ČUDESNO OTKRIĆE - RARITETNE DIVLJE MASLINE, DAORSKA AKROPOLA NA BRDU ŽUŽELJ, SPEKTAKULARNI KANJONI, MEGALITI I TAJNI PROLAZI ('BROĆANSKA HAJDUČKA VRATA'), i GEOLOŠKE ATRAKCIJE, OTKRIVENI NA ISTOKU BROTNJA UZ RIJEKU NERETVU

(BROTNJO JE MASLINARSKI KRAJ od prapovijesnih vremena), NAJSJEVERNIJE I JEDINSTVENO NALAZIŠTE DIVLJIH MASLINA U BiH KRIJE SE U ČITLUČKOM POJASU NERETVE OD KRUČEVIĆA PA SVE DO TEPČIĆA, GDJE SE NALAZE I RARITETNI HRASTOVI CRNIKE, NALAZIŠTA FOSILA, ILIRSKI PROLAZI I PEĆINE, KOLOSALNE PROTO-PIRAMIDALNE GRAĐEVINE, ČITAVI ILIRSKI GRADOVI DAORSA, KIKLOPSKI ZIDOVI, MEGALITSKI DOLMENI I MENHIRI, DREVNI PUTEVI, SPEKTAKULARNI KANJONI I BROJNA DRUGA ČUDESA - OGROMAN (GEO)turistički POTENCIJAL za valorizaciju i  turističko-kulturni BREND BROTNJA - 'STAZAMA DIVLJIH MASLINA' & GEO(botanički) PARK BROTNJO UZ NERETVU + potencijalna PLANINARSKA STAZA (Via Ferrata) TOPNIK;

Specijalni poster 'Divlje masline Brotnja' u visokoj rezoluciji (otvaranje u punoj veličini u pdf formatu klikom na link:)


BROTNJO

Ako bi smo sagledavali, ne samo područje Hercegovine, već čak i čitav prostor današnje BiH, u kontekstu položajno, geostrateških, mikroklimatoloških, kulturno-povijesno i prirodno baštinskih, aspekata promatranih područja, neće nam trebati dugo vremena da pogled ili fokus usmjerimo na jedan predio donje Hercegovine po mnogo čemu jedinstven i poseban, a koji je smješten jugozapadno od Mostara, na jednoj pa mogli bi smo slobodno reći i zaključiti - perfektnoj geografsko i geostrateškoj poziciji. To je predio niske mediteranske Hercegovine, koji u najvećoj prostorno površinskoj mjeri odgovara jednoj nisko brdovitoj visoravni ili prostranijem platou s desne strane rijeke Neretve, poznatijem kao Brotnjo. Riječ je naravno o površini i području uvelike podudarnome današnjim granicama Općine Čitluk. Gledamo li sve prethodno navedene aspekte, lako ćemo i brzo uvidjeti da su na ovom predjelu Bosne i Hercegovine, oni prisutni u tolikoj mjeri da su stvorili jedne genijalne preduvjete za rani život i boravak čovjeka u prapovijesnim vremenima, i to ne samo u vremenima danas dobro poznate kasne prapovijesti, već čak i u vremenima još dublje prapovijesti svima poznatijim po nazivu 'Ledeno doba', kad je u tzv. međuledenodobnim razdobljima ili interglacijalima (međuoledbama) na prostorima Brotnja, tj. Općine Čitluk, čak u vremenu prije više od 100 000 godina, boravio, ili barem minimalno u prolazu bio - čuveni neandertalski pračovjek. No, sveukupno gledajući, baštinski sadržaj ili bogatstvo sveukupno prisutne drevne ili bolje rečeno - prapovijesne kamene baštine, na prostorima Brotnja, vidjeti ćemo da baština neandertalaca (većinom ostaci njihova kamenog oruđa) unatoč njenoj na prvi pogled 'ogromnoj' prapovijesnoj starosti, predstavlja ustvari s druge strane jako jako mlade oblike prapovijesne kamene baštine. Naime, ovdje se radi o također još jednoj genijalnoj činjenici baštinskog bogatstva i blaga Brotnja, koje se ogleda u tome da se na ovom području kriju oblici kamene baštine poznatiji kao fosili ili okamine, koji pretežno idu u starosno vrijeme od razdoblja vladavine čuvenih dinosaura - perioda krede i mezozoika, onda posebice brojni i vrijedni fosilni ostaci iz perioda paleogena (eocen), kao i nešto mlađi fosilni ostaci iz tzv. neogenskog perioda miocena. Prvi rečeni period sa fosilnom baštinom u Brotnju odgovara starosnom horizontu od prije 100-injak pa do 80 milijuna godina, u doba dinosaura, što odgovara razdoblju mlađe ili gornje krede, gdje se u stijenama ove geološke starosti mogu pronaći ponegdje i brojniji fosili specifičnih i vrijednih rudistnih školjkaša. Pri tome jasno vidimo da je u odnosu na spomenute zvučne neandertalce, ovaj period prošlosti kao period iz kojeg datiraju najstariji oblici kamene baštine Brotnja, višestruko stariji, što na određen način diže vrijednost sveukupne prisutne baštine u Brotnju. Nadalje, u istom ovom vremenskom kontekstu, kao nešto mlađi, ali u pogledu raznolikosti i indikativnosti, daleko najvrjedniji oblici kamene baštine fosila, jesu fosili ili okamene iz paleogenskog razdoblja koje je uslijedilo nakon udara asteroida na prostor današnjeg Yucatana u Meksiku prije otprilike 65 milijuna godina, što je uzrokovalo izumiranje čuvenih dinosaura, ali i gotovo 80 posto sveukupne globalne populacije životinja i biljaka. Naime, ono što je u ovom vremenskom razdoblju posebice vrijedno i značajno jest to da je otprilike u vremenu prijelaza iz paleocena u eocen kako na većini gornje polutke naše planete Zemlje, tako i posebice na ovim prostorima, tada vladala nevjerojatno topla klima, budući da je to bio period kad na polovima uopće nije bilo polarnih kapa. To je razdoblje poznatije kao PETM, ili paleocensko-eocenski termalni maksimum, što se itekako odrazilo na ovim našim prostorima, a posebice na prostorima današnje zapadne Hercegovine, jer su ti prostori u tom vremenu predstavljali ili bolje rečeno bili u obliku - tropskog priobalja s obiljem priobalnih tropskih laguna, finih pješčanih plaža, zatim super atraktivnih koraljnih grebena u morskim plićacima, kao i također vrlo atraktivnih velikih ili bolje rečeno - kolosalnih, delti nekoliko rijeka koje su tekle od prostora današnjih visokih hercegovačkih planina te se tada u tom vremenu od prije 40-ak milijuna godina, ulijevale u prostrani praMediteran odnosno drevni ocean koji je poznatiji kao Neotethys. Upravo je se kroz prostore današnje Hercegovine u pojasu i pravcu od iznad Popova polja, preko Stoca, pa posebice preko Čitluka, područja oko Mostara, iznad Mostarskog Blata, zatim posebice iznad Širokog Brijega, te najposebnije atraktivno područje sa sjevernih strana Posušja i sve nadalje sjeverozapadno prema sjevernoj Dalmaciji, u tom vremenu ranog i srednjeg eocena, prije više od 40 i 45 milijuna godina, prostirala jako plitka priobalna zona sa stotinama duboko uvučenih i prostranih većih ili manjih laguna, estuarija, većih i manjih ušća, nekoliko većih delti, dubokih i raznolikih morskih zaljeva, pa onda prostranim koraljnim grebenima, ali i zatvorenim hipersalinim do posve slatkovodnim jezerima u neposrednom unutrašnjem dijelu zaobalja ili kopnenog zaleđa. Brojni fosili, pri čemu se tu radi o ne samo fosilima izumrlih životinja, već i o fosilima jako vrijednih izumrlih biljaka, prije svega okarakteriziranih svojim tropskim obilježjima, koje možemo pronaći diljem navedenog područja u Hercegovini, jasno nam i nepobitno ukazuju na rečeni izgled tog pradavnog eocenskog ili paleogenskog okoliša koji je nekad vladao ovim područjem. U ovom istom kontekstu, potrebno je spomenuti i još jednu također vrlo bitnu i značajnu činjenicu, a to je da je čitav ovaj prostor u tom vremenu prije više desetaka milijuna godina bio dosta južnije nego li je danas, pa se tako u tom vremenu ovaj prostor nije nalazio na današnjim geografskim širinama 42. i 43. paralele, već se nalazio na prostorima oko 20. pa do 27., 28. paralele. Po nekim proučavanjima i opisima, čak je možda i još južnije išao ovaj prostor u tom vremenu, i tu je riječ o paleogeografskim rekonstrukcijama čitavog ovog prostora, a što je nedjeljivo od paleogeografske rekonstrukcije šireg prostornog areala. Zbog čega nam je sve ovo bitno i značajno, u kontekstu novih otkrića i novih spoznaja koje se navode u naslovima ovog članka ? Bitno je iz razloga što se na pojedinim, a ni manje ni više već doslovno na prostorno identičnim položajima i lokacijama u Brotnju, bok uz bok, jedne uz druge, mogu pronaći neporecivi dokazi postojanja određenih vazdazelenih biljaka suptropskog karaktera kao što su vazdazeleni hrastovi, i posebice vrijedne divlje masline tzv. mastrinke ili maslinolike biljke, koje su, sveukupno gledajući ove prisutne dokaze, kako one fosilne u vidu okamina, tako i one recentne u vidu današnjih samoniklih divljih stabala zimzelenih hrastova i divljih maslina, na ovom identičnom području rasle u kontinuitetu znači već više od 40-ak milijuna godina, a možda čak i još dublje u geološkoj prošlosti. O čemu se konkretnije radi ? Radi se o tome, da je unazad 15-ak godina, a posebice u posljednje vrijeme, od strane autora ovih redaka i bloga, prvotno za potrebe pisanja diplomskog rada, pa onda magisterija, pa posebice onda za potrebe pisanja doktorske teze, upravo na području Brotnja, pronađen niz nalazišta unikatne i prevrijedne fosilne kopnene flore tropsko-suptropskih obilježja, od koje su se, kao što vidimo, pojedine rjeđe vrste poput vazdazelenih eumediteranskih hrastova i divljih maslina, kao maslinama sličnih tvrdolisnih kserofilnih paleotropskih biljaka, ali i biljaka kao što je lovor, uspjele očuvati u kontinuitetu i preživjeti čak i ledena doba, pa ih u konačnici i dan danas još uvijek možemo pronaći kako samoniklo rastu na ovim prostorima i dijelovima niže ili mediteranske Hercegovine. Čitavom ovome vrijednom prirodnom kamenom blagu ili kamenoj baštini Brotnja, dodatnu vrijednost uvelike pridodaju također novije spoznate moćne lokacije s prapovijesnom graditeljskom baštinom naših predaka Ilira, koji su neposredno uz ove prirodne geobotaničke jedinstvene mikroareale istočnog predjela Brotnja, napravili seriju svojih monumentalnih kompleksa poznatijih kao 'gradine', među kojima su pojedine u vidu kolosalnih stepenastih proto-piramida, dok su neke čak i vidu pravih izgubljenih i zaboravljenih ilirskih gradova. Čitav ovaj nevjerojatan pejzaž istočnog dijela Brotnja uz rijeku Neretvu, u vizualno-morfološkom, ali i prirodno-baštinskom, pogledu, uvelike nadopunjuje nekoliko zaista spektakularnih kanjona među kojima se posebno ističe kanjon Topnik, koji po svim svojim sadržajnim vrijednostima i osobitostima, neupitno zaslužuje postati velikim i novim Broćanskim brendom te novom primamljivom turističko-rekreativnom te planinarskom destinacijom. Pa krenimo redom od čudesnih divljih maslina, i drugih oblika suptropsko-eumediteranskog vazdazelenog raritetnog bilja i dendroflore, što je raslo i još uvijek raste u ovim predjelima Brotnja već 40-ak milijuna godina. 

