DREVNA (PRAPOVIJESNA-TRAČKA, MIKENSKA, ILIRSKA-DAORSKA?) MEGALITSKA GRADINA U SJEVEROISTOČNOJ GRČKOJ

ANCIENT PREHISTORIC AND MEGALITHIC HILLFORT (FROM POSSIBLE THRACIANS) STILL WAITING TOTALLY UNDISCOVERED AND UNDESCRIBED IN NORTHEASTERN GREECE

Još uvijek čeka NEOTKRIVENA - Senzacionalna MEGALITSKA GRADINA U GRČKOJ, od drevnih Tračana, ali moguće i Daorsa, tj. Ilira ; 

Prije nekoliko godina sam na facebook i blog stranicama ''megalita Hercegovine'', ekskluzivno bio prezentirao te opisao, jedno svoje ranije, pa usuđujem se ovdje kazati, pravo senzacionalno otkriće (barem ono u medijskom smislu poznatosti te promoviranosti) jedne nevjerojatne, izgledom, kao i samim geomorfološkim položajem, spektakularne i kao takve neporecive prapovijesne gradine sa upečatljivim, jako atraktivnim suhozidnim bedemom u obliku prstena. 

Ovdje je riječ o jednom čudu i pravoj senzaciji drevne gradnje, koje se pokazalo još većim čudom samom činjenicom, da ni tada u razdoblju tog preliminarnog uvida, spoznaje i otkrića kojega sam opisao prije nekoliko godina, ali ni sada, ova nevjerojatna prapovijesna gradina, gotovo apsolutno nigdje u medijskom smislu nije kroz ikakve detaljnije ili pak in-situ načinjene fotografije promovirana, prezentirana, a pogotovo nigdje i nikada nije bila većim ili detaljnijim tekstom opisivana. 

Gradina se nalazi na zaista jednom ne samo upečatljivom, već i jednom spektakularnom geomorfološkom te geološkom položaju koji svojim izgledom, kao i vizualnim dojmom, uvelike podsjeća na slične ovakve poluzimzelene do zimzelene mediteranske krajolike udolina i kanjona ili pak kanjonskih draga na ovim prostorima naših krških Dinarida, i to poglavito na predjelima Dalmacije te južnije ili donje Hercegovine. Nakon što sam stekao određeni uvid u sami prostorno-geomorfološki te geografski položaj ovog drevnog čuda gradnje, spoznao sam i to da je ovdje riječ o krajnjem sjeveroistočnom predjelu Grčke, koji seže do blizina granice s Turskom. No, riječ je o zaista jednom nevjerojatnom i spektakularnom dijelu ne samo Grčke, već i čitave jugoistočne, pa i čitave, Europe, koji upravo poput naših krških krajeva Dalmacije te Hercegovine, i Crne Gore, sadržava nevjerojatno obilje još uvijek neotkrivenih te nikada i nigdje medijski detaljnije promoviranih ili pak opisivanih, a da o samim detaljnijim istraživanjima i ne govorimo, prapovijesnih drevnih graditeljskih kompleksa koji datiraju od vremena drevne Mikene i Troje, pa sve preko vremena dominantnih Tračana i do vremena klasične Grčke ili pak svima vama poznatijeg perioda helenizma. Svi ovi mlađi lokaliteti od ovog rečenog razdoblja uglavnom su evidentirani te poznatiji, no oni su i manje važni, poglavito iz razloga što je tu mahom riječ o okupatorskoj ostavštini ili građevinama, odnosno ostacima okupatorskih naroda, vojski ili sličnih ne-autohtonih vladara. Ovdje ćemo se isključivo baviti te se fokusirati na bez ikakve sumnje svima najatraktivnije i najzanimljivije predrimske i predantičke komplekse, pri čemu posebice najveću pažnju plijene ostaci i ruševine kompleksa drevnog naroda Tračana. 

I do čega sada dolazimo u pogledu veze i konteksta samog naziva, odnosno i naroda drevnih Tračana, razmatrajući ovu nevjerojatnu prapovijesnu gradinu s prstenastim megalitskim suhozidnim bedemom, kroz prizmu relacije te konteksta s nama vrlo dobro poznatim, pa u jednu ruku i našim, Ilirima ? Dolazimo do nečega zaista itekako zanimljivoga, intrigantnoga, misterioznoga, ali nipošto tek tako slučajnoga. U prvom redu ovdje se radi, ponovno, o našim čuvenim Ilirima Daorsima. Na koji to točnije način ? Pa prvo idemo razmotriti sami prostorno-geografski položaj ove čudesne prapovijesne (prema svemu sudeći tračke, a moguće i tračko-ilirske) gradine koja se nalazi na sjeveroistočnom dijelu današnje Grčke. 

