DREVNA MEGALITSKA PROTO-PIRAMIDALNA OBREDNA GRADINA I GOMILA U ZALEĐU NEUMA

NEVJEROJATNA nepoznata, 3500-4000 god.stara DAORSKA MEGALITSKA GRADINA, ARHEOOPSERVATORIJ, proto-piramidalna obredna gomila, i UVELIČAVANJE GEOLOGIJE - područje zaleđa Neuma ;



Na ovom primjeru, jednog jako fascinantnog lokaliteta na kojem se kriju serije upečatljivih ilirskih, i nikada nigdje detaljnije proučavanih te medijski promoviranih, gradina, kao i obrednih (i ostalih, višenamjenskih) gomila, možemo vidjeti jedno čudesno savršenstvo spoja ili simbioze ove ilirske suhozidne, često i prave megalitske ili monumentalne, gradnje, sa lokalnom, isto tako jako upečatljivom te vrlo atraktivnom, geologijom. 

Dakle, ovdašnji autohtoni Iliri, koji su gotovo sigurno s obzirom na svoj geostrateško-geografski i geomorfološki položaj, pripadali čuvenim Ilirima Daorsima, napravili su na jedan zaista vrhunski fascinantan način svoje kamene građevine. I ovdje na ovim slikama, posebice na ovoj početnoj, vidimo jednu nevjerojatnu, pa gotovo pravu proto-piramidalnu, gomilu, omanjih dimenzija, no savršeno izvedene ili prilagođene suhozidne arhitekture naspram ovoj lokalnoj upečatljivoj geologiji sastavljenoj od mezozojskih izrazito okršenih te strmih, gotovo vertikalnih, vapnenačkih izdanaka, pa i pravih vapnenačkih nepristupačnih glavica i tornjeva. 

I ove građevine, danas, vi možete, pa i gotovo isključivo, uvjetno rečeno uspješnije, ili relativno ''jednostavnije'', fizički posjetiti, jedino onda kada je van vegetativno razdoblje, odnosno kad na drveću i grmlju nema zelenih listova, iako je na određenim dijelovima ovog nevjerojatnog ilirskog lokaliteta, prisutna i vazdazelena gusta i neprohodna bodljikava mediteranska vegetacija. 

I upravo sam tijekom takvog zimskog perioda, prije nekoliko godina, bio posjetio ovaj upečatljivi lokalitet, ali i gotovo sve ostale ili okolne, slične ovakve, drevne ilirske lokalitete, na kojima sam registrirao ili pak razotkrio bilo kakve upečatljivije ili razlučivije ostatke prastarih prapovijesnih suhozidnih struktura, gomila, gradinskih ili terasastih bedema, i sličnih monumentalnih spomenika graditeljstva. U trenutcima kada sam se kroz zaista jako mukotrpno fizičko probijanje sa sjevernih donjih najnižih strana podnožja ovog kamenog uzvišenja probijao prema vršnim dijelovima i segmentima, unatoč činjenici što je bilo hladno zimsko razdoblje bez gušće vazdazelene vegetacije, naprosto nisam mogao doći sebi, odnosno ostao sam i bivao kontinuirano fasciniran s razjapljenim ustima, svakim novim pogledom uokolo sebe, te pogotovo prema vršnim segmentima, kada sam ugledavao na kakav su vješt način, i na kakvim sve toliko nepristupačnim pozicijama u reljefu, i od kakvog sve kamenog materijala, i od koliko teških kamenih blokova, ovdašnji Iliri, gotovo neporecivo Daorsi, bili izgradili toliko toga, da se čitavo ovo podnožje, kao i sami vršni dio, ovog kamenog uzvišenja, može okarakterizirati kao totalno graditeljski re modificirano ili pregrađeno, odnosno prezidano, sa serijama zidina, megalitskih blokova, pomjerenih i preokrenutih, odnosno pocijepanih (ljudskim rukama u prapovijesnim razdobljima) kamenih vapnenačkih slojeva, da je to jednostavno nešto što vas u konačnici ostavlja bez daha, i zapanjuje u jednoj ogromnoj mjeri. Pogotovo sa shvaćanjem činjenice o kolikoj starosti se ovdje radi. 

Točan geografski položaj, kao i taksonomski, odnosno topografski naziv, ovog lokaliteta neka ostane još malo u svojevrsnom vidu tajnosti, s obzirom da imam u planovima još o tome, i ovome svemu u nekoj bliskijoj budućnosti detaljnije opisivati, medijski promovirati, kao i dodatno terenski proučavati čitavo ovo nevjerojatno ilirskim ostacima bogato područje Hercegovine. Ovom prilikom mogu samo reći, i ovdje razotkriti to da se radi o sjevernijem dijelu zaleđa Neuma. 

A izuzev ove vršne ilirske, jako lijepo suhozidno obzidane, gomile, koja je po svemu sudeći, pa i gotovo neporecivo, jednog jako važnog drevnog ili prastarog, obrednog karaktera, ovdje na ovom čitavom gradinskom uzvišenju, kao i u po bočnim dijelovima ili nastavcima u podnožjima stjenovitog grebena na kojima se nalaze serije ovakvih vršnih ilirskih gomila, možemo pronaći isto tako i pojedine primjerke jako upečatljivih megalitskih ili kiklopskih zidina. 