U reliktnoj poluzimzelenoj prašumi (Phillyreo-Carpinetum) kanjona kod Tepčića


VAZDAZELENI HRASTOVI, DIVLJE MASLINE i MASLINO-LIKE BILJKE BROTNJA - (pra)šume zelenike (od geološke prošlosti i danas); 

Osim što vazdazelene ili zimzelene oblike hrastova možemo i danas uvelike vidjeti kako čak i u ogromnom broju izraslih stabala, gotovo u šumskoj sastojini, rastu na pojedinim područjima Brotnja (npr. područje Kručevića uz rijeku Neretvu), temeljem određenih ranije pronađenih vrjednijih fosilnih pronalazaka ili ostataka okamenjenih biljaka, možemo uvidjeti da su ovi vazdazeleni hrastovi rasli u Brotnju još u vremenu srednjeg eocena, a što je otprilike bilo oko 40-ak i nešto više, milijuna godina u prošlosti. Ovome u prilog idu brojna ranija autorova otkrića iznimno vrijednih fosilnih ostataka kopnene makroflore u sedimentnim stijenama eocenske starosti, na gotovo čitavoj površini Brotnja tj. područja današnje Općine Čitluk (clanak-eocenskafloraHerz). U ovom istom kontekstu, kao najvrjednija nalazišta fosila kopnene flore iz perioda eocena, drevne flore koja je prema tome stara i preko 40 milijuna godina, ističu se mahom nalazišta smještena na arealima ili starim i danas uglavnom napuštenim rudokopima boksitne rude, koji su većinom u formi zaostalih ili davno napuštenih površinskih iskopa ili kopova. Ovdje je riječ o ponekad i golemim otvorenim jamama ili gorostasnim rupama, koje u jednu ruku predstavljaju danas, u višestrukim pogledima, određene atrakcije, koje bi se itekako u bliskoj budućnosti mogle na jedan pozitivan način iskoristiti kao ograđene i sa edukativnim višejezičnim opisnim panelima ili tablama obogaćene, (geo)turističke destinacije koje bi mogli posjećivati ponajprije domaći rekreativci npr. biciklisti, zatim planinari, šetači, ali i razni drugi turisti ili posjetitelji Brotnja u kojem se nalazi i Međugorje kao glavna i najveća posjetiteljska destinacija šireg prostora. Osim spomenutih boksitnih rudokopa i davno napuštenih, danas mahom u neprohodnu bodljikavu vegetaciju zaraslih, površinskih otvorenih rudarskih jama, vrijedni pronalasci fosila davno izumrle kopnene flore, kao i drugih životinja, iz geološkog perioda eocena, pronađeni su i na drugim mjestima izvan starih rudarskih kopova i areala, a to su uglavnom mjesta gdje su na prirodan način formirani strmiji zasjeci u rasjedima, dragama i klancima, kao i unutar vododerina ili jaruga, uz rubove polja, ili pak u određenim građevinskim zasjecima pored određenih prometnica ili građevina tj. objekata, a što se radi o mjestima gdje se malo boljim pogledom i približavanjem mogu vrlo lako golim okom zamijetiti jako lijepi fosilni ostaci raznolikih izumrlih morskih školjaka, puževa, morskih ježinaca, koralja, mahovnjaka i drugih raznolikih organizama koji su u tom pradavnom vremenu nastanjivali tople tropske morske plićake oceana Neotethysa. I što je najindikativnije u tom pogledu jesu, između ostaloga, i razotkriveni prilično brojni i formama neočekivani, fosilni ostaci ne životinja već biljaka tj.flore koja je u istom tom pradavnom vremenu (eocena prije oko 40 milijuna godina), rasla uzduž tadašnjeg priobalja, uokolo tropskih plitkih laguna, uokolo estuarija i jezera, kao i na arealima neposredno nad finim pješčanim, a ponekad i šljunkovitim, plažama. U ovom kontekstu,  najvrjednija paleontološko-paleobotanička otkrića autora bloga na području Brotnja, svakako su razotkriveni nevjerojatni okamenjeni ili fosilizirani brojni plodovi tropske tzv. vodene palme - nipa (Nypa), što je upravo razotkriveno tek nešto malo sjeverozapadnije od prostora uokolo Tepačkog Polja i iznad rijeke Neretve gdje još uvijek i danas nakon više od 40 milijuna godina, raste poluzimzelena i djelomično prava zimzelena šumska asocijacija s brojnim jedinkama zimzelenog hrasta, zelenike, velike tetivike, raritetnih divljih maslina-mastrinki i drugog interesantnog bilja. U pravcu prema sjeverozapadu od ovog dijela Brotnja, u tom pradavnom vremenu eocena prije više od 40 milijuna godina, prostiralo se toplo tropsko priobalje na čijim su obalama rasle mješovite vazdazelene paleotropske šume sastavljene djelomično od guste mangrove vegetacije, djelomično od kombinacije četinjača i tvrdolisnih (maslino-likih) kserofilnih biljaka, a djelomično od gustih i bujnih lovorolisnih prašuma tzv. laurisilva, koje danas pak kao izuzetno, pa i neprocjenjivo vrijedne tercijarne reliktne geobotaničke oaze ili refugije nalazimo na prostoru neposrednog zaleđa Neuma (megaliti-blog-neumskalaurisilva ). Ako u ovu vrijednu geobotaničku sliku ovog dijela Hercegovine s posebnim fokusom na područje Brotnja, uključimo najnovije autorove uvide te otkrića na terenu, rasvjetljava nam se jedna čudesna činjenica da gotovo čitav istočni pojas Brotnja uz ili neposredno iznad rijeke Neretve, predstavlja jedan ekstra vrijedan 'geobotanički' park, jedan jedinstveni prostorni areal čitavog Brotnja koji krije tercijarne reliktne refugije sa šumama, pramakijama i čak pravim mini-prašumama vazdazelenih i poluzimzelenih botaničkih areala. 

Pogled kroz krošnje grmolikih i dragocjenih tzv.trnovitih ili divljih maslina na ilirskoj akropoli Žuželj u Tepčićima