Sama gradina koju sam pronašao, gotovo sasvim slučajno, nalazi se u jako upečatljivoj krškoj udolini ili spoju udolina u okolici rijeke Lissos, a čitavo to područje smješteno je iznad današnjih naselja Nea Santa, te nešto manjeg naselja Ariana. Riječ je, po meni, o jednoj zaista prekrasnom, gledajući samo aspekte prisutne prirode, geomorfologije te geologije, gotovo rajskom, predjelu današnje Grčke, u kojoj se upravo na ovom predmetnom području gdje se nalazi ovdje prezentirana te razotkrivena gradine, prostire jedan upečatljivi kanjonski reljef ispunjen kako serijama vapnenačkih te ostalih okršenih stijena, tako i oblicima polu-zimzelene te zimzelene mediteranske vegetacije, prema svemu sudeći kombinacijama zelenike, česmine ili hrasta crnike sa pratećim listopadnim šumama i šumarcima hrasta medunca i sličnih biljaka, a što u konačnici uvelike podsjeća, pa i gotovo identično izgleda u vizualnom smislu, kao recimo naši krajevi krških Jadranskom moru ili priobalju prostorno bližih Dinarida, kao što su područja uokolo donje Neretve, priobalne zone, otoci, te neposredna zaleđa Makarske, Omiša, Ploča, Stona, Neuma i Dubrovnika. I u nekom tom svom pogledu i segmentu, meni osobno mogu ovdje reći, ovo predstavlja jedan od najzanimljivijih, ako ne i najljepših, kutaka Grčke, kutaka Grčke, koji je malo kome poznat u tolikoj mjeri da ga se detaljno obilazilo te medijski ili po društvenim mrežama i promoviralo. U tome i jest taj čar i taj avanturistički poriv koji nam pokazuje koliko se toga misterioznoga, prekrasnoga, ali i drevnoga, monumentalnog, bogatstva, ovdje krije, koje još uvijek čeka ne samo neke strance ili znatiželjnike avanturiste, već i same domaće lokalne stanovnike, kako bi se barem određeni dijelovi ovih čudesnih lokaliteta uspjeli izbliza direktno ili in-situ obići, fotografirati te medijski, internetski popratno i promovirati. Jedan od bitnih razloga te slabije poznatosti i promoviranosti ovog toliko s druge strane upečatljivoga, prekrasnoga, a ujedno i nepoznatoga, krajolika Grčke, jest sama činjenica da je ovaj predio Grčke, koji se nalazi relativno blisko granici s današnjom Turskom, u određenom smislu poprilično zapostavljen, turistički još uvijek neiskorišten i nevaloriziran, uvelike zaostao, za južnijim dijelovima Grčke (poglavito u kontekstu turizma), a time u konačnici i s velikim nedostatkom turističke i bilo kakve druge prepoznatljivosti, medijske promoviranosti, istraženosti, kao i valoriziranosti u pozitivnom smislu, brojnih monumentalnih arheoloških prapovijesnih te ostalih drevnih lokaliteta. Mogli bi smo slobodno, u određenom smislu i ironično kazati, da prethodno spomenuta činjenica - zvuči poznato zar ne ? No, da ironiji nema baš mjesta, pokazuje nam jasno paralela da je uvelika slična situacija i na ovim našim krajevima i područjima, s tim što ipak ima naznaka i pomaka pozitivnog napretka i pozitivnog pristupa drevnoj, kao i ilirskoj, prapovijesnoj, baštini na ovim našim područjima, a što će nadajmo se biti još više prepoznato, kao i osviješteno, u tom kontekstu, u tom smjeru. 

