DREVNI GRADITELJI GRADINA - ILIRI - su bili - DREVNI ASTRONOMI I ZVJEZDOZNANCI (ILLYRIAN RITUAL AND SACRED ''HILLFORTS'' - ARCHAEOASTRONOMICAL TEMPLES)

POJEDINE SPECIFIČNE ILIRSKE GRADINE, VRŠNE GOMILE, PODZIDANE MEGALITSKE PLATFORME TE VRŠNA PRAPOVIJESNA ILIRSKA SVETIŠTA SA SPECIJALNIM VRŠNIM KOLOSALNIJIM STIJENAMA - SU - IZVORNE DREVNE ARHEOASTRONOMSKE GRAĐEVINE, ILIRSKE DREVNE ZVJEZDARNICE I OPSERVATORIJI (s mogućom datacijom još od neolitika pa do srednjeg brončanog doba); 

I dok (zapadno)europski open-minded arheolozi već odavno jasno spoznaju, pokazuju i dokazuju, ove neporecive činjenice (da su drevni narodi bili vrhunski drevni poznavatelji te štovatelji zvjezdanog neba i nebeskog svoda), naša domaća stručna ''zajednica'' još tapka u mraku, i prekriva oči i odmahuje rukama na ove teze i spoznaje - no, nebitno, i nebitni su svi oni koji su u tom kontekstu spoznavanja i zaključivanja (namjerno) ograničeni, jer evo kao što svi jasno vidimo - strani stručnjaci su smjeli i prezentiraju nam neka vrhunska otkrića koja i mi, svi naravno među nama koji ovo shvaćamo i ove zaključke posjedujemo još od ranije (veze naših drevnih naroda sa astronomijom), možemo, ali i trebamo, sve više i više koristiti kao vrhunske analogije kod neočekivano brojnih naših primjera drevnih ilirskih (megalitskih) gradinskih kompleksa i zdanja po Hercegovini, Dalmaciji, Crnoj Gori, Istri, i području krša Dinarida. 

Link na znanstveni članak i otkriće iz Češke : 

- - > live-science-solstice-allignement-Chezch

Dragi pratitelji i čitatelji, da je tome tako, kao što sam u uvodnom dijelu sada gore opisao, pokazuje nam jedno najnovije znanstveno arheološko otkriće na području današnje Češke (prethodni link), gdje su istraživači razotkrili čudesnu preko 5000 godina staru ovalno-prstenastu jako veliku strukturu. No, nisu stali samo na takvoj običnoj spoznaji te tome otkriću, već su otišli i mnogo dalje, spoznavši pri tome kako načinjeni ulazi kroz ovu monumentalnu konstrukciju nisu nipošto slučajno izabrani, odnosno izgrađeni na točno tim i tim pozicijama, već se ustvari ti ulazi ili prolazi kroz prstenasto-ovalnu konstrukciju u potpunosti ili ponajviše podudaraju s izlascima te zalascima sunca, ali i ne samo praćenjima sunca, već itekako i mjeseca, što se sve jako lijepo može pročitati unutar opisa ovog najnovijeg otkrića drevnih astronoma iz Češke. 

I sada samo probajmo zamisliti, upravo evo ukoliko smo izašli bili vani i pogledali ovaj veličanstveni puni i pravi super mjesec, kakav bi on upravo kao što je ovih dana dok ovo pišem (sami konac 8.mjeseca), izgledao drevnim narodima u periodima kasnije prapovijesti, i to u vremenima kada nikakvog svjetlosnog zagađenja neba uslijed električnih te neonskih (modernih) svjetala, nije postojalo. To je morao biti zaista jedan vrhunski spektakularan prizor, ali i ne samo to, zamislimo nadalje prizore zvjezdanog neba, prizore svih ili velikog dijela najvećih, planeta te zvijezda, kao i skupina zvijezda, odnosno sazviježđa, kakav je to morao biti doživljaj za vizualna čula tadašnjeg prapovijesnog stanovnika i ovih naših krajeva krša Dinarida, kada je recimo sami kontrast sjaja i vidljivosti svih nebeskih tijela na nebeskom svodu, poglavito u noćnim satima, bio jedno desetak, ako ne i više, puta izraženiji nego li je danas, uslijed već spomenutog svjetlosnog zagađenja neba današnjim električnim te neonskim svjetlima. 

I što sam kao jedan jako zanimljivi prilog, ali i ne samo prilog, već i kao pokazatelj, pa i svojevrstan vidljivi dokaz, ovih gore teza, koje su dakle europski strani arheolozi te znanstvenici uvelike zaključili i obznanili na primjeru ovog novootkrivenog prapovijesnog kompleksa sa ovalno-cirkularnom strukturom, u nastavku ovog posta, prezentirao ? 