U prvom redu kao izniman geobotanički jedinstveni geo-dendrofloralni park Brotnja sa tercijarnim reliktnim refugijem, ponajviše se ističe areal sela Kručevići neposredno sa desnih strana rijeke Neretve. Naime, ovdje je još prije 10-ak godina od strane autora, u neposrednoj prostornoj blizini, pa faktički i u samom njenom sklopu, jedne obredne prailirske gradine koja je u vidu goleme stepenaste proto-piramide, razotkrivena sastojina čudesnih i očito prastarih maslina. Iako je prošlo gotovo 10 punih godina od tada, tek u novije vrijeme, nakon nebrojenih autorovih obilazaka i proučavanja svakog kvadrata čitave padinske bočne strane Brotnja, s desne obale Neretve, u smjeru od juga i sela Kručevići, pa sve do vrha padina iznad Tepačkog Polja i do Slipčića, prilikom čega su rasvijetljeni neki čudesni uvidi i spoznaje, na vidjelo dana je proizašla činjenica da čitav ovaj krajni istočni predio Brotnja krije mnoštvo (grmolikih, a nekad i većih) stabala raritetnih divljih maslina, odnosno divljih mastrinki (Olea europaea s.l. subsp. sylvestris (Brot.) Nym. (O. oleaster), uz koje se kriju također vrijedne zone (polu)suptropskih zimzelenih šumskih sastojina sa velikim stablima hrasta crnike (Quercus ilex), zelenike (najmanje dvije različite vrste stabala zelenike - rod Phillyrea), i drugog jako zanimljivog bilja. Areal iznad sela Kručevići, osim svih ranije i dosada spoznatih, razotkrivenih te opisno promoviranih baštinskih čudesa, kao i atrakcija, poput nebrojenih srednjepaleolitskih kamenih alatki čuvenog pračovjeka neandertalca, fosila, kristala, ilirskih zidina, obrednih gomila i gradina, kao možda i najvrjedniji prostorno-baštinski segment, sadržava već navedeni areal vazdazelene šumske asocijacije sa hrastom crnikom, divljim maslinama, zelenikama te drugim zanimljivim biljkama. Da privlačnost i atraktivnost čitave ove prostorne geobotaničke zone budu još veći, pobrinula se i majka priroda, tj. geologija, koja je preko svojih geoloških procesa upravo na ovom mikro-području stvorila čitav niz ne samo atraktivnih već i spektakularnih forma stijena prožetih nikad istraživanim pećinama, jamama, golemim kamenim tornjevima, kupolama, grebenima, rasjedima, tajnovitim prolazima kroz stijene, i raznim drugim geomorfološkim oblicima koji upotpunjuju čitav ovaj pejzaž iznad Kručevića i rijeke Neretve. U pogledu speleo-morfoloških pojava i objekata, kao vjerojatno dosada mnogima i najpoznatija takva forma u stijenama povrh sela Kručevići, ističe se jako neobična špilja naziva Crvena špilja, koja se krije u južnijem dijelu sela ispod vertikalnih litica mezozojskog vapnenca gornjo-kredne starosti sa fosilima rudista. U smislu ranije poznatosti i promoviranosti, ako izuzmemo radove i opisivanja autora ovog bloga, možemo reći da je ova špiljska forma (Crvena špilja) bila gotovo jedini primjerak špiljskog ili pećinskog objekta za kojeg je medijska ili šira javnost uopće znala. Pa je tako u međuvremenu, u periodu posljednjih desetak godina, na potezu od Šurmanaca preko Kručevića, zatim preko Biletić polja, pa sve do sjevernijih areala oko Tepačkog polja i do Slipčića, razotkriven čitav niz, pretežito manjih, no ponekad i većih, špiljskih i jamskih formi, od kojih je najveći udio u vidu impozantnih potkapina, abrija ili polupećina. Ono što je pri tome najznačajnije jest to da u najvećem brojčanom udjelu ovih novo-razotkrivenih špiljskih objekata na potezu Šurmanci-Kručevići-Slipčići, riječ je o objektima ili mjestima gdje boravio, dolazio ili se sklanjao, drevni prapovijesni čovjek. Na par takvih mjesta gdje se kriju impozantne i nikad proučavane polušpilje i potkapine, po svemu sudeći boravio je i već ranije spomenuti ultra popularni neandertalski pračovjek, dok su gotovo sve ove špiljske objekte koristili naši genetski te prostorni preci Iliri. Kao pokazatelji dolaska neandertalskog pračovjeka do ovih pojedinih špiljskih formi, prisutni su ostaci ili komadi kamenog oruđa (alatki) koji se mogu pronaći u relativno neposrednim prostornim arealima ovih špilja, a koji nose tipične morfološko-stilske karakteristike (način i tip obrade kamenog komada) za srednji, pa čak i za stariji, donji, paleolitik, a što sveukupno ide u nevjerojatnu starost ljudske kulture na ovim prostorima od preko 120, 130 tisuća godina. S druge pak strane kao izuzetno brojni, i neporecivi, dokazi prisustva, mnogo kasnijih, ali nimalo manje bitnih, prapovijesnih ljudi - Ilira, unutar ovih razotkrivenih špiljskih objekata, mogu se razmotriti ostaci grubo rađene tzv. gradinske keramike, ali i ostaci jako zanimljivih kamenih žrvnjeva, brusova i glačala, izrađenih uglavnom od egzotičnih vidova magmatskih, a ponekad i metamorfnih tipova stijena koje potiču iz šljunčanih nanosa uz rijeku Neretvu. 

Pogled kroz krošnje bujnih reliktnih zimzelenih hrastova crnika u kanjonu Topnik

Ako krenemo sagledavati pobliže izuzetnu geobotaničku, te novo razotkrivenu vrijednost Brotnja, a to su divlje masline, vidjeti ćemo kako je njihov ne samo broj (stabala), već i očita (pra)starost ili veličina stabala, na prostoru padina ponad sela Kručevići, jedna ogromna jedinstvenost, koja predstavlja gotovo neočekivani pronalazak i spoznaju ne samo za prostor Hercegovine i BiH, već i mnogo šire. Naime, relativno nedavno u pojedinim lokalnim medijima mogli smo pročitati tekstove jasno navedene kao veliku senzaciju, u kojima se iznosi 'otkriće' divljih maslina u neposrednom zaleđu Neuma (vec-cl). I bez ikakve sumnje, ovo vrijedno otkriće i medijska popularizacija divljih maslina u gotovo priobalnom dijelu našeg jedinog primorskog gradića Neuma, s druge pak strane predstavlja sasvim razumljivu i očekivanu (geobotaničku) činjenicu, samim time ukoliko pogledamo jasnost da je ovdje riječ o izrazitom eumediteranskom i to priobalnom prostoru, kojeg se čak u geografsko-geomorfološkom smislu ubraja pod južnojadranski areal. U tom kontekstu, nakon što su divlje masline, ponovno kao jedna svojevrsna senzacija, prepoznate u nešto tek malo sjevernijem predjelu neumskog zaleđa kod sela Gradac (link-masl), malo je tko, ili gotovo nitko, mogao očekivati da će se, pa i jedno jedino zasebno, grmoliko stablo divlje masline - mastrinke, razotkriti desecima kilometara sjevernije i posve dublje u kopnenoj unutrašnjosti i zaleđu Bosne i Hercegovine. Kakvu li onda vrijednost i baštinsko čudo predstavlja otkriće, ne jednog, ne dva, ne deset, već na desetke i desetke, stabala i grmova divljih maslina koji izbijaju iz ljutog krša, a često i izravno iz oštrog kamena živca, u arealu istoka Brotnja tj. općine Čitluk, iznad Neretve, po krškim padinama ispod moćnih ilirskih akropola, u višekilometarskoj dužini na potezu od sela Kručevići pa sve do sela Tepačko Polje i Slipčići, gotovo južnije od Mostara ? Prvo pitanje koje se nameće prilikom spoznaje ovog otkrića, jest to, na koji su način i kako su uopće mogla uspjeti i čak u ovolikom broju te s ovoliko prastarim stablima, izrasti ova raritetna stabla divljih maslina baš na ovom području i ovom dijelu Hercegovine, koje je nasuprot primorskom arealu Neuma i više desetaka kilometara udaljeno od morske obale ? Odgovor na ovo zanimljivo pitanje, u određenom smislu već je rečeno u prethodnom dijelu teksta, a sačinjavaju ga kombinirani elementi mikroklimatskih obilježja, geomorfologije i lokalne geologije. Naime, zašto se na padinama iznad Kručevića javlja čak polušumska zajednica divljih maslina, u zajednici sa isto tako vrijednim i raritetnim stablima zimzelenog hrasta crnike, objašnjava nam sami geomorfološki izgled čitavog ovog mikro-područja, način, osunčanost i orijentacija ekspozicija brdskih padina, nadmorska visina te zaklonjenost od hladnih vjetrova. Jednostavno riječ je o, za rast ovih raritetnih suptropskih biljaka, genijalnom geomorfološkom arealu, kojeg su generirale geološke sile i lokalna geomorfologija na način da su tektonska rasjedanja i pomjeranja proizvela velebne, i u dijelovima potpuno okomite prave vapnenačke prirodne zidine ili hrbate, koji poput kakvog gorostasnog visokog kamenog luka okonturuju i okružuju ovaj padinski dio sa sjevernih strana. Iznad vrha ovih lučno poredanih grebenskih stijena, u pravcu sjeverozapada i zapada, prostire se prostrani krški plato Brotnja, koji u zoni pregiba prema dolini Neretve ima prosječnu nadmorsku visinu oko 200 metara. Sve ove prirodne geološko-geomorfološke osobitosti ovog mikro-areala iznad Kručevića proizvele su jedan izrazito pogodan mikroareal u kojem je kao forma geobotaničkog reliktno refugija nakon milijuna godina nastavila rasti vazdazelena kserofilna i kserotermna suptropska vegetacija. Vrijednost Kručevićkog geobotaničkog areala, osim u neprocjenjivo vrijednim razotkrivenim brojnim stablima te grmovima divljih maslina, leži u činjenici da se ovdje kriju izuzetno raritetne polušumske do čak i poluprašumske  plohe ispunjene nebrojenim čudesnim vazdazelenim stablima hrasta crnike, u čijoj floralnoj asocijaciji sudjeluju još i crni jasen, divovska smreka, tetivika, rečena vrijedna divlja maslina, dvije vrste zelenike, i još neke druge biljke. U cjelokupnom smislu, gledajući ovaj raritetni i oku jako zanimljivi vazdazeleni pojas padine nad selom Kručevići, ispostavlja se jedna činjenica kako se ovdje nalazi kao osobit tercijarni geobotanički reliktni refugij šumska do polušumska zajednica hrasta crnike (Quercetalia ilicis Br.Bl), koja predstavlja ujedno i čisti eumediteranski floralni kompleks sredozemne tvrdolisne vegetacije. Također na manjim plohama i djelovima nešto uleknutijih strana padine prepoznati su čak i rjeđi grmovi lovora prožeti gustim bodljikavim i vazdazelenim povijušama tetivikama, što u vizualno taksonomskom smislu ponajviše podsjeća na areal Neuma ili neposrednog zaleđa Neuma gdje su ovakve suptropske šumske oaze i zone puno više razvijenije, posebice unutar reljefnih depresija i zaklonjenih te zasjenjenih dubljih vrtača. Osim par prepoznatih iznimno starih stabala divljih maslina - mastrinki, u pojasu iznad Kručevića uz sjeverni obod bočne kanjonske strane doline Neretve, putem detaljnih terenskih obilazaka autora ovog bloga, gotovo posve neočekivano razotkrivene su prave male ili mini prašume sastavljene od neopisivo lijepih i za ovaj tip drveta, golemih, stabala zimzelenih hrastova crnike ili česmine, pri čemu su pronađena pojedina izvanredno razvijena i prastara stabla crnike s promjerom najdonjeg dijela debla iznad tla preko jednog metra do čak skoro i dva metra, što ukazuje samim time na ogromnu starost ovih reliktnih tercijarnih tvrdolisnih biljaka. Hodanje i prolazak ovom danas jako teško prohodnom, pa i gotovo neprohodnom, vazdazelenom šumom necrnogoričnih stabala, u zimskim i ranoproljetnim razdobljima kad je još sve listopadno drveće i grmlje bez lista, pridaje jedan neopisivo ugodan pravi tropski ugođaj i doživljaj kao da se probijamo kroz kakvu tropsku prašumu. Sve u svemu, gledajući ovaj izniman Kručevićki vazdazeleni dendrofloralni areal, možemo zaključiti kako se ovdje krije jedan pravi čisti mediteranski, ali i tercijarni reliktni, refugij šume hrasta crnike, zelenike, crnog jasena, te vrlo vrijednih divljih maslina od kojih jedno razotkriveno prastaro stablo ima moguću starost i veću od 1000 godina.  

