'RAVANJSKA MIKENA' - VELIČANSTVENA KIKLOPSKA GRADINA U TREBIMLJI KOD RAVNOG, OGROMAN TURISTIČKI POTENCIJAL; Cyclopean hillfort Gradina in Trebimlja near Ravno
EKSKLUZIVNO PREDSTAVLJANJE - ZADIVLJUJUĆI KIKLOPSKI ZIDOVI MALE I VELIKE GRADINE U SELU TREBIMLJA (OPĆINA RAVNO) - OSTACI ZABORAVLJENOG ILIRSKOG GRADA;
Pitoreskno mediteransko mjestašce Ravno, smješteno na najjužnijem dijelu Bosne i Hercegovine, koje je s jedne strane simbol početka posljednjih ratnih događanja u BiH, u novije vrijeme postalo je daleko najviše prepoznatljivo po velikoj prirodno-geološkoj atrakciji - špilji Vjetrenica. U tom pogledu možemo slobodno reći da je ova jedinstvena špilja, s potpunim pravom, postala jedan od glavnih brendova ne samo Ravnog već i čitavog šireg dijela Popovog polja te jugoistoka Hercegovine. Špilja Vjetrenica, koja bez ikakve sumnje predstavlja jednu nevjerojatnu i atraktivnu prirodnu baštinu i zaštićeno dobro, ustvari je samo jedna u nizu brojnih ostalih, kako prirodnih, tako posebice i kulturno-povijesnih ili arheoloških, atrakcija, koje međutim s druge strane, u odnosu na već uveliko populariziranu Vjetrenicu, široj i domaćoj javnosti predstavljaju potpunu nepoznanicu.
U kontekstu brojnih takvih povijesnih, odnosno, prapovijesnih, lokaliteta kojima uistinu obiluje čitav širi prostor Popova polja te općine Ravno, posebice se izdvaja jedan gradinski kompleks sastavljen od dvije gradine - tzv.Male i Velike gradine, koji se nalazi neposredno iznad graničnog prijelaza između BiH i Hrvatske u selu Trebimlja ili Trebinja, nekoliko kilometara jugozapadno od Ravnog. Iako se po nazivu i toponimima, ove gradine 'dijele' na Veliku i Malu, ovdje se ustvari radi o jednoj ogromnoj gradini specifične geomorfologije gdje se nalazi jedno veliko i morfološki dominanto vapnenačko brdo koje sa sjeveroistočne strane ima nižu plikativnu ili izbočenu stjenovitu strukturu koja se doima kao zasebno brdo, iako su oba brijega spojena čitavom svojom jednom stranom. Upravo, na ovom izbočenom nižem reljefnom dijelu sa sjeveroistočne strane podignuta je tzv.Mala gradina, dok se na najvećem brdskom dijelu nalazi Velika gradina. Kao što je spomenuto ranije, ono što predstavlja najveću vizualnu i prije svega arhitekturalno-graditeljsku atrakciju ovog kompleksa jesu masivne kiklopske zidine koje su podignute podjednako i na prostoru Velike, te posebice na prostoru Male gradine. Na Maloj gradini kiklopske zidine se pružaju čak i od najnižih padinskih dijelova u podnožju akropolskog uzvišenja, pri čemu u obliku dva izrazito duga bedemska kraka, s topografskim izgledom u obliku krakova slova V, odvojeno se prostiru od dna padina pa sve do samog vrha uzvišenja gdje se međusobno spajaju u sklopu kolosalne vršne gomile s izraženom te vrlo dobro očuvanom stepenastom arhitekturom od megalitskih kamenih blokova. Za razliku od ovakvog 'V' ili izduženo-potkovičastog tlocrtnog rastera Male gradine, na Velikoj gradini, kiklopski zidovi okružuju čitav vrh u prstenasto-ovalnoj formi, pri čemu je uokolo te podno samog vrha prisutno više takvih megalitskih prstenastih bedema, koji su, unatoč činjenici da su jako obrasli gustom vegetacijom, na nekoliko uzdužnih dijelova ostali očuvani s fino vidljivim i vizualno upadljivim kiklopskim sekcijama vanjskih lica bedema sastavljenih od višetonskih djelomično i obrađenijih kamenih blokova. Sveukupno gledajući, zbroj svih prisutnih i detektiranih megalitskih ili kiklopskih zidina na cijelom kompleksu Male i Velike gradine, je u vidu impozantnog velikog broja, pri čemu se ovdje radi o jednoj od najmonumentalnijih Ilirskih gradina na širem prostoru, koja sadrži kilometarsku dužinu izrazitih kiklopskih zidova od obrađenih te poluobrađenih velikih kamenih blokova.
