NETAKNUTA ILIRSKA OBALA I SKRIVENI MEGALITI U PRIOBALNOJ SUPTROPSKOJ DŽUNGLI JADRANA - ILLYRIAN COAST AND SUPTROPICAL-MEDITERANEAN JUNGLE in Herzegovina (Neum)

EKSKLUZIVNA AVANTURA U NEUMSKOJ PRIOBALNOJ PRAŠUMI I OTKRIVANJE NETAKNUTE ILIRSKE PLAŽE I UVALE S OSTACIMA MEGALITSKIH GRAĐEVINA;


Ako promatramo južniji dio ove naše prekrasne zemlje, koji je svima poznat po nazivu Hercegovina, bez ikakve sumnje vrlo brzo ćemo spoznati da se ovdje krije najveće bogatstvo, kako kulturno-povijesne, tako posebice i sve one prirodne, geološke, geobotaničke i geomorfološke, baštine, u okviru čitave zemlje, ali i šire okolice. Promatrajući pak samo prostore Hercegovine, kao specifičnog vrlo atraktivnog krškog predjela Dinarida i općenito Europe, vidjeti ćemo da su ovdje svoj poseban pečat u skrivenoj i vrijednoj baštini u ogromnoj, čak pomalo i začuđujućoj, mjeri, ostavili drevni autohtoni prapovijesni žitelji ovog prostora, svima poznati kao čuveni Iliri. U kontekstu sveukupnog, prirodno-povijesnog, bogatstva koje krije prostor Hercegovine, vrlo vjerojatno najzanimljiviji su oni lokaliteti te područja, na kojima se ispreprliću tajnoviti ostaci Ilirske civilizacije, sa pojedinim atraktivnim oblicima prirodne, geološke, geomorfološke te geobotaničke, baštine. Upravo se jedan takav rekli bi smo 'ultra-moćan' spoj arheološke prapovijesno - Ilirske, te prirodne geološko-geomorfološko-geobotaničke, baštine, u ogromnoj mjeri krije na južnom i najtoplijem mediteranskom predjelu Hercegovine - području Neuma. 

Prostor Neuma, koji je posve opravdano i razumljivo, uslijed svog primorsko-mediteranskog geomorfološkog karaktera uz more, ovih dana u glavnini uspona turističke sezone, već odavno je brojnim zaljubljenicima u prirodno-povijesne oblike baštine, postao prepoznatljiv kao jedno iznimno vrijedno područje ili predio Bosne i Hercegovine, koji se upravo treba i razvijati sve više i više kroz spoj turizma i valorizacije sve ove prisutne jako atraktivne baštine. Na prostoru Neuma, poglavito na prostoru njegovog neposrednog zaleđa, zaista se kriju nebrojene vrhunski atraktivne lokacije s nekim vidom ili arheološko-prapovijesne, ili pak prirodno-geološke odnosno geobotaničke baštine. U kontekstu arheološkog i kulturno-povijesnog bogatstva, nema sumnje da svojim vizurama, i općenito svojom pojavnošću, najveću pažnju te atrakciju plijene monumentalni ili megalitski, popularno prozvani kiklopski, zidovi, koje su izgradili domaći Iliri još u vremenima od prije 4000 godina. Radi se mahom o ostacima monumentalnih obrednih piramidalnih gomila, vršnih megalitskih ili kiklopskih zidina, te raznolikih kamenih konstrukcija, koje u najvećoj mjeri slobodno možemo tretirati kao ostatke drevnih ilirskih hramova, svetišta, ali i proto-piramida. Tu su još posebice vrijedni ostaci monumentalnih kiklopskih podzidova, terasa, ilirskih kamenih sela, obrednih ilirskih špilja, megalitskih dolmena i menhira, ali i skrivene ruševine čitavih izgubljenih ilirskih gradova. A da ovoj priči oko prisutnog vrijednog baštinskog bogatstva, nije niti blizu kraj u slučaju područja Neuma, pokazuju nam najnoviji autorovi terenski uvidi i otkrića, da ovo područje, iako površinom prilično maleno, krije i druge vrijedne oblike prirodne baštine, kao što su nalazišta fosila iz doba dinosaura, nalazišta tragova dinosaura, upečatljive i spektakularne stijene, špilje i jame, te posebice vrijedne u posljednje vrijeme prepoznate vegetacijske zajednice tercijarnih reliktnih šuma mediteransko-suptropskog karaktera. Upravo ovaj posljednji oblik baštine, kojeg možemo promatrati kao jedan vid kompleksne geobotaničke atraktivnosti, na užem prostoru Neuma, njegovog priobalja te neposrednog zaleđa, razotkriva se u postojanju još uvijek, i na svu sreću, očuvanih zona vazdazelenih necrnogoričnih šuma hrasta crnike, lovora, te drugog južnog toplog bilja, općenito jako rijetkog na čitavoj Jadranskoj obali te njegovom zaleđu. 

