VELIČANSTVENA DREVNA STEPENASTA PROTO-PIRAMIDA - OBREDNA GOMILA DAORSA U GORNJEM HRASNU KOD NEUMA
Spektakularna Daorska stepenasta protopiramida - G.Hrasno kod Neuma na miniranom terenu ;
U tom kontekstu jasno se ovdje vidi da se radi o zaista jednoj pravoj piramidalnoj i to kolosalnoj kamenoj građevini, jednom neporecivom monumentalnom suhozidnom zdanju koje je kao takvo savršeno sa svojom izgradnjom (bilo) prilagođeno uvjetima lokalne geološke podloge, kao i lokalne geomorfologije. Odnosno riječ je o tome da ove naše ilirske proto-piramide pa i piramide, uopće ne trebamo niti možemo uspoređivati sa svim ostalim piramidalnim (pra) povijesnim zdanjima u svijetu. Zašto ? Pa zato jer samo ajde pogledajte na kakvom su to terenu i na kakvoj (kamenoj) podlozi građene ove redom naše drevne ilirske piramidalne gomile, ustvari proto-piramidalni kameni hramovi ?
Dakle, niti blizu nije ovdje riječ o zaravnjenoj ili ravničarskoj, podlozi gdje su građene skoro sve svjetske poznate ili manje poznate piramide većeg ili manjeg dimenzijskog korpusa. Ovdje je riječ o jednoj svjetski neporecivoj kao takvoj - jedinstvenoj prilagodbi prapovijesne kamene i to suhozidne i to nadasve megalitske - gradnje, naspram nevjerojatno grubih i surovih uvjeta stjenovite podloge koja je u ovom našem slučaju Dinarida sačinjena od jako okršenih strmo nagnutih vapnenačko-dolomitnih izdanaka, koji su toliko surovi i neprohodni da gotovo ni koza ne može pristupiti niti hodati do ovakvih mjesta. I onda se vaše oči nađu s ovakvim impresivnim i spektakularnim prizorima i slučajevima gdje, kada malo bolje bacite pogled na takve izrazito okršene i to skroz visinski povišene dijelove naših krških uzvišenja, pred očima vam se ukazuju gotovo poput majanskih, kolosalne ruševine, pa i ponegdje očuvanije suhozidne konstrukcije ovih velebnih piramidalnih zdanja, koja su izgrađivali autohtoni ilirski stanovnici ovih krajeva. I taj sami prostorno-arhitekturni te geološko-geomorfološki spoj ili simbioza ovih neporecivo i kolosalnih kamenih građevina sa lokalnom geološkom podlogom i karakterom samih pripadnih kamenih uzvišenja predstavlja jednu svjetsku neporecivu jedinstvenost. Jedinstvenost zato što točno ovakve piramidalne i to kamene i to ovoliko očuvane nad zemljom, i to posebice ovoliko stare (dakle veliki dio, pa možda i nadpolovični brojčani udio ovakvih drevnih kamenih piramidalnih zdanja i gomila potječe još od 3., a poglavito od početka 2. tisućljeća pr.Kr.), prapovijesne monumentalne građevine ne možemo nigdje pronaći u svijetu da su točno na ovakav identičan način građene na točno ovakvom identičnom geološkom i geomorfološkom terenu.
U čemu se ogleda glavna te svjetski jedinstvena fascinantnost te rečene gradnje ovakvih prastarih, kamenih monumentalnih prapovijesnih zdanja koja imaju oblik svojevrsnih proto- ili grubih piramida ? Pa ogleda se u slijedećim neporecivim činjenicama:
1. Prvo i osnovno – pogledajmo gdje se to sve, odnosno na kakvoj podlozi u smislu nagnutosti te iste podloge i na kakvim terenima su izgrađene gotovo sve, ili pak preko 99 posto svih poznatih ili onih manje poznatih piramida te piramidalnih građevina u svijetu ? Građene su dakle na jednoj gotovo savršeno ravnoj podlozi, koja može biti i stjenovita, ili pak može biti prethodno načinjena i izgrađena specijalna platforma, a koja može biti isto tako i na određenom uzvišenju, ali ponovno i u tim slučajevima riječ je o piramidalnim građevinama podignutim na prethodno poravnatim ili totalno zaravnjenim površinama platforme ili podloge tih istih građevina. Pa imamo piramide u Egiptu, piramide u Latinskoj Americi, piramide u Kini, piramide u Africi, piramidalne strukture i piramidalne hramove po Aziji, itd. i pogledajte ih – sve redom su građene ili izgrađene na ravnoj ili zaravnjenoj podlozi i površini. Dakle, ovdje je riječ o ovom osnovnom te prvom faktoru koji je neporeciv i koji nam u smislu usporedbe navedenih neporecivih činjenica u prethodnim redcima sa svim ovim našim ilirskim prapovijesnim piramidalnim ili protopiramidalnim kamenim monumentalnim zdanjima po kršu Dinarida, daje jednu zaista jasnu i nedvosmislenu jedinstvenost i raritetnost svjetskog ranga.