Promatramo li nadalje čitavo ovo upečatljivo područje sjeveroistoka Grčke, možemo vrlo brzo spoznati i to da je riječ o drevnoj pokrajini koja je upravo bila poznata pod imenom Trakija, za koju se i dan danas ponekad i ponegdje koristi identičan ovaj naziv. A u pogledu i kontekstu već dosada poznatih te evidentiranih, kao i jednim dijelom i medijski promoviranih, prapovijesnih lokaliteta ili pak kompleksa s graditeljskim ostacima kamenih građevina, vrlo brzo možemo uvidjeti kako se ovdje ponajviše radi upravo o ostacima te lokalitetima koje su izgradili drevni Tračani. Riječ je o jako dobro poznatom, pa i čuvenom, drevnom narodu s područja današnje sjeverne Grčke, većeg dijela Bugarske, većeg dijela današnje sjeverne Makedonije, Kosova, kao i jednog manjeg dijela sjevernije Albanije, kao i posebice upečatljivog dijela krajnjeg zapada današnje Turske zapadnije od Bospora i Dardanelija. Da ne ulazimo sada ovdje u neke opširnije rasprave ili pak diskusije, možemo isto tako vrlo brzo spoznati te pronaći određene, pa i ponegdje upečatljivije, ranije informacije, zapise ili pak navode, kako su drevni narodi Tračana te Ilira podosta srodni. U toj eventualnoj i vrlo mogućoj, srodnosti, dolazimo nadalje do čuvenih Ilira Daorsa, koji sam bez ikakve sumnje najpoznatiji po svom drevnom gradu Daorsonu s atraktivnim te jedinstvenim kiklopskim zidinama. Ali ovdje samim time dolazimo i do svih dosadašnjih poznatijih, opisivanih ili pak zapisanih, informacija te spoznaja o ovom drevnom narodu koji je podizao velebne megalitske građevine u znatnijem dijelu donje ili niske Hercegovine, pa čak i jednom dijelu nešto više zapadnije Hercegovine (pojedine gradine iznad Gruda te okolo Posušja i uokolo Širokog Brijega). U tom zanimljivom kontekstu bez ikakvih sumnji najviše indikacija, kao i određene misterioznosti, koja je još uvijek obavijena velikim velom tajni, ispostavlja se ujedno i najstariji do sada poznati zapis ili pak spomen naziva Daorsa. Naime, upravo kao takav, jedan od najranijih zapisa ili pak spomena naziva Daorsa, ispostavlja se natpis ili opis od čuvenog Hekateja Milećanina iz 5. st. pr. Kr., koji je jedan od najstarijih grčkih pisaca, kao i geografa. 

Za čuvenog Hekateja tako nam poznata wikipedia veli da je: ''Hecataeus of Miletus (c. 550–476 BC) was one of the earliest known Greek historians and the first-ever classical writer to record the Celtic and Illyrian peoples. A prominent intellectual of the Ionian Enlightenment, he is celebrated for pioneering geographical and genealogical texts that paved the way for later historians like Herodotus ''. I zašto sada ovdje spominjemo ovog čuvenog i jednog od najstarijih grčkih povjesničara te geografa ? Pa upravo zbog činjenice da je on zapisao slijedeće riječi : '' Darsioi ethnos Thrakion ''. U prijevodu '' Daorsi su narod Tračana '', ponegdje i naziv ''pleme'', u kontekstu ''plemena'' Ilira. I zaista bi jako naivno, gotovo ograničeno, bilo smatrati da je tek tako pukim slučajem jedna od najistaknutijih figura drevne grčke povijesti, baš ono ''bubnuo'' ovaj natpis, odnosno izrijekom spomenuti navod. Kao što svi jasno dakle vidimo, ovdje se izrijekom spominje to da su Daorsi ustvari Tračani. Ni manje, niti više. 