Obilazeći, proučavajući te snimajući brojna prethodno navedena čudesa iz oblasti prirodno-geološkog, paleontološkog, geomorfološkog, te povijesno-arheološkog bogatstva, u posljednjih par godina, autor je zamijetio kako se ovdje kriju prilično brojne, iako površinom jako male, zapravo s druge strane - egzotičnošću flore i vrste stijena, jako vrijedne, geobotaničke zone, sastavljene od gustih pravih malih prašuma i džungla zimzelenog bilja suptropskog karaktera. Posebice velika vrijednost očituje se u činjenici da ove geobotaničke zone sadržavaju oblike tercijarnih reliktnih dendrofloralnih oblika, pogotovo onih lauroidnih oblika drveća i grmlja, ustvari jednog oblika džunglaste pramakije, što zajedno u spoju s ništa manje atraktivnim oblicima stijena, krša, pećina i jama, kao i skrivenih zaista vrlo impresivnih monumentalnih kamenih prapovijesnih konstrukcija izgrađenih od strane Ilira, daje svim ovim malim zonama jedan neosporni predznak - pravih malih dragulja i neprocijenjivo vrijednih baštinskih oaza ne samo Hercegovine, već i čitave zemlje. U posljednjim foto i opisno prezentiranim pričama na ovim web stranicama, te youtube kanalu ove stranice, kao vrlo vrijedni takvi prostorni dragulji te skrivene relitkne geobotaničke oaze prostora Neuma, prezentirane su: prašuma tj. eumediteransko-suptropska šuma Zečun (prasuma Zecun ), tvz. Neumska Laurisilva (Neumska Laurisilva ) i vrijedni pojas sa zonama šume crnike promrežene ilirskim megalitskim ostacima: prašume crnike i ilirski megaliti ). Već kratkim pogledom na osobine ovih geobotaničkih zona, jasno možemo uvidjeti o koliko i kakvo vrijednom te raritetnom prirodnom (prirodno-povijesnom) bogatstvu se radi, u kontekstu ne samo prostora Neuma i Hercegovine, već i mnogo šire. 