2. Druga također iznimno bitna, konkretnija te preciznija karakteristika naših monumentalnih piramidalnih zdanja jest karakteristika samog mikro-područja tj. karakteristika reljefa, geologije, podloge i općenito morfologije samih mjesta na kojima se nalaze svi ovi naši prastari piramidalni monumenti. Pa evo u tom kontekstu ajmo samo recimo probati, kao prvo za početak fizički uspeti na ovakva uzvišenja, pa i bez primamljivosti za tim usponom da se išta ljudski izgrađeno ili podignuto nalazi na samim njihovim vrhovima. Dakle, jasno je posve da je već u startu za sami početni uspon na ovakva brdska, pa i planinska, vršna mjesta, potrebno uložiti izrazito ogroman fizički trud. No, osim tog enormnog potrebnog fizičkog truda i napora kako bi se samo uspelo do vršnih sekcija ovakvih naših dinarskih krških uzvišenja, potrebno je tu još nešto jako bitno – potrebno je jako dobro znanje lokalnog terena, lokalnih stijena i njihovih karakteristika, potrebno je znati gdje se nalaze mogući prohodniji puteljci ili prolazi, kao i zaravnjeniji dijelovi padina, no isto tako potrebno ja znati i prepoznati gdje se kriju najveći kameni živci kao takvi jako ili gotovo neprohodni vapnenački stjenoviti izdanci.
3. I onda na takvim, jedva ili izrazito teško pristupačnim, vršnim brdskim i krškim mjestima, vi nailazite na – ne stotine već čak i tisuće i tisuće tona posloženih, i to ne samo omanjih ili prosječnih, već i ogromnih, pravih megalitskih, često preko tone i više teških, kamenih blokova, u forme ovakvih fascinantnih građevina. I nadalje onda ajmo malo pogledati koliko je tu kamena istinski bilo potrebito izvaditi, ponegdje i obraditi, pa potom i pažljivo te planirano posložiti kako bi prvo izgradili osnovnu temeljnu zonu ili platformu na kojoj će se kasnije zaredati i nastaviti zidati od tisuća i tisuća kamenih blokova ovakve građevine kako bi u konačnici baš djelovale i izgledale, ali i sa velikih gotovo više kilometarskih razdaljina – doimale se u potpunosti baš kao svojevrsne ''egipatske'' piramide, ali piramide koje su ljudski nadograđeni i upotpunjeni nastavak tih već prirodno i geološki oblikovanih piramidalnih te kupastih krških uzvišenja.