Ono što je nadalje u ovom, jednom od najstarijih, dakle još od 5. st.pr.Kr., zapisanih spomena drevnih Daorsa, vrlo indikativno svima nama u kontekstu i ovog posta, u kontekstu same ove razotkrivene čudesne gradine na sjeveroistoku Grčke u kanjonskim sustavima drevne rijeke Lissos, kao i u kontekstu svima poznatog ilirskog grada Daorsona kod Stoca, jest činjenica da su gotovo svi domaći povjesničari, arheolozi, ili pak istraživači koji su se imalo detaljnije ili fokusiranije usmjerili bili ili pak opisivali Daorse, kao i njihov grad Daorson, ovaj upravo i nedvojbeno jedan od najstarijih, a time i ključnih, navoda te zapisa o ovom drevnom narodu, onaj od Hekateja, uvelike turnuli pod tepih, zapostavili, izignorirali, pa i gotovo odbacili u kontekstu posljednjih ili pak recentnijih opisivanja bilo kakvih konteksta vezanih za Daorse ili pak Daorson. No, da li nam je ovdje uputno baš tako i tek olako, odbaciti, turnuti pod tepih, ili pak odmahnuti rukom, na ovaj zapis i navod od čuvenog grčkog povjesničara i geografa Hekateja Milećanina ? Itakako sam mišljenja da nipošto ne. Naime, ukoliko krenemo gledati i neke elemente, kao i segmente dosadašnjih upečatljivih pronalazaka na ilirskom lokalitetu Daorsonu možemo vidjeti ili pak pronaći neke, pa gotovo neporecive relacije s prostorima današnje Makedonije, kao i prostorima koji su se nekad izravno ticali drevne Trakije, odnosno drevnih Tračana. Među prvim takvim pronalascima, odnosno drevnim predmetima pronađenim na Daorsonu, jest pronađena škrinja od bronce koja uvelike podsjeća, pa gotovo je i identična metalnoj škrinji pronađenoj u kontekstu Filipa II Makedonskog, oca čuvenog Aleksandra Makedonskog. Tu su još i figure te simboli s kovačkog alata, kao i još određeni drugi, uglavnom metalni, predmeti, koje nesumnjivo možemo dovesti u vezu s drevnim narodom Tračana. Da ne duljim i ne ulazim u neku sada ovdje previše opširnu diskusiju te razmatranja, izložiti ću neku svoju osnovnu tezu i mogućnost vezanu za mogući odnos ili relaciju ove razotkrivene prapovijesne gradine na sjeveroistoku Grčke, kao i ovog našeg prostora Hercegovine, odnosno prostora i naroda Daorsa, odnosno svima dobro poznatih naših starosjedioca i autohtonih stanovnika ovih naših krajeva u vremenima eneolitika, brončanog i željeznog doba, a to su Iliri. Prema mojim procjenama te nekim pogledima, postoji izvjesna potencijalnost da su sami Iliri, odnosno upravo Daorsi, bili uvelike i višestruko povezaniji s narodom Tračana, kao i sa njihovim prostorom obitavanja i kretanja (prostori današnjeg sjeveroistoka Grčke, Makedonije, Bugarske te najzapadnije Turske) nego što se to dosada tretiralo, smatralo kao i opisivalo. Pogledajte samo jednu od početnih geografsko-satelitskih ilustrativnih slika koju sam priložio u fotogaleriji ovog posta koja slijedi ispod ovog teksta, gdje se jasno može uvidjeti i sama činjenica da je prostorna komunikacija upravo između ovog predjela sjeveroistočne Grčke gdje se nalazi ova novootkrivena prapovijesna gradina iznad rijeke Lissos, kao i čitavo zapadnijeg te nešto sjeverozapadnijeg predjela koji seže sve do upravo ovih naših područja južnijih Dinarida, puno lakša, jednostavnija ili pak zgodnija, u kontekstu evenutalnih, a po svemu sudeći sasvim sigurno prisutnih, pa i neupitnih, međusobnih kontakata, između Ilira i Tračana. Puno je lakša i jednostavnija nego li je recimo povezanost i načini ili putevi komunikacije recimo od područja južnije Grčke, Peloponeza, i čitavog tog dijela drevne Grčke, i dalje na jugoistoku, naspram ovih naših područja južnijih Dinarida, Hercegovine te južnije Dalmacije. Riječ je o pogodnosti prisutne geomorfologije i planinsko-udolinskih sustava, koji su uvelike te višestruko pogodniji upravo na prethodno spomenutim pravcima od današnje sjeveroistočne Grčke i zapadnije Turske naspram Dinaridima, nego li od pravca južne Grčke i južnijeg Mediterana, u kontekstu kretanja kopnenim putevima. A to nam ujedno i pokazuje kasnije izgrađena čuvena antička komunikacijska te cestovna ruta Via Appia, koja je upravo bila izgrađena rečenim pravcima i rutama. Pa evo, na tom tragu i na tim činjenicama, kao i na svim ovim vidljivim segmentima, koliko još vidimo, prisutnosti ovako upečatljivih te još uvijek medijski ili literarno neotkrivenih te neopisanih prapovijesnih gradinskih lokaliteta u ovom krajnjem sjeveroistočnom dijelu Grčke, a po svemu sudeći i na mnogo prostranijem području uključujući susjednu Bugarsku, Makedoniju te Tursku, kao i nedvojbene arhitekturno-rasterske podudarnosti te sličnosti nebrojenim prapovijesnim ilirskim gradinama na ovim područjima naših krških Dinarida, možemo, a i trebamo, promatrati sve ove drevne kamene lokalitete kao jednu upečatljivu sponu između čuvenih drevnih naroda jugoistoka Europe, naroda Ilira i naroda Tračana.

FOTOGALERIJA - SENZACIONALNA PRAPOVIJESNA I NEOTKRIVENA GRADINA U GRČKOJ :