MONUMENTALNA SUHOZIDNA BAŠTINA HERCEGOVINE, ''ILIRSKI SAKSAYHUAMAN'' SE KRIJE ZAPADNO OD POSUŠJA U PITORESKNOM PREDJELU PODBILE

SPECIJALNA FOTO-CRTICA ;

ILIRSKI SAKSAYHUAMAN U PODBILI (Posušje) - fenomenalne i prastare kiklopske zidine u vali i udolini okruženoj serijama ilirskih gradina, obrednih i grobnih gomila, i pravih izgubljenih ilirskih akropola.

Nema nikakve sumnje, barem prema svim mojim višestrukim i detaljnim terenskim spoznajama, uvidima te razotkrivenim neporecivim stavkama, da su i ovi ultra moćni kiklopski zidovi koji su u formi iznimno vješto napravljenih protuerozivnih monumentalnih podzidova, barem svojim osnovnim te bazičnim ili donjim dijelovima, odnosno dijelovima koji vidljivo sadržavaju ove najveće i najgorostasnije poligonalne kamene, čak i višetonski teške, gromade ili blokove, izvornim starosnim podrijetlom izgradnje još od vremena ovdje izuzetno prisutnih autohtonih Ilira, tj. potječu zasigurno iz vremena prapovijesti, preko brončanog te željeznog doba. I naravno da je pri tome sasvim jasno i logično i zdravo razumski razumljivo, da su svi kasniji stanovnici ovog istog područja, koji su na određen način stekli u nasljedstvo, ili svoje ''vlasništvo'' (za 100, 500, 1000 godina, a možda i ranije, ono što je danas nečije vlasništvo, biti će bez sumnje na nekom drugom, možda potpuno drugačije rase i antropološkog izgleda, odnosno i taj netko drugi budući tamo vlasnik ovih svih ozidanih parcela ''ponositi'' će se ovim svojim zidinama, ali i dalje neće imati pojma o njihovoj izvornosti, ili će tek to naslućivati) - sve ove monumentalne zidine i podzidove kiklopskog karaktera - samo u gornjim dijelovima te po potrebi nadogradili, nadozidali, ponegdje čak i od bazičnih dijelova ponovno ozidali ili prepravili, modificirali, dozidali, odnosno na koncu rečeno - samo su savršeno iskoristili već zatečene, ustvari i naslijeđene, monumentalne suhozidane strukture, koje iz očitih razloga vidljive superiorne drevne izgradnje od ogromnih megalitskih i poligonalnih kamenih blokova na način da ti monumentalni zidovi mogu izdržati i velike potrese, i raznorazne vremenske i ostale utjecaje, nisu htjeli rušiti, već su ih zaoposjeli te za svoje potrebe iskoristili i iskorištavali, odnosno još uvijek ih jednim dijelom i koriste tamo gdje su ovakve drevne zidine najbliže današnjim naseljima te selima gdje još uvijek ima življa. Obilaskom čitavog ovog monumentalnog kiklopskog zida, kao i čitavog okolnog krajolika, pronašao sam brojne i neporecive dokaze vrlo jakog prisustva Ilira i njihove potpune graditeljske modifikacije čitavog ovog prostora, počevši od serija ovakvih zidina, ali i gomila, pa i gradina, kao i ostataka ili fragmenata karakteristične ilirske i gradinske prapovijesne keramike. Ono što trebam ovdje spomenuti i jako naglasiti jest to da brojni ovi suhozidovi sadržavaju zaista jako impresivne kamene blokove, koji su na određen način unikatni po svojim poligonalnim obradama stranica te izuzetno vještim međusobnim uklapanjem. To je rezultat uostalom i specifične te na određen način i egzotične geološke podloge ovog dijela zapadne Hercegovine gdje ovakvi monumentalni zidovi i podzidovi nisu građeni bili od klasičnih ili karakterističnih okršenih (mezozojsko-paleogenskih) vapnenaca, već je ovdje riječ o kombinaciji pješčenjaka, pjeskovitih te laporovitih dobro uslojenih vapnenaca, kao i konglomerata srednje-eocenske ili paleogenske starosti. Upravo je ovdje, kao i uostalom svugdje po Hercegovini, u slučajevima izvorne i drevne ilirske gradnje, gradine, ili suhozidnih struktura, presudan faktor u samom izgledu i karakteru megalitskog stila gradnje, i općenito faktor hoće li negdje uopće postojati megalitska suhozidna arhitektura - bila lokalna geologija, odnosno lokalna geološko petrološka građa te litološki strukturno-tektonski oblici samih stijena u podlozi. Iz tih razloga u bilo kakvom željenom pobližem proučavanju te istraživanju ne samo suhozidnih konstrukcija i struktura, već posebice megalita i megalitske drevne arhitekture - jednu od osnovnih te nužnih znanstvenih disciplina predstavlja geologija, odnosno dobro poznavanje (lokalnih) geoloških karakteristika proučavanog terena.

Dobra je stvar, što smo u posljednjim ovim periodima postali, i Bogu hvala na tome, sve svjesniji i svjesniji značaja ove naše drevne suhozidne i prije svega ovako i ovoliko monumentalne graditeljske baštine naših predaka, koja se sve više i više cijeni, i treba da se cijeni, ali i spoznaje na ispravan način, a to je da je to nasljedstvo ne ''od jučer'' ili od novijih vremena, već od naših prapovijesnih predaka, i od slavnih Ilira, koji su što je već dobro poznato načinili najranije umrežavanje i razdijeljivanje svojih, pretežito stočarskih, a ponegdje i poljoprivrednih, imanja i posjeda, putem izgradnje nebrojenih ovakvih suhozida, pri čemu su Iliri ti koji su prvi još od brončanog doba, te posebice nadalje sve do vremena rimske okupacije, ozidali sve imalo značajnije ( poradi stoke i ispaše, negdje i poradi sadnje poljoprivrednih kultura, a negdje i poradi podizanja bitnih bunara pitke vode ili ozidanih lokvi, a svako te vrlo često poradi terasiranja za dobivanje podloge za podizanje drevnih ilirskih nastambi, obora, i sličnih struktura) krške vrtače, krške dolove, ali i udoline, izdužene drage i klance koje su isto tako često podzidali s nevjerojatnim kiklopskim zidinama radi identičnih svojih životnih potreba koje su navedene u prethodnom dijelu unutar zagrada.

Pa evo stoga, ova jedna, ali nadam se vrijedna, fotografija ili foto-crtica, neka nam bude još jedan dodatni motiv i poticaj da što više i više sami na terenima kuda se krećemo - zapažamo, poslikavamo, razgledavamo, te ovako internetski ili medijski - promoviramo - ova monumentalna čuda suhozidne gradnje, kako bi se ovoj vrsti, nažalost još uvijek prilično zapostavljene i neiskorištene, kulturno povijesne i graditeljske baštine, još više i potpuno opravdano - podigla vrijednost, a što će u tom slučaju predstavljati jedan značajniji te čvršći temelj da uspijemo koliko toliko što više toga sačuvati poradi budućih pokoljenja, da se i oni mogu diviti i razgledavati ovo, poput nas danas.