POPUT MAJANSKIH SVJETSKI PROMOVIRANIH URBANIZIRANIH CENTARA - I ILIRI NAM RAZOTKRIVAJU SVOJE NEVJEROJATNE IZGUBLJENE KOMPLEKSE PO HERCEGOVINI
OTKRIĆA IZGUBLJENIH GRADOVA MAJA - vs - OTKRIĆA IZGUBLJENIH PRAPOVIJESNIH GRADOVA ILIRA U HERCEGOVINI ;
MAJE vs ILIRI ! - u svjetlu današnjeg svjetski prenesenog otkrića (izgubljenog grada Maja); I evo dok trenutno sve svjetske portale i web stranice brzinom svjetlosti obilazi ova izuzetno zanimljiva vijest, ustvari otkriće jednog izgubljenog drevnog grada čuvenih Maja u džunglama u Meksiku, uz pomoć naravno isto tako čuvene najnovije lasersko-dronovske tehnologije L.i.d.a.r. (svjetlost i detekcija - rangiranje), ovdje izdvajam samo neke crtice vlastitih otkrića sa svojom jednom verzijom L.i.d.a.r.-a, a to su specijalni satelitski i avionski snimci našeg hercegovačkog krškog terena. Pa ako usporedimo malo neke informacije iz ovog najnovijeg izuzetnog otkrića, tj. točnije iz velikog znanstvenog rada objavljenog jučer u poznatom svjetskom časopisu ''Antiquity'' upravo vezanog za predmetno otkriće izgubljenog urbaniziranog mega-kompleksa drevnih Maja u džunglama Meksika, odnosno ako usporedimo određene bitne referirajuće modele izračuna i preračunavanja razine drevne urbaniziranosti ili graditeljske modifikacije cjelokupnog terena pod džunglom kojeg je snimio Lidar, i sve to malko usporedimo s onim što se može kroz malo bolje i detaljnije proučavanje isto tako razotkriti i na ovim našim terenima, a što sam upravo osobno i razotkrio prije više godina, vidjeti ćemo da ovi naši prostori sadržavaju toliko moćna područja, danas većinom zarasla isto poput latino-američkih prašumskih prostora, u pravu našu verziju mediteransko-submediteranskih do čak i montanih prašuma ili džungla-makija, koje su čak teže prohodne nego li prašumska područja u Meksiku i Gvatemali gdje se nalaze njihovi čuveni kompleksi i izgubljeni gradovi. Ako pojedina od tih naših najreprezentativnijih područja koja sadržavaju nevjerojatnu gustoću ilirskih prapovijesnih kamenih suhozidnih objekata, struktura i raznoraznih građevinskih modifikacija po terenu, preračunamo ili razmotrimo po modelu izračuna razine urbaniziranosti koji je korišten u rečenom znanstvenom radu čiji link dajem ispod ovog teksta (prilog i isječak u jednoj od slika dolje), i ako onda u konačnici stavimo na stol ili na pladanj jasno vidljivu i nepobitnu brojčanu gustoću svih onih imalo vidljivijih kamenih prapovijesnih ilirskih građevinskih konstrukcija i objekata ( a u realnosti ih je još najmanje za 15-20 posto brojčano više na ovim razmatranim terenima uslijed nemogućnosti da se isključivo ili samo preko satelitskih snimaka detektiraju ili precizno mapiraju svi mogući i prisutni ilirski prapovijesni kameni objekti), dolazimo do nevjerojatnih uvida - a to je da su ''naši'' Iliri jači negoli Maje ! I to gledajući višestruke aspekte i segmente prisutnosti i određenih arhitekturno-prostornih te kronološko-arheoloških činjenica. Prvo znači - sama starost VEĆINE ovih ''naših'' prapovijesno-ilirskih kompleksa s ogromnom koncentracijom te brojčanim udjelom kamenih građevina te konstrukcija po jedinici površine, a to je NAJVEĆIM DIJELOM - RANO BRONČANO DOBA, pa čak i period mlađeg eneolitika ! A što znači u prijevodu - imamo nevjerojatne drevne komplekse urbaniziranog karaktera - STARE I PREKO 4000 GODINA ! U pogledu druge izuzetno bitne i vrijedne stavke, usporedimo li preračunavajuću shemu i model izračuna