OTKRIĆE DIVLJIH MASLINA KOD TEPČIĆA IZNAD NERETVE - KANJON TOPNIK) najsjevernije nalazište divljih maslina u BiH.

A da vrijednost istočnog dijela Brotnja uz rijeku Neretvu, te u njenom relativno neposrednom prostornom arealu u pravcu zapada, gledajući geobotaničku prizmu razotkrivenih raritetnih stabala divljih maslina i hrasta crnike, je puno veća i uvelike nadilazi sami areal sela Kručevići, pokazuju nam najnovija autorova otkrića i uvidi, da čak više kilometara sjevernije od Kručevića, i to na samoj granici općine Čitluk i grada Mostara, na prisojnim i osunčanim krškim padinama ponad Tepačkog Polja, postoji zona u kojoj se mogu pronaći stabla divljih maslina kao i golemih hrastova crnike s pratećim jako zanimljivim biljkama. Naime, snimajući i obilazeći detaljnije padine te dijelove impresivne i goleme ilirske akropole brda Žuželj (Orlovac) ponad doline rijeke Neretve i Tepačkog Polja, autor bloga je potpuno neočekivano naišao prvo na jedno (grmoliko), pa potom na drugo, pa na treće, četvrto, peto, itd, stablo vrijedne divlje masline odnosno mastrinke. Naknadnim uvidom spoznata je činjenica kako, baš poput i Kručevićkog areala, i ovaj prostorni pojas na prisojnim i od vjetra zaštićenim te osunčanim strmim padinama iznad Tepačkog Polja pa prema Slipčićima i do sjeveroistočnih padinskih strana kanjona Topnik, sadržava vrijednu sastojinu ne toliko brojnih, ali oblikom, formama krošnji, te posebice položajem u reljefu, vizualno izuzetno atraktivnih stabala zimzelenog hrasta crnike, gdje se kao vrlo rijetke, ali s druge strane pak izuzetno vrijedne, pojave mogu pronaći i omanja grmolika stabla te grmovi divljih maslina. Ujedno, ovaj prostorni areal, tj. ovaj predio Brotnja, iznad Biletić polja te između Tepčića i rijeke Neretve, predstavlja prema svim dosadašnjim spoznajama, medijskim prezentacijama te opisivanjima, najsjeverniji te u kopneno zaleđe najviše uvučeni, dio Bosne i Hercegovine gdje se mogu pronaći stabla divljih maslina. Ako pak krenemo gledati pobliže prepoznatljivost ovog rijetkog vazdazelenog stabla, mogu se i trebaju ovom prilikom naznačiti neki njegovi osnovni faktori raspoznatljivosti te osobine prema kojima su divlje masline diferentne u odnosu na obične ili kultivirane masline. U prvom redu radi se o tvrdolisnim zimzelenim biljkama grmolikog habitusa, koje kao rod Olea, pripadaju u suptropske vrste grmolikih stabala iz familije Oleaceae, čiji su predstavnici karakteristični za suptropski pojas od sjevera Afrike, preko Bliskog Istoka pa sve do južnih europskih te mediteranskih krajeva bližih obalnom pojasu. Divlja maslina se oduvijek smatra samoniklom divljom vrstom masline, koja raste u dosta surovijim uvjetima geologije i tla, pri čemu za razliku od kultivirane masline ima veću otpornost na takve surovije uvjete ljutog krša, na jaču sušu, vrućinu i slične uvjete okoliša, pri čemu je upravo zbog te specifične adaptacije ova autohtona vrsta (divlje) masline razvila i specifičnu morfologiju stabla, listova, kore i plodova, temeljem čega je iskusno terensko oko laganije može razlikovati od kultivirane i obične masline. Naime, stabla divlje masline, mastrinke, gotovo su redovito u grmolikom obliku ili u obliku niskih drvenasto-grmastih stabala prionulih uz oštru kamenitu podlogu većinom na mezozojskim i rjeđe starije paleogenskim vapnencima. Ono po čemu je nadalje u vizualno-morfološkom smislu jednostavnije možemo razlikovati od pitome i kultivirane masline, jest izgled same kore koja je kod grmolikih stabala divljih maslina puno više do izrazito hrapava za razliku od običnih kultiviranih maslina koje imaju glatku koru. Nadalje, vrlo bitna karakteristika raspoznavanje i razlikovanja jest to da gotovo čitava grmolika stabla, grmovi ili pak i veća stabla, divljih maslina nose često naziv i 'bodljikava maslina' ili pak 'trnovita maslina', upravo zbog toga što se na njima i na njihovim granama nalaze bodljikasti izboji ili bodlje koje u potpunosti nedostaju kod običnih i kultiviranih maslina. Također, iduća bitna raznolikost divlje masline u odnosu na običnu jest izgled i samih listova kod stabala i grmova divlje masline, na kojoj su listovi dosta manji, manje su izduženi, te čak na mlađim izbojima grana imaju širi ovalniji ocrt do čak posve ovalni i prošireniji negoli je to slučaj sa listovima obične masline koji su uglavnom uski i izduženi i na tek izraslim granama. Osim svih ovih faktora prepoznatljivosti bitan faktor možemo vidjeti i kod oblika samih plodova i sjemenki tj. koštica, gdje se kod divljih maslina mogu prepoznati manji zaobljeniji plodovi koji imaju specifičnu košticu, za razliku od pitomih maslina, dosta manjih veličina te bez utora ili nabora na svojoj površini. Osim svih ovih faktora morfologije stabla i dijelova biljke, kao dodatni faktor kojeg se od strane autora ovog bloga može posve sigurno pridodati kao značajnog temelja raspoznavanja divljih maslina na terenu, jest sama činjenica da gotovo redovito (trnovita ili bodljikava) grmolika stabla divljih maslina rastu direktno na izrazito okršenom terenu, pa čak i direktno iz kamena živca, što je automatski znak da je biljka koja je tako izrasla (direktno iz ljutog krša i kamena živca) na tom mjestu autohtona, tj. predstavnik divlje vrste. Također osim svih prethodno navedenih vizualnih te morfoloških karakteristika raspoznatljivosti areala s divljim maslinama, kao još jedan bitan faktor možemo navesti dendrofloralni tip zajednice biljaka ili šuma, gdje se mogu javiti grmolika stabla divljih maslina, a to su gotovo isključivo eumediteranski ili pak u vrlo rijetkom, ali vrijednom, broju slučajeva kao što je slučaj areala iznad Tepačkog Polja, riječ je o poluzimzelenom do zimzelenom kserotermnom arealu submediteranske dendrofloralne asocijacije. Znači, stabla i grmovi divljih maslina jednostavno moraju biti u neposrednim blizinama ili unutar zona s hrastom crnikom, zelenikom, i drugim eumediteransko-submediteranskim toploljubivim biljkama karakterističnim za mediteransko-submediteranski klimatski pojas. U tom kontekstu, kroz detaljne, vrlo minuciozne i višestruke terenske obilaske svakog kutka ovog istočnog rajskog predjela Brotnja prema rijeci Neretvi, te uz nju, autor bloga je razotkrio da se vrijedne geobotaničke floralne zone sa tercijarnim reliktnim refugijima ili u prevedenom značenju - još uvijek sačuvalim 'utočištima' (refugij=utočište) prastare tercijarne flore koja je preživjela ledena doba, kriju ne samo u arealu iznad Kručevića, već se kriju unutar nekoliko kraćih te dužih kanjona koji se odvajaju od bočnih strana rijeke Neretve kod Biletić Polja i Tepačkog Polja, u pravcu zapada i sjeverozapada. Ovi vrijedni kanjoni predstavljaju jedno neopisivo vrijedno i značajno baštinsko bogatstvo Brotnja, ali i čitave zemlje, budući da osim ove vrijedne eumediteransko-submediteranske dendroflore, kriju i vrijedna nalazišta fosilne faune i flore, kriju nikad proučavane, intaktne i posve nepoznate špilje, potkapine, abrije i jame, ali isto tako kriju i ostatke te ruševine drevnih ilirskih zidina, megalitskih konstrukcija, te raznoraznih drevnih ili prapovijesnih kamenih građevina. Ako se pak vratimo glavnom otkriću i jednom od najznačajnijih baštinskih bogatstava ovih kanjona i kanjonskih areala iznad rijeke Neretve i kod Tepačkog Polja, a to su pronađeni raritetni grmovi te stabla divljih maslina, možemo zaključiti kako su ova dragocjena stabla, zajedno sa zimzelenim hrastovima, pravi živi fosili, i živi primjerci drevnih vrsta drveća koja su rasla doslovno na istom ovom području i prije više desetaka milijuna godina. Drugi vid prepoznatog blaga ovih kanjonskih formi, također u vidu prirodnog geološko-geomorfološkog, te geobotaničkog, aspekta, jesu mjesta unutar kanjona koja kriju čarobne vodopade te tokove malih potočića, gdje se u trenutcima jačih kišnih oborina, u tajnovitim dijelovima kanjona unutar izrazitih stjenovitih tjesnaca, kriju čarobna omanja tirkizna do smaragdne posve prozirna jezerca. Nakon što je prije godinu dana autor bloga na ovoj web stranici promovirao (također putem jako opsežnog foto-opisnog članka, ali i youtube videa - clanak , video) jedan takav, do tada u potpunosti nepoznati, višestruki vodopad, između Tepčića i Neretve, koji tvori nevjerojatno lijepe kaskade, tvoreći u cijelosti jedinstven preko 50 metara visok ili dug vodopad, ovom prilikom otkriti ćemo i drugu prekrasnu vrlo sličnu činjenicu kako se gotovo identičan ovakav slučaj sa tajanstvenim vodotokom, tajnim i skrivenim prozirnim jezercima između stijena, te omanjim no prekrasnim vodopadima, krije unutar veličanstvenog kanjona Topnik. 