I kao najnoviji, izuzetno prelijepi, gotovo rajski, ali u cijelosti nepromovirani, čak i totalno nepoznati, egzotični, intaktni, predio Neuma, koji iznova uvelike dopunjuje ovo prevrijedno baštinsko bogatstvo neumskog prostora, pokazuje nam se jedan, gotovo neočekivano razotkriveni, izvorni dio morskog priobalja i morskog pojasa, kojega simbolički, ali i potpuno opravdano, možemo prozvati - netaknuta Ilirska obala. Ovdje se radi o jednom vrlo malom, no izuzetno vrijednom, pa i prevrijednom, komadiću morske obale, koji se krije u neposrednoj blizini Neuma, ali ipak s malom prostornom distancom, što je upravo s obzirom na sve vidljive i prisutne reljefno-geobotančke okolnosti, dovelo do toga da je ovaj skriveni kutak morskog priobalja Neuma, ostao doslovno netaknut i široj javnosti neotkriven tisućama godina. Obilaskom ovog dijela priobalja u cilju spoznavanja geoloških, geomorfoloških, paleontoloških, te geoarheoloških, karakteristika terena ovog dijela općine Neum, autor je se odlučio izvesti jednu, na prvi pogled 'lakše izvedivu', no s vremenom pokazano - fizički izrazito tešku avanturu probijanja kroz doslovno neprohodnu mediteransko-suptropsku južno-jadransku džunglu vazdazelenog bilja i drveća, kroz jednu izduženu dragu, da bi se u konačnici nakon litara prolivenog znoja i ujeda nebrojenih komaraca u džungli, pred očima ukazala jedna gotovo rajski netaknuta morska uvala sa azurno tirkiznim morem. Ono što je pogotovo interesantno i nadasve indikativno, te što je pridalo jedan ogroman pečat, kao i nadamo se budući veliki adut za valorizacijom ovog lokaliteta i dijela morske obale bar kao jednog vida brenda neumske ljepote, jest spoj prisutne, tercijarne reliktne vazdazelene vegetacije suptropskog karaktera, te skrivenih monumentalnih ostataka megalitskih zidina i megalita podignutih od strane Ilira, koji su očigledno u najvećoj mjeri iskorištavali ovu skrivenu i tajnovitu morsku uvalu. Prilikom početnog dijela avanture i prilikom početnog vizualnog promatranja vazdazelenog pojasa od vrha padine pa sve do dna tj. do same morske obale, autor je prepoznao očitu činjenicu da se ovdje u geomorfološkom smislu krije jedna prava draga, klanac ili uvala koja je u svojoj sredini ispunjena najgušće i najbujnije izraslom eumediteranskom vegetacijom hrasta crnike, lemprike, planike, crnog jasena, zelenike i drugog južnog toplog bilja. Gotovo da se izgledom radi o jednom omanjem izduženom kanjončiću obraslim pravom prašumom, kroz koju se treba probiti da bi se uopće približilo skrivenoj ilirskoj uvali tj. morskoj obali. Prilikom prvih trenutaka spuštanja i ulaska u centralni i vršni dio tog malog prašumskog kanjončića ili drage, autor je pomalo ostao iznenađen o kakvoj izgledom gotovo pravoj tropskoj džungli se ovdje radi. Treba napomenuti ovom prilikom, da je gledajući ogozgo ili pak na satelitima taj prašumsko-džunglasti karakter vegetacije ove reljefne uvale gotovo nezamijetljiv i neprepoznatljiv, no izravnim fizičkim tj. in-situ pristupom u samu uvalu i klanac, i pogotovo hodanje prema nižem dijelu terena postaje jasno o kakvoj se eumediteransko-suptropskoj džungli ovdje radi. Ona svojom površinom i arealom uopće nije nešto velika, no svojim izgledom i općenitom raritetnošću na ovom pojasu, a pogotovo samom činjenicom da se prostire neposredno iznad morske obale, upućuje na jednu veliku vrijednost koju kao takva nosi. A da čitava priča i vrijednost ovog prostora s ovim rečenim i opisanim geobotaničkim bogatstvom, nije niti blizu kraju, pokazali su naknadni uvidi gdje su se autoru samim približavanjem morskoj obali, tj. uvali putem probijanja kroz centar džungle i klanca, najedanput krenuli ukazivati ostaci monumentalnih prastarih i očito pradrevnih prapovijesnih ilirskih ruševina u kojima se mjestimično mogu zamijetiti klasični ili pak karakteristični ilirski kiklopski zidovi, kao i ostaci prapovijesne keramike te pečene zemlje. Vrunac ili bolje rečeno kulminacija neočekivanih uvida, nakon zaista teškog fizičkog probijanja kroz neprohodnu džunglu, dobila je jedan ekstra pozitivan predznak u onim trenutcima kad se razmicanjem ruku gusto vazdazeleno grmlje kroz nastavak probijanja prema jugu, najedanput u vidnom polju ispred ukazuje gotovo rajski prizor - netaknute azurno-tirkizne morske uvale s čak vidljivom omanjom drevnom plažom. Dospijeće do ove intaktne ilirske plaže, odmah uokolo obrasle neprohodnom džunglom, zaista je autoru, pogotovo nakon dugog i iscrpljujućeg fizičkog probijanja kroz prašumasti dio dna klanca, došao totalno relaksirajuće i poput 'keca na desetku'. Pogotovo ako se uzme u obzir i sama ekstra ugodna temperatura mora (oko 25 stupnjeva), gdje je autor uz kupanje i osvježenje došao do nekih dodatnih zamjećivanja i pogleda na čitav areal iz drugih kuteva, te iz smjera otvorenijeg mora. Plivanjem uz samu priobalnu zonu te uokolo ove prekrasne i nadasve tajnovite ilirske obale i skrivene drevne kamene plaže, pokazale su se očigledne činjenice i opravdane mogućnosti da se ovdje, s obzirom na vidljivu geologiju i geomorfologiju samog priobalnog morskog pojasa, kriju i vrlo zanimljivi nikad javno snimljeni i promovirani - špiljski morski ulazi. Sve su ove tajne koje će tek trebati razotkriti, ali i vrjednovati kao takve, izrazito vrijedne prirodno-geološke te geomorfološke, kao i geobotaničke, oblike baštine ovog dijela Hercegovine. 