razine (pred)urbaniziranosti drevnog okoliša u prašumama Meksika gdje su ovi znanstvenici razotkrili izgubljeni grad zvučnog imena - Valerijana, u kojem se već kao peri-urbani krajolik uzima onaj prostor na kojem je brojčana koncentracija drevnih objekata veća od 60 na površini od kilometra kvadratnog, dok je urbana zona ona gdje se nalazi između 150 do 300 takvih (starijih ili drevnih) objekata koji su prepoznati ili detektirani, a pri čemu se kao najurbaniziranija zona uzima onaj prostor gdje postoji ili je dektirano više od 300 drevnih ( u ovom slučaju Maja - nisu drevni već iz početaka nove ere) objekata, dolazimo do čudesne činjenice koju sam razotkrio, a koja nam govori da na ovim našim prostorima postoje određeni areali gdje se na pojedinim i specijalnim satelitsko-avionskim snimkama jasno razabire to da na km2 tu postoji najmanje više stotina raznoraznih kamenih prapovijesno-ilirskih objekata, uključujući sve moguće i prisutne grobne, obredne i druge - gomile, neovisno o njihovim dimenzijama, sve prisutne kružne poluukopane do ukopane kamene kuće ( u temeljima većinom danas očuvane), svaki kameni drevni suhozid-zidić, kamene šire bedeme, gradinske ostatke, velike ozidane gomile, kao i pravokutne prastare kuće širokih kamenih suhozidnih temelja. Nakon ovih fantastičnih i moram reći počesto totalno neočekivanih uvida te razotkrivanja metodom pročešljavanja specijalnih satelitsko-avio snimaka koja su mi se dogodila još prije skoro 10-ak godina, naravno da sam se dobrano namučio i fizički izravno posjetio svaki od ovih prepoznatih urbaniziranih ilirskih kompleksa, gdje sam tek dolaskom na samo lice mjesta uvidio koliko je ustvari nenormalno teško fizički prehodavati i probijati se kroz inače jedva prohodnu, a ponegdje i totalno neprohodnu, jako gustu i bodljikavu (pra)šumsko-grmoliku vegetaciju. No, sav taj ogroman uloženi fizički trud polučio je ujedno i neočekivane rezultate u vidu potpuno slučajnih otkrića izravno na licu mjesta brojnih čudesnih monumentalnih kiklopskih ili megalitskih zidina, zatim fino ozidanih specijalnih obrednih gomila, pa onda serija kružnih neolitsko-eneolitskih kuća s kamenim fino ozidanim kružnim temeljima, pa onda ozidanih prastarih vrtača, te kao jedan specijalni i možda i najvrjedniji vrhunac svih tih otkrića - pronalazak nevjerojatno monumentalnih četvrtasto-pravokutnih megalitskih kuća ''divova'' koje sam detaljno prezentirao i sumirao u svom nedavnom velikom uratku:
Ne smijem zaboraviti spomenuti, i ustvari napomenuti važnju činjenicu da sam isto tako pored rečenih stvari i otkrića, na većini ovih praurbaniziranih kompleksa pronašao i brojne neporecive materijalne dokaze, kao npr. specifičnu prapovijesnu keramiku (najčešće primjerke iz poznate Posuške kulture ranog brončanog doba), ali i ostatke specijalnih kamenih alatki od magmatskih i metamorfnih vrsta stijena, što sveukupno pokazuje i dokazuje da se ovdje uistinu radi o prastarim drevnim urbaniziranim centrima te kompleksima koji idu u starost čak i više od 4000 godina, a što je reda radi - u usporedbi sa svjetski populariziranim i promoviranim otkrićem Majanskog grada Valerijane u blizini Calakmul-a u džunglama Meksika, čak preko 2000 godina starije. Samo ove stavke trebaju nam biti dovoljne da pogledamo i shvatimo kakvu potencijalnosti i vrijednost imaju ovi naši prapovijesni i drevni ilirski urbanizirani krajolici Hercegovine, i bez ikakvih sumnji i susjedne Dalmacije.
Stoga u kontekstu ove priče otkrivanja čitavih (pred) urbaniziranih prapovijesnih ilirskih kompleksa u Hercegovini, kao samo jedan minijaturan isječak svojih ranijih otkrića i detektiranih odnosno mapiranih pravih naših ilirskih (pred-proto-pra) urbaniziranih prostornih zona, na neočekivanim pozicijama i terenima diljem Hercegovine, kroz nekolicinu slika u fotogaleriji ovdje prikazujem nekoliko primjera koji se većinom odnose na područja s čudesnom urbanizacijom ilirskih kamenih građevina u dijelovima niske ili donje Hercegovine, pri čemu ne želim još odavati točne prostorne (ili gps) pozicije od njih, s obzirom da je još od ranije u planu pisanje jednog velikom i opsežnog rada upravo na ovu tematiku. Pa pogledamo li onda nadalje neke osnovne značajke koje sam razotkrio još prije više godina vidjeti ćemo da - na ovim našim terenima imamo, čitave urbanizirane krško-brdske, pa čak i nizinske, pejzaže sa očito prisutnim izuzetno brojnim podignutim planskim ''avenijama'' tj. prolazima, cestama, putevima, ali i isto tako pravim urbanim kvartovima do polu-kvartovima, kao i određenim građevinskim odjeljcima namijenjenima i izgrađenima poradi raznolikih potreba. Pa tako imamo čitave ''avenije'' ne samo na desetke, već doslovno na stotine većih i manjih ukopnih ili grobnih kamenih gomila, starih i do 4200 godina, uz koje se nalaze planski izgrađeni i nešto masivniji, ponekad i čak pravi kiklopski, suhozidni bedemi, pa onda planski omeđene i poravnate odnosno nivelirane terase na kojima se nalaze agrarno-pastirske kružne kuće s pripadnim dvorištima i čak ponekad i zidanim oborima za stoku, dok se ponegdje mogu naći prave avenije i promenade s bočno podignutim kamenim suhozidnim kućama pravokutnog tlocrta, a dok se uz sve to nalaze specijalne veće i izvorno stepenasto ozidane obredne gomile, kao svojevrsni ilirsko-prapovijesni kameni hramovi, koje bi upravo po analogiji ovog majanskog otkrića mogli tretirati isto tako kao onodobne ilirske stepenaste piramide ili pak piramidalne hramove. A ponegdje se iznad ovakvih očito i čudesno urbaniziranih i do 4000 godina i više starih, prapovijesnih ilirskih kamenih kompleksa sa avenijama gomila, kružnih te pravokutnih kuća, specijalnih obrednih piramidalnih gomila, masivnih zidina za obore i agrikulturalne površine (vrtače, plodnije udoline i terase), nalaze najupečatljiviji ostaci svima nama danas poznati pod terminima ''gradina'', a koji su ustvari ostaci ili ruševine najčešće prstenastih bedemskih kompleksa, sa barem jednim, a najčešće sa dva do tri omeđena ovalno polukružna suhozidna prstena, koji su sveukupno podignuti ponajviše kao simbolični zidovi ili moćni megalitski bedemi koji odjeljuju sakralne najviše ili centralne dijelove čitavih ovih (proto-pred) urbaniziranih ilirskih kompleksa. Znači, ono što danas poznajemo i učimo kao (ilirsku, prapovijesnu-pretpovijesnu i sličan epitet) gradinu kao vrstu prapovijesnog ''naselja'', prema svemu sudeći ispostavlja se ne kao oblik ili lokalitet naselja već ništa drugo nego li prostor ilirskih ili drevnih prapovijesnih svetišta, svetih-sakralnih, kultnih ili ceremonijalnih prostora koje se nalaze najčešće na najvišim točkama odnosno kotama lokalnih uzvišenja. No, ne mora isključivo značiti da jedna od ovih navedenih svrha isključuje drugu, pa je tako prisutan slučaj da ujedno na velikom broju ilirskih vršnih svetišta (illyrian - peak sanctuaries) možemo naići i na specijalno podignute suhozidne kule izvidnice odnosno osmatračnice, budući da je upravo kultna pogodnost tih određenih upečatljivih i dominantnih brdskih te ponekad i čak planinskih kota koje su kao takve bile idealna mjesta za podizanje arheoopservatorija, ujedno isto tako paralelno iskorištavana kao idealna prostorna pozicija za ''osmatranje'' lokalnog i nižeg terena, neovisno o svrsi drevnog promatranja s tih kota. Ima tu još puno čuda i monumentalnih zdanja te raznoraznih ilirskih prapovijesnih urbaniziranih kompleksa, ali i recimo pojava kao što su kultne prapovijesne pećine, a što je sve ujedno u jednom te istom prostornom odnosu ili kontekstu sa svime prisutnim, a što sačinjava jednu takvu drevnu ilirsku prapovijesnu urbanizaciju određenih još uvijek mističnih dijelova Hercegovine, i naravno susjedne Dalmacije. Sve u svemu - nek nam ovo današnje i jučerašnje svjetski popularizirano i promovirano otkriće (megale) polisa čuvenih Maja u džunglama Meksika, posluži kao jedna moćna uvertira i uzbudljivi poticaj da nastavimo sa razotkrivanjima i spoznavanjima svih naših izgubljenih kamenih čuda i pravih drevnih urbaniziranih kompleksa, odnosno drevnih gradova napravljenih od strane ''naših Maja'' tj. Ilira. Ujedno, a što je na neki način i nužno, kroz svo to uzbuđenje razotkrivanja i spoznavanja, najpozitivnija stvar što nam se može ( a i treba) dogoditi jest to da postanemo svjesni koliku istinsku (danas uvelike ignoriranu i zapostavljenu) vrijednost te potencijal imaju svi ovi drevni ilirski lokaliteti, danas izgubljeni u džunglama krša Hercegovine. (ps. u nastavku ispod prilažem nekoliko linkova gdje je prikazano i promovirano rečeno otkriće drevnog grada Maja u džunglama Meksika):
FOTOGALERIJA ( Maje vs. Iliri ) :
Primjedbe
Objavi komentar