IMPRESIVNA KIKLOPSKA ILIRSKA GRADINA - MEGALITSKO SVETIŠTE - NA BRDU PASJEKA (NEUM)
EKSKLUZIVNI PRIKAZ: MOĆNA KIKLOPSKA ILIRSKA - OBREDNA GRADINA NA PASJECI;
Štovani pratitelji i ljubitelji ilirskih megalita, evo iako sam ovo snimao prije više od 3 godine tijekom vrućeg ljetnog mjeseca, ovaj uradak ili post predstavlja svojevrsnu foto i opisnu ekskluzivu vezano za ovu impresivnu megalitsku ilirsku gradinu, koja dosada nigdje nije detaljnije prezentirana te koja kao što ćete vidjeti dolje ispod na slikama, ima jako impozantni i relativno očuvaniji kiklopski (megalitski) bedem koji datira u period ranog brončanog doba (Posuška kultura). U ovoj čudesnoj avanturi i istraživačko-rekreativnoj planinarsko-škraping ekspediciji u kojoj mi je pomogao prijatelj M.Zelenika iskusni planinar i zaljubljenik u drevne ilirske ostatke, razotkrili smo dotada jednu potpuno nepoznatu megalitsku pretpovijesnu gradinu koja se krije na jednom, relativno omanjem, no morfološki jako dominantnom i istaknutom krškom uzvišenju sa južne, jugozapadne strane Gradačkog polja. Ovo istaknuto, i pomalo piramidoliko, uzvišenje dio je vrlo dugog ulančanog brdskog sustava ili brijega koji se naziva Pasjeka te koji se proteže uzduž gotovo jedne trećine dužine rubnog dijela Gradačkog polja s njegove južne, odnosno donje, strane. Do same gradine, tj.do vrha jedne upadljive prave pravcate akropole, prilično je teško fizički doći, budući da do na sami vrh ne postoji danas nikakva prohodnija staza niti stazica. Tako da je nastojanje da se dospije direktno do ranije na zumiranim fotkama detektiranog kiklopskog zida na samom vrhu ove gradine, rezultiralo priličnim fizičkim naporom uz jako probijanje kroz vazdazeleni, na mjestima gotovo neprobojni mediteranski vazdazeleni gustiš i bodljikavu vegetaciju, kao i premošćivanje izrazito nepogodnog kao žilet naoštrenog krškog vapnenačkog stijenja prepunog dubokim pukotinama, jamama, špiljama, ponikvama i sličnim reljefnim krškim oblicima. No, na svu sreću, uloženi veliki fizički trude kolege i mene, isplatio se, jer smo po dolasku na vršni dio, a pogotovo po dolasku na njegov sjeverni dio, razotkrili jedan čudesno impresivan kiklopski zid koji odiše drevnošću i arhajom. Premjeravanjem i obilaskom čitavog ovog rekao bih ultimativnog megalitskog bedema, uvidjeli smo da je on sa sjevernih strana vršnog dijela akropole očuvan u dužini otprilike između 60 i 80 metara te širini oko 2 metra, ponegdje i više, pri čemu na krajnjim dijelovima po dužini isklinjava ili se stapa s prirodnim gotovo vertikalnim vapnenačkim živcom. Najimpresivniju činjenicu i na određen način vizualnu atrakciju predstavlja to da smo ustvrdili da je sami zid načinjen tj.izgrađen u periodu rane bronce a to je cca prije 4000 godina, a da u isto vrijeme do dana današnjeg još uvijek ima u većem dijelu svoje dužine vrlo dobro očuvanu izvornu arhitekturu. Naime, po čitavom megalitskom bedemu te po čitavom vrhu akropole ove gradine mogu se pronaći brojni ostaci grublje pretpovijesne tipične ranobrončanodobne keramike iz tzv.Posuške kulture, no međutim uz koju se isto tako može pronaći masa znatno mlađih antičkih keramičkih ostataka debelog krovnog crijepa i tegula. Uvidom u ove masovno po bedemu prisutne ostatke antičkog crijepovlja i tegula, te