Nakon sveukupnog fizičkog pregleda čitavog ovog prostora uokolo same uvale, kao i većeg dijela svih ovih prapovijesnih monumentalih objakata spoznate su sljedeće vrijedne činjenice; a. Na ovom dijelu Neumskog priobalja krije se jedna izvorna i intaktna (netaknuta) morska obala s očuvanom izvornom eumediteranskom vegetacijom i ruševinama prapovijesnih kamenih (megalitskih) objekata. b. Čitav ovaj dio netaknute morske obale uokolo uvale možemo prozvati 'Neumska Ilirska obala'. c. Neposredno iznad uvale na stijenama i iznad prašume te klanca, kriju se ruševine jedne omanje no monumentalne ilirske gradine. d. Uz samu morsku uvalu Iliri su bili podigli setove od kiklopskih zidina te raznoraznih objekata kao što su ovalne i pravokutne kuće, podzidane terase i slične megalitske forme koje su danas jako zarasle u pravu džunglu te su ostale većinom očuvane u temeljnoj stopi, a ponegdje rjeđe u visini i do metar i pol, dva. e. Područje morskog zaljeva danas je prekrila gusto izrasla autohtona te izvorna eumediteranska prašumasta vegetacija u kojoj se osim zajednice vrijednog hrasta crnike kriju i brojna stabla isto tako vrijednog lovora - laurisilve. f. S obje strane uvale, a posebice uviše prema vrhovima padine kriju se još brojniji i još monumentalniji ilirski ostaci manjih ili prostorno raštrkanih gradinskih objekata, zatim ilirskih zidanih terasa, zasebnih ilirskih megalita, ilirskih megalitskih dolmena, menhira, kao i ostataka kamenih ilirskih hramova ili pak obrednih monumentalnih građevina.  g. Čitav ovaj prostor u prapovijesno doba bio je očigledno i bez ikakve sumnje od izrazito bitne važnosti za lokalne Ilire, i to vjerojatno još od vremena neolitika. h. U plićaku ispred same uvale i Ilirske plaže - jasno su očiti te su razotkriveni od strane Ilira postavljeni kameni megalitski blokovi koji imaju formu očitih dokova ili predzidova ulaza u uvalu ili zaljev. i. Ovdje se krije prava jedna izgubljena Ilirska plaža, grublje sedimentacije sastavljena od morskim valovima nataloženog i preoblikavanog uglastog fragmentiranog sitnog kamenja mezozojske i paleogenske starosti, koje su valovi razorili erozijom priobalnih bočnih stijena. j. Neposredno iznad morske uvale i obale pronađene su vrlo zanimljive očite pradrevne djelomično ukopane kružne te izduženo četvrtaste pravokutne građevine s temeljima od kamenih megalitskih, te djelomično i oklesanih blokova lokalnog vapnenca, od čega bi kružne ukopane građevine mogle predstavljati neolitsko-eneolitske kamene (Ilirske) nastambe vrlo slične kamenoj megalitskoj kružnoj građevini pronađenoj u uvali Skalezija na otoku Hvaru za koju je pronalascima kamenog oruđa dokazano da potječe čak iz neolitika (NOVAK,G.(1944): Prošlost Dalmacije.-Hrvatski izdavački bibliografski zavod, 509.str.). k. Iznad obale i uvale kriju se pojedini očito od strane Ilira uspravljeni golemi zasebni megalitski blokovi, od kojih jedan upada u vidno polje sa svojim neobičnim izgledom koji podsjeća na ljudsko lice ili pak ljudsku glavu. l. Čitav prostor te plićak unutar uvale ispunjen je očito ljudski pomjerenim kamenim blokovima, te neobičnim strukturama. lj. Danas je izvornu kamenu ilirsku plažu u velikoj mjeri prekrila gusto izrasla i neprohodna vazdazelena vegetacija kao i nanosi raznoraznog otpada i raznoraznih komada koje je more valovima nanijelo upravo na prostor same plaže. 

Osim svih gore prethodno opisanih i prepoznatih stavki, nema sumnji da se ovdje još mnogo toga krije, što tek treba izbliza snimiti i vidjeti, a što bez sumnje predstavlja jednu određenu baštinsku atrakciju, bilo da se radi o geobotaničkoj ili geološkoj, bilo - povijesno arheološkoj, baštini očitanoj u vidu monumentalnih kamenih ostataka Ilirskih građevina. Isto tako potrebito je reći, kako je autor ovog teksta, u periodu proteklih nekoliko godina, uzastopno od nekoliko puta iznimno detaljno i terenski minuciozno obilazio ovaj najjužniji i najmorskiji dio i Neuma, i općenito čitave Bosne i Hercegovine, te je pri tome snimio i otkrio čitav niz zanimljivih prirodnih te povijesnih atrakcija, o kojima se još nigdje nije pisalo niti je igdje moguće naći javno dostupnu fotografiju tih lokaliteta i prisutne baštine na njima. Pa se u tom kontekstu može reći da u daljnjem spoznavanju i razotkrivanju sveukupnog prirodnog te kulturno-povijesnog botatstva te raritetnih pojavnosti čitavog ovog prostora, tek predstoji dobro zasukati rukavi i doslovno 's mačetom u rukama' krenuti u teško fizičko probijanje kroz neprohodne vazdazelene džungle i prašume koje su danas prekrile veći dio neumskog priobalja te neposrednog zaleđa. S ciljem i sasvim razumljivom željom kako autora, tako i svih onih iole svjesnijih u sami značaj, vrijednost te potencijal, ovakvih izgubljenih i netaknutih lokaliteta gdje se kriju ovakvi vrijedni i atraktivni oblici prirodno-povijesne baštine, ovdje se neće davati točnije i preciznije gps pozicije te opisi položaja ove tajnovite ilirske uvale, kako bi se i dalje ova neporecivo netaknuta i nedirnuta morska obala (uvala) s ostacima Ilirskih megalita, i vrijedne mediteransko-suptropske vegetacije, uspjela koliko toliko očuvati od bilo kakvog antropogenog zadiranja i uništenja. 

Na koncu možemo reći da, iako je posve očita prethodno navedena činjenica ogromnog prisustva prirodnog te povijesnog bogatstva, te lokaliteta s ovim oblicima baštine na našim hercegovačkim terenima, potrebno je naglasiti drugu, možda još očitiju, činjenicu, da u smislu javnog i medijskog širenja svijesti, promocije, javnih opisa te općenito javno dostupnih spoznaja o svoj ovoj vrijednoj baštini, priča tek što je postala načeta. U tom kontekstu, svi oni istinski zainteresirani za ove oblike baštine, kao i svi oni koji žele proširiti svoju svijest o karakteru i vrijednosti određenih atraktivnih, te ranije nepoznatih i nepromoviranih, baštinskih lokaliteta u Hercegovini, najviše dostupnih opisnih informacija, te pogotovo najveći broj kvalitetnih visokorezolucijskih fotografija, pronaći će na web.stranicama autora ovog teksta, gdje se nalaze stotine i stotine ekskluzivnih otkrića, opisnih te foto-reportaža, kao i drugih objavljenih priča o zaboravljenim prirodnim te arheološko-povijesnim bogatstvima naših krško-dinaridskih prostora, u periodu preteklih 13 godina: megaliti-hercegovina ; hercegovina-geoarheo ; fosilihercegovina ; academia-megaliti ; scribd , itd.

FOTOGALERIJA (Secret Illyrian beach - Neum):





























































































































































































































































Primjedbe