4. Rezimirajući i promatrajući izbliza sve ovakve jedinstvene piramidalne objekte kolosalnijih ilirskih gomila, nakon prethodno uloženog izrazito napornog fizičkog truda da bi se samo dospjelo nogama na ta vršna mjesta, pred oči i pred misli nam dolazi, ili jednostavno mora doći primisao – o ljudima, o tim drevnim i izvornim graditeljima ovakvih monumentalnih kamenih i suhozidnih zdanja. U tim slikama jasno ćemo dakle vidjeti da je ovdje morala biti angažirana i poveća ljudska snaga, odnosno brojčana količina graditelja, ali i određena nadzorna prisutnost, odnosno planska arhitektura – ustvari prisutnost izvornih planera ili arhitekata ovih zdanja. I sada nadalje pri tim vizualizacijama neporecivo nam se nameću pitanja – pa koliko je to ljudi moralo izgrađivati, kako su se oni, i još kako u to prastaro prapovijesno vrijeme prije 4000 i više godina, mogli uspinjati od podnožja do ovih vrhova, da li se prvotno trebali osigurati, odnosno u prijevodu – izgraditi, urediti, poravnati, počistiti, ponegdje i kamenom popločati te podzidati s rubnjacima – i kamene pristupne ceste i puteve kuda bi se uspinjali u ovoliko nužnom brojčanom udjelu kako bi ih se na samom vrhu ovakvih uzvišenja našao i prikupio dovoljan broj kako bi krenuli u početak izgradnje ovakvih kamenih prapovijesnih zdanja ? Nadalje, iduće pitanje koje je također od iznimne važnosti jest to – na koji su način krenuli s početkom građenja, te na koji su geotehničko inženjerski način i kojim tehnikama te metodama – krčili, cijepali, potom i obrađivali, na koji su način prenosili, te kako uzidavali i zidali sve te redove suhozidnih konstrukcija kako bi u konačnici proizveli, odnosno izgradili jedan ovakav veličanstveni piramidalni kameni spomenik iz prapovijesti u kojem je više od tisuću kubika uzidanog i megalitskog kamenja ? Ako pri tome ovim svim pitanjima pridodamo i kolosalnost u dimenzijsko-težinskom smislu nebrojenih megalitskih ili kiklopskih kamenih blokova, koji ne moraju samo biti uzidani u suhozidnim konstrukcijama gradinskih bedema te gomila, već tu može biti riječi i o kolosalnim zdanjima u formama dolmena, menhira, pa i kromleka, pred očima nam dolazi podosta opravdano pitanje – da li su zaista na ovim našim područjima krša Dinarida u ta prapovijesna vremena obitavali i svojevrsni divovi, odnosno ljudi iznimne fizičke građe i visina koji su poznatiji i kao kiklopi ? Sudeći prema određenim ranije pronađenima, često i namjerno zataškanima, popljačkanima te turenima pod tepih, ostacima kostiju ljudi divovske građe podno određenih prapovijesnih gomila, kao i stećaka te drugih drevnih ukopnih mjesta, na ovim našim područjima zaista su prebivali, barem u određenim danas davno zaboravljenim i prošlim vremenskim periodima – ljudi divoskog rasta i građe – divovi.
Također, tražeći još odavno odgovore na mnoga ova prethodno rečena pitanja, kao i još brojna druga, i pri tome isključivo putem izravnih terenskih obilazaka skužio sam, zapazio i spoznao u konačnici brojne, slobodno bih rekao jedinstvene svjetske činjenične segmente. U svojevrsnom rezimeu ili podcrtavanju svega ovdje prethodnoga izrečenoga – moglo bi se kazati kako se glavna jedinstvenost ogleda u jednoj nevjerojatnoj graditeljskoj modifikaciji i pregrađivanju te ozidavanju kao i podzidavanju izvornih prirodnih krških brda – koja nigdje u svijetu nisu na ovakav način, u ovoliko enormnoj volumensko-prostornoj količini te udjelu, i to u ovom prastarom prapovijesnom razdoblju, modificirana te iskorištena, kao što su to na ovim našim krškim terenima Dinarida. Čak i u Albaniji kada se krećete prema jugu Albanije, nemate tek po gdje god ili uopće vrlo malo gdje – točno ovakve slučajeve prapovijesne gradnje kolosalnih gomila te zidanih terasastih gradina i padina brda, a da su ovoliko stare kao kod nas. Tamo je već sve to bilo uglavnom od srednjeg i kasnijeg željeznog doba, dok su brončanodobni ili eneolitski lokaliteti s jasno vidljivim nadzemno izrazito očuvanim kamenim monumentalnim građevinama, koji bi se u brojčanom, ali i u rečenom arhitekturnom geomorfološkom smislu mogla uspoređivati s našim lokalitetima, izrazito malobrojni.
5. I kao peta, možda u određenom smislu i najbitnija stavka – koja nam se rasvjetljava kao forma proizašlih pitanja – jest to – koja je osnovna svrha, koji su osnovni razlozi i ciljevi – bili – kod prapovijesnog ilirskog naroda – da baš izgrađuju ovakve jedinstvene kamene monumente na točno ovakvim vršnim i gotovo nepristupačnim kamenim krškim uzvišenjima ? I tu sad dolazimo do jako zanimljivih činjenica kao i odgovora.
U tom kontekstu moramo sagledati i uvažiti jednu neporecivu činjenicu, koja nam se ogleda u tome da su jednostavno prapovijesni narodi, odnosno autohtoni Iliri s ovih naših krških područja u Dinaridima, kao uostalom i svugdje u drugim dijelovima svijeta, bili izrazito direktno usmjereni ka promatranjima, proučavanjima, bilježenjima, kao i samim time i dubokim štovanjima – kretanja nebeskih i svemirskih tijela, odnosno u skraćenom smislu – bili su nedvojbeni zvjezdoznanci te drevni astronomi.