Raster tzv.Male gradine, u kontekstu arhitektonsko-topografskog izgleda, bi se mogao okarakterizirati kao oblik velike i izdužene potkovice ili pak slova V. Ovakav specifičan, potkovičasto-V oblik gradina i njihovih tlocrta, koji je prisutan kod velikog broja delmatskih gradina posve udaljenijih od ovog južnijeg dijela Hercegovine, ukazuje na činjenicu da je osnovni razlog podizanja bedema u točno ovakvoj formi, ponajprije rezultat pomnog promišljanja te prilagodbe kamenih konstrukcija lokalno-geološkim te geomorfološkim prilikama. Ovaj bliski odnos ili potpuna simbioza geologije i drevnog graditeljstva, osim što je prepoznatljiva na brojnim arheološkim prapovijesnim lokalitetima ovog našeg Dinaridskog područja, prepoznata je, pa i čak detaljno znanstveno objašnjena u slučaju čuvenog svjetskog arheološkog lokaliteta Machu Picchu u Južnoj Americi (link ). Promatrajući taj kontekst možemo uvidjeti da je upravo gotovo identičan 'machu-picchuovski' slučaj prisutan i na ovom mega prapovijesnom kompleksu u selu Trebimlja. U tom pogledu ono, što je prouzrokovalo odabir koji nije niti malo slučajan da se upravo na ovom brijegu podigne ovakvo monumentalno drevno naselje, jest kombinacija lokalne geologije, geomorfologije i tektonike. Ove geološko-tektonske osobitosti najbolje su zamijetljive kad se čitavo kameno brdo Male i Velike gradine promatra sa istočnih strana gdje se vrlo lako može vidjeti i razlučiti da čitav gradinski brijeg ustvari jedna gotovo 'prevrnuta' antiklinalna borana struktura, sastavljena od dobro-uslojenih gornjokrednih rudistnih vapnenaca, koja je dodatno kroz naknadne tektonske poremećaje, potrese i pokrete, na više mjesta izrasjedana i presječena, čime se sveukupno proizveo jedan jako pogodan ne samo reljef za podizanje stambenih terasa, već i jedna savršena stjenska podloga za proizvodnju ili vađenje kamenih blokova za zidanje. Pa je tako u slučaju Male gradine, sami reljefno-geološki prirodni 'konstrukt' brijega, najviše pogodovao upravo tome da se u graditeljskom smislu iskoristi istaknuti vršak brijega s izgradnjom jednog kolosalnog tumulusa ili gomile sa stepenastom arhitekturom, od kojeg se nadalje, savršeno prateći prirodnu liniju i nagib terena, na dvije strane odvajaju dva kraka podignutih dugih megalitskih bedema, koji se na brojnim pozicijama u pravcu pružanja 'lome' i savijaju, savršeno slijedeći prirodne stijenske uvjete po padini. Aproksimativnim izmjerama duljina svih bedema i masivnih kamenih objekata na Maloj gradini dobiva se uistinu impresivna sveukupna duljina kamenih konstrukcija. Pri tome je vrlo zanimljiva činjenica da su oba 'potkovičasta' kraka izduženih bedema koji se pružaju od vršne kolosalne 'gomile' prema sjeveroistočnom, te južnom podnožju gradinskog brijega, izvedeni u gotovo jednakoj duljini koja iznosi oko 210 metara (slike ispod). Ova gotovo u metar jednaka dužina krakova bedema, koji su osim toga isto tako izgrađeni u gotovo jednakom arhitekturalnom stilu, vrlo jasno implicira te sugerira pomno planiranje u gradnji s pripremnim nacrtima kao i posve sigurnom sudjelovanju u gradnji lica koji su bili svojevrsni ondašnji 'arhitekti' ili pak nadzornici gradnje. Drugim riječima rečeno, ovaj Ilirski grad, baš poput čuvenog Daorsona, osmišljeno je i planski izgrađen, prema jasno načinjenom ranijem nacrtu ili planu konstrukcija, te prema tome predstavlja jednu specifičnu i unikatnu urbaniziranu gradinu ovog prostora. Osim same duljine, impresivne su također i poprečne širine ovih kiklopskih bedema koje su na većini uzdužnog dijela veće od 2 metra, dok vrlo često iznose između 2 i 3, pa i više metara. Čitav bedem građen je na način da su na rubne dijelove, odnosno u vanjskim i unutarnjim licima bedema postavljani ogromni kameni blokovi, koji su djelomično isklesavani i zaravnavani na vanjskoj vertikalnoj plohi blokova, pri čemu je između njih u sredini bedema poslagivan (''nabacivan'') sitniji kameni materijal, no među kojem se isto tako učestalo nađe finije oblikovanih blokova. Gledajući topografsko-arhitekturalne odlike čitavog gradinskog kompleksa, jedna posebna osobitost prisutna je na najnižem sjeveroistočnom dijelu padine Male gradine gdje se nalazi ulazni dio kroz bedeme koji je izgrađen doslovno u formi labirinta s više krakova masivnih kiklopskih zidina izvedenih upravo na ovom dijelu gradine. Ovakav specifičan, pa i mogli bismo reći jedinstveni primjer hercegovačkih gradina - 'labirintnog ulaza', prisutan je i u određenoj mjeri karakterističan za brončanodobne gradine Istre u Hrvatskoj, gdje je najpoznatiji takav primjer čuvena istarska gradina Monkodonja, koja ima čak dva takva specijalno izgrađena labirintna prolaza i ulaza na akropolu. Osim ovih arhitekturalnih činjenica, prisutna je jedna uistinu fascinantna osobitost koja se ogleda u tome da su na brojnim sekcijama gradinskih