Osim ove vrijedne geobotaničke baštine predstavljene zasebnim otkrivenim stablima divljih maslina, također vrijedi spomenuti i temeljem detaljnog terenskog obilaska spoznatu činjenicu da se na prostoru kanjonskih formi u paleogenskim stijenama, što se protežu od Tepačkog Polja i Neretve prema zapadnim smjerovima, uključujući i fenomenalni atraktivni kanjon Topnik, kriju površinom relativno manje, no izuzetno vrijedne oaze pravih prašuma u kojoj dominira dendrofloralna asocijacija Phillyreo-Carpinetum orientalis , te jednim manjim dijelom prema sjevernoj zoni asocijacija Orno-Quercetum virgilianae Lak.& al. Prva prašuma krije se unutar dva kanjona koja se odvajaju od Neretve i sjeverno od Biletić Polja, pri čemu se nalaze unutar pojasa državnog zemljišta, gdje se unutar ili prema središtima kanjonskih reljefnih depresija kriju prašumske oaze s nevjerojatno lijepim i za tu vrstu drveta golemim stablima bijelog graba, u čijoj asocijaciji se nalaze brojna veća ili manja stabla zelenike, te prorijeđeni hrastovi crnike ili česmine. Ovdje je riječ o poluzimzelenoj pramakiji eumediteransko-submediteranskog pojasa, koja u neprohodnijim i udubljenijim dijelovima reljefa prelazi u pravu reliktnu prašumu gdje se nalaze brojna golema stabla bijelog graba te stabla zimzelenih zelenika, koja su gusto, ponekad gotovo u cijelosti, obrasla golemim bršljanima, te rjeđe i zimzelenim povijušama tetivikama. Posebnu atrakciju koja upotpunjava ovu impresivnu reliktnu prašumu unutar kanjona, predstavljaju kaskade i vodopadi zimsko-proljetnog potoka  koji protiče ovuda nakon jačih te izraženijih kišnih oborina. Naime, u tim trenutcima i proljetno-zimskim razdobljima godine, kad se pješke probijate kroz ovu kanjonsku poluzimzelenu prašumu bijelog graba i zelenike, i kada prilazite te se približavate centru kanjona, doživljavate jednostavno identičan osjećaj kao da ste negdje u pravim tropsko-suptropskim prašumama i prašumskim kanjonima Afrike, Azije ili Latinske Amerike. Vrhunac doživljaja i avanture, naravno postiže se onda, kad se probijanjem kroz gustu prašumu, najedanput i potpuno neočekivano kroz krošnje prašumskih stabala, ukazuju prekrasne vodene kaskade i vodopadi. I da pečat čitavom ovom avanturističkom doživljaju, i ustvari čitavom ovom predjelu Brotnja, bude još veći i pozitivniji, govori nam još uvijek i nadamo se, pozitivna činjenica - da je čitav ovaj tajnoviti pojas Brotnja  ostao još uvijek intaktan i nenarušen. Za razliku pak od ove mini, ali prevrijedne prašume bijelog graba i zelenike, također vrlo slične omanje, no isto tako vrijedne, oaze prašumskih ploha drveća, kriju se nevjerojatno atraktivnom, impozantnom kanjonu Topnik iznad Tepačkog Polja u pravcu zapada i sjeverozapada. I ovdje se krije u velikom dijelu, pogotovo prema reljefnoj udolini što se bočno odvaja od početka kanjona Topnik u smjeru jugozapada, ostaci očuvanih prašuma bijelog graba i zelenike, dok se u obodnim sjevernijim zonama dodira kvartarno-paleogenskih sedimenata u bočnim stranama kanjona te strmih kamenih okršenih litica od mezozojskih rudistnih vapnenaca, kriju areali gustih i bujnih šuma sa gigantskim listopadnim, ali i rijetkim, no jako impozantnim, zimzelenim hrastovima crnikama ili česminama. Ovdje se radi o raritetnim šumskim do prašumskim plohama iz zajednica Orno-Quercetum virgilianae Lak.& al., koja prema uviše i prema sjevernijim zonama prelazi u zajednicu Querco-Carpinetum orientalis Hić. U podsloju drveća na nižim reljefnim razinama ovih omanjih no vrijednih prašumskih zona, kriju se relativno brojna stabla i grmovi vazdazelenih hrastova, kao i vazdazelenih zelenika, pri čemu su prepoznate najmanje dvije, a moguće i više, različite vrste zelenika tj. roda Phillyrea. Krećući se uzvodno u pravcu sjeverozapada te prema centralnom i najimpozantnijem dijelu kanjona Topnik, posjetitelj će jednostavno ostati oduševljen i zapanjen s izgledom netaknutog i prekrasnog stjenovito-vegetacijskog okruženja koji se pojavljuje i pojačava svakim korakom prema naprijed i prema tjesnacu samog kanjona. Naime, približavajući se na određen način samom početku kanjona gdje se u bokovima počinju pružati kolosalne vertikalne padinske litice i stijene, pred očima će se krenuti ukazivati nevjerojatni oblici stijena i sedimenata, upotpunjenih egzotičnom zimzelenom do poluzimzelenom vegetacijom. Nastavkom kretanja prema naprijed i prema centru kanjona, kao što je to slučaj i u južnijem prethodno opisanom kanjonu, posebno oduševljenje i osjećaj pridaje pojava jednog omanjeg, no cjelokupnim izgledom i vizurom, prekrasnog vodopada iznad kojega vidno polje upotpunjavaju gorostasne kamene litice od bijelog mezozojskog vapnenca, na kojima poput mini verzija baobaba ili kakvih savanskih afričkih stabala, direktno iz okomitog živca izbijaju brojna vazdazelena stabla hrasta crnike te zelenike. Nema nikakve sumnje da se i ovdje, u vjerojatno nešto nižim dijelovima ovih stjenovitih padina s prisojnih, gornjih strana kanjona Topnik, također kriju manja grmolika stablja divljih maslina, pogotovo s obzirom na činjenicu da je po svim faktorima riječ o identičnom arealu poput onog nešto malo južnije iznad Tepačkog Polja i na padinama ilirske akropole-brda Žuželj. Daljnjim nastavkom kretanja, i u dijelovima nužnog pravog alpinističko-planinarskog uspona, kroz kanjon Topnik, u pravcu sjeverozapada, dolazi se do jedne zaista spektakularne stijenske forme koju sačinjava i do 70 stupnjeva strmo nagnuta no perfektno zaravnjena ili ravna ploha vapnenačke stijene koja se u centru kanjona spaja sa nasuprotnom bočnom stjenovitom stranom. Prizor je to koji će malo koga ostaviti ravnodušnim te koji izaziva po prvotnom viđenju veliki osjećaj avanturizma. Naime, da bi uopće bilo moguće nastaviti fizičko kretanje i pješačenje prema centralnom dijelu kanjona Topnik, ovdje je potrebno koristiti alpinističko-penjačke vještine koje samo malobrojni mogu izvesti, budući da je riječ o prvom većem izazovnijem dijelu kanjona koji je kao takav idealan za postavljanje metalne sajle i po potrebi i metalnih rukohvata, odnosno u užem smislu riječi, ovaj predio kao i čitav ovaj dio kanjona Topnik predstavlja jedno izvanredno pogodno mjesto za uređenje (moguće prve broćanske) Via Ferrate. Nakon, što je autor bloga uz pomoć preciznog alpinističkog uspona preko ove gotovo prave vertikale, uspio preći prema daljnjem nastavku kanjona, uslijedila su nova oduševljenja samim izgledom i prisutnošću raznolikih prirodno baštinskih atrakcija u ovom dijelu kanjona. Naime, prelaskom preko ove impozantne i spektakularne poput gorostasnog prirodnog 'ogledala' zaravnjene stijene, dolazi se na dio kanjona kojim je u potpunosti moguće gotovo cijelom dužinom dalje u pravcu zapada i to u dužini preko kilometra i čak i više, vrlo jednostavno hodati i pješačiti bez ikakvih riskantnijih i neprohodnijih strmih poprečnih zona ili vertikalnih reljefnih odsječaka. No, s druge pak strane, impozantnost i izgled kamenih vertikalnih do subvertikalnih gorostasnih litica s obje, a posebice sa sjeverne, strane ovog kanjona, predstavljaju i nude izvrstan potencijal za pružanjem nastavka rečene Via Ferrate. Ne trebamo ovom prilikom ni govoriti kakvo se sve prirodno blago krije unutar ovog dijela i nastavka kanjona Topnik, gdje osim izuzetne i zanimljive vegetacije, možemo pratiti prekrasni tok bistrog potočića koji na brojnim mjestima tvori ujezerenja pa čak i prava mala skrivena i tajnovita jezerca magičnih svjetlo tirkiznih boja, kao i omanje kaskade te vodopade. Također tu su i jako interesantne paleogenske tj. eocenske sedimentne stijene u vidu žućkastih do plavkasto-sivih pješčenjaka te lapora u kojima na pojedinim dionicama uz dno i bokove kanjona, možemo pronaći brojne fosilne ostatke davno izumrlih biljaka i životinja koje su živjele uz priobalje pradavnog oceana Neotethys. Nadalje, kao posebice vrijedan, možda i najvrjedniji, oblik prirodne baštine u nastavku kanjona Topnik prema njegovom centralnom dijelu i zapadu, moramo navesti postojanje nekoliko nikad istraživanih, proučavanih niti čak posjećivanih, posve intaktnih, većih ili manjih pećina, polušpilja, abrija, potkapina te krških jama. Vrijedi spomenuti i jednu jako interesantnu spoznatu činjenicu ili bolje rečeno - otkriće, kako se u podnožju oblikom izrazito atraktivnog te spektakularnog kupasto-stršećeg kamenog brijega sa lijeve južne strane  početnog dijela  kanjona Topnik, nalazi jedna omanja no oblikom i vizurom nevjerojatno upečatljiva špiljica ili potkapina, koja je po svemu sudeći, uslijed svog 'egzotično-neobičnog' oblika, služila lokalnim prapovijesnim Ilirima kao kultni spelej ili kultno špiljsko mjesto posvećeno plodnosti. U istom ovom, prapovijesnom, kontekstu, moramo spomenuti i dodatnu činjenicu kako se na vrhu točno istog ovog kamenog brijega s pećinicoma i oblikom poput kakvog upečatljivog vulkana, kriju ruševine jedne moćne ilirske obredne gradine, tj. ruševina  dva masivna ilirska  zida koja su po svemu sudeći na vrlo važan simbolički način odjeljivala drevnu ilirsku zonu svetišta na najvišem isturenom vršnom dijelu brijega od bočnih strana u pravcu zapada i sjevera. Prema prisutnoj keramici riječ je o drevnom prapovijesnom megalitskom svetištu ili obrednoj gradini Ilira (Pradaorsa), starome i do 4000 godina, gdje veliku fascinaciju pridaju još uvijek zaostali i u dijelovima bedema očuvani izvorni suhozidni slogovi, koji ponegdje sadrže i megalitske oklesane blokove. S ove obredne gradine Ilira sjeverno od Žuželja, ujedno se prostire i daleko najbolji pogled na čitavo dužinsko pružanje i centar kanjona Topnik. U kontekstu zanimljivih, i danas većinom u ultra guste prašumske vegetacije zaraslih drevnih zidanih objekata te raznoraznih kamenih ruševina koje datiraju iz očito prastarih (prapovijesnih, ilirskih) vremena, vrijedi spomenuti po svemu sudeći razotkrivene moćne i masivne ilirske zidine i bedeme koji promrežuju jedan dio padine iznad kanjona Topnik u njegovom istočnijem dijelu ispod okomitih stjenovitih litica koje se steru u pravcu rijeke Neretve. Ovdje je autor razotkrio te dijelom i obišao velik dio u gustu šumu zaraslih moćnih zidina jako velike širine, i s jako lijepo međusobno uklopljenim poligonalno isklesanim megalitskim blokovima, koje prema svemu sudeći s obzirom na očiti arhitekturni stil, vidljivu drevnost i zarušenost, poprečnu širinu te znatne analogije, se mogu ubrojiti među karakteristične kamene bedeme gradinskih lokaliteta. Pa je s obzirom na to, ovdje prisutna mogućnost da čitav ovaj danas u pravoj prašumi totalno zarasli padinski areal nad rijekom Neretvom, krije drevne ruševine ilirskih građevina, terasa, gradina, uzdužnih zidova, ali i mogući čitav izgubljeni ilirski grad odnosno drevno naselje Ilira, po svemu sudeći Daorsa. Na pojedinim dijelovima ovih sjevernih padina početnog dijela kanjona Topnik prema rijeci Neretvi, u kontekstu geobotaničkog blaga, možemo naići na prave male reliktne tercijarne šumarke tj. refugije s gustim i bujnim stablima vazdazelenog hrasta crnike. Dolaskom i mukotrpnim probijanjem kroz nepristupačnu trnovitu vegetaciju u centralne dijelove tih vazdazelenih mikro-prašumica ili šumaraka, te pogledom s pozicija u sjeni krošanja prema jugu, dobiva se jedan nevjerojatan i magičan osjećaj kao da se nalazite u kakvoj latino-američkoj tropskoj prašumi ili džungli. 


ČUDESNI ILIRSKI MEGALITI, KIKLOPSKE ZIDINE I 'DAORSON'-tipski ILIRSKI GRAD na AKROPOLI (brdu) ŽUŽELJ s NEVJEROJATNIM TAJNIM KAMENIM PROLAZOM (Ilirska 'Hajdučka vrata'); 

Drugi oblik jako vrijedne baštine, koja je prisutna i to jako obilato, unutar ovog jedinstvenog, ne samo broćanskog, i ne samo hercegovačkog, već i nacionalnog, areala, jest kombinacija geomorfoloških atraktivnih oblika s davno izgrađenim pradavnim drevnim graditeljskim ostacima čuvenih Ilira, kao i brojnim ljudskim rukama postavljenim ili namještenim prapovijesnim megalitima, te sličnim strukturama. Kao najvrjedniji, i u prostorno-volumenskom smislu, najkolosalniji, oblici ove prapovijesne ilirske baštine, predstavljeni su u prvom redu ostacima popularnih ilirskih gradina, tj. nekad manjih, a nekad i zaista velikih, drevnih kamenih kompleksa, koji u pojedinim slučajevima predstavljaju ostatke ili ruševine drevnih obrednih građevina - hramova, nekad grobnih piramidalnih gomila, a nekad i čitavih izgubljenih ilirskih gradova. Upravo se ovaj posljednji slučaj tiče jedne zaista spektakularne i široj javnosti gotovo totalno nepoznate ilirske gradine na impozantnom kamenom stjenovitom brijegu između Tepačkog Polja i doline rijeke Neretve sa istočne strane te sela Tepčići sa zapadne strane. Ovaj brijeg na pojedinim kartama nosi ime Orlovac, dok se pregledom detaljnijih topografskih i katastarskih karti može iščitati njegov precizniji naziv, a to je Žuželj. I ono što je u tom kontekstu naziva ovog brda upravo jako indikantno i pridonosi velikoj relaciji naspram drevnih Ilira, jest činjenica da se na određenom broju vrhova brda kako u Hercegovini, tako i na prostorima susjedne Dalmacije, mogu pronaći identični toponimi ili nazivi tih vrhova kao Žuželj, pri čemu se doslovno na svim tim vrhovima koji nose ovaj indikativni naziv, nalazi veća ili manja ilirska gradina. Među svim takvim brdima i kotama s nazivima Žuželj, vjerojatno je većini poznavatelja ilirskih gradina na ovim prostorima, daleko najpoznatija gradina naziva Veliki Žuželj, koja također u prostornom smislu ulazi u areal Brotnja, budući da se nalazi neposredno zapadnije od Međugorja, prema selu Miletina. Ono što je nadalje najindikativnije, i u vizualno-morfološkom smislu, najatraktivnije, vezano za ovu ilirsku gradinu kod Međugorja, jest njen ultra impresivan oblik i način na koji su Iliri podigli i izgradili masivne, u dijelovima i megalitske (kiklopske), bedeme, te kako ti bedemi i dan danas nakon 4000 godina, pogledom na satelitima i iz zraka imaju nevjerojatno fascinantan oblik te sačuvanost. Pri tome treba reći da je bez ikakve sumnje ova broćanska gradina na brdu Veliki Žuželj, jedna od najatraktivnijih i svojom formom ili izgledom, najspektakularnijih gradina na širem prostoru od Istre pa do Crne Gore, prema čemu zaslužuje puno veću promoviranost, valorizaciju, kao i brendiranje u kontekstu drevne baštine ovog prostora. No, možda i najveću indikaciju predstavlja jedan od prvih stručnijih uradaka u kojima se detaljnije opisuje ova moćna gradina kod Međugorja (Oreč, P.(1991): Prapovijesna svetišta kod Mostara i u Miletini kod Ljubuškoga.-Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja, 29., Sarajevo), unutar kojeg autor iznosi detaljnije objašnjenje na temelju zapaženih arhitekturnih osobina centralnog i donjeg dijela gradine, kako je najvjerojatnije izvorno ovdje bilo podignuto ilirsko svetište, kojeg su sačinjavale dvije ogromne piramidolike gomile, oko kojih je kasnije podignut sustav gradinskih bedema, a dok se glavno gradinsko, ili pak vangradinsko naselje Ilira nalazilo u podnožju same gradine. Zašto ovo spominjemo i zašto bi ovo moglo biti od izuzetne relacijske važnosti u kontekstu gradine na istoimenom brdu Žuželj kod Tepačkog Polja i rijeke Neretve ? Pa upravo zbog evidentne i neporecive činjenice da se osim identičnosti naziva oba ova gradinska brijega, i onoga kod Miletine, i ovoga kod Neretve, ovdje radi i o priličnoj podudarnosti arhitekturno-graditeljskog rastera između obje gradine, budući da se i u centru ili najbitnijoj vršnoj točki gradine Žuželj kod Neretve krije također kolosalni piramidoliki kameni tumul koji je uokolo obzidan masivnim zidovima, dok je u golemoj padinskoj strani gradinskog brijega na doslovno čitavom podnožju bilo vješto uređeno ilirsko naselje s obiljem stambenih terasa. Ove, očigledno ne slučajne, podudarnosti između dvije gradine Žuželj, prilično čvrsto nam sugeriraju da su Iliri i na vrhu brda Žuželj kod Tepačkog Polja i iznad rijeke Neretve, bili izvorno podigli jedno svoje, u ovom slučaju kolosalno, kameno svetište odnosno jedan kameni hram u obliku stepenaste proto-piramide. Neposredno uz bokove i podnožja ovog piramidalnog hrama bili su dodatno, ponegdje i iz statičkih, a ponegdje i iz simboličkih, razloga, podignuti i obzidani kameni bedemi, koji u pojedinim dužinskim sekcijama imaju ugrađene ili uzidane masivne i čak finije obrađene te precizno međusobno uklopljene kamene blokove poligonalnog oblika. U tom arhitekturnom kontekstu i evidentnoj činjenici, ove djelomične bedemske strukture na gradini Žuželj (Orlovac) kod Tepčića i Neretve, možemo govoriti i o poligonalnim ilirskim zidinama, što time ovom objektu daje još više na značaju i vrijednosti kao graditeljskoj baštini. A da atraktivnostima i zanimljivostima oko ove danas prilično nepristupačne ilirske gradine, očito napravljene od strane čuvenih Daorsa, priča bude još uzbudljivija, govori nam detaljniji pogled na čitavo gradinsko brdo Žuželj ili Orlovac, a posebice na njegov istočniji predio u pravcu rijeke Neretve. Naime, pogledom na njega, ispostavlja se jedna interesantna i znakovita činjenica da je čitav i to ogroman volumno-prostorni udio ovog kamenog brijega u potpunosti ljudskom rukom od strane lokalnih Ilira, graditeljski modificiran te u konačnici pretvoren ili preoblikovan u serije horizontalnih te niveliranih stambenih i sličnih, moguće i obrednih, terasa. Kao jedan ogroman i posebno vrijedan kombinirani prirodno-geološki te prapovijesno-arheološki baštinski kuriozitet ovog drevnog ilirskog mjesta, vrijedi izdvojiti omanji reljefni pojas odnosno gornji dio jedne zaravnjene terase i terasaste padine u neposrednom podnožju vertikalnog terasastog stjenovitog grebena na istočnoj strani akropole Žuželj, kojeg sačinjavaju nevjerojatni ljudskom rukom načinjeni gorostasni i spektakularni megalitski objekti, kao što su megalitski dolmeni te poluuspravljeni gorostasni menhirni blokovi, ali i prirodno oblikovani te djelom ljudskom rukom dorađeni razotkriveni nevjerojatni prolazi kroz okomite vapnenačke stijene. Nakon otkrivanja i detekcije nekoliko upečatljivih i izuzetnih formi megalitskih dolmena, ispod kojih se krije terasta ploha i površina s nekolicinom gotovo pravih ilirskih stećaka, odnosno pravilno obrezanih te oklesanih pravokutnih i masivnih kamenih blokova - ploča i blokova poput stećaka-sanduka, autor je potpuno neočekivano pronašao jedan super atraktivan izvorno prirodno-geološki proizveden, ali očito ljudskom rukom dorađeni, labirintski prolaz kroz okomitu ogromnu vapnenačku stijenu. Ispred ovog prapovijesnog ilirskog prolaza, kojeg možemo posve opravdano u simboličkom smislu prozvati i 'Broćanska Hajdučka vrata', nalazi se jedan nevjerojatan prirodni geološki prizmatski toranj od vapnenačkog izdanka koji je također u donjim dijelovima dodatno oklesavan i diran ljudskom rukom od strane prapovijesnih Ilira. Posvuda uokolo i neposredno ispred ovih nevjerojatnih prirodno-geoloških te prapovijesno-arheoloških megalitskih prolaza, portala, labirinta, te dolmenskih formi, kriju se po površini te posvuda, očiti ilirski ostaci drevne keramike, među kojima ima i puno fragmenata italo-grčkih amfora. Na sredini pak neposredno niže ili donje prostranije travnate terase, nalazi se jedan zaseban, i bez velikih sumnji i po svemu sudeći, bitni ilirski obredni ili kultni kameni megalitski blok, kojeg su Iliri specijalno ljudskim rukama i nekim svojim vještim tehnikama uspijeli odvojiti od nedalekog kamenog masiva te ga nekako prebaciti ovdje na samu sredinu terase. Vrlo je moguće da se ovaj megalitski kameni blok koristio za nekakve bitne Ilirske obrede tijekom arheoastronomskih observacija, praćenja izlazaka sunca i drugih nebeskih tijela na bitne datume, ili pak za kakve druge slične obrede i rituale. 

Nakon autorovog detaljnijeg obilaska ovog dijela gradinskog brijega na Žuželju, ispostavilo se da sve ove fino uređene terase, koje danas obiluju raznoraznim keramičkim ostacima s velikim udijelom fine uvozne keramike (grčko-italske amfore), ustvari sačinjavaju samo jedan bitniji i značajniji integralni dio očito jednog u to vrijeme jako bitnog ilirskog grada. Nadalje, promatrajući čitav ovaj veći istočniji dio ilirske akropole na brdu Žuželj postaje nam razvidno kako se ovdje nalazi doslovno arhitekturno-rasterska kopija čuvenog ilirskog grada Daorsona kod Stoca, pri čemu se na Daorsonu doslovno identično modificirane i oblikovane (stambene i druge) terase nalaze na zapadnoj strani gradinskog brijega, dok se ovdje na gradini Žuželj one kriju na istočnoj strani gradinskog brijega. Ono što pridaje u tom kontekstu analogije s Daorsonom, i još veći značaj ove zaboravljene broćanske ilirske gradine na brdu Žuželj jest neosporiva činjenica da u prostorno-volumenskom smislu čitav ljudskom rukom od strane Ilira (Daorsa) modificiran, pregrađivan, podzidavan, dograđivan ili bar minimalno diran ljudskom rukom, areal padine Žuželja, uzima površinu od čak 40 hektara, prema čemu se ovdje radi o jednoj od najkolosalnijih ilirskih akropola ne samo u Hercegovini ili BiH, već i na čitavom širem prostoru. U tom kontekstu vidimo da je značaj i baštinska vrijednost Ilirskog Daorskog grada tj. gradinske akropole na brdu Žuželj, zaista na visokom nivou, te posve opravdano zaslužuje nositi jedan brendirajuće prepoznavajući znak u okviru kulturno povijesne i graditeljske baštine kako Brotnja tako i čitave Hercegovine.  

POTENCIJALI ZA VALORIZACIJU, TURIZAM I BRENDIRANJE BAŠTINE BROTNJA UZ NERETVU - ideje - 'STAZAMA DIVLJIH MASLINA' i  Planinarska staza (s potencijalnom prvom broćanskom feratom) -  'KANJON TOPNIK'; 

Sagledamo li neke osnovne karakteristike prepoznatih te pronađenih vrijednih oblika biljaka tj. stabala divljih maslina koje smo prethodno prezentirali u opisnom smislu, te koje će se u nastavku članka dopunski jako detaljno prezentirati kroz nebrojene kvalitetne fotografije načinjene na licu mjesta (fotogalerija ispod teksta), vidjeti ćemo da je i značaj, ali i potencijal, kao budućeg kulturno-turističkog brenda Brotnja, ovih raritetnih biblijskih biljaka uistinu ogroman i neupitan. 

Ako bi smo krenuli pogledati samo neka osnovna svojstva i karakteristike divljih maslina, brzo ćemo uvidjeti kako su one zaista biljke od velike vrijednosti ne samo kao raritetne biljke, već od velike vrijednosti i za uzgoj običnih domaćih maslina, pri čemu je najveći takav potencijal divljih maslina u činjenici da su one kao takve genijalne biljke koje služe za oprašivanje te za oplemenjivanje kultiviranih i sađenih maslina (clanak-divljamaslina). Budući da obje ove vrste maslina, i divlja, kao i kultivirana ili obična, pripadaju istom rodu (Olea), ove dvije drvenasto-grmolike biljke moguće je međusobno križati te na taj način oplemenjivati i unaprijeđivati sađene oblike maslina. S obzirom da je autor kroz direktne terenske uvide i neposredna zapažanja razotkrivenih divljih maslina spoznao činjenicu da su ove drevne i autohtone samonikle divlje masline zaista i očito izuzetno otporne biljke na raznolike neugodne uvjete u okolišu, pogotovo na jake suše, na vrućine, pa čak i na požare, bilo bi vrlo zanimljivo njihovo križanje sa domaćim maslinama koje se sade diljem Brotnja. Na ovaj način moguće bi bilo stvoriti možda i neku novu autohtonu broćansku podvrstu masline puno otporniju i posve adaptiranu na lokalne mikroekološke uvjete, budući da bi takva maslina preuzela na sebe genetiku i imunitet tj. otpornost rečenih vrijednih divljih maslina. U tom kontekstu moramo napomenuti kako su razotkrivene divlje masline na istoku Brotnja i ponad rijeke Neretve, vrlo moguće jako specifični i možda i najviše adaptirani ili svojevrsno najotporniji oblici stabala (divljih) maslina koje je moguće pronaći na širem prostornom arealu uključujući i čitavu Dalmaciju. Naime, još jednom potrebno je ponoviti kako divlje masline Brotnja, osim što predstavljaju najsjevernije divlje masline u BiH, one predstavljaju u kopnenu unutrašnjost daleko najzavučenije dosada razotkrivene i pronađene divlje masline šireg prostornog areala, od Istre, preko Dalmacije i do Crne Gore, što je zaista jedan neprocijenjivo vrijedan i baštinski, ali mogući poljoprivredno-agrarni, potencijal za daljnja razmatranja. Sve nam ovo razloženo govori i upućuje nas na još jednu izvanrednu mogućnost koja se ogleda u budućem potencijalu da se bar minimalan broj grmolikih stabala divlje ili bodljikave masline, pronađe čak i posve na krajnjem sjeverozapadnom dijelu Brotnja, u preciznijem smislu, na prisojnim južnijim padinskim ekspozicijama moćnog kupasto-piramidolikog brda Ozren (lok.Ozrinj) iznad sela Čerin, Čalići i Gornji Hamzići, pri čemu treba spomenuti činjenicu kako je autor ovih redaka još prije više godina, obilazeći ovaj također po mnogočemu unikatan i baštinski prebogati predio Brotnja, i ovdje razotkrio te detektirao bujnu vazdazelenu reliktnu tercijarnu oazu s nebrojenim zimzelenim, ponegdje i golemim, stablima zelenike, pored kojih tu i tamo se pojavljuju čak i stabla zimzelenog hrasta crnike ili česmine. Sve nam to govori i sugerira da se i na ovom, krajnjem i za (divlje) masline gotovo apsolutno neočekivanom, prostornom položaju i predjelu Brotnja, krije dendrofloralna kserotermna vazdazelena tvrdolisna asocijacija, u kojoj će biti itekako moguće pronaći bar jedan jedini reliktni primjerak divlje masline ili mastrinke. Ukoliko pak dođe do takvog terenskog uvida i otkrića, to bi tek predstavljalo jednu novu ogromnu senzaciju, koja bi posve uokvirila geobotaničku baštinsku sliku čitavog Brotnja, i stavila pečat na činjenicu da je Brotnjo maslinarski kraj od pamtivjeka. S ovakvim eventualnim i potencijalnim otkrićem (divljih maslina na brdu Ozren iznad Hamzića i Čerina), ujedno bi se uvelike brendirala slika Brotnja kao jedinstvenog predjela Hercegovine u čijem cjelokupnom arealu još uvijek možemo pronaći primjerke divljih maslina. 