Riječ je o samo jednom malenom, ili bolje rečeno, minijaturnom vlastitom i to brzinskom, izboru, u moru ovakvih gradinskih kompleksa i zdanja, nekolicine jako upečatljivih, pa tlocrtnim obrisima te vizurama svojih suhozidnih monumentalnih (megalitskih) bedema, spektakularnih, ilirskih gradina, koje osim što se nalaze na području Hercegovine, sasvim jasno nam pokazuju upravo odnose te relacije svojih određenih konstruktivnih segmenata s pojedinim bitnijim astronomskim događajima, kao što je prije svega izlazak sunca na dan zimskog solsticija – 21.12.og. 

                                            

Slike gore - veličanstvena ilirska i megalitska gradina Cvitangrad između Međugorja i Ljubuškog, s vidljivim prizorom te linijskom relacijom izlaska sunca točno na datum zimskog solsticija 21.12.og. Očita je povezanost, ustvari podudarnost smjera i linije pozicije izlaska sunca na ovaj bitni prapovijesni datum, s nekolicinom vidljivih ulaznih dijelova kroz bedeme ove gradine, ali i s nekolicinom uzdužnih zidanih te kombiniranih prirodno-geoloških djelomično nadozidanih ravnijih poteza na istočnom segmentu ove upečatljive gradine. 

Ovdje sam pri tome prezentirao kroz ovaj upečatljivi arheoastronomski odnos – par monumentalnih gradina jugozapadno od Međugorja (Veliki Žuželj te Cvitangrad), te jednu jako upečatljivu gradinu kod Gruda poznatiju pod imenom Jelaševac. Sve ove tri ilirske gradine od ranije su još većini čitatelja i pratitelja ilirske tematike poprilično poznate, budući da su i ranije bile prezentirane, opisivane, ne samo od strane mojih opisnih članaka, već se o njima mogu pronaći javno objavljene internetske fotografije i od drugih zaintrigiranih pojedinaca s ovih područja. No, što se ipak nigdje ne može pronaći vezano za ove spomenute ilirske gradine, te što se po prvi puta u ovom medijskom članku spominje ? Ne može se pronaći nigdje dakle – opis relacije i potencijalnog odnosa naspram arheoastronomskim događanjima. Ustvari ne može se nigdje pronaći niti jedan navod niti opis njihovog mogućeg obredno-astronomskog izvornog značaja te njihove uloge, između ostalog i između svih ostalih mogućih funkcija (ukopna, naseobinska, osmatračka i slična, mjesta) i kao drevnih ilirskih zvjezdarnica. Pa evo. 

Stoga u ovih nekolicini specijalno dorađenih te editiranih satelitskih 3d prikaza svi imate prigodu na jednak način vidjeti ono što je jasno i vidljivo neporecivo. A to je da je upravo jako bitni arheoastronomski događaj za prapovijesne narode (ne samo drugih dijelova Europe i svijeta, već i ovih naših ilirskih područja Dinarida) onaj u trenutcima izlaska sunca iza istočnog horizonta na datum zimskog solsticija – 21.12.og, vidljivo podudaran u linijskom smislu s određenim prisutnim strukturama, kako vještačkim zidanim, tako i pojedinim kombiniranim geološko-geomorfološkim te nadozidanim, strukturama te potezima s istočnih rubnih segmenata svih ovdje prikazanih ilirskih gradina. Nadalje, ne trebamo ni spominjati i druge neporecive činjenice kako upravo ovo izlazeće sunce na ovaj jako bitan prapovijesni datum zimskog solsticija izlazi na istočnom horizontu, i to pod kutem od 33 stupnja južnije od pravca pravog istoka, izlazi točno iznad vizura određenih drugih ilirskih gradinskih kompleksa te gradinskih uzvišenja u distanci. U suprotnom smjeru nam pri tome vrijedi i ovaj jako indikativni te neporecivi arheoastronomski aspekt, odnosno arheoastronomska relacija – da upravo s tih istočnijih gradina iznad kojih sunce izlazi na datum zimskog solsticija, s njih kada se promatra zapadni horizont, sunce tada zalazi upravo iznad vizura ovih prvotnih zapadnijih gradina na datum ljetnog solsticija oko dana 21.6.og. Sve su ovo pri tome samo pojedini, u mnoštvu drugih također neporecivih, arheoastronomski aspekti te arheoastronomske relacije koje se mogu zamijetiti te razotkriti malo detaljnijim proučavanjem određenih ilirskih gradina, ali i ne samo gradina, već i gomila, kao i zasebnih postavljenih megalitskih blokova na obrednim prapovijesnim platformama ili vrhovima uzvišenja na neočekivano brojnim lokalitetima diljem ne samo Hercegovine, već i susjedne Dalmacije, a po svemu sudeći i na područjima Kvarnera, Istre te Crne Gore. 