kiklopskih bedema otkriveni, u njegovim krajevima na vanjskom i na unutarnjem licu, ogromni višetonski kameni blokovi koji su postavljeni u vertikalnom ili uspravnom položaju, što daje jednu dodatnu i impresivnu vizualnu upečatljivost kad hodate po vrhu takvog bedema. Ovakav svojevrsni jedinstveni vid arhitekture megalitskih bedema s okomito 'usađenim' ogromnim kamenim blokovima, predstavlja općenito jako rjeđu pojavu na prapovijesnim gradinama diljem ovog prostora, pri čemu je možda jedan od najpoznatijih takvih primjera s ovakvom gradnjom ponovno jedna istarska gradina - gradina Karaštak, no na kojoj su međutim ovi vertikalni megalitski blokovi kao i znatni dijelovi izvornog prapovijesnog bedema danas u jako velikoj mjeri oštećeni i uvelike uništeni. Iz tog razloga, vidimo da ova megalitska gradina u selu Trebimlja kod Ravnog nosi još veću vrijednost, poradi toga što su ovdje gotovo sve ovakve izvorne, te jako monumentalne kamene strukture ostale još uvijek očuvane, i dostupne razgledavanju. Također izuzetno atraktivnu impresiju pruža pogled iz bliza na pojedine ljudskom rukom pomno pomjerene i postavljene kolosalne kamene blokove, što možemo pronaći na nekoliko dijelova čitavog gradinskog komplesa. Na jednom takvom mjestu sa sjevernoistočne padinske strane Male gradine, autor je razotkio fino postavljeni pregolemi, ili bolje rečeno gorostasni kameni blok s minimalnom težinom od najmanje 30 tona, pri čemu je taj kolosalni blok segmentni dio gotovo jednog pravog bedema ili zid sastavljenog od više poslaganih ogromnih kamenih blokova. Isto tako sličnu, i čak još aktraktivniju konstruktivno arhitekturalnu situaciju, nailazimo na južnom rubu vršnog dijela kolosalne gomile na Maloj gradini, gdje se nalazi jedan golemi višetonski kameni poluobrađeni blok koji je poput kakvog kompaktnog zida ljudskom rukom uspravljen i na ovom mjestu postavljen u vertikalni položaj. Sve ovo, i ovakve monumentalne konstrukcije, bez ikakve sumnje jasno pokazuju i dokazuju pomnu organizaciju, određenog dijela društvene zajednice, te angažman jednog pa i znatnog dijela ljudske radne snage, pri podizanju svih ovakvih kiklopskih konstrukcija koje su na ovom gradinskom naselju nevjerojatno brojne. Ukoliko zbrojimo sve izmjerene dužine kamenih konstrukcija i bedema na Maloj gradini, pri čemu bočnim 210 metara dugim bedemima sa sjeveroistoka te juga, ne smijemo zaboraviti nadodati sveukupnu dužinu oko 155 metara i vršnog stepenasto ozidanog megalitskog ''tumula'' koji tlocrtno gledajući ima čak formu polukružnog masivnog ili pak prstenastog bedema na samom vrhu uzvišenja, dobivamo impresivnu brojku od preko pola kilometra kiklopskih zidina prisutnih samo na jednom sjevernijem dijelu čitavog ovog Ilirskog kompleksa. Za razliku od nižeg dijela kompleksa, viši dio ili tzv.Velika gradina, sadrži drugačiji raster i arhitekturu ozidanih bedema, pri čemu su brojni kiklopski bedemi, i podzidavanja, izvedeni na način da kroz forme prstenasto-ovalnih zidova okonturuju brojne naseobinske terase u podnožju vrha i po padini, te posebice razgraničavaju specijalni po svemu sudeći obredno-sakralni vršni prostor čitavog brijega s prostranom ravnom tj.vještački zaravnjenom platformom. Ovaj zanimljivi vrh utoliko je interesantniji jer se s njega također pruža nevjerojatan i impresivan pogled na sve strane svijeta, pri čemu je neophodno spomenuti i to kako se odavde kristalno jasno, pa mogli bi smo reći - kao na dlanu, vidi Jadransko more na priobalju oko Slanog i u pravcu Stona. Stoga, nema sumnje da se ovdje radi i o jednom u geostrateškom smislu, prevažnom lokalitetu tj.poziciji, koja je kontrolirala glavne prometne pravce još od duboke prapovijesti iz smjera mora prema unutrašnjosti i Popovu polju. Pa nije stoga niti malo čudno, da su poglavito iz tih poziciono-strateških razloga, kasniji Grci i rimljani, odlučili koristiti ovaj izvorni Ilirski grad za svoje trgovačko-vojne potrebe.
U pogledu dosadašnjih spoznaja i opisa ovog lokaliteta, može se reći da je arheološki kompleks Velike i Male gradine u Trebimlji, od ranije već relativno dobro poznat u arheološkoj literaturi, pri čemu je registriran i opisan u knjigi Arh.leksikon BiH, gdje je opisan u sklopu tadašnje općine Trebinje, budući da u vrijeme pisanja leksikona nije bila uspostavljena današnja Općina Ravno čiji važni administrativni dio predstavlja upravo prostor sela Trebimlja. Pa je tako unutar 'Leksikona' u okviru opisa Male gradine pogrešno opisano da se ona nalazi sjeverozapadno od Velike gradine, pri čemu se ustvari nalazi sjeveroistočno čak i istočno od glavnog dijela Velike gradine. Nadalje, navedeno je postojanje 'rimskog burga' odnosno rimskog utvrđenja, te ostataka antičke (rimske) keramike kao i arhitekturalne složenosti u odnosu na susjednu Veliku gradinu. Ovdje treba spomenuti to inače kod ovakvih ranijih, a