SENZACIONALNO OTKRIĆE - u planinama iznad Širokog Brijega otkrivena MEGALITSKA KUĆA DIVOVA - IZ BRONČANOG DOBA - s ostacima BRONČANODOBNE KERAMIKE!

FOTO-NAJAVA ČUDESNOG OTKRIĆA U PLANINAMA IZNAD ŠIROKOG BRIJEGA -ILIRSKA KIKLOPSKA KUĆA IZNAD 1000 m.n.v. - VRIJEDNA SUHOZIDNA BAŠTINA I POTVRDA PRETPOSTAVKI ZA DREVNO - PRAPOVIJESNO PODRIJETLO BROJNIH RANIJE PRONAĐENIH KAMENIH PRAVOKUTNIH OBJEKATA NA PROSTORIMA OD ISTRE, DALMACIJE, HERCEGOVINE DO JUGA CRNE GORE;

Poštovani i cijenjeni pratitelji, nisam mogao odoljeti da Vam svima evo, bar kroz ovih par fotki (budući da ih je puno, jako puno spremno za veliku novu priču oko ovog svega i plus plus plus . . ), pokažem jedno nedavno, pa moram reći - senzacionalno - otkriće, koje mi se gotovo apsolutno neočekivano dogodilo tijekom obilaska jednog kompleksa drevnih zidanih bunara i lokvi. Naime, na nevjerojatnom prostornom i reljefnom položaju na cca 1060 metara nadmorske visine, neposredno uz spomenute isto tako čudesne i impresivne drevne bunare i ozidane lokve žive vode, zamijetio sam prvo postojanje jedne prave male prapovijesne ilirske gradine sačinjene od niza zarušenih podzidova i uređenih terasa, te malih planinskih livada unutar areala omeđenog krškim grebenom sa sjevera te prirodnim livadnim terasama s juga. Sve je to danas više manje zaraslo u gotovo pravu planinsku prašumu bukve i ostalog planinskog drveća što time više daje dozu adrenalizma i avanturističkog uzbuđenja kad se krećete kroz ove izgubljene planinske areale krcate drevnim ostacima, ali i geološkim atrakcijama, kao npr. nalazištima nevjerojatnih fosila gigantskih puževa, školjki, koralja, morskih ježinaca, itd. No, da se vratim najbitnijem. Idem tako i kročim arealom te omanje no impresivne gradine, gdje sam prvotno zamijetio i par pravih megalitskih dolmena kao i menhira, kad mi se najedanput u vidnom polju unutar jedne male poprečne drage u sklopu iste gradine, ukazuju moćni i relativno visoki oronuli suhozidi u potpunosti stopljeni i srasli s bokovima kamenog brda, tj. planine. I dođem gore do tih zidova i ispred mene se ukazuje jedna masivna, nevjerojatna kiklopska megalitska kuća, gotovo jedna prava poluzemunica, sa dvije do tri strane u cijelosti ukopana u padinu i zemlju, no s druge dvije strane koje strše iznad zemlje očituje se nevjerojatan kiklopski vanjski suhozid kuće. Čitava kuća ima izduženo pravokutan tlocrt, sa zarušenim ulaznim dijelom tj. vratima, na samom kraju duže stranice (već znači nešto tj. arhitekturni obris kakav sam točno pronašao bio na masi isto tako nepobitno određenih ilirsko-antičkih kuća), pri čemu su se djelomično unutarnji dijelovi ukopanog zida s jedne strane obrušili i srušili unutar kuće. I prvo u biti što sam zamijetio, a što je ono preočito u tom vizualno-arhitekturnom smislu, jest ta apsolutno identičan stil suhozidne gradnje kao na masi ilirskih gradina iz bronce koje imaju očuvanije vanjske linije bedema. Znači riječ je o posve grubim, tek minimalno obrađenim, srednjim do vrlo velikim, kamenim blokovima, koji su najbolje uklapani i obrađivani s unutarnje strane zidova kuće, gdje su prisutni u donjim redovima pojedini nevjerojatni kolosalni i poligonalno grubo klesani blokovi, međusobno spojeni na identičan način kao u gradinskim bedemima, znači bez uopće ikakva veziva, maltera, te s brojnim manjim kamenim komadima umetnutima u pore između većih blokova. I sve mi je to u tim trenutcima dok sam to zamijetio i promatrao davalo očiti dojam pradrevnosti kuće, a opet sam s druge strane u sebi govorio - 'ma ovo bi bilo čudo i ako bi bilo recimo iz ranog srednjeg vijeka, ili pak antike', s obzirom kakva je suhozidna monumentalnost prisutna, no stalno mi je situacija 'mirisala' na nešto posve drevno. I nisam htio previše maštati već sam samo namjeravao što brže poslikati dijelove te kuće i okrenuti nazad jer me čekalo još dosta toga za snimiti i obići. I tad je uslijedilo nešto što nisam uopće naslućivao niti očekivao. Naime, u trenutcima dok sam se naslonio na rub unutarnjeg djelomično urušenog zidanog bedema kuće, kako bi se malo odmorio, počeo sam u statičkom položaju detaljnije očima razgledati sami suhozidni bedem kuće, i najedanput ugledavam prizor od kojeg sam pomislio da mi se pričinja. No, malo boljim ponovnim pogledom, i pokretom ruke prema tome što mi se ukazalo – uviđam – pa gledam u komad BRONČANODOBNE ili PRAPOVIJESNE KERAMIKE, koji stoji još uvijek doslovno na mjestu gdje bio i ostavljen kao dio posude – na zidu unutar kuće! Nevjerojatno. Približivši navedeni komad keramike, jasno sam zapazio da se radi o doslovno identičnoj keramici grube fakture i izvedbe s nešto malo lomljenog svjetlijeg tucanog vapnenca, osrednje pečenoj, kakvu sam upravo pronašao bio i snimio na masi ilirskih gradina i gradinskih areala poznate Posuške kulture. Znači govorimo o periodu BRONČANOG DOBA. Po svemu sudeći ova zemljana posuda pripada srednjoj bronci i ustvari dijelu prapovijesti kad je, možemo slobodno reći, autohtona zajednica naših Ilira prosperirala u najvećem obujmu, a u isto vrijeme dok je egzistiralo jedno miroljubivo razdoblje bez ikakvih većih ratova ili provala nekih stranih etničkih utjecaja. Upravo o moćnosti te srednje bronce, osim mene, mogli ste pročitati puno puta unutar izvrsnih radova cjenjenog kolege istraživača iz Imotskog Mate Puljka. I da to nije tek puka priča, već da stvarno i uistinu ovaj period prapovijesti – tj. period srednje bronce, krije ogroman broj monumentalnih graditeljskih kamenih čuda, koje tek trebamo početi na terenu rekogniscirati i kao takve određivati, pokazuje nam definitivno primjer ove čudesne megalitske kuće (divova?), koja se krije visoko u planinskom kraju gdje nikome od, ne samo domaćih povjesničara i struke, već i samostalnih neovisnih istraživača, ne bi baš tako lako palo na pamet da traži neke zanimljive monumentalne objekte iz prapovijesno-ilirskog perioda. Osim toga, ova brončanodobna ilirska kiklopska kuća samo nam još dodatno potvrđuje opravdanost pretpostavki da su brojne ovake slične grube suhozidne megalitsko-kiklopske kuće ravnog vrha masivnih i širokih zidova, te formi poluokopanih kuća – poluzemunica izduženo-pravokutnog tlocrta, a koje su ujedno u neposrednim blizinama ili arealima određenih prapovijesnih gradina ili gomila, ništa drugo već ostaci kamenih prapovijesnih kuća autohtonih Ilira, građenih u vremenu od ranog brončanog, preko čitavog željeznog te sve do kasno-antičkog perioda. Naravno da je i logično, i posve razumljivo to, da je mahom znatan dio ovih izvornih ilirskih kiklopskih kuća, u kasnijim periodima kontinuirano korišten, pri čemu je dio njih i dograđen, redizajniran, izmijenjen, itd., no ono što je izvorno, je ujedno i najbitnije u cijeloj ovoj priči, a to izvorno je ni više ni manje već prapovijesno, odnosno - ilirsko. Ovo što sam iznio ovdje predstavlja i više nego je namijenjeno za jedan najavni vid teksta, pa stoga ne želim još ni u kojem smislu pobliže odavati točnu zemljopisnu poziciju ovog otkrića, već mogu sad samo reći da je riječ o planinskom predjelu iznad Širokog Brijega u zapadnoj Hercegovini, ali ne o mjestu s puno bunara za što neki vjerojatno misle da se radi, jer sam to već još 2016 prezentirao na ovoj fb stranici. Pa evo, svima onima što tragaju, ili su možda već naišli, na primjerke ovakvih sličnih drevnih suhozidnih zdanja, uzduž čitavih Dinarida, od Istre, preko Velebita, Dalmacije, čitave Hercegovine, dijelova Bosne, pa sve do juga Crne Gore, ovo otkriće može i treba predstavljati važan input i model mogućeg starosno-etnološkog određivanja istih objekata, a to je naravno – prapovijesni period, period čuvenih Ilira, naših ponosnih predaka i prvih zemljoposjednika čitavog ovog područja. Veliki pozdrav. (ovaj tekst je izvorno objavljen na fb.stranici megalita-Hercegovine)

Izgubljena megalitska (kiklopska) kuća Ilira (divova) - poligonalni megalitski zid