naknadnom per-analogiam analizom, ustanovio sam da se radi velikim dijelom o rimskom crijepovlju ali sa udijelom i nešto starijeg helenističkog crijepovlja koji zaslužuje svakako daljnje pomnije proučavanje. No ono što je ne samo najbitnije već ono što je posve očito, već brzinskim ili letimičnim pogledom na kristalno jasno vidljivi arhitekturalni stil ovih kiklopskih zidina (jako sličan mikenskim kiklopskim zidovima), jest to da su ovi monumentalni zidovi napravljeni puno prije rima, pa i prije helenizma, a tj.u periodu brončanog doba. Kako, osim rečene očite arhitekture, možemo to zaključiti ? Odgovor na ovo pitanje, i ustvari nepobitan dokaz tome, jesu na deseci okolnih neposrednih brdskih uzvišenja na kojima sam tijekom detaljnih terenskih obilazaka razotkrio doslovno identične megalitske komplekse s poput ovih ovdje, posve identičnim kiklopskim zidovima, no na kojima nema traga nikakvim post-brončanodobnim (keramičkim) ostacima, a s druge strane svi ti zidovi doslovno vrve ostacima grube ranobrončanodobne keramike među kojima sam pronašao i nekolicinu jako lijepo ukrašenih komada keramičkih posuda sa stilskim odlikama ukrasa i aplikacija tipičnim za poznatu dobro definiranu Posušku kulturu ranog brončanog doba. Među takvim rjeđim, a vrlo vrijednim te jako indikativnim, ukrašenim komadima drevnog keramičkog posuđa koje sam razotkrio i poslikao na ovim monumentalnim kompleksima mogu se posebice izdvojiti oni komadi s karakterističnim ukrasom u vidu apliciranih tzv.plastičnih traka s dodatnim utisnućima i grebenima formiranim uz pomoć utiskivanja ljudskim prstima. U tom pogledu ovo su pa možemo slobodno reći - prvi i najstariji otisci prstiju stanovnika ovog kraja, a koji su znači načinjeni još u vrijeme rane bronce prije otprilike 4000 godina, a možda čak i još ranije. Ovakvi komadi s ovakvim ukrasima u okviru rečene Posuške kulture pripadali bi tzv.Nečajno fazi, a ona ujedno odgovara starijoj fazi Posuške kulture, što je samo po sebi jedna jako vrijedna i specifična činjenica vezana za arheologiju ovih pretpovijesnih monumentalnih gradina na prostoru neposrednog neumskog zaleđa. No, da se vratimo samoj megalitskoj arhitekturi i svemu onome, što sam ne samo na ovom uzvišenju, već na čitavom brdskom arealu brda Pasjeke razotkrio u razdoblju od protekle 3 godine. Razotkrio sam još jedno 4 prava drevna megalitska svetišta, odnosno obredna megalitska vrha, koji, osim što su obzidana uokolo vršnih dijelova s impresivnim kiklopskim zidovima, na svom najvršnijem dijelu sadrže ogromnu količinu već rečene specifične ranobrončanodobne keramike koja je očigledno ritualno ostavljana, i polomljena na ovim drevnim svetim vrhovima. U pogledu samih razotkrivenih arhitekturalnih ostataka i megalitskih zidina na ovom gradinskom kompleksu, uvidili smo da ova gradina, tj.ovaj istaknuti krški brijeg, kao i brojne slične 'krške' ilirske gradine obrednog karaktera u srednjoj i južnoj Dalmaciji, ima posve neobičan raster gradnje, odnosno posjeduje svojevrsnu arhitekturalnu anomaliju. Naime, najmonumentalniji razotkriveni kiklopski zid napravljen je posve na (prvi pogled) totalno 'ne'logičnom mjestu, a to je pozicija ispod neposrednog sjevernog ruba vrha akropole, pozicija gdje su prirodno geološki stijene u takvim formacijama sa svojim gotovo potpuno vertikalnim jako okršenim izdancima, da ova strana i bez ikakve vještačke nadogradnje predstavlja gotovo apsolutno nepristupačni dio gradine i to prirodno nepristupačan dio gradine. Znači drugim riječima rečeno i tj.prevedeno - ovaj monumentalni zid nema apsolutno nikakve veze sa stručnim najčešće korištenim terminom za slične drevne megalitske zidine - fortifikacija. Ovo dakle nije nikakva fortifikacija, i samo bi teško neupućeni promatrač ovoga, ili pak neiskusni istraživač, ovaj i ovakve zidove, nazvao to fortifikacijom. Pa o čemu se onda ovdje radi ? Radi se o jednom vidu - simboličkog monumentalnog zida, zida koje je svojevrsni reprezent moći, sposobnosti, značaja, a možda i utjecaja, izvornih ilirskih graditelja koji su stolovali na ovom i susjednim brijegovima, te koji su podigli sva ova megalitska zdanja. Dakle, - na prvi pogled posve apsurdno, paradoksalno i nelogično, najmoćniji zid podignut je na 'najgorem' mjestu ili dijelu gradine i to na čistoj stjenskoj vertikali. A što je još jedan važni razlog tome ? On leži u činjenici da ovaj zid kao i mnogi slični na ovim prostorima, predstavljaju u biti dubokosimboličke reprezentativne monumente ili suhozidne spomenike - koji markiraju i predstavljaju granice svjetovnog i sakralnog tj.obrednog dijela brijega. Drugim riječima prostor od granice bedema prema vrhu i čitav vrh - predstavljaju drevno svetište, mjesto namjenjenu raznoraznim i za to doba za te izvorne ilirske stanovnike, jako bitnim ritualima i obredima. U takvim obredima koji su se izvodili na ovim mjestima, tj.na vrhovima ovakvih sličnih megalitskih gradina, često su se žrtvovale određene životinje, najčešće jedinke domaće stoke krupnog ili sitnog zuba, no nije isključena mogućnost i žrtvovanja nekih drugih divljih tj.nepitomih životinja kao što su jelen, vepar, vuk, ili slično, budući da su na pojedinim gradinama već razotkriveni ranije ostaci zubija ili skeleta jelena i sličnih životinja. A da ovakvih megalitskih gradina koje posjeduju specijalno izgrađene simboličke rekli bi smo obredne kiklopske zidine ima puno više nego se smatra, i to na čitavom perijadransko-dinaridskom prostoru pokazuje nam primjer jedne jako upečatljive ne tako davno razotkrivene megalitske gradine kod Rastovca u Imotskoj krajini koju je otkrio i opisao kolega M.Puljak-http://piramidasunca.ba/images/2020/05/rastovac.pdf . Kao što je to jasno vidljivi slučaj kod ove 'Matine' megalitske gradine u Rastovcu, i na ovoj gradini na Pasjeci unutar brojnih sekcija po megalitskom bedemu, nailazimo na očito obrađivane i isklesavane goleme vapnenačke blokove, ponekad i mega-komade preko tone dvije težine, što samo po sebi ukazuje na vrijednost same te činjenice da ovdje imamo lijepo oblikovane megalitske blokove s očitim tragovima korištenja alata i obrade, a ujedno stare oko 4000 godina, a što je starije ne samo od razdoblja mikenske i trojanske vladavine, već je starije i od službeno najstarije europske civilizacije - minojske s otoka Krete. Osim svih ovih odlika, razotkrio sam nadalje i to da su kasnije, i to čak 2000 godina kasnije, očito iz geostraški važnog razloga, ove izvorne prailirske megalitske komplekse po Pasjeci, zaposjeli bili Helenski pa potom rimski kolonizatori, koji su nad izvornim ilirskim zidinama i građevinama od izvornih ilirskih golemih blokova, nadogradili nekakve drvene antičke građevine koje su pokrili svojim crijepovljem i tegulama. Upravo zbog ove očite (pra)povijesne situacije, na jednom te istom mjestu i na istim drevnim megalitskim građevinama, uzduž brda Pasjeka pronalazimo i najranije izvorne brončanodobne keramičke ostatke posuđa od originalnih graditelja ovih kompleksa, i puno kasnije rimskodobne i helenskodobne antičke ostatke keramičkog crijepovlja, tegula i imbreksa. Također u okviru ovog jedinstvenog i specifičnog višeslojnog konteksta, imamo vrlo zanimljivu stavku da osim očiglednih i brojnih ostataka antičkog keramičkog crijepovlja, nemamo niti jednog jedinog vida ili pak milimetra ostatka neke antičke rimskodobne kamene građevine, bilo kakvog rimskodobnog zida, zidića, ili slične strukture koja bi bila napravljena u karakterističnom i prepoznatljivom rimskom arhitekturalnom stilu od pravilnih manjih kockastije obrađenih kamenih vaca s upotrebom veziva tj.žbuke. Nasuprot tome, da situacija bude u jednu ruku paradoksalna ili enigmatična, posve očita i direktno na terenu vidljiva činjenica jest to da su rimljani u potpunosti samo prenamijenili i drvenom građom nadogradili izvorne ilirske kiklopske zidine i monumentalne bedeme kao i monumentalne podzide gdje su napravili nešto poput miksanih ilirsko-rimskih 'hacijenda', masovne konstrukcije s pokrovnim crijepom i baznim segmentima od izvornih pretpovijesnih megalitskih blokova. U čitavom ovom prostorno-arheološkom arealu Pasjeke posebno se može izdvojiti središnji ili glavni gradinski kompleks, odnosno centralna velika ilirska gradina koja se nalazi neposredno istočnije od ove ovdje, i na kojoj se nalazi sustav prstenasto obrubljenih masivnih podignutih ilirskih kiklopskih bedema, te čitav raster megalitskih podzidanih segmenata po prisojnom podakropolskom dijelu ove gradine. Ako ovoj, također od strane autora ovog bloga novootkrivenoj, centralnoj gradini nadodamo neposredne bočne megalitske komplekse i obredne vrhove, dobivamo jedan pravi pravcati ilirski protourbanizirani centar, odnosno jedan značajni ilirski grad u punom smislu te riječi. Izuzev svih ovih spomenutih skrivenih i dosada nikada i nigdje u javnosti prezentiranih ili opisivanih čudesa iz domene pretpovijesne i antičke arheologije, ovaj areal brdskog lanca Pasjeka posjeduje iznimne i atraktivne prirodne geološke atrakcije, koje su predstavljene osim zanimljivim reljefnim geološkim oblicima stijena, i pojedinim jako interesantnim paleontološkim nalazištima. Među njima svakako valja izdvojiti potpuno neočekivano otkriće tragova dinosaura na vapnenačkoj plohi gornjokrednog vapnenca u neposrednoj blizini faktički neposredno sa sjeverozapadne strane ovog megalitskog kompleksa, kojeg sam razotkrio te javnosti prezentirao prošle godine- https://hercegovina-geoarheo.blogspot.com/.../dinosauri... . Sve u svemu, sa sigurnošću se može reći i zaključiti kako sve ovo ovdje što se prezentira predstavlja samo tek minornu početnu uvertiru u sve ono što se krije na čitavom ovom brdskom potezu Pasjeke kod Neumskog Gradca, a što se tek treba javnosti i u medijima, približiti i predstaviti. Pozdravljam!
FOTOGALERIJA:
Primjedbe
Objavi komentar