Idemo li nadalje u razradbu ove jednostavno neporecive činjenične stavke – dolazimo do slijedećeg zaključka – da su samim time – i brojne prapovijesne kolosalne kamene i suhozidne građevine, posebice one s ogromnim dimenzijskim gabaritima, te vidljivo građene kao forme proto- ili grubih stepenastih piramida ili piramidalnih ziguratnih građevina, ništa drugo nego forme svojevrsnih drevnih prapovijesnih ilirskih hramova. Ustvari drugim rječnikom rečeno ovdje se radi o prapovijesnim monumentalnim svetištima, kultnim mjestima, mjestima sa vršnim svetištima (ono što je dakle u brojnim dijelovima svijeta, a posebice na području susjedne istočne regije Trakije, kao i dijelova Grčke, poznato kao ''Peak sanctuaries''), ili pak ceremonijalnim megalitski podzidanim platformama.
I evo za kraj ovog posta i jednog osvrta s moje strane, ovdje prilažem nešto što nam može poslužiti kao jasan i neporecivi (noviji) pokazatelj i dokaz – da sve ovo što sam naveo u prethodnim redcima, a posebice ova posljednja stavka koja nam kazuje da se ovdje radi o specijalnim, specifičnim te jedinstvenim kamenim piramidalnim građevinama i gomilama podignutim u svrsi kao vršna svetišta, odnosno kao prapovijesni hramovi, predstavlja i zasigurno će ubuduće još više predstavljati – nešto što se itekako uvažava, prihvaća, te opisuje i kao jedan od mogućih krucijalnih faktora u svrsi podizanja ovih prapovijesnih monumentalnih danja – od strane čak i naše domaće strukovno-akademske zajednice – predstavlja jedan noviji, iako je još uvijek prilično rekao bih zanemaren i nepoznat – znanstveni rad od ekipe arheologa iz susjedne Hrvatske, točnije Dalmacije – u kojem su opisali i detaljno obradili jedan vjerujem svima vama i zainteresiranim čitateljima za megalitske prapovijesne lokalitete – dobro poznati megalitski lokalitet u Dalmaciji – Purkin Kuk na otoku Hvaru.
https://www.academia.edu/.../PURKIN_KUK_PREHISTORIC...
U ovom jako zanimljivom i novijem znanstvenom radu kojega potpisuju B.Kirigin te N.Vujnović – razmatra se već samo po sebi jako upečatljiva i neporeciva relacija utrošenog fizičkog truda prapovijesnih ilirskih stanovnika koji su izgradili Purkin Kuk, koja se ogleda u masi i količini ugrađenog kamenog materijala, te s druge strane motivu i svrsi istih tih drevnih graditelja da bi samo ''tek tako'' utrošili i vješto ugradili preko 1000 kubika lokalnog vapnenačkog kamenja u jednu ''običnu'' gomilu. I posebno vrijedna razradba u ovom radu, koja je na određen način i potvrda ne samo vlastitih brojnih otkrića, opisa, hipoteza, teza i objašnjenja, već i potvrda ranijih i podosta zanemarenih teza, opisivanja čak i samih naslova radova te knjiga od poznatih domaćih autora don Ante Škoblja te Petra Oreča, koji su bili među prvima onima koji su jasno i nedvosmisleno svrhe, ciljeve i razloge podizanja određenih kolosalnijih kamenih zdanja, prapovijesnih gomila, kao i gradinskih konstrukcija ili lokaliteta, označili kao vidove prapovijesnih svetišta, kultnih mjesta, odnosno u skraćenom smislu očitovanom u samom naslovu čuvene knjige spomenutog don Ante Škoblja – ''obredne gomile''. S te strane pohvaljujem ove određene zaključke, odnosno napisane elemente unutar diskusije te zaključaka u radu od dvojca Kirigin-Vujnović, što predstavlja jednu opipljivu, vidljivu te neporecivu nadu da su brojni od nas, koji smo među jako rijetkima proučavateljima te opisivačima ovih prapovijesnih i drevnih monumentalnih kamenih spomenika (gomile, gradine, megaliti, stećci, zidani kompleksi) koji to jasno, nedvosmisleno i javno opisuju kroz kontekst karaktera i svrhe svetišta, obrednih i kultnih mjesta, odnosno prapovijesnih hramova, prepoznali o čemu se ovdje radi, te da ovaj