često i kod novijih radova, već pomalo dosadno i uvelike naivno 'veličanje' te neopravdano naglašavanje, svega onoga što se tiče kasnije antičko rimske okupatorske ostavštine na račun ignorirane izvorne ilirske ostavštine. Takav slučaj je prisutan i kod ovog opisa ovdje, pri čemu su isto tako, ne samo očitom greškom već i zbog izrazitog nedostatka detaljnijih izravnih terenskih obilazaka kod ranijih autora ovakvih opisa, monumentalni ilirski ostaci atribuirani rimu i rimljanima, te je glavnina opisa pridana rimu, dok su domaći Iliri gurnuti pod tepih i na određen način uvelike zanemareni. No, s druge strane bilo kakvi detaljniji terenski uvidi ili obilasci kako ovog, tako i brojnih drugih vrlo sličnih monumentalnih lokaliteta govore nam prije svega to, da su kasniji osvajači, u ovom slučaju, rimski, ustvari samo došli na zatečeno stanje. Oni, a prije njih i moguće antički Heleni ili Grci, samo za zatekli već ranije podignute i izgrađene megalitske građevine i konstrukcije, koje su, naravno, izvorno bili podigli pripadnici, jedne, očito vrlo razvijene i utjecajne, domorodačke Ilirske zajednice koja je naseljavala čitav ovaj prostor oko polja i po brdima uokolo sela Trebimlja i Cicrina, te dalje prema jugu oko sela Čepikuća u Hrvatskoj. Rimljani, kao i prije njih Grci, s obzirom na ove očite i na terenu kristalno jasno razlučljive činjenice, samo su nastavili, i to djelomično, koristiti prethodne prapovijesne-ilirske uređene i ozidane prostore terasa i padina, pri čemu su tek vrlo malim dijelom pojedine takve izvorne ilirske megalitske sekcije zidova i građevina nadogradili ili modificirali. U tom kontekstu jasno je da su kroz taj kontinuirani sljedbeni život na ovom mjestu, kasniji antički (romanizirani Iliri), izvorne Ilirske stambene površine te površine kamenih građevina, samo 'posuli' svojim keramičkim posuđem, te djelomično i metalnim predmetima, dok je za kronološku izvornost najbitnija ona starija, tzv. 'naseobinska keramika' grublje fakture koja nedvojbeno potječe iz brončanog doba. Iz tog razloga, jasno je da se ne treba i ne smije, kao što je to ranije greškom rađeno na brojnim ovakvim sličnim lokacijama, atribuirati glavna kronološka pripadnost ili starost takvih razmatranih lokaliteta - antici i antičkim (ustvari kasnijim) stanovnicima na račun izvornih autohtonih Ilirskih stanovnika, samo zbog toga što se na površini takvih lokaliteta nalaze brojniji ostaci (kasnije) antičke keramike, crijepa ili slično. Ovdje se radi o jednoj jako čestoj i velikoj grešci koja je prisutna unutar brojnih ranijih, a posebice najranijih opisa i radova o ovakvim i sličnim arheološkim lokalitetima s gradinama koji su napisani za vremena okupacije ovih prostora od strana austrougarske monarhije. U tom političko-povijesno-ideološkom kontekstu, unutar gotovo većine radova iz Glasnika Zem.muzeja napisanih u tom periodu austrougarske okupacije ovog prostora tijekom kraja 19.i početka 20.stoljeća, napravljene su brojne, pa i ogromne, greške u zaključcima, kao i u opisima, brojnih povijesno-arheoloških lokacija na ovim prostorima od Dalmacije, Bosne i Hercegovine pa do Crne Gore. Najbolji primjer takve, i možemo slobodno kazati - kardinalne greške ili pak teškog promašaja u determinaciji, jeste poznati prvi rad o 'Daorsonu' ili gradini na Ošanjićima kod Stoca, napisan od strane K.Hormana i V.Radimskog, 1892.godine unutar Glasnika Zemaljskog muzeja, u kojem je, ovaj danas možda i najpopularniji Ilirski grad ovog dijela Europe, u cijelosti atribuiran rimskoj epohi te rimljanima, s glavnim napisanim zaključkom da gradina u Ošanićima predstavlja veliku rimsku građevinu i rimski kompleks. Na ove zaključke i ovaj tekst, suvišno je bilo šta dodatno reći. No, problem se javlja zbog toga što je ova golema autorska, po nekima i 'neoprostiva', greška Hormana i Radimskog, neposredno nakon objave ovog rada te u dugotrajnom predstojećem vremenskom periodu gotovo sve do recentnijih vremena, postala ogledni model te svojevrsna 'špranca' po kojoj su mahom idući autori brojne Ilirske, odnosno prapovijesne, graditeljske komplekse, opisivali i atribuirali kasnijim rimljanima te rimskom periodu. Ako se pak s druge strane krene u iole detaljnije pregledavanje ili obilaske svih takvih lokaliteta, jednostavno zapinje se nogama o ostatke koji ukazuju na neporecivu kronološku pripadnost prapovijesnim ilirskim, a time i predrimskim vremenima. Takve ostatke prije svega predstavlja domaća prapovijesno-ilirska keramika grublje fakture, smeđkaste boje, koja ponekad može biti i dekorirana ili ukrašena, pri čemu sa svojim izgledom i stilom jasno ukazuje da je riječ o prapovijesnoj epohi te periodu koje je prethodilo ne samo dolasku rimljana već i dolasku grka na ova područja. U tom kontekstu, ukoliko se krene imalo detaljnije u vizualnom smislu zagledavati i promatrati čitav