NEVJEROJATNA MEGALITSKA KULTURA I ILIRSKI MONUMENTALNI OSTACI, TAJNOVITE PEĆINE, RARITETNE PRAŠUME - JUŽNI DIO LJUBUŠKOG PREMA METKOVIĆU (NARONI)

SPEKTAKULARNA MEGALITSKA KULTURA, TAJANSTVENE PRAPOVIJESNE PEĆINE, KOLOSALNI ILIRSKI MEGALITI, drevne kamene ceste, putevi, i izgubljene eumediteranske prašume česvine, zelenike i hrasta, kriju se na krajnjem jugu Ljubuškog, s južnih strana brdskog gorja Kosera;

Iako sam još prije nekoliko godina, upravo razotkrio bio većinu ovih čudesa koja su naslovljena u naslovu ovog posta i ovog najnovijeg promotivnog članka, svakim novijim te detaljnijim fotografiranjem, a poglavito izravnim ili in-situ mukotrpnijim fizičkim obilascima određenih dijelova ovog zanimljivog terena južne ili niske mediteranske Hercegovine, uvijek se nešto novo razotkrije, odnosno uvijek me nešto iznova, pa i podosta neočekivano, ili bolje rečeno ugodno, iznenadi. 

Pa je tako upravo bilo i ovom recentnom periodu, kada sam u rano popodnevnim satima krenuo u jedan najnoviji fizički, ali izrazito ili teško izvedivi terenski obilazak dijela područja krajnjeg juga ljubuške općine, i to jugoistočno od Crvenog Grma, u relativnoj, pa i neposrednoj, blizini državne granice s područjem susjednog Metkovića i zaleđa čuvene drevne Narone. Svima je jako dobro poznato, odnosno jasno, da je u ovakvim vremenskim uvjetima kada je u hladu oko 40 stupnjeva celzijusa, pogotovo gledajući područja uokolo donje Neretve, donje ili niske Hercegovine, bilo kakav, a pogotovo detaljniji, terenski, obilazak naših krških područja, na kojima u generalnom pogledu pri nižim padinskim dijelovima preovladava oskudnija vegetacija, makija ili garig, postaje gotovo, pa i doslovno, nemoguća misija. Iz tih svima jasnih razloga, uspio sam otprilike napraviti jedan ne toliko vremenski dugi, no jako plodonosan, ustvari poprilično uspješan, terenski obilazak, jednu pravu terensku ljetnu vruću avanturu, gdje sam obilazio jednu doslovno izgubljenu ilirsku dolinu. No riječ je o dolini koja je sa svih strana, a pogotovo sa gornjih ili sjevernijih, strana, totalno okružena uzvišenjima jako atraktivnih stožastih krških formi, na kojima se kriju brojni drevni, ilirski, a po svemu sudeći i još stariji (neolitički, moguće i još stariji, pa i oni ''najstariji'' iz perioda neandertalaca i ledenih doba unutar razdoblja donji do srednji paleolitik) prapovijesni baštinski ostaci, predstavljeni u pravom redu jednom čudesnom megalitskom kulturom, odnosno megalitskim, ili velikim kamenim spomenicima, megalitskim zidovima i podzidama, ali i nečemu što je itekako predstavljalo možda i najuzbudljiviji razotkriveni segment na ovom toliko misterioznom, no izrazito primamljivom, području južne Hercegovine. Riječ je naime o ispostavljenim pećinskim te sličnim, oblicima jako upečatljivim, pa i vrlo atraktivnim, speleo-objektima, čija eventualna ili buduća proučavanja u smislu veće detaljnosti, ili pak od strane struke, tek čekaju neka buduća vremena. Na javno dostupnim te vrlo detaljnim topografsko-geografskim kartama u mjerilu 1:25 000, odnosno popularnim tzv. dvadesetpeticama, ne može se gotovo niti jedan upadljiviji speleo-objekt, odnosno oznaka za kakvu pećinu ili špilju, uočiti na predmetnom području, odnosno pojasu terena s južnih ili prisojnih strana ulančanog brdskog gorja sa središnjom te najvišom točkom Velikim Koserom ( na kojem se također krije ustvari i najupečatljiviji, ali i prostorno najdominantniji ilirski urbanizirani te bedemima ozidani, kompleks, još prije nekoliko godina ekskluzivno te zasada i jedino, u medijsko-internetskom pogledu, detaljnije promoviran upravo od strane autora ovog članka na stranici megalita Hercegovine : https://megaliti-hercegovina.blogspot.com/.../veliki... ). Prema gornjim, sjevernijim ili pak onim istočnijim, dijelovima promatranog upečatljivog brdskog ulančanog kompleksa sa središnjom dominantom Velikim Koserom, na spomenutoj dvadesetpetici, mogu se uočiti određene već naznačene speleo-pojavnosti, odnosno forme pećina, jama ili pak špilja. Ipak u konačnici, gledajući čitavu ovu dostupnu dvadesetpeticu kao detaljnu geografsku ili topografsku kartu čitavog ovog, ali i okolnog, ili pak šireg, područja, jasno se može zaključiti kako je sasvim sigurno sveukupan broj svih prisutnih speleo-objekata na ovom mikro-području donje Hercegovine (područje između Crvenog Grma-Bijače-i granice s Hrvatskom) drastično ili višestruko veći nego li je to broj svih njih koji su dosada uneseni u geografsko-topografskim kartama. Sve nam ovo na koncu jasno pokazuje koliko se još uvijek neotkriveni, ili bolje rečeno neprepoznati, potencijal u smislu geo-baštine, ili pak geo-arheološke, baštine, sakriva na ovom upečatljivom južno-hercegovačkom području pod utjecajem tople mediteranske klime. 

