena nalazišta i pretpovijesne lokalitete s ostacima monumentalne megalitske arhitekture. Autor već od ranije jako usko surađuje prije svega s najovlaštenijom institucijom zaduženom za očuvanje, čuvanje i pohranjivanje kulturno-povijesne, te prirodne, baštine područja Neuma i neumske općine a to je Muzej u Neumu, pri čemu se svi oni ranije pronađeni a izuzetno vrijedni pokretni nalazi i ostaci namjeravaju uvrstiti u već sada bogatu i vrijednu zbirku pronađenih arheoloških i ostalih (geološko-paleontoloških - fosili i stijene) pronalazaka koju posjeduje ovaj muzej. Isto tako autor kroz raniju užu i dobru suranju s pojedinim arheolozima koji se bave pitanjem rano-antičkog i prapovijesnog razdoblja južne Hercegovine, izražava veliku nadu i očekivanje da se čitav razotkriveni pretpovijesno antički lokalitet Žrnjeva, koji osim arheološkog, posjeduje i veliku prirodnu geološko-geomorfološku vrijednost, u što skorije vrijeme ne samo dodatno prouči, već adekvatno valorizira i zaštiti (u okviru inicijativnog projekta osnivanja Geoparka), kako bi se čitav ovaj veliki kulturno-povijesni i prirodni spomenik Neuma, uspio u bliskoj budućnosti što bolje očuvati, kako od nepoželjnih devastacija ili devastatora, tako posebice iz razloga većeg jačanje svijesti kod stanovnika ovog kraja o vrijednosti i značaju ovog područja i ovog lokaliteta kao jednog jako bitnog kulturno-identitetskog brenda, ali i nedjeljivog segmenta kulturnog naslijeđa života i življenja na ovom prekrasnom mediteranskom predijelu Hercegovine.)