I kao zaključno, u tome svemu, i u rečenome kontekstu, kroz ovaj post i ovih nekolicinu, ekskluzivnih fotografija s ovoga ilirskog lokaliteta, želim ponovno naglasiti tu jednu ne samo tek tako jednu običnu specifičnost, odnosno jedinstvenost, već i samu, nažalost još uvijek nedovoljno prepoznatu, kao i promoviranu, vrijednost svih ovakvih, prije svega neporecivo monumentalnih kulturno-povijesnih spomenika drevnog graditeljstva, koja se očituje u jednoj kombinaciji prije svega same starosti, koja iznosi najčešće preko 3500 godina, a vrlo često i preko nevjerojatnih 4000 godina (rano brončano doba, pa i ponekad i kasni eneolitik), pa onda paralelno tome i ovakvu još uvijek dakle u potpunosti nadzemno (bez ikakvih prethodnih iskapanja ili diranja ovih građevina) sačuvanih monumentalnih suhozidnih konstrukcija (visokih ponegdje ili ponekad i preko 3, pa čak i više, metara), pa onda posebice vrijedna i upečatljiva, na samom početku ovog posta spomenuta, činjenica jedne savršene geotehničke simbioze ili sklada izgradnje ovih kamenih građevina s lokalnom geologijom te geomorfologijom ( odnosno sklada s toliko surovim, pa i nepristupačnim stjenovitim okršenim dijelovima terena gdje ni koza gotovo ne može dospjeti), onda potom same evidentne ili neporecive karakteristike ogromnih dimenzijskih te volumenskih gabarita ovih kamenih prapovijesnih građevina (gdje svatko može vrlo brzo neporecivo uvidjeti kolika je to ogromna količina, ustvari masa ili sveukupna težina kamenog materijala morala biti prvenstveno ekstrahirana, potom izabirana, pa potom prenošena, te u konačnici ugrađivana u ovakve kolosalne suhozidne prapovijesne strukture, i to još k tome na kakvim sve mjestima gdje ni koze ne mogu dospjeti), ali i pored svega toga, zajedno s prisutnim ili također neporecivim, obredno-sakralnim karakterom ovakvih drevnih monumentalnih građevina, odnosno samim time i vršnih brdskih segmenata ovih svih uzvišenja ili kolosalnijih stijena gdje su izgrađeni ovi prapovijesni čudesni suhozidni kameni spomenici. 

Možda je u svemu razotkrivenome te spoznatome, najzanimljivija sama činjenica, kako se na najvišem vršnom i jako ljudskim rukama modificiranom, ujedno i totalno niveliranom, reljefnom segmentu ovog upečatljivog gradinskog uzvišenja, nalazi jedna zaista fascinanta, posve očito namjenski ili namjerno od strane Ilira Daorsa ostavljena prirodna geološka stršeća stijena. I najzanimljivije u tome jest sama činjenica kako se samim dolaskom do na ovaj upečatljivi vrh, kao i ugledavanjem spomenute vršne prirodne, no uokolo obzidane, stršeće vapnenačke stijene, sasvim jasno, pa i gotovo neporecivo, dobiva jedan duboki osjećaj jedne posebne drevne sakralne ili obredne energije ovog samog vrška. Odnosno, s druge strane govoreći, moglo bi se s jako velikim pouzdanjem i zaključiti kako se ovdje krije jedan pravi ilirski daorski arheoopservatorij, ili u prijevodu - megalitski drevni opservatorij. On je bio sačinjen od glavnog ovog vršnog reljefnog segmenta, s očitom kultnom stijenom na samom vrhu, ali i čitavim nizovima ili serijama monumentalnih suhozidnih podzidova, pa i pravih megalitskih bedema, koji okružuju čitavo ovo uzvišenje, ali ne poradi obrambenih funkcija kao ''obrambeni'', već gotovo isključivo kao simbolički, reprezentativni te razgraničavajući, megalitski te kiklopski bedemi, koji sve više i više, ili pak postupno, odjeljuju manje obredne, od više obrednih, uzvišenijih, reljefnih segmenata ovog drevnog ilirskog uzvišenja. Ustvari, možemo zaključiti kako ovdje imamo jedan čudesan ilirski daorski megalitski hram. 

Ima tu još mnoštvo toga, pa i činjenica, i spoznaja, i nebrojenih otkrića, no evo, korak po korak, nadogradnja i upotpunjavanje, pa i revidiranje, svijesti, o značaju i vrijednosti svih ovih drevnih ilirskih spomenika, je možda i najbitniji početni korak u bilo čemu daljnjemu ili budućemu što će se odnositi na ove prapovijesne monumentalne lokalitete.

(Preneseno s originalnog facebook članka )












Čitavo gradinsko uzvišenje je doslovno u potpunosti preoblikovano. Pocijepane su na stotine i stotine tona prirodnog strmog mezozojskog vapnenca, te pomno i vješto preokrenute i posložene. Ponegdje u forme megalitskih terasastih podzidova, ponegdje kao prave forme kiklopskih zidina i bedema, a ponegdje pak i kao forme megalitskih dolmenskih te menhirskih struktura.





Kiklopske zidine pružaju se gotovo uzduž čitavog sjevernog podnožja ovog drevnog ilirskog uzvišenja.





































































Primjedbe