Također potrebito je nešto spomenuti i u kontekstu ovdje, poglavito unutar priloženog te najnovije objavljenog znanstvenog članka vezanog za otkriće u Češkoj, prezentiranih te opisanih ulaznih dijelova kroz ozidane ovalne te prstenaste konstrukcije, ustvari vrata ili svojevrsnih drevnih portala kroz koja se ''ulazilo'', odnosno ''izlazilo'', a prema svemu sudeći i promatralo te osmatralo ono što se pojavljivalo na krajnjem vidljivom horizontu, i to ne samo na istočnim i jugoistočnim stranama, već isto tako i na zapadnijim stranama. Riječ je o tome, a kao što možemo svi jasno pročitati iz ovog najnovijeg otkrića na području Češke republike, da su sami prostorni položaji ovih izgrađenih prapovijesnih ulaznih koridora ili ulaznih segmenata kroz obzidane ovalne te prstenaste konstrukcije, takvi da nipošto nisu tek tako samo ''slučajno'' ili nasumično izabrani te pozicionirani. Njihov položaj je prije svega uvjetovan, odnosno izabran na takav način da se u linijskom smislu u trenutcima kada se kroz te posebno izgrađene prolaze ili ulazne dijelove (portale), promatra od središnjeg dijela ovih velikih prapovijesnih kompleksa u pravcu vanjskih dijelova, pogled podudara s linijama izlazaka sunca na jako bitne prapovijesne datume kao što su ljetni, a poglavito zimski, solsticij, zatim izlazaka i pojavljivanja određenih bitnijih faza mjeseca, ali isto tako i pogled je bio podudaran s linijama zalazaka sunca, kao što je zalazak sunca na dan ljetnog solsticija, 21.og 6.og. 

Slike gore - još jedna impresivna i vrhunski atraktivna ilirska gradine (koja također ima megalitske strukture te zidine) poznatije kao Jelaševac, sjeverozapadno od Gruda, koja također posjeduje očite relacije naspram smjera i linijskog pružanja u pravcu izlaska sunca na datum zimskog solsticija, a što je vidljivo gore na jednoj od slika. 