gradinski lokalitet u Trebimlji, dolazi se do uvida i pronalazaka takve izvorne Ilirske keramike koja po svojim stilsko-dekorativnim odlikama jasno po starosti 'ide' u broncu ili brončano doba. Ovaj element posebno je izražen te se može uvidjeti na širem prostoru 'gornje' odnosno Velike gradine, pri čemu se već po prvim prelascima iz areala Male na areal Velike gradine, nailazi na očito fino uređene i s masivnim kiklopskim zidinama podzidane stambene terase na kojima se nalaze debeli kulturni slojevi i nanosi crne zemlje s mnogobrojnim izvirujućim ostacima brončanodobne keramike. Ovo nesumnjivo ukazuje na to da su u najmanju ruku ovi monumentalni kiklopski zidovi koji omeđuju ove terase, kao i same terase, bili podignuti već minimalno tijekom kasnog brončanog doba, a vrlo moguće i još ranije, tijekom srednjeg ili kasnijeg dijela srednjeg brončanog doba. Nadalje, jako je važno istaknuti i podcrtati još jednu preočitu stavku i činjenicu vezanu za same megalitske konstrukcije na ovom lokalitetu. Naime, radi se o tome da, gledajući sami arhitekturalni izgled sklopa gotovo svih prisutnih kiklopskih ili megalitskih zidina na ovom lokalitetu, kao i oblike te način obrade vapnenačkih kamenih blokova, jasno se uviđa da se za ove megalitske zidine nipošto ne može pridati epitet 'helenistički' ili 'iliro-helenistički'. To je zbog toga što je stil izgradnje preko 90 posto svih megalitskih konstrukcija, fortifikacija te bedema, na prostoru i Male i Velike gradine, izrazito analogan i podudaran s tipičnim stilom kiklopskog zidanja u brončanom dobu. Ovaj stil se ogleda u tome, da u ovakvim kiklopskim zidinama gotovo u cijelosti nedostaju tipični bunjasti ili bunjasto isklesani te dobro obrađeni blokovi paralelopipednog do trapezoidnog ocrta vertikalnih lica i rubnih kontura, već je riječ o tek djelomično obrađivanim, poluobrađivanim do vrlo često grubim, no s druge strane ogromnim, višetonskim blokovima, koji su slagani u nepravilnim međusobnim spojevima s uglavljivanjem i manjih kamenih komada unutar praznina između najvećih blokova. Jasno da se ovdje radi o tipičnom arhitekturalnom stilu megalitskog zidanja za brončanodobni, te posebice kasno-brončanodobni tzv. Mikenski stil kiklopskog zidanja ili na eng.cyclopean masonry (link ). Tek možda na vrlo malim dijelovima padine u podnožju Male gradine mogu se pronaći kasnije željeznodobne konstrukcije koje imaju očitiji helenistički arhitekturalni stil zidanja i gradnje s blokovima bunjaste istake te njihovim slaganjem u pravilnijim redovima s minimalnim horizontalnim i koso-vertikalnim sljubnicama. Ono šte se u opisu iz Arh.leksikona, najvjerojatnije odnosi na opisani 'rimski burg' jesu ostaci danas jedne neugledne maloj gomili slične hrpe sitnijeg kamenja i kamenih blokova, ili pak na par malih neuglednih polukružnih zidanih 'kulica', što moguće i jest bila nekakva ali vrlo mala rimska građevina, pri čemu je se najvjerojatnije radilo o rimskoj osmatračnici te stražarnici, podignutoj na izvornoj kolosalnoj Ilirskoj megalitskoj građevini gotovo isključivo zbog geo-strateškog značaja i dominantnog topografskog položaja odakle se mogao kontrolirati prolaz iz smjera Jadranskog mora, u dva pravca prema unutrašnjosti, jedan prema sjeveroistoku i prema unutrašnjem području današnjeg Ljubinja, Stoca, Bileće, Trebinja i Gacka, te drugi prema sjeverozapadu i prema rijeci Neretvi te prostoru Hutovog blata kao i čitavog tog dijela unutrašnjosti. Poradi ovog očito važnog strateškog značaja rimljani su zauzeli ovo Ilirsko naselje te ga u manjem opsegu iskoristili na njegovom vršnom dijelu, nadogradivši par svojih manjih strateško-izvidničkih utvrda, dok je glavnina evantalno većeg i značajnijeg rimsko-antičkog naselja posve sigurno bila na najnižim dijelovima skroz ispred podnožja gradine ili pak uokolo samog polja.
Bez velikih nedoumica, a posebice nakon in-situ terenskih uvida, čitav ovaj monumentalni prapovijesni kompleks u selu Trebimlja možemo okarakterizirati kao ruševine jednog važnog Ilirskog grada. Na pitanje tko je točno podigao ovaj grad, nudi se nekoliko mogućih odgovora, pri čemu izbori 'padaju' na nekoga iz ove skupine: Ardijejci, Plereji ili Daorsi. No, potegnemo li u mislima, ali logički posve opravdano, u dublju izvornu prošlost Ilira, prije službeno poznatih opisa i navoda spomenutih ilirskih 'plemena', glavni atributi idu u smjeru Kadma, njegovog sina Iliriosa, kao i čuvenih Pelazga, koji su bez ikakve sumnje u jednom dijelu brončanog doba bili jako utjecajni i na ovim južno-dinaridskim prostorima Južnog Jadrana sa zaleđem, kao i srednje i južne Italije preko puta Jadrana. U kontekstu mogućih odgovora na ovo pitanje, jasno je vidljivo da je vrlo teško dati pouzdan odgovor na njega, budući da se već samo pregledom ranije literature koja se bavi ovim pitanjima etniciteta među Ilirima i njihovim