Ali, kroz paralelno proučavanje, kako svih ranijih načinjenih terenskih obilazaka, ustvari vlastitog planinarenja, trekinga, odnosno škrapinga, na ovom dijelu donje Hercegovine, tako i svih izrazito mnogobrojnih načinjenih fotografija, poglavito onih zumiranih, kojima se obuhvatio čitav ovaj predmetni pojas, uvidjelo se kako atraktivnu baštinu ovog dijela Hercegovine ili Ljubuškog, ne predstavljaju samo geoarheološki ostaci prapovijesnih zidanih struktura, megalita, ilirskih zidina i kamenih suhozidnih konstrukcija, kao i brojnih speleo-objekata (pećina, jama i špilja), već isto tako jednako značajnu, ali i u jednakoj mjeri gotovo totalno neotkrivenu te nepromoviranu, baštinu ovog područja, predstavljaju omanje, no vrlo vrijedne, vegetacijske dendrofloralne oaze, na kojima je izrasla, pa i svojevrsna prava, mini-prašuma eumediteranskog karaktera, sastavljena mahom od pramakije, ali i stabala, vazdazelenog hrasta crnike, kao i zelenike, uz prateće hrastove, gigantsku smreku, crni jasen, i druge upečatljive mediteranske biljke. Ovdje je riječ o jednom pravom, u punom smislu riječi, vrlo vrijednom, tercijarnom reliktnom refugiju vazdazelene eumediteranske do submediteranske (ondje gdje veliko učešće imaju listopadni oblici hrastova i drugog oblika drveća) dendrofloralne asocijacije, koje su kao takve inače jako jako rijetke, a time i nužnije za sačuvanje i medijsko promoviranje, na ovim prostorima donje Hercegovine, zapadnije od doline rijeke Neretve. 

Ustvari, ne želeći sada pretjerano ovdje razotkrivati sve tajne, svaki precizno geografski pozicionirano razjašnjeni ili pokazani, baštinski lokalitet s nekim oblikom navedenih geo-arheoloških, ali i ostalih, geo-baštinskih ostataka, kao i monumentalnih kamenih spomenika prapovijesnih vremena i prapovijesnih ljudskih kultura, koje sam razotkrio samo u okvirima područja koje se nalazi između Crvenog Grma te Bijače i državne granice u pravcu drevne Narone, u konačnici mogu kao jedan svojevrsni zaključak sasvim sigurno te potpuno utemeljeno rezimirati to kako se ovdje kriju zaista neočekivano mnogobrojni čudesni vidovi megalitske spomeničke baštine, popraćeni jako atraktivnim te upečatljivim speleološkim objektima, a koji sveukupno do sada nisu niti taknuti, uopće proučavani, istraživani, a kamoli medijski te internetskim putem na društvenim mrežama detaljnije promovirani ili pak opisivani svekolikoj te zainteresiranoj javnosti. 

Svi ovi oblici monumentalne te megalitske prapovijesne baštine, i megalitskih spomenika drevnog graditeljstva, ali i geotehničkih vještina te znanja o lokalnoj geologiji te geomorfologiji od domaćih stanovnika Ilira (vjerojatno pra-Daorsa, ili pak pra-Ardijejaca, Manijaca, ili još neutvrđenih narodnosnih tipova Ilira), u današnjem vremenu, jako su, pa i uvelike, vizualno teško uočljivi, čak i onda kada se nađete oči u oči ispred njih na udaljenostima od nekih stotinjak ili manje, odnosno nešto više, metara, budući da su gotovo u cijelosti prekriveni spomenutom gusto izraslom, gotovo prašumastom, vazdazelenom mediteranskom vegetacijom. Ovdje se krije bez ikakve sumnje i mnoštvo drevnih jako uređenih te niveliranih, a mjestimično i suhozidima podzidanih, terasa iskorištavanih za stambene jedinice, odnosno drevne prapovijesne nastambe ili kuće, kao i pratećih mnoštvo raznolikih suhozida, koji su perfektno prilagođeni lokalnoj nevjerojatnoj, pa i jako atraktivnoj, geologiji te geomorfologiji, sastavljenoj od mnoštva piramidalnih kolosalnih stjenskih formacija, pravih ogromnih labirinta među stijenama, pa onda mnoštva stjenovitih tornjeva, zaobljenijih glavica, ali i vidljivih te upečatljivih speleo-objekata u formama abrija, potkapina ili potpećina. Pa je iz tog razloga, ovdje samo kao jedna svojevrsna uvertira, prikazan tek jedan manji udio od svega ovoga sveukupno razotkrivenoga nevjerojatnoga prapovijesnoga te geobotaničkog i geoarheološkog bogatstva, koje sakriva ovaj čudesni, te uz ranije detaljno opisani te prezentirani predio Ljubeća i Kruševice na krajnjem sjeverozapadu područja Ljubuškoga, još jedan predio Ljubuškog koji je od izuzetne baštinske vrijednosti i značaja, nažalost još uvijek nedovoljno prepoznatoga, proučenoga, kao i u kulturno-turističkom te identitetskom smislu, iskorištenoga, prirodno-povijesnog blaga.

(Preneseno s facebook-a)

FOTOGALERIJA : MEGALITSKA KULTURA I GEOARHEOLOŠKE ATRAKCIJE - JUGOISTOK CRVENOG GRMA - JUŽNE I PRISOJNE PADINE KOSERA, SOBČA, I BIJAČA :