Sve nam ovo govori o kakvim se tu vrhunski vještim, ali i unaprijed dugotrajno isplaniranim, prapovijesnim konstrukcijama radi, koje su između ostaloga korištene nedvojbeno u ovakvim za prapovijesne stanovnike jako bitnim ne samo tek tako običnim ritualnim aktivnostima, već za arheoastronomska promatranja. U konačnici svi jasno vidimo te uviđamo da je ovdje riječ o drevnim zvjezdarnicama, ili u našim slučajevima prapovijesnih ilirskih obrednih gradina, koje posjeduju ovakve ili slične karakteristike, riječ je o pravim megalitskim arheoopservatorijima. No, iako je sve to jasno prepoznatljivo te se sve više i više i od strane stranih znanstvenika te arheologa, prvenstveno onih s velikim razinama otvorenog uma, kao takvo, kao napravljeno u obrednim arheoastronomskim funkcijama te svrhama, prezentira, ali i opisuje kako kroz knjige, tako i kroz znanstvene članke, i sigurno će biti još izraženije takvo rezimiranje ovakvih prapovijesnih lokaliteta, potrebito je kazati kako se ne podudaraju nužno svi prisutni te izgrađeni portalni ili ulazni segmenti, ustvari vrata, koja su napravljena ili se mogu pronaći na brojnim našim prapovijesnim gradinama, s arheoastronomskim pravcima te općenito s arheoastronomijom. Ovdje je potrebno istaknuti da je takav, ujedno i višestruko vrjedniji, ali i indikativniji, slučaj, prisutan te prepoznatljiv isključivo na onim jako posebnijim prapovijesnim ilirskim gradinama, ali i ne samo gradinama, već i na obrednim ilirskim platformama, kao i tzv. vršnim svetištima (peak sanctuaries), na ovim našim prostorima krša Dinarida (Dalmacija, Hercegovina, Istra, Crna Gora), na kojima se u tom kontekstu može jasno vizualno, morfološki, arhitekturno te graditeljski, prepoznati takav obrazac podudarnosti linijskih smjerova, koji se nedvojbeno podudaraju s recimo izrazito bitnim prapovijesnim smjerom te linijom izlazaka sunca na datum zimskog solsticija, te brojnim ostalim bitnim arheoastronomskim linijama te datumima, kako vezanima za izlaske i zalaske sunca, tako i posebice za mjesec, pa potom za bitne i velike planete, ali i za jako bitna određena sazvježđa, skupine zvijezda, kao i zasebne zvijezde. Ujedno na svim takvim očito i nedvojbeno posebnijim prapovijesnim ilirskim gradinama te ilirskim vršnim svetištima, podzidanim megalitskim platformama, te sličnim drevnim ilirskim očitim sakralnim ili ritualnim kompleksima, mi ne možemo unutar središnjih dijelova tih kompleksa pronaći nikakve veće značajke te pokazatelje intenzivnijih, pa i nikakvih, naseobinskih karaktera (naseobinske terase, ostaci nastambi, kućni lijep, i slično), već je tu riječ isključivo ili o vještački modificiranim zaravnjenim vršnim platformama ili manjim kamenim platoima, ili pak je riječ vrlo često o vršnim kolosalnijim izdancima prirodnih stijena, koje su upravo na ovom središnjem i najvišem mjestu unutar takvih ilirskih kompleksa ili pak gradina, namjerno te očito ostavljene u svojoj izvornoj prirodnoj geološkoj formi, kako bi upravo predstavljale bitan arheoastronomski centralni pozicijski prostor odakle se promatralo u različitim smjerovima različite arheoastronomske bitne događaje i pojavljivanja sunca, mjeseca, planeta, zvijezda i slično. Ujedno, na istim ovakvim prirodnim ili djelomično ljudskim rukama dorađenim, vršnim kamenim pozicijama, na određenim bitnim ritualnim prapovijesnim kompleksima te gradinama Ilira, postojali su, odnosno mogu se razotkriti ili prepoznati i specijalno postavljeni te oblikovani kameni dijelovi koji su služili kao svojevrsni opservatorijski ciljnici te markeri koji su označavali precizne smjerove kroz koje su se bilježili pravci izlazaka sunca, mjeseca, zvijezda i slično. Također u okviru ovih identičnih vršnih kamenih segmenata, nasuprotno tih specijalnih arheoastronomskih markera te ciljnika, mi ponegdje možemo pronaći čak i prave kamene tronove, vrlo slične morfologijom sa čuvenim tronovima ili sjedištima na kamenim izdancima čuvenog svjetski poznatog upravo arheoastronomskog lokaliteta poznatijeg kao megalitski opservatorij Kokino u današnjoj Sjevernoj Makedoniji. 

U svom ovom čudesnom te razotkrivenom neporecivom kontekstu arheoastronomskih izvornih funkcija pojedinih ilirskih gradina na ovim našim područjima, ne smijemo također zaboraviti spomenuti i činjenice da su drevni ilirski narodi, ujedno i graditelji monumentalnih gradinskih kompleksa te gomila, imali istančan okus, kao i vještine za promatranje te praćenje kretanja i drugih nebeskih tijela tijekom bitnih datuma ili pak faza, kao što su posebice sve ostale faze mjeseca, zatim jako bitne velike i vidljive planete – Venera, Mars, Jupiter, Saturn, Merkur, pa potom itekako bitna sazvježđa Oriona, odnosno skupine zvijezda poznatije pod nazivom Plejade, pa onda i druga bitna sazvježđa poput Ribe, Lava, Bika, itd. No, vrlo je moguća, možda i vjerojatna, pri tome i činjenica da su ovi drevni narodi Ilira s ovih područja krša Dinarida, bili pratitelji i osmatrači određenih rjeđih, no kao takvih jako egzotičnih, pa u određenim slučajevima i kataklizmičkih, arheoastronomskih događanja, kao što su prije svega kretanja i na posljetku i impakti kometa, asteroida ili pak meteora. 

Ima tu još nebrojeno mnoštvo razotkrivenih arhitekturno-rasterskih, najčešće i megalitskih, karakteristika na određenim vidljivo specifičnijim prapovijesnim gradinskim kompleksima, ustvari vrhovima drevnih gradinskih uzvišenja, među kojima možemo svakako nabrojiti jako bitne zasebno te neporecivo planski ili namjerno na te određene prostorne pozicije postavljene megalitske kamene blokove, uklesane rupe u arheoastronomskoj funkciji, linije, menhire, polu-menhire, ali i prave specijalne megalitske dolmenske strukture, kakva je na jedan neočekivan način od strane autora ovog teksta razotkrivena na brdu Zebelj u zaleđu Neuma.