međusobnim razgraničenjima, kristalno vide ogromna pa i kardinalna međusobna razilaženja većine stručnjaka i autora u njihovim intepretacijama istog pitanja. Nekom, možda i najlogičnijom pretpostavkom, mogli bi smo reći da su ovaj grad podigli oni koji su bili predci Ardijeja, kasnijeg najmoćnijeg ilirskog plemena kojemu su prema brojnim dosadašnjim potvrdama pripadale kraljevske loze čuvenog ilirskog kralja Agrona. Ovaj grad, iako sagrađen već u bronci, u kasnijem željeznom dobu, i periodu helenizma, sasvim sigurno doživljava jedan 'ponovni' procvat, gdje je zbog njegovog moćnog i strateški izuzetno povoljnog položaja, prvotnu osnovnu djelatnost stočarstva, zamijenila trgovina, pri čemu se može reći da je ovo mjesto u mlađim razdobljima prapovijesti postalo jednim važnim antičkim trgovištem. Da je tome bilo tako, i da je ovaj čitav mikroprostor oko Trebimlje i polja u Trebimlji, imao izuzetan značaj krajem prapovijesti i u počecima antike, govore brojni ostaci i dosadašnji nalazi s ovog prostora, o kojima nećemo ovdje u detalje ulaziti, no pri čemu svakako valja izdvojiti i to da je ranije prostor Trebimlje od pojedinih autora smatran čak i kao antički rimski municipij Diluntum, koji je kasnije izmješten na područje današnjeg Stoca. Iako su svi ti antičko-rimski ostaci bez ikakve dvojbe ovdje uvelike prisutni i još ih se najvjerojatnije puno ovdje skriva neotkriveno, njih treba gurnuti, kako to i zaslužuju, u drugi sporedniji plan, naspram svega onoga što su ovdje napravili, stvorili i izgradili pravi, izvorni i autohtoni stanovnici ovog područja - Iliri. I ne samo to, već, potrebno je izvući na površinu, debelom linijom podcrtati i naglasiti - da su Iliri ti, koji su prvi u cijelosti iskoristili ovaj prostor, oni su prvi ti koji su obrađivali ovdje zemlju, čuvali svoju stoku, pili vodu iz bunara i izvora, ali i oni su ti koji su prvi napravili gotovo bezbrojne monumentalne građevine, gomile, gradine, bedeme, i kiklopske podzidove. Sve je to njihovih, Ilirskih, ruka djelo. A da stvar još bude jasnija, iako su grci i rimski okupatori ovdje mrvicu ostavili traga, u ključnom genetskom smislu, u smislu krvi, nisu na svu sreću gotovo nikakav budući pečat ostavili, jer je kao što to danas i ptice na grani znaju, krv današnjih stanovnika ovog kraja, kao i većine stanovnika čitave Hercegovine i Dalmacije, prema svim validnijim genetskim istraživanjama jest, - prava Ilirska krv, pri čemu se radi o genetskoj haplogrupi I2 koja se drugim imenom naziva i terminima Dinarski ili Ilirski gen, a koji je prema tim istraživanjima kod većine današnjih hercegovaca i dalmatinaca, u krvi dominantan već više od 20 tisuća godina. Dakle, narod je ovdje u genetsko-krvnom smislu isti već tisućljećima, a to je narod gena kamenih, i gena ilirskih. I sve ono što danas vidimo, kao npr.stil gradnje kamenih kuća i čitavih kamenih sela prošlih stoljeća, stil života gdje se narod bavi i bavio se stočarstvom, poljoprivredom, klesanjem kamena, zidanjem suhozidova, branjem ljekovitih trava, itd, sve je to samo kontinuitet našeg Ilirskog načina života, i to je ništa drugo nego čisti odraz Ilira u nama. Iz tog razloga, svi stanovnici i oni koji potječu iz sela Trebimlje i ovog dijela Hercegovine mogu itekako biti ponosni i dičiti se sa svojom izvornom Ilirskom baštinom, i ovim bogatim graditeljskim nasljeđem, kao i uostalnom većina stanovnika Hercegovine i Dalmacije.
Slijedom svega ovdje prethodno prezentiranog i opisanog, vidimo da, ne samo područje sela Trebimlje, već i čitava Općina Ravno u cjelini, uz već svima poznatu i populariziranu Vjetrenicu, krije još jedan, izuzetan lokalitet s graditeljskom baštinom, koji nosi ogroman budući potencijal iskorištavanja u turizmu, ali i brendiranja same općine. Ono što je svakako vrlo pozitivno, no ne i dovoljno, jest to da je ovaj megalitski Ilirski kompleks u Trebimlji već dobro prepoznat kao vrijedan turistički potencijal pri čemu je u kratkim crtama prezentiran i opisan u pojedinim novijim radovima, među kojima posebno možemo izdvojiti noviju odličnu knjigu 'Turistička monografija Općine Ravno - neispričana priča', autora D.Vidović, S.Vukorep i V.Slobođan, iz 2019.godine, koja je prošle godine prezentirana u mnogim mjestima u BiH i u Hrvatskoj. U ovoj vrijednoj knjizi koja obiluje izvrsnim visokorezolucijskim fotografijama upravo je preko čitave jedne stranice prikazana fotografija zračnog snimka vršne stepenaste 'gomile' na Maloj gradini u Trebimlji, što je, svakako i bez sumnje jedan veliki plus i dobar primjer daljnje turističke i druge, valorizacije te iskorištavanja ovog monumentalnog lokaliteta. No, unatoč tome što pojedine rjeđe knjige ili raniji radovi, imaju u sebi navod ovog vrijednog arheološkog lokaliteta, bilo kakvu razlučljiviju i jasniju fotografiju od bilo kojeg dijela megalitskih ili kiklopskih zidina s ove gradine, na internetu, do pisanja ovog posta, nije bilo moguće pronaći. To nam pak govori, da unatoč tome što je lokalitet poznat, možemo reći, jednom manjem, dijelu stručne i lokalne javnost, on ustvari za širu i domaću javnost predstavlja gotovo potpunu nepoznanicu. Stoga, bi bez ikakve sumnje, u narednom periodu, u svrhu što potpunijeg valoriziranja ovog vrijednog Ravanjskog lokaliteta, trebalo njegove monumentalne, a ujedno i izuzetno atraktivne te impresivne ostatke kiklopskih građevina, što više na internetu i po društvenim mrežama promovirati i pokazivati. Jer, svatko onaj tko se kuži, i bavi turističkim sektorom, poglavito u današnjem digitalnom dobu, jasno zna da je internet i društvene mreže daleko najbolji vid i način, kojim se neki vrijedni lokaliteti mogu turistički promovirati i upoznati sa što više zaljubljenika u ovakve stvari. Prednost interneta i društvenih mreža, u odnosu na sve druge oblike turističkog promoviranja kao što su npr.knjige, brošure, sajmovi, i slično, jest to, osim što je izrazito jednostavno dostupan enormnom broju zainteresiranih, i s druge stane vjerojatnih budućih posjetitelja ili turista, da je on svima besplatan i jednako dostupan. Stoga, bi veliki propust bio ne iskoristiti postojanje interneta, ne samo u promociji ovog lokaliteta, već i za promociju brojnih ovakvih sličnih arheoloških prapovijesno-ilirskih lokaliteta posijanih po ovim našim hercegovačko-dalmatinskim prostorima, koji imaju vidljivo očuvane monumentalne kiklopske zidove i građevine od obrađenih velikih kamenih blokova. Na kraju ovog osvrta i ekskluzivne prezentacije megalitske ilirske gradine u Trebimlji, možemo sasvim sigurno zaključiti da Općina Ravno, uz Vjetrenicu, posjeduje, odnosno, već sutra može posjedovati, jedan novi jako atraktivan i prije svega izuzetno vrijedan turistički brend, jedan impozatni i jedinstveni arheološki lokalitet s monumentalnim ostacima jednog važnog ilirskog grada kojeg s obzirom na sve prisutno, možemo slobodno nasloviti kao 'Ravanjska Mikena' .
Ravanjska Mikena - poklon poster
Raster tzv.Male gradine, u kontekstu arhitektonsko-topografskog izgleda, bi se mogao okarakterizirati kao oblik velike i izdužene potkovice ili pak slova V. Ovakav specifičan, potkovičasto-V oblik gradina i njihovih tlocrta, koji je prisutan kod velikog broja delmatskih gradina posve udaljenijih od ovog južnijeg dijela Hercegovine, ukazuje na činjenicu da je osnovni razlog podizanja bedema u točno ovakvoj formi, ponajprije rezultat pomnog promišljanja te prilagodbe kamenih konstrukcija lokalno-geološkim te geomorfološkim prilikama. Ovaj bliski odnos ili potpuna simbioza geologije i drevnog graditeljstva, osim što je prepoznatljiva na brojnim arheološkim prapovijesnim lokalitetima ovog našeg Dinaridskog područja, prepoznata je, pa i čak detaljno znanstveno objašnjena u slučaju čuvenog svjetskog arheološkog lokaliteta Machu Picchu u Južnoj Americi (link ). Promatrajući taj kontekst možemo uvidjeti da je upravo gotovo identičan 'machu-picchuovski' slučaj prisutan i na ovom mega prapovijesnom kompleksu u selu Trebimlja. U tom pogledu ono, što je prouzrokovalo odabir koji nije niti malo slučajan da se upravo na ovom brijegu podigne ovakvo monumentalno drevno naselje, jest kombinacija lokalne geologije, geomorfologije i tektonike. Ove geološko-tektonske osobitosti najbolje su zamijetljive kad se čitavo kameno brdo Male i Velike gradine promatra sa istočnih strana gdje se vrlo lako može vidjeti i razlučiti da čitav gradinski brijeg ustvari jedna gotovo 'prevrnuta' antiklinalna borana struktura, sastavljena od dobro-uslojenih gornjokrednih rudistnih vapnenaca, koja je dodatno kroz naknadne tektonske poremećaje, potrese i pokrete, na više mjesta izrasjedana i presječena, čime se sveukupno proizveo jedan jako pogodan ne samo reljef za podizanje stambenih terasa, već i jedna savršena stjenska podloga za proizvodnju ili vađenje kamenih blokova za zidanje. Pa je tako u slučaju Male gradine, sami reljefno-geološki prirodni 'konstrukt' brijega, najviše pogodovao upravo tome da se u graditeljskom smislu iskoristi istaknuti vršak brijega s izgradnjom jednog kolosalnog tumulusa ili gomile sa stepenastom arhitekturom, od kojeg se nadalje, savršeno prateći prirodnu liniju i nagib terena, na dvije strane odvajaju dva kraka podignutih dugih megalitskih bedema, koji se na brojnim pozicijama u pravcu pružanja 'lome' i savijaju, savršeno slijedeći prirodne stijenske uvjete po padini. Aproksimativnim izmjerama duljina svih bedema i masivnih kamenih objekata na Maloj gradini dobiva se uistinu impresivna sveukupna duljina kamenih konstrukcija. Pri tome je vrlo zanimljiva činjenica da su oba 'potkovičasta' kraka izduženih bedema koji se pružaju od vršne kolosalne 'gomile' prema sjeveroistočnom, te južnom podnožju gradinskog brijega, izvedeni u gotovo