prethodno zacrtani put, objašnjene i spoznate teze i teorije o prapovijesnoj sakralno-obrednoj ulozi i svrsi određenih prapovijesnih kamenih građevina od strane Petra Oreča i don Ante Škoblja, se nastavlja dalje, i na njemu se sve više i više, a posebice unutar javnog internetskog prostora, kao i društvenih mreža – pojavljuje sve veći broj mlađih slobodnoumnijih, od ranijih arheološko-povijesnih (političko-ideoloških) ograničenja, dogmi, pisanih utjeranih direktiva i kanona, neovisnih osoba, pri tome jako zainteresiranih i voljnih da spoznaju ovu našu kamenu baštinu od naših izvornih autohtonih ilirskih stanovnika, ali da je spoznaju i shvate na ispravan način, na način da su ti isti domaći stanovnici Iliri imali duboko štovanje i poštovanje ne samo prema svoj okolnoj i pripadnoj prirodi, prema kamenu, brdu, ptici, biljci, itd., već su imali izrazito i poštovanje, ali i znanje, naspram nebeskog horizonta, naspram nebeskih tijela, naspram suncu, izlasku sunca, ali i mjeseca, ali i ostalih bitnih i vidljivih planeta našeg sunčevog sustava, a pogotovo naspram zvijezda te bitnih zvjezdanih sazvježđa kao što su Plejade, Orion, Bik, Lav, itd., u čiju su čast u konačnici i podigli nebrojenu količinu monumentalnih kamenih zdanja, specijalnih vršnih gomila – protopiramida, kao i velikog dijela vršnih gradinskih bedema i megalita.
Jer, iako se pronađu oni koji će na ovo sve, pogotovo ovo u zadnjim redcima ovdje opisano, odmahnuti rukom, podsmijati se, pa čak i ismijati te popljuvati napisano ili rečeno, usuđujem se reći da bez obzira na to i na takve eventualne čitatelje – ovo nije nešto što je nebitno i bez smisla, već upravo suprotno – ovo ima itekako bitne i smislene odrednice za nas sve, pogotovo za nas koji živimo i dalje na ovim krškim područjima Dinarida i koji hodamo ili ćemo hodati, tj. u prijevodu – uspinjati se – pa barem na jedno, od nebrojenih, krško ili šumovito – brdo – uzvišenje koje se nalazi na ovom našem području. Zašto je to bitno ? Pa zato jer upravo iz svih prethodno objašnjenih relacija i odnosa, poglavito relacija koje se ogledaju u jednoj dubokoj međusobno poštujućoj simbiozi ili relaciji između domaćeg prapovijesnog stanovništva Ilira koji su i izgradili sve ove kamene monumentalne građevine – te same prirode, kamena, zemlje, biljki, životinja, ali i svemira, neba, kao i poštujućeg odnosa prema pokojnicima i zagrobnom životu (što se ogleda u samoj karakternosti i morfologiji ukopnih nebrojenih kamenih gomila), i mi danas možemo itekako puno toga i shvatiti i spoznati, ali i naučiti. Dakle, shvativši to sve, i ako smo razvili određenu senzibilnost prema tome, više neće nikada i nikome od nas biti isto, odnosno tek tako kao nešto samo banalno – dolazak i uspon na bilo kakvo, a posebice na od strane domaćih Ilira pregrađeno i modificirano – brdo – uzvišenje. Ono će postati čine duboko svjesnog uspona – da dolazimo na drevna sveta mjesta – da dolazimo i kročimo na mjesta, i kroz mjesta, gdje se duboko poštovao svaki djelić prirode i neba, svaka biljčica, i svaka travčica, i svaka životinja i životinjica, štovala se također domaća životinja, posebice stočno blago kao što su krave, bikovi, ovce, koze, - pa jeli to nešto dobro i pozitivno ? Evo to možemo, a i trebali bi smo svi sami sebi odgovoriti. U konačnici shvaćajući te spoznajući sve ove segmente i elemente prastare i drevne simbioze naših kamenih predaka naspram ovom kamenom okolišu, ali i šumovitom okolišu, planini i brijegu, pećini i jami, u konačnici nebu i svemiru, i mi sami postajemo obogaćeni za tu duboku svijest o međusobnoj povezanosti svega okolo nas sa nama samima, te samim time i svijest da što više sačuvamo toga.
Primjedbe
Objavi komentar