FOTO-CRTICE S LJETNOG OBILASKA I AVANTURE U ŠIROKOBRIJEŠKOJ JEDINSTVENOJ PLANINSKOJ PRAŠUMI BUKVE U KOJOJ SE KRIJU IMPOZANTNI ILIRSKI MEGALITSKI OSTACI
PODRUČJA PLANINA IZNAD ŠIROKOG BRIJEGA KRIJU ČUDESAN SPOJ GEOBOTANIČKIH TE GEOARHEOLOŠKIH JEDINSTVENOSTI I ATRAKCIJA;
Nevjerojatna prašuma bukve, kljena (javora), brijesta, hrasta i drugog montanog bilja, gdje se kriju i misteriozni kameni ostaci ilirskih građevina i megalitskih konstrukcija, kao i ogromnih postavljenih megalitskih blokova - u planinama iznad Širokog Brijega, povodom današnjeg svjetskog i međunarodnog dana prašuma.
Crtice s ovogodišnjeg ljetnog kratkog izleta kroz jednu davno napuštenu rudarsku boksitašku stazu, no uokolo koje su, a pogotovo unutar dubokih krških vrtača gdje niti koza ne može sići, a kamoli čovjek sa sjekirom ili motornom pilom, izrasle prave, doduše površinama prostiranja manje, no nimalo manje vrijedne, čudesne reliktne i mračne duboke prašume visokih i prastarih stabala montane bukve, kljena ili javora, te drugog planinskog dinarskog autohtonog drveća. I što je najzanimljivije bilo, jest činjenica kada sam sa svojim brdskim kolima krenuo kroz taj put, ustvari morao sam se doslovno gotovo naslijepo probijati autom kroz prašumu koja je totalno čak prekrila i taj stari rudarski put. S namjerom da snimim i eventualno obiđem, ali pri čemu nisam stigao obići i poradi prisustva zvijeri tipa medvjeda i slično, zagonetne i već ranije razotkrivene ilirske gradinske i zidane kamene ruševine, upravo na ovom području, usputno sam ajmo tako reći razotkrio ove prave i još uvijek totalno očuvane i netaknute prašumske oaze, koje su zaista nevjerojatno izrasle na ovom totalno nepristupačnom planinskom predjelu zapadne Hercegovine. Pogotovo se ispostavljaju kao prave planinske nepristupačne prašuma u trenutcima ako bi se čak imalo usudili nogama krenuti prema njima i centralnim zonama u dnu samih kolosalnih vrtača obraslih ovim prašumama. Pa sam tako probao samo doći do ruba tih kolosalnih i nevjerojatno dubokih vrtača koje se doimaju poput ogromnih kakvih jama u kojima je izrasla izrazito gusta i duboka prava prašuma bukve i ostalog gustog bilja. Došao sam, ili bolje rečeno uspio sam doći do samo rubnog dijela prema centru jedne takve gigantske vrtače sa dubokom prašumom ogromih stabala bukve, da bi se vrlo brzo kada sam vidio što me čeka u nastavku prema dnu te vrtače, kojoj se u biti dno i niti ne nazire, samo jednostavno okrenuo nazad. S druge pak strane, usput sam zapazio, i ustvari razotkrio pojedine i kiklopske kuće s nevjerojatnom kiklopskom suhozidnom gradnjom koje mi se ovako na prvu doimaju zaista prastarim. Moguće jest da su građene ili barem iskorištavane u kontinuitetu s prazninom, odnosno da potječu izvorno od ilirskih vremena, te da su ponovno doživjele iskorištavanje te eventualnu nadogradnju ili modifikaciju u srednjem i novom vijeku za potrebe rjeđeg lokalnog montanog i mobilnog stočarstva. Iako je ljeto bilo, sunce je nekako prilično brzo zašlo za horizont, a budući da je ovdje riječ o jednoj pravoj planinskoj dubokoj uvali obrasloj s ovom totalnom i gustom prašumom bukve i drugog planinskog drveća, taj osjećaj i zvukovi su bili i odavali dojam kao da se nalazite negdje totalno van svijeta i civilizacije u jednoj pravoj prašumi Latinske ili Južne Amerike, ili pak moglo bi se kazati u figurativnom smislu - kao da ste se našli u izvornim prašumama tajanstvenog planeta Pandorum iz čuvenog filma Avatar. Moglo bi se u konačnici reći, a netko će možda i pomisliti upravo na to, kako ove atraktivne i toliko misteriozne brdsko-planinske prašume kao reliktni i preostali jedinstveni geobotanički dragulji prirodne baštine, ali i geoarheološke baštine sačinjene od prapovijesnih ilirskih monumentalnih ruševina i ostataka, idealna podloga za kakav oblik outdoor ili avanturističkog turizma ili pak za turistička posjećivanja, odnosno i planinarenja. No, mišljenja sam da je uvelike najbolje i najpoželjnije da ova čudesna i neposjećivana mjesta s obiljem ovakvih prirodnih bogatstava kao što su prašume u krškim dubokim vrtačama i jamama, ali mjesta sa u prašumama zaraslim te totalno sakrivenim prapovijesnim kamenim i monumentalnim ostacima građevina drevnih Ilira, ostanu u cijelosti ovakve, intaktna i gotovo neposjećena, ili tek jako rijetko posjećena, i to prije svega isključivo od strane onih koji razumiju pravo bogatstvo i vrijednost ove vrste prirodne te povijesno-arheološke monumentalne baštine. Jer, na taj način će se i dalje očuvati ovo neprocjenjivo prirodno i povijesno bogatstvo naših krajeva koje bi moglo predstavljati okosnicu ponosa, buduće svijesti, kao i vlastitog identiteta naših budućih generacija koje ostaju ili dolaze iza nas.
Primjedbe
Objavi komentar