Svjedoci smo u posljednje vrijeme kako je na vidjelo dana proizašla još jedna, mogli bi smo reći novija, i to jako pozitivna, činjenica, koja nam govori o relaciji Brotnja i maslina. Naime, iako je od ranijih vremena dobro poznata činjenica, pogotovo svima onima iz Brotnja, da se u doslovno svakom selu i zaselku Brotnja sade masline koje vrlo često obilato i izvanredno rađaju, te su na taj način pokazane kao biblijska biljka koja je, pored već svjetski popularizirane za Brotnjo najviše povezane i brendirane također biblijske biljke vinove loze, odnosno broćanskih vina, biljka od izvanredne pogodnosti za uzgoj i kultivaciju u svakom kutku Brotnja. U tom kontekstu, upratimo li brojne lokalne, ali i šire medije, moći ćemo vidjeti jednu također izvanrednu vijest i činjenicu da su domaći maslinari iz Brotnja u posljednjim natjecanjima kvalitete maslinovih ulja redom osvojili te pokupili prestižne nagrade, čime je definitivno stavljen ogroman pečat Brotnju kao maslinarskom kraju, možda čak bok uz bok Neumskom kraju i maslinarima iz Neuma, kao najboljim i očito, najkvalitetnijim maslinarstvom te maslinovim uljima na širem području, uključujući i Dalmaciju i Istru. U ovom pogledu, potencijal i vrijednost razotkrivenih (brojnih) divljih maslina na istočnom dijelu Brotnja, ogleda se u jednom dodatnom i novom velikom inputu i velikom adutu domaćim maslinarima Brotnja, koji odsada s velikim ponosom mogu, uz brendiranje maslinovih ulja korištenjem spoznaja (opisa i fotografija) o novootkrivenim divljim broćanskim maslinama, dići vrijednost svog proizvoda kao zaista unikatnog proizvoda iz područja na kojem od prapovijesnih vremena rastu masline. Stoga, divlje masline Brotnja, Kručevića, Tepčića, Biletić Polja, vrlo vjerojatno i Hamzića te Čerina - na padinama brda Ozren, imaju ogroman i neupitan doprinos gospodarstvu Brotnja u maslinarstvu, ali i osim toga, nose i jedan drugi također vrlo značajan potencijal za iskorištavanje. Ovi drugi vidovi potencijala divljih maslina Brotnja ogledaju se u tome da se areal divljih maslina, koji osim divljih maslina uključuje i sve ostale izuzetne prirodne, geološke, geobotaničke te prapovijesno-arheološke, baštinske atrakcije i lokalitete, koji se pruža uzduž desnih pitoresknih strana rijeke Neretve od Kručevića, preko Biletić Polja pa do Tepačkog Polja, može idealno kao jedan novo-spoznati kulturno-turistički brend uključiti u već postojeće, i što je najbitnije za istaći, jako uspješne, kulturno-turističke rute odnosno projekte. Među njima posebice valja izdvojiti projekte i turističke rute kao što su biciklistička staza 'Ćiro' (regionalno izuzetno popularna i sve više popularnija ciklo-turistička ruta za bicikliranje), zatim tu je isto tako izuzetno uspješna 'Vinska staza Hercegovine' koja se pruža također neposredno zapadnije uz areal divljih maslina i Brotnja uz rijeku Neretvu, te jedan nadolazeći, prema mnogima budući jako uspješni kulturno-turistički projekt odnosno turistička ruta - 'Camino Dubrovnik-Međugorje', ruta koja bi trebala upravo prolaziti južnijim segmentom prostora i areala divljih maslina kod Kručevića. Gdje u ovome svemu i u ovim navedenim kulturno-turističkim projektima te rutama leži vrijednost i potencijal areala divljih maslina Brotnja ? Pa u prvom redu, ogroman potencijal ogleda se u tome da će biti od velike pogodnosti da se već postojeće i vrlo posjećene turističke rute 'Ćiro', 'Vinske staze Hercegovine' te skorašnja ruta 'Camino Dubrovnik-Međugorje', jednostavno nadopune i nadovežu s arealom divljih maslina kroz promotivne opise, uključivanje informacija i oznaka o ovom vrijednom geobotaničkom arealu Brotnja unutar promotivnih materijala za rečene projektno-turističke rute, unošenje pojedinih opisnih informacija na internetske stranice, brošure i slične promotivne izvore i materijale, te razni drugi oblici pozitivnog iskorištavanja. Od strane autora ovog bloga, u prethodno opisivanom kontekstu, iznosi se stoga jedan kratki prijedlog ili mogućnost, da se u već postojeće, ili uskoro realizirane projekte turističko-biciklističkih te hodočasničkih ruta (Ćiro,Vinska staza, Camino) unesu na jedan promotivan način opisne informacije o divljim maslinama i drugoj prisutnoj geo-arheo baštini ovog kraja Brotnja , kao brendirani kulturno-turistički pojam ili oznaka - 'Stazama divljih maslina'. Naravno, ovo je samo jedna od mogućih brojnih sličnih ovakvih ideja, pri čemu je najbitnija stavka ta da je potencijal čitavog ovog kraja Brotnja uz rijeku Neretvu ogroman i nemjerljiv, jer je to potencijal kojeg smo ustvari tek krenuli razotkrivati i rasvjetljavati. 

A da je tome tako, govori nam naknadni pogled na prethodno opisivane baštinske areale oko Tepačkog Polja, pri čemu se kao najatraktivniji izuzetak ponajviše izdvaja impresivni kanjon Topnik. Autor bloga je unazad nekoliko godina u više navrata prošao dnom čitavog ovog impresivnog i najimpozantnijeg kanjona u Brotnju, koji se u višekilometarskoj dužini pruža od Tepačkog Polja i doline rijeke Neretve pa sve do plantažnih vinograda u Tepčićima na sjeverozapadu, prilikom čega su spoznati enormni baštinski potencijali ovog spektakularnog prirodnog blaga čitavog Brotnja. Naime, mjesto kao što je kanjon Topnik, definitivno, u ovako impozantnom, prekrasnom, očuvanom te neistraženom prirodno-povijesnom obliku, nije moguće pronaći nigdje drugdje u Brotnju. Baštinska vrijednost kanjona Topnik ogleda se u višestrukim pogledima, i ona je u prvom redu - geološko-geomorfološka, ali je i geobotanička, paleontološka, kao i prapovijesno-arheološka. Temeljem već ranije detaljno iznešenih te opisanih osobitosti te atraktivnosti koje krije ovaj jedinstveni kanjon Brotnja, ovdje predlažemo kao jednu izvanrednu mogućnost i ustvari jedan ogroman rekreativno-turistički potencijal, uređenje moguće jedinstvene broćanske (i hercegovčke) planinarske staze koja će se pružati već postojećim prekrasnim puteljkom od doline Neretve i istočne strane, odakle bi se ulazilo u centralni dio kanjona, gdje će biti moguće formirati ili napraviti čak i atraktivnu Via Ferratu, posebice na onim dijelovima gdje je lokalna geologija i stijene, takvi da je potrebno fizički savladati takve prijelaze kako bi se prešlo iz nižih u više hipsometrijske nivoe kanjona. I bez formiranja Via Ferrate, ustvari gotovo čitavom dužinom i dnom kanjona Topnik moguće je urediti jednu odličnu planinarsku stazu jako pogodnu za čak i laganiju fizičku šetnju u okruženju raznolikih prirodnih atrakcija i oblika stijena gdje je moguće naići na impozantne pećine, potkapine, nalazišta interesantnih pradavnih fosila, ali i na pitoreskna bistra tirkizna jezerca kao i tajnovite male vodopade. Sve nam ovo u konačnici pruža jedan izvanredan potencijal i poziv domaćim i najbližim planinarskim udruženjima, da izvide, i po mogućnosti, uz nevelik fizički angažman i ulog, urede jednu novu planinarsku stazu, (s eventualnom feratom),  kroz ovaj netaknuti i jedinstveni broćanski kanjon - kanjon Topnik. 

FOTOGALERIJA (1000 plus fotografija):

Divlje masline - Kručevići, fosilni primjerci maslinolikih biljaka u Brotnju:





























































































Akropola Daorsa- Žuželj, divlje masline, megaliti, geobotanika:













































































































































































































































































































































































































































































































































































































































































































































































































































































Kanjon Topnik - geobotaničko-geološki areal: