DISCOVERY OF AMAZING FORTIFIED ANCIENT (possible Hittite or later-Hellenistic ?) PALACE IN TURKEY ! OTKRIĆE DREVNE KAMENE PALAČE U TURSKOJ

NAJNOVIJA EKSKLUZIVA - SPEKTAKULARNA (moguće) HETITSKA ili pak drevna ANTIČKA KAMENA CITADELA-UTVRĐENJE RAZOTKRIVENO U SREDIŠNJOJ TURSKOJ !

MOĆNA ''TURSKA GRADINA'' ! - NEVJEROJATAN DREVNI UTVRĐENI GRAD-UTVRDA - razotkriven u središnjoj Turskoj (Kayseri - Hamurcu): Evo dragi čitatelji i pratitelji, i dok se emocije i osjećaj uzbuđenja zbog svih ovih novijih, i na ovim fb te blog stranicama ranije prezentiranih, čudesnih otkrića raznoraznih prapovijesnih te ilirsko-antičkih kamenih lokaliteta i kompleksa na ovim našim terenima krša Hercegovine i dijela Dalmacije, još nisu uopće slegli i smanjili, dogodi mi se evo u tek recentnim sad momentima, nešto što, nakon evo svog detaljnog uvida u bilo šta ''poznato'' te ''opisivano'' ili ''zapisivano'' o tom lokalitetu kojeg ćete sada imati prilike vidjeti, mogu slobodno okarakterizirati kao zaista jedno najnovije ono baš potpuno neočekivano, i to spektakularno ''otkriće'', barem za moj pojam otkriće, a otkriće je osim i za mene, definitivno i neupitno i za većinu vas čitatelja i pratitelja, s obzirom da se uistinu o ovom nevjerojatnom lokalitetu gotovo apsolutno ništa nigdje ne može pronaći vidljivo opisano, fotografirano, odnosno niti jednog jedinog objavljenog ili dostupnog slova opisa, a kamoli fotografije. Riječ je naime o - jednom čudesnom i pazite sad - na čak preko 1550 metara nadmorske visine - smještenom, tj. pozicioniranom jakom kamenom utvrđenju, tj. jednoj pravoj kamenoj bedemima fortificiranoj drevnoj, odnosno očito prapovijesnoj - utvrdi, koja po svemu sudeći predstavlja samo vršnu kamenu i to monumentalnu prapovijesnu palaču - u odnosu na čitav zidani i povijeno-terasasti grad koji se stere po padinama ovog čitavog uzvišenja koji se nalazi otprilike točno u središnjem dijelu današnje Turske. Od kuda me sada, najedanput, tamo u Turskoj?, nakon svih ovih prethodnih otkrića, koja su se dogodila gotovo isključivo na ovim našim i rečenim terenima Hercegovine te Dalmacije, vjerujem pitati će se pojedini čitatelji i pratitelji. No, svi oni koji su iole detaljnije pratili sve moje prethodne postove, sve moje priče, svaki moj, većinom veliki i detaljno opisivani znanstveno-popularni uradak, odnosno svaki moj rad - koji je ujedno i originalno otkriće - mogli su uvidjeti da sa svojim rekognisciranjima i razotkrivanjima nipošto nisam ograničen na ovaj rečeni naš krški prostor Hercegovine te Dalmacije, unatoč tome što je zaista prebogat i nadasve ultra potencijalan neotkrivenim te neproučenim ili nikad medijski promoviranim prapovijesnim (ilirskim) monumentalnim kamenim lokalitetima, već sam itekako bio usmjeren ponekad, odnosno imao sam te svojevrsne - izlete - do određenih drugih država koje se nalaze većinom u relativno bližem okruženju ili arealu Mediterana kao i prostora Euroazije i područja moćnog Kavkaza. I upravo u tom istom kontekstu, i ovaj put, sa sličnim izletom idemo do nadasve i svima općepoznato interesantne, odnosno mogli bi smo reći - super atraktivne ( posebice po pitanjima prapovijesnih megalitskih lokaliteta - recimo čuveni Gobekli Tepe, Karahan Tepe, Hattusa, Alaca Huyuk, Catal Huyuk, itd. ) zemlje bližeg nam istočnog horizonta - moćne Turske. Naravno da je Turska (zajedno s prostorom Irana i Mezopotamije) KOLIJEVKA poznate nam monumentalne civilizacije, KOLIJEVKA RAĐANJA AGRIKULTURE, KOLIJEVKA time i OVE NAŠE PRAPOVIJESNE CIVILIZACIJE - odnosno naših čuvenih ilirskih predaka. Veze recimo upravo ovih dijelova prostrane središnje Turske gdje su stolovali prapovijesni moćni Hati, Hititi, pa Asirci, ali i Luvijci, Frigijci, Brigi, i drugi slični prapovijesni narodi, - sa ovim našim prostorima gdje su stolovali Iliri - su neporecive i neupitne. Dovoljno je samo se malo uputiti u odnose i relacije etimologije naziva Iliri - i odnosa naspram Hetita - u slučaju čuvene Hetitske božice zmije - Ilurjanke, i postati će nam mnogo toga jasnije. Pa onda i jezične osnove, i brojne druge relacije. I šta je sad zanimljivo u svoj toj sličnosti ? Pa zanimljivo je izrazito mnogo toga, no, jedna posebna zanimljivost u kontekstu podudarnosti između naših te prostora Euroazije i današnje Turske, jest prisustvo brojnih vršnih brdskih pa i planinskih kamenih ''fortificiranih'' kako utvrda ili utvrđenja, tako i pravih zidanih citadela, akropola, odnosno prastarih kamenih hramova i svetišta, a što je u našim stručno-laičkim te kartografskim ispoljavanjima poznato pod pojmovima gradina, gradište, grad, gradac, kašteljeri, stražnica, i slični nazivi, dok su u njih ti lokaliteti sa ostacima ovakvih zidina obično imenovani samo po nazivu tog lokalnog uzvišenja gdje se ujedno i nalaze. Kako je došlo do ovog pronalaska, odnosno pa moglo bi se i slobodno reći do jednog pravog otkrića – ovih fenomenalnih zidina, ustvari super moćne, očito kamene, drevne utvrde i citadele, smještene na ovom upečatljivom, ali ipak donekle, pa i uvelike, zabačenom brdskom nenaseljenom području ovog dijela Turske od strane autora bloga ? Svima nama imalo upućenijima u prisustvo monumentalne ili megalitske civilizacije Hetita, još je od ranije postalo dobro razvidno i jasno kako se najveći brojčani udio, odnosno gustoća raznoraznih Hetitskih monumenata, njihovih kamenih palača, utvrđenja, pa i čitavih drevnih gradova, nalazi razmješten unutar središnjeg dijela današnje Turske. Pa sam vođen od ranije tom spoznajom krenuo malo i jedno svojevrsno usputno ili hobi ''obilaženje'' te pročešljavanje barem jednog minimalnog dijela navedenog središnjeg područja Turske, a da je opet to područje u relativnoj blizini čuvenog hititskog glavnog grada Hattuse koji je možda upravo i najpoznatiji te najatraktivniji na svjetskoj razini po svojim kiklopskim zidinama te čuvenoj ''lavljoj kapiji'', odnosno specijalnim nadasve monumentalnim ulaznim dijelom u grad, ili specijalnim vratima koji na pozicijama prednjih dovratnika imaju postavljene kolosalne kamene skulpture lavovskih glava i prednjeg tijela lavova. No, na taj korak sam se odlučio kroz početak na način da posve spontano krenem s područja gdje me jednostavno prosti i obični neplanski zoom odvede putem najvećeg približavanja pogleda na Google Earth satelitskom pregledniku. I što se tada dogodilo ? Dogodilo se to da me je taj spontani i neplanirani zoom-irani spust i približavanje – odvelo točno na predio današnjeg turskog grada Kayseri, smještenog otprilike točno na središnjem dijelu Turske. I nadalje se onda može reći kako sam zamijetio jednu vrlo zanimljivu neobičnost ovog dijela Turske, upravo uokolo ovog grada Kayseri-ja, kao i ustvari i na čitavom ovom predjelu Turske, pa čak i širem okolnom području, a to je da unatoč vidljivoj dosta velikoj urbaniziranosti samog centralnog i užeg gradskog područja Kayseri-ja, već gotovo mrvicu dalje u drugim smjerovima možete naići pregledom na google earth ili maps satelitima, na brdsko-planinske dijelove gdje nema gotovo ''ništa'', odnosno nikakvih većih grupacija građevina, kuća ili zgrada se na tim područjima uopće ne može uočiti, pa ta područja na satelitu djeluju gotovo kao žućkaste pustinje do polu-pustinje. I upravo me put i satelitski pokazivač sasvim nehotice i slučajno odvede do jednog tek neznatno zapadnije od grada Kayseri-ja, brdsko-gorskog područja koje je smješteno između dva naselja Hamurcu-a na jugoistočnoj strani te Tahirinlija na sjeverozapadnoj strano ovog zanimljivog brdskog područja. No, da čuda i zanimljivosti, ustvari atraktivnosti ovog područja bez vidljivijih naselja i građevina budu još veći, na čak totalno neočekivano uzbuđenje autora ovog teksta, došlo je se do uvida i spoznaje da ovo nije uopće brdsko, već pravo planinsko područje, te da su sami vrhovi detaljnije promatranih vršaka uzvišenja na rečenom području, ništa drugo već čiste planine, bar gledajući nadmorske visine, jer one ovdje iznose začudno visokih – 1530 pa do čak i 1760 metara nadmorske visine. I tako pretražujući vizualno čitav taj ''brdsko'' – planinski pojas i područje zapadnije od grada Kayseri-ja, nakon što sam uvidio da one brdsko-planinske padine koje su prostorno najbliže određenim naseljima, kao i kompleksima kuća i sličnih objekata iz novijeg vremena, sadrže očite ostatke zidina koje su najvjerojatnije i same novije po svom postanku, do prvog većeg i uzbuđujućeg osjećaja dolazi nakon uvida da čitave na prvi pogled ''sterilne'' polupustinjske do stepske travnate padine ovih začudno visokih vrhova uzvišenja sadržavaju nešto što jako izgleda poput nekakvih (prapovijesno-drevnih) humaka, pa i čak nekakvih zidina, da bi do najvećeg totalno neočekivanog uzbuđenja došlo u onim trenutcima nakon što se pred mojim očima, prešavši detaljnijim zumom točno preko jednog od ovih totalno nenaseljenih travnato-stjenovitih uzvišenja, zamrznuo kadar odnosno kada se najedanput ukazala čisto vidljiva slika i prizor u kojem su se kristalno jasno ocrtavale konture jednog prastarog kamenog utvrđenja, odnosno pradavne i prastare zidane citadele, ili po nekim žargonima i terminologiji, prave utvrđene drevne akropole. Čudo je i samo uzbuđenje bilo ogromno ponajprije zbog toga što detaljnijim kako zumiranjem, tako i pregledavanjem čitavog užeg i šireg okolnog terena i pojasa, uokolo samog ovog lokaliteta te uzvišenja, nisam pronašao niti jednu jedinu fotografiju na kojoj bi bio fotografiran barem s određene distance ovaj zanimljivi kameni kompleks, ali isto tako niti jedno napisano slovo opisa o ovom atraktivnom zdanju i kompleksu. No, iako sam to već tada u startu uvidio, ponovno sam pomislio ma mora se negdje nešto pronaći barem kroz dvije tri riječi napisano o ovome. I što mislite što sam pronašao ? Ništa ! Odnosno barem evo do ovih trenutaka pisanja ovog teksta, nisam niti jedno jedino slovo riječi opisa ili deskripcije , a koji bi se ticali baš točno ovog lokaliteta, pronašao pretražujući sve moguće dostupne kako medijske izvore, tako i baze, kao i razne radove o drevnim utvrđenjima i prapovijesno-antičkim lokalitetima ovog dijela Turske. No, naravno ovim putem, i u ovom dijelu teksta trebam svakako naglasiti to da nipošto ne isključujem da negdje i u nečijem radu, pisanju ili djelu, postoji izvjestan navod te opis koji se tiče baš točno ovog lokaliteta čije (ekskluzivne) slike, tj. specijalno pobliže napravljene i editirane snimke, imate prilike vidjeti u nastavku ispod ovog teksta. Sasvim logično je i ustvari predstavlja neporecivu činjenicu već i sami uvid kojega svi apsolutno jednako i jednostavno možete dobiti već kroz sekunde ili minute pregledavanja područja neposredno iznad te uokolo ovog lokaliteta, kao i iznad ove detektirane kamene utvrđene citadele na google earth te google maps satelitskim preglednicima s uključenim svim postraničnim opcijama prikaza svih mogućih sadržaja unešenih na tim kartama, a koji nam govori već u startu da se baš iznad ovog uzvišenja, odnosno iznad ovog drevnog utvrđenja doslovno ne vidi, odnosno ne postoji niti jedan jedini opis, niti jedno jedino slovo, kao ustvari niti jedan unešeni tekstualni ili pak fotografski sadržajni element, a koji bi u slučaju da postoji jasno ukazivao da se na tom mjestu nalazi taj i taj objekt. Odnosno u prijevodu možemo kazati da je neporeciva očitost ta da se za ovaj drevni kameni lokalitet u medijsko-populariziranom pa i širem znanstveno-stručnom smislu, uopće dosada ne zna, pri čemu on s druge pak strane vjerojatno jest poznat određenom lokalnom pučanstvu, ili pak lokalnim prostorno najbližim proučavateljima te zaljubljenicima u vlastitu drevnu baštinu koji žive, rade i djeluju na ovom području današnje Turske. Pa se stoga izraz kojega sam stavio u naslovu ovog novog posta – ''otkriće'', ponajviše odnosni na otkriće u smislu – po prvi puta i ekskluzivnog medijskog internetskog javno dostupnog prikazivanja i promoviranja ovog drevnog lokaliteta na način prikazivanja detalja njegovog izgleda, njegovih dimenzijskih karakteristika, ali i tekstualne vlastite deskripcije s iznešenim pretpostavkama i mogućnostima o čemu bi se ovdje moglo raditi. Ukoliko pak u međuvremenu vlastitim uvidima i iščitavanjima raznoraznih izvora, radova i literature (poglavito one na internetu) pronađem barem riječi, dvije, o točno ovom brdsko-planinskom monumenti na točno ovoj koti, ili pak ukoliko netko od drugih čitatelja, sa strane, a tko slučajno ili ne-slučajno, bude pročitao ili naišao na ovaj moj tekst i članak, bude možda znao pak, ili uspio nekako doći do spoznaja, o kojem se ovdje točno drevnom zdanju radi, kao i o još drugim detaljnijim informacijama, te posebice o tome ukoliko je taj lokalitet već od ranije, bar užem i lokalnom krugu ljudi, poznatiji ili pak ranije opisivan, mogu mi slobodno javiti te detalje i informacije, te ćemo u tom slučaju nešto i korigirati ili ustvari nadopuniti ovaj članak. E da se sad konačno osvrnemo te pogledamo malo i u neke osnovne zapažene, a s druge pak strane, vrlo interesantne, detalje koje se tiču prvo samog izgleda, arhitekture te morfologije ovog atraktivnog drevnog i prastarog zdanja, a potom i neke osnovne kronološko-kulturološke moguće aspekte po pitanjima tko je točno i kada otprilike izgradio čitavo ovo zdanje. U pogledu morfološko-dimenzijskih te arhitekturnih karakteristika ovog nevjerojatnog razotkrivenog očito kamenog zdanja – sasvim je razvidno, pogotovo gledajući najnovije satelitske snimke koje su baš ono nadasve razlučujuće, da je ovdje riječ o pravokutno nešto izduženijem utvrđenju ili drevnoj tvrđavi, koja ujedno može biti i drevna palača. Ona se sastoji od glavnog nešto malo izduženog pravokutnog, gotovo kvadratnog, gledajući je u tlocrtu na satelitskim snimkama, zidanog dijela od najmasivnijih, očito najširih izvornih građenih, ali ujedno i danas najzarušenijim, kamenim zidanim bedemima, pri čemu se glavni ulazni dio, odnosno vrata u ovaj centralni vršni, jakim (po svemu sudeći megalitskim ili kiklopskim) zidinama uokvireni, segment čitavog utvrđenja, nalaze na donjem ili nižem dužinskom dijelu na jugoistočnoj strani samog utvrđenja, odnosno samih zidina. Osim toga, na najnovijoj satelitskoj snimci jasno se razlučuje i da je po svemu sudeći ovdje riječ o monumentalnom, a time najvjerojatnije i vizualno jako atraktivnom, ulaznom dijelu odnosno, kamenim megalitskim vratima ili portalu u utvrđenje pri čemu se jasno razlučuje i to da su dovratnici nešto proširenije ozidani, te očito sadržavaju velike ili monumentalne finije obrađene kamene blokove sa strana ulaznog dijela. Što se tiče u sveukupnom smislu karaktera i morfologije glavnih vanjskih te unutrašnjih, barem na ovim svim snimkama jasnije vidljivih te razlučivih, kamenih te zidanih fortifikacija, očito je da je riječ barem ili minimalno o antičkim bedemima koji su jasno okarakterizirani sa prisustvom dva vanjska lica zida, te širinom zida ili bedema koja u prosjeku ide preko metar i trideset do metra i pol, no ovaj vanjski i glavni bedem sa sjevernih, ali isto tako i zapadnih te jugoistočnih, strana, svakako trebamo promatrati u kontekstu vidljivog posve vanjskog no jako obrušenog ili osutog dijela gdje se vizualno razabire da se ovdje radi o jednom masivnom kamenom pred-bedemu podignutom najvjerojatnije radi statičkih razloga štićenja glavnog bedema prema pravcu unutrašnjosti utvrđenja ili ove palače – citadele. Cjelokupna najveća dužina čitavog ovog kamenog kompleksa iznosi oko 62 metra, možda i koji metar više, pri čemu je zapadna strana nešto malo kraća poradi toga jer su sa te strane smjerovi vanjskih bedema nešto mrvicu drugačije izvedeni i čak se malo i lome pod velikim tupim kutom otprilike u sredini dužinskog pružanja bedema. To je vjerojatno razlogom zbog toga što je izgradnja ovakve moćne utvrde ili pak palače posve bila prilagođena lokalnim geološkim te geomorfološkim karakteristikama samog ovog vrška uzvišenja na kojem je ovo sve izgrađeno. Također, treba istaknuti kako se pregledom na svim povijesno vraćenim unatrag, satelitskim snimkama, kao i ovim najrecentnijim koji su ujedno i najbolji za vizualne uvide, jasno razaznaje činjenica da je većina ovih zidina ove cjelokupne zidane citadele ili utvrđenja, još uvijek relativno u niskoj visini iznad površine zemlje, pri čemu autor ovog teksta pretpostavlja, temeljem jasno razlučujućeg vizualnog satelitskog odnosa – dužina-sjena, da većina ovih zidina u prosjeku ne ide u visinu više od jednog i pol metra, moguće tek negdje više. No, ondje gdje je prisutna najveća količina razasutog te erodiranog ili možda i kakvom antropogenom silom rušenja – obrušenog kamenog materijala sa sjevernih, sjeverozapadnih te jugoistočnih strana centralnog i glavnog dijela citadele – utvrđenja, moguće je da su tu i same zidine gledajući ih od krajnjeg i najnižeg vanjskog podnožja prema vrhu – i posve više, čak više od 2, 3 metra visine. To su sve stavke morfologije i izgleda arhitekture koje bi se jedino tek mogle ustanoviti detaljnije kakvim izravnim obilaskom ovog objekta ili pak detaljnijim puštanjem i snimanjem bespilotnom letjelicom – dronom. I za sami kraj ovog deskriptivnog pregleda osnovnih morfološko-arhitekturnih karakteristika ove nevjerojatne kamene utvrde, itekako trebamo ovdje spomenuti nešto što sam zamijetio na ovim posljednjim satelitskim snimkama, a što predstavlja određeni kuriozitet, pa i moguće dodatne atrakcije ukoliko se pokaže to izvjesnim u onom obliku ili deskripciji koju ću iznijeti ovdje. Naime, na samom jugozapadnijem rubu uz sami bedem unutarnjeg dijela čitavog utvrđenja ili palače, na satelitskim snimkama, bar ovim posljednjim, jasno se razabire forma objekta koja podosta vizurom i tlocrtnim karakteristikama upućuje na mogućnost da se ovdje radi o svojevrsnoj antičkoj bazilici, odnosno o ruševinama temelja antičke bazilike. Naravno, ovo je samo autorova pretpostavka, budući da su ipak razlučene dimenzijske mjere zidova ''bazilici-sličnog'' objekta nešto ipak manje nego što je slučaj na sličnim antičkim bazilikama koje se pronalaze diljem antičkog područja po Mediteranu i široj okolici. Odnosno ovdje se radi o objektu koje ima dimenzije unutarnjeg dijela omeđenog zidovima sličnima u tlocrtu ''bazilici'' – oko 6 metara dužine te oko 3,5 metra širine, pri čemu je naravno dimenzija širine i dužine gledajući čitav ovaj objekt izvana veća. Druga zanimljivost koju je zamijetio autor ovog teksta jesu očiti veliki, ustvari gledajući čitav ovaj razotkriveni kompleks i citadelu, vjerojatno i najveći, kameni – megalitski, blokovi, koji su poput kakvog ''mini Stonehenge-a'' postavljeni u kružni ili polukružni tlocrt, odnosno formu, a smješteni su neposredno jugoistočnije od bazilici sličnog objekta, u pravcu unutrašnjosti citadele tj. utvrđenja. Osim ovih dviju građevinskih ruševina i megalitskih formi, na ovoj posljednjoj ili najrecentnijoj satelitskoj snimci, tu se još svašta nečega zanimljivoga vizualno jasno razabire i ocrtava, pri čemu svakako valja naglasiti to da nema sumnje da se ovdje nadalje vide obrisi i drugih unutarnjih objekata, prostorija ili zidanih segmenata u sklopu čitavog ovog utvrđenja. E sad prelazimo na pitanje atribucije, odnosno pitanje izvornih autora ove razotkrivene utvrde – citadele, kao i pitanje same starosti njenog izvornog podizanja, a što ujedno i ovisi ponajviše o rečenim izvornim autorima izgradnje utvrđenja. Pretražujući brojne ranije opisane, skicirane, te razotkrivene, donekle slične, u smislu arhitekturnih obrisa i tlocrta, i sa sličnim geološko-geomorfološkim položajima, na prostorima Mediterana i Euroazije, ostatke kamenih utvrđenja, citadela, akropola, hramova, palača i raznoraznih sličnih kamenih kompleksa, došao sam do uvida, ili barem evo neke vlastite preliminarne prosudbe, da bi se ovdje moglo raditi o minimalno, ili vjerojatno, jednom antičkom objektu, s obzirom na očite i razlučujuće vanjske te unutarnje zidine, njihovu širinu (oko 1,3 do 1,5 metra), u vanjskim sjevernim rubovima i još širu, koji je mogao vrlo lako biti podignut na identičnom mjestu odnosno direktno nad ruševinama još jednog starijeg kamenog, po svemu sudeći megalitskog, objekta odnosno kompleksa, koji je kao takav mogao biti izgrađen od strane čuvenih Hetita, ili pak Asirijaca. No, na um mi je pala i druga mogućnost, također s obzirom na sve spoznate eventualne ili relativne arhitekturno-morfološke analogije samih zidova, oblika vanjskih kula, izgleda čitavog utvrđenja i sličnih karakteristika, da bi se moglo raditi o svojevrsnom helenističkom utvrđenju ili helenističkoj citadeli – palači. Za potvrdu ove mogućnosti svakako će biti potrebno proanalizirati još daljnje prisutne ili dostupne morfološko-arhitekturne analogije, koje se nalaze unutar ranijih opisivanih radova te raznorazne literature, po internetu, te po raznim, ustvari svim dostupnim izvorima. Stoga u konačnici možemo reći – da su oba ova posljednja, odnosno ujedno i ključna, pitanja ostavljena u potpunosti – otvorena, budući da nema nikakvih sumnji da će se nekad negdje ukazati velike ili najveće analogije po ovim pitanjima, na primjerima nekih drugih, možda i prostorno ne toliko udaljenih, kamenih drevno-antičkih lokaliteta kao i kompleksa utvrđenja ili palača. I za sami kraj, jednostavno se mora istaknuti jedna neporeciva činjenica, koja nam govori da je upravo ovaj uži, te širi, areal uokolo ove opisivane kamene citadele ili utvrde zapadno od Kayseri-ja u središnjoj Turskoj, jednostavno ultra krcat nebrojenim prapovijesnim kamenim kompleksima i lokalitetima, koji ne samo što uključuju uvelike monumentalne lokacije i građevine podignute od čuvenih Hetita tijekom srednjeg brončanog doba, već isto tako uključuju pojedine lokalitete iz neolitičke epohe. A u moru svih njih, nadaleko se najviše izdvaja upravo nedaleko smješteni, i to čuveni svjetski, prapovijesni lokalitet – Kultepe, odnosno po nekim nazivima i Kanesh, smješten tek mrvicu sjeveroistočnije od Kayseri-ja, koji baš kao što smo i spomenuli – predstavlja uz isto tako čuveni centar ili kolosalni grad Hattusu, još jedan od najpoznatijih drevnih kamenih gradova čuvenih Hetita. Stoga evo, i za konačni zaključak odnosno otvoreno pitanje – ostavljena je mogućnost da se ovdje krije još jedan, no sad zasad totalno misteriozni, i nigdje promovirani, kameni kompleks Hetita.

Fotogalerija: