ČUDESNO OTKRIĆE – ZEBELJ - ILIRSKI PORTAL PLEJADA - MEGALITSKI MONUMENTALNI ''DOLMEN'' – DREVNA ZVJEZDARNICA IZ BRONČANOG DOBA POKRAJ NEUMA – Amazing megalithic cyclopean observatory type of dolmen discovered near Neum in most southern Bosnia and Herzegovina

FOTO-EKSKLUZIVA – ZEBELJ - JEDINSTVENI ILIRSKI KIKLOPSKI PORTAL - ARHEOOPSERVATORIJ PLEJADA - Neum, neposredno zaleđe, brdo Zebelj (483 m.n.v.) ;

Ekskluzivni kratki promotivni video arheoastronomskog opservatorija Zebelj kod Neuma : 

https://www.youtube.com/watch?v=UfEXItSJScs

Otkriće i foto-ekskluzivno predstavljanje - ovog nevjerojatnog megalitskog monumentalnog spomenika ili spomeničke baštine drevnih Ilira, o čemu se tek mogu pisati radovi, prezentacije, knjige i slično. U moru svih relativno posljednjih otkrića te razotkrivanja, koja su mi se, ponajviše sasvim slučajno, ali prije toga ipak u određenoj mjeri kao rezultat dobrih te minucioznih pročešljavanja raznoraznih detaljnih te kvalitetnih visokorezolucijskih aero-satelitskih te ortofoto snimaka (popularno prozvanih kao ''Hercegovački LiDAR''), ali i ponajprije kao rezultat višestrukih izrazito detaljnih te fizički mukotrpnih terenskih in-situ obilazaka svakog djelića ovog prostora (neposrednog zaleđa Neuma), dogodila u posljednjem vremenskom periodu (posljednjih pet do deset godina), promatrajući samo ovaj prekrasan i čaroban, i prije svega toliko misteriozan te još uvijek neotkriveni, predio ove naše zemlje, odnosno predio zaleđa Neuma, i to njegovog primorskog segmenta ( onoga bližeg Jadranskom moru gdje vlada izrazita mediteranska klima, gdje raste upečatljiva eumediteranska vazdazelena (pra)šuma, te gdje se nalazi također jako upečatljivi geološko-geomorfološki oblik reljefa - tzv. stožasti krš u kombinaciji s kršem glavica ili humčastim kršem ), ovdje sam se odlučio na ovaj jedan foto-ekskluzivan, i prije svega najavan, način - predstaviti svima zainteresiranim u ovu drevnu monumentalnu baštinu naših prapovijesnih predaka, pogled na jedno fenomenalno otkriće koje mi se dogodilo prije više godina, no kojega sam tek u punom svom svjetlu te smislu, razotkrio te potvrdio (kroz izravne i detaljne višestruke terenske in-situ obilaske same ove lokacije te čitave šire okolice), prije par godina.

Megalitski opservatorij - portal - Zebelj (Neum) - megalithic observatory

Pa evo ovdje u relativno opsežnijoj fotogaleriji iza ovog deskriptivnog teksta imati ćete prigodu baciti pogled na ovo monumentalno čudo, čudo i gradnje ljudskih ruku te čudo savršene kombiniranosti ili ukomponiranosti sa prirodnim geološkim oblicima vapnenačkih stijena jurske starosti na ovom upečatljivom stožastom brijegu neposrednog zaleđa Neuma. Ustvari, ovdje se krije sustav nekoliko, relativno omanjih, no itekako prostorno i kulturološko-kronološki međusobno uvezanih te povezanih, ustvari nedjeljivih, prapovijesnih ilirskih gradinskih kompleksa tj. gradina, među kojima se krije i nekoliko prostornih područja sa moćnim megalitskim ili kiklopskim zidinama. Također pri tome izrazito moram naglasiti jednu jako bitnu činjenicu, a to je činjenica da i ovaj drevni obredni centar na Zebelju tj. megalitski i kiklopski monumentalni portal – dolmen, odnosno arheoopservatorij, kao i nekolicina također moćnih megalitskih relativno omanjih ( no s druge strane itekako atraktivnih zbog svog sadržaja megalitskih zidina i samostalnih ogromnih megalitskih blokova, ljudskom rukom pomno pomjerenih te postavljenih na pomno odabrane prostorne pozicije u reljefu) ilirskih gradina, koje većinom datiraju iz perioda eneolitika te ranog brončanog doba (period Posuške te Cetinsko-Jadranske ili Ljubljansko-Jadranske kulture) starosti oko čak 4000 i više godina, pripadaju u sveukupnom pogledu gledajući – u potpuno nepoznate i neevidentirane, kao i nikad nigdje većim tekstom, pa i slovom opisa, opisane, a kamoli igdje u medijskim kanalima kroz fotografije, promovirane te prezentirane prapovijesne ilirske gradine, koje u određenom broju slučajeva ( kao što je mikro-prostor sa kolosalnom vršnom megalitski podzidanom obrednom gomilom neposredno sjeverozapadnije od Zebelja) pripadaju i samostalnim, no ujedno i dimenzijski upečatljivim, tj. jako velikim te ogromnim kamenim tumulusima ili gomilama. U pripadnoj fotogaleriji koja slijedi ispod ovog opisnog teksta, unutar malobrojnih, no koloristikom jasno razlučljivih, satelitskih fotografija, imati ćete prigodu i vidjeti pojedine od tih totalno nepoznatih gradinskih prapovijesnih kompleksa koji uključuju i nepoznate ilirske gradine sa megalitskim bedemima, kao i kolosalnije te jako velike obredne zidane gomile na ovom području u neposrednoj okolici Zebelja, koji pak s druge strane kao također ilirsko gradinsko uzvišenje, ali i kao geološko-geomorfološka upečatljivost, izrazito dominira čitavim ovim promatranim prostorom istočno te jugoistočno od prostora Neumskog Gradca te Gradačkog polja, sa svojim dominantnim stožasto-piramidalnim stjenovitim oblikom te vizurom poput kakve gorostasne stjenovite piramide, sačinjene od sjajnih ( na suncu pogotovo ) bijelih jurskih vapnenaca. U kontekstu samog upečatljivog brijega Zebelj, koji doista vizualno te geomorfološki gledajući baš ono u izrazitom smislu dominira čitavim područjem s istočne strane pitoresknog mediteranskog Gradačkog polja, tj. istočnog predjela sela Gradac, vrijedi istaknuti činjenicu gdje se detaljnim vlastitim obilascima, a posebice onima sa sjevernih te sjeveroistočnih strana, razotkrilo to da je uistinu ovdje riječ o neporecivom obrednom ilirskog uzvišenju, jednoj izrazito važnoj te bitnoj prapovijesnoj svetoj, kultnoj, ili pak ritualnoj, gori, jednom kamenom, svojom piramidalnom morfologijom dominantnom, vrhuncu, koji je prije svega, te sudeći po svim razotkrivenim terenskim pronalascima nepokretnih monumentalnih ostataka (specijalno ljudskim rukama razmještenih megalitskih blokova), bio u funkciji jednog jako bitnog megalitskog arheo-opservatorija. Naime, hodajući i penjući se, ili bolje rečeno, planinareći, uzduž okršenih sjevernih te istočnih strana ovog upečatljivog uzvišenja, prvotno sam, i gotovo u potpunosti neočekivano, naišao na jednu ljudskim rukama totalno modificiranu prirodno-antropogenu ili geoarheološku, terasu, koja je vidljivo bila kao određena vrsta opservacijske platforme, pa potom i na drugu, ali i zatim na još treću, četvrtu, petu, itd., što je kulminiralo dolaskom, tj. pravim planinarskim usponom na samu vršnu zonu gdje sam razotkrio jednu pravu vršnu karakterističnim ilirskim suhozidnim simboličkim te niskim, no masivnim i širokim, obzidima (danas gotovo većinom razrušenima uslijed zuba vremena i antropogenih rušenja do morfologije osipine ili kamenog nasipa), okruženu platformu, koja se ponajviše doima kao jedan vršni ritualni tumulus, odnosno jedno kameno vršno ilirsko svetište. Ono, to ustvari i jest, budući da sam temeljitijim obilaskom te fotografiranjem, svakog dijela ove vršne zone brijega Zebelj, ustanovio to, odnosno razotkrio da osim vrlo evidentne i neporecive prapovijesne, karakteristične gradinske ilirske keramike brončanog doba, ovdje postoji čitav niz izpomjeranih, u određene kružne formacije vrlo slično čuvenom istarskom prapovijesnom kružnom megalitskom svetištu Mali Sveti Anđeo ( Mali Sveti Anđeo - wikipedia ) – poredana i poslagana mahom višetonske, a ponegdje i pravilno čak u pravokutne forme isklesane, ogromne gromade lokalnog gornjojurskog vapnenačkog stijenja ( na čijim površinama se mogu zamijetiti također izuzetno vrijedni i atraktivni okamenjeni ili fosilizirani tragovi dinosaura), a ponegdje su kao samostalni no vidljivo specijalni ili kakvi kultni oblici, ljudskim rukama na određena mjesta na istočnim horizontima te dijelovima takvih platformi i terasa, postavljeni također golemi i često višetonski kameni blokovi. Među svime ovime zatečenim, te razotkrivenim, posebice vrijedne, ali i vrlo indikativne, upravo u smislu i smjeru pokazivanja da se radi o jednog gorostasnom opservatorijskom drevnom centru ili uzvišenju, pronalaske na ovim istočnim te sjeveroistočnim stranama u podnožju vrha Zebelja, sačinjavaju pronađene forme očitih kamenih svojevrsnih ''instalacija'' za sjedenje, tj. formi tronova, među kojima su pronađene toliko očite forme tronova koje se doimaju u potpunosti poput kakvih kamenih ''fotelja''. Sve ove kamene fotelje, sjedalice te tronovi, pronađeni su isključivo na onim terasama i platformama sa istočnih strana u podnožju vrha Zebelja, te u očitim planirano namještenim prostornim pozicijama tih tronova na način da svojim otvorenim dijelom jasno gledaju prema širokom pojasu istočnih smjerova i siluete istočnih uzvišenja. Ovaj očiti i neporecivi način izvedbe svih ovih pronađenih te razotkrivenih ''kamenih tronova'', ali i kamenih pravih malih simbolički kazano ''Neumskih Stonehenge-a'', odnosno vidljivih kamenih krugova, kao i postavljenih specijalnih ogromnih višetonskih kamena ''samaca'', ili svojevrsnih kamenih altara, jasno nam pokazuje i dokazuje jedan ogroman značaj upravo čitavog ovog istočnog predjela brijega Zebelj, zajedno sa njegovom vršnom zonom, u smislu drevnih opserviranja nebeskog svoda, kao i za raznorazne prateće prapovijesne bitne rituale i obrede.  

No, u moru svega toga indikativnoga i monumentalnoga, ono što je zaista od najveće i vizualne, ali i po svemu sudeći – svrsishodno namjenske ili funkcijske, osobitosti, na čitavom ovom brijegu te bližoj prostornoj okolici ili okruženju, jest ovaj nevjerojatan monument, koji mi je u prvi mah kada sam ga po prvi put ugledao s nešto veće prostorne distance te udaljenosti, djelovao totalno kao prirodna geološka pojavnost, tj. prirodno-geološka reljefna forma lučnog kamenog prolaza ili mosta, tj. nešto slično svima vama te opće poznatog pa i čuvenog oblika reljefa na veličanstvenoj planini Čvrsnici – poznatih Hajdučkih vrata. Ipak, to se sve promijenilo stubom kada sam se skroz približio ovoj upečatljivoj vizualno-morfološkoj pojavnosti, netom nakon što sam u prethodnim trenutcima snimajući i vizualno pročešljavajući neposredno smještene gradinske suhozidne konstrukcije, sasvim slučajno pronašao i tipične ilirske gradinske prapovijesne keramičke fragmente zemljanih tj.glinenih posuda (iz brončanog, moguće i još starijeg, eneolitičkog, razdoblja), nakon čega sam u konačnici jednostavno razjapio svoja usta i ostao gotovo zamrznut jasno vidljivom scenom te prizorom koji mi je kristalno jasno pokazivao kako su točno na ovom prije svega geološki jako pogodnom mikro-položaju – očito i nedvojbeno ovdašnji autohtoni prapovijesni stanovnici svojim ljudskim rukama sami prethodno bili vješto odvalili, odcijepili te još pažljivije i vještije, na prethodno pripremljeni bočni vertikalni stupasti izdanak vapnenca, polegli bili ovaj glavni pokrovni gorostasni kameni blok težak najmanje nekoliko, pa možda i više od desetak, tona.

Zaista jedan ultra fascinantan prizor, koji nikoga ne bi ostavio ravnodušnim ukoliko bi taj gledatelj ili posjetitelj znao o čemu se ovdje ustvari radi. I da priči i ovom monumentalnom čudu lokalnog prapovijesnog stanovništva nije samo tu ''kraj'', govori nam jasno i posve vidljivi i očuvani jedan manji segment unutarnjeg fino ozidanog ili podignutog također očito prapovijesnog suhozida, koji u konačnici zatvara, tj. stvar jednu formu pravog prolaza, pravog jednog ''prozora'' i to u doslovnom smislu, prozora ili otvora koji je usmjeren ni manje ni više već prema sjeveroistoku. Čak pomnije gledajući, upravo preko prizora tog unutarnjeg suhozida, preko portala i prozora, naspram svih vidljivih istočnih te sjeveroistočnih brdskih piramidalno-stožastih silueta vrhova uzvišenja, postaje očita čak i činjenica da je podudaran vršni ocrt ili obris gornjeg vršnog kamenog bloka ili komada koji je postavljen na sami vršni dio rečenog unutarnjeg suhozida, sa nizom gotovo istovjetno oblikovanih piramidalnih vrhova uzvišenja u istom pravcu gledajući u sjeveroistočnim te istočnim smjerovima, u pravcu današnjeg mjesta Hutovo i Popova polja. Zaista jedan čudesan i fascinantan dodatni prizor i uvid koji mnogo toga kazuje i pokazuje, ali i dokazuje.

I sad se tu, temeljem svega toga raspoznatoga, tek otvara još zanimljivije i misterioznije poglavlje – očito jakog arheoastronomskog značenja i podloge sačinjene od te drevne astronomske svrhe i značaja ovog monumenta, koji ne igra ulogu i tu bitnu svrhu kod astronomskih opservacijama samo zbog svog monumentalnog arhitekturnog sklopa, već tu je itekako bitan taj geostrateški tj. mikro-lokalni te geološki položaj na točno i očito pomno odabranom baš ovakvom obliku (stožastog) kamenog brijega, i to baš točno na njegovom kutku vršne zone, koji je savršeno okrenut ka istočnim smjerovima, tj. smjerovima svih bitnijih opservacija nebeskog svoda za drevnog te prapovijesnog čovjeka tj. za Ilire, ili u prevedenom smislu – za opservacije izlazaka sunca (na bitne određene datume – zimski, ljetni solsticij, proljetna i jesenja ravnodnevnica, 23.4., 13.6.,itd.), zatim izlazaka i kretanja mjeseca, pa onda zatim vrlo bitnih i jasno vidljivih upečatljivih planeta Venere, Marsa, Jupitera, Merkura, Saturna, itd, pa onda isto tako i kretanja vrlo bitnih i za njih tada jako značajnih sazviježđa Lava, Oriona, Ribe, Bika, posebice Plejada, itd.

I upravo ovaj posljednji naziv ili termin za sazviježđa – Plejade, su, barem prema svim mojim uvidima, kako onim izravnim terenskim, tako i kasnijim paralelno-analogijskim te komparacijskim teoretsko-literarnim spoznajama te analiziranjima, ono što predstavlja vrlo vjerojatno osnovni, najbitniji te krucijalni pojam glede čitavog ovog upečatljivog prapovijesnog ilirskog monumenta. I njega sam zbog toga prigodno prozvao – ilirska zvjezdana vrata – odnosno Illyrian stargate Zebelj. Naime, promatrajući točno očiti i jasno vidljivi smjer koji se pruža, gledajući izravno izbliza te in-situ kad se nađete oči u oči ne samo ispred, već izravno i unutar, ovog monumenta, bez ikakvih sumnji usmjerava glavninu pogleda i vidljivi pravac u smjeru sjeveroistoka baš ondje iznad vršnog trokutastog kamena unutarnjeg suhozida pravcem preko vidljivih silueta također upečatljivih drugih sjeveroistočnih stožastih krških uzvišenja u pozadini ( na kojima se također kriju bitne ilirske i megalitske gradine), a to jest jednako – u smjeru – gdje se u zimskim mjesecima vrlo brzo nakon zalaska sunca – pojavljuje izrazito interesantno i toliko očito prapovijesno bitno (sjetimo se samo Egipta, pa onda Gobekli Tepea, svih onih prapovijesnih nalazišta i lokaliteta na kojima je bitno bilo upravo sazvježđe Oriona koje je u svom nebesko-zvjezdanom korpusu u izravnoj vidljivoj relaciji s toliko impozantnim i vrijednim sazviježđe Plejada koje pripadaju sazvježđu Bika, kao što je bio i nama najbliskiji također čuveni prapovijesni lokalitet i nalazište u Vučedolu u sjeveroistočnoj Hrvatskoj, pa onda tek možemo se samo prisjetiti isto tako čuvenog materijalnog pronalaska odnosno prapovijesnog metalnog artefakta tzv. Nebeski disk iz Nebre – Nebra sky disk – linkovi: Vuc-kal ; Gob-Tep-pleiades ; Gob-i-Karah-tepe-kalendar ; Pleiades-story ; Pleiades-history ; Nebra-sky-disk-Pleiades . . ) sazviježđe Plejada. O ovom toliko poznatom, i to prije svega poznatom u tom kontekstu prapovijesti i prapovijesnih arheoastronomskih ritualnih značenja, sazvježđu Plejada, suvišno je ovdje davati neke preciznije informacije i opise budući da već brzinskim i prostim ukucavanjem naziva Plejade prapovijest, ili pak samo Plejade, kako na našim jezicima tako i na engleskom jeziku (Pleiades, prehistory), na čuvenoj google tražilici, dobivamo na tisuće izrazito detaljnih opisa, članaka, fotografija, izvještaja, pa onda raznoraznih otkrića, te raznih drugih informacija iz kojih vidimo neporecivu činjenicu prapovijesnog odnosno drevnog značenja ovog poznatog sazvježđa, odnosno skupine zvijezda iz sazvježđa Bika. I za sami kraj ove deskripcije, i ovog ekskluzivnog kako tekstualno-opisnog tako i foto-promotivnog, članka o drevnom arheoastronomskom te prapovijesnom obrednom, kao i megalitskom, lokalitetu na brdu Zebelj istočno od Neuma, treba vrlo jako naglasiti činjenicu da je ovaj lokalitet, bez obzira na svoju morfološku te geoarheološku jedinstvenost, samo jedan u nizu jako sličnih, u novije vrijeme razotkrivenih, te još uvijek i zasada široj te zainteresiranoj i medijskoj javnosti – potpuno nepoznatih te neopisanih, ovakvih megalitskih prapovijesnih ilirskih lokaliteta sa ovog područja jugoistoka Hercegovine, ponajprije gledajući prostor zaleđa Neuma, ali i prostor uokolo planine Žabe te Popova polja, gdje se kriju slični ovakvi, ali čak i još monumentalniji te sa količinama kiklopskih, megalitskih, zidina znatno bogatiji, prapovijesno-ilirski lokaliteti arheoastronomskog drevnog obrednog karaktera.

FOTOGALERIJA - ZVJEZDANA VRATA - MEGALITSKI PORTAL PLEJADA - ZEBELJ : 

Pogledi na satelitske snimke pojedinih novije razotkrivenih te do sada nepoznatih i neopisanih ilirskih megalitskih gradinskih kompleksa, koji uključuju i sustave većih ili manjih ilirskih gomila, od kojih su pojedine i obrednog karaktera - slike dolje:

Pogled na moćno i upečatljivo uzvišenje Zebelj u zaleđu Neuma - slika gore. 

Jedna od brojnih pravih ilirskih megalitskih, te do sada gotovo potpuno nepoznatih te neopisanih, gradina, gledano sa padina Zebelja - slika gore ( na slici ispod neposrednog vršnog platoa se jasno vide moćne kiklopske zidine).

Planinarenje i pronađene monumentalne obredne konstrukcije, platforme i terase na brijegu Zebelj - slike dolje: 

Jedan od zamijećenih po svemu sudeći pravih kamenih ''tronova'', gotovo u obliku kamenih fotelja na istočnoj padinskoj strani Zebelja - slika gore. 

Posvuda po istočnoj i očito ljudskom rukom modificiranoj padinskoj i terasastoj strani brijega Zebelj možete naići na brojne ovakve, gotovo poput pravih kamenih stećaka, očito ljudskom rukom ne samo iz živca ekstrahirane te na planirane pozicije postavljene, već i čak u pojedinim slučajevima i pravokutno obrađene, ogromne kamene blokove. 

Pronađeni okamenjeni ili fosilizirani primjerak - ili kakvog izumrlog morskog puža, a vrlo moguće i amonita ( slika gore).

Padinom preko upečatljivih bjelkastih te bjelkastosivih gornjojurskih vapnenaca, u kojima mjestimično se mogu pronaći fosilizirani ostaci puževa, amonita, ali i upečatljivih tragova dinosaura - slike u nastavku:

Po svemu sudeći fosilizirani ili okamenjeni trag teropodnog (mesojednog) dinosaura - vrlo vrlo sličan onima pronađenima u mezozojskim sedimentima i vapnencima Istre ( Tragovi-dinosaura-Istra ) - slika gore.