jednakoj duljini koja iznosi oko 210 metara (slike ispod). Ova gotovo u metar jednaka dužina krakova bedema, koji su osim toga isto tako izgrađeni u gotovo jednakom arhitekturalnom stilu, vrlo jasno implicira te sugerira pomno planiranje u gradnji s pripremnim nacrtima kao i posve sigurnom sudjelovanju u gradnji lica koji su bili svojevrsni ondašnji 'arhitekti' ili pak nadzornici gradnje. Drugim riječima rečeno, ovaj Ilirski grad, baš poput čuvenog Daorsona, osmišljeno je i planski izgrađen, prema jasno načinjenom ranijem nacrtu ili planu konstrukcija, te prema tome predstavlja jednu specifičnu i unikatnu urbaniziranu gradinu ovog prostora. Osim same duljine, impresivne su također i poprečne širine ovih kiklopskih bedema koje su na većini uzdužnog dijela veće od 2 metra, dok vrlo često iznose između 2 i 3, pa i više metara. Čitav bedem građen je na način da su na rubne dijelove, odnosno u vanjskim i unutarnjim licima bedema postavljani ogromni kameni blokovi, koji su djelomično isklesavani i zaravnavani na vanjskoj vertikalnoj plohi blokova, pri čemu je između njih u sredini bedema poslagivan (''nabacivan'') sitniji kameni materijal, no među kojem se isto tako učestalo nađe finije oblikovanih blokova. Gledajući topografsko-arhitekturalne odlike čitavog gradinskog kompleksa, jedna posebna osobitost prisutna je na najnižem sjeveroistočnom dijelu padine Male gradine gdje se nalazi ulazni dio kroz bedeme koji je izgrađen doslovno u formi labirinta s više krakova masivnih kiklopskih zidina izvedenih upravo na ovom dijelu gradine. Ovakav specifičan, pa i mogli bismo reći jedinstveni primjer hercegovačkih gradina - 'labirintnog ulaza', prisutan je i u određenoj mjeri karakterističan za brončanodobne gradine Istre u Hrvatskoj, gdje je najpoznatiji takav primjer čuvena istarska gradina Monkodonja, koja ima čak dva takva specijalno izgrađena labirintna prolaza i ulaza na akropolu. Osim ovih arhitekturalnih činjenica, prisutna je jedna uistinu fascinantna osobitost koja se ogleda u tome da su na brojnim sekcijama gradinskih kiklopskih bedema otkriveni, u njegovim krajevima na vanjskom i na unutarnjem licu, ogromni višetonski kameni blokovi koji su postavljeni u vertikalnom ili uspravnom položaju, što daje jednu dodatnu i impresivnu vizualnu upečatljivost kad hodate po vrhu takvog bedema. Ovakav svojevrsni jedinstveni vid arhitekture megalitskih bedema s okomito 'usađenim' ogromnim kamenim blokovima, predstavlja općenito jako rjeđu pojavu na prapovijesnim gradinama diljem ovog prostora, pri čemu je možda jedan od najpoznatijih takvih primjera s ovakvom gradnjom ponovno jedna istarska gradina - gradina Karaštak, no na kojoj su međutim ovi vertikalni megalitski blokovi kao i znatni dijelovi izvornog prapovijesnog bedema danas u jako velikoj mjeri oštećeni i uvelike uništeni. Iz tog razloga, vidimo da ova megalitska gradina u selu Trebimlja kod Ravnog nosi još veću vrijednost, poradi toga što su ovdje gotovo sve ovakve izvorne, te jako monumentalne kamene strukture ostale još uvijek očuvane, i dostupne razgledavanju. Također izuzetno atraktivnu impresiju pruža pogled iz bliza na pojedine ljudskom rukom pomno pomjerene i postavljene kolosalne kamene blokove, što možemo pronaći na nekoliko dijelova čitavog gradinskog komplesa. Na jednom takvom mjestu sa sjevernoistočne padinske strane Male gradine, autor je razotkio fino postavljeni pregolemi, ili bolje rečeno gorostasni kameni blok s minimalnom težinom od najmanje 30 tona, pri čemu je taj kolosalni blok segmentni dio gotovo jednog pravog bedema ili zid sastavljenog od više poslaganih ogromnih kamenih blokova. Isto tako sličnu, i čak još aktraktivniju konstruktivno arhitekturalnu situaciju, nailazimo na južnom rubu vršnog dijela kolosalne gomile na Maloj gradini, gdje se nalazi jedan golemi višetonski kameni poluobrađeni blok koji je poput kakvog kompaktnog zida ljudskom rukom uspravljen i na ovom mjestu postavljen u vertikalni položaj. Sve ovo, i ovakve monumentalne konstrukcije, bez ikakve sumnje jasno pokazuju i dokazuju pomnu organizaciju, određenog dijela društvene zajednice, te angažman jednog pa i znatnog dijela ljudske radne snage, pri podizanju svih ovakvih kiklopskih konstrukcija koje su na ovom gradinskom naselju nevjerojatno brojne. Ukoliko zbrojimo sve izmjerene dužine kamenih konstrukcija i bedema na Maloj gradini, pri čemu bočnim 210 metara dugim bedemima sa sjeveroistoka te juga, ne smijemo zaboraviti nadodati sveukupnu dužinu oko 155 metara i vršnog stepenasto ozidanog megalitskog ''tumula'' koji tlocrtno gledajući ima čak formu polukružnog masivnog ili pak prstenastog bedema na samom vrhu uzvišenja, dobivamo impresivnu brojku od preko pola kilometra kiklopskih zidina prisutnih samo na jednom sjevernijem dijelu čitavog ovog Ilirskog kompleksa. Za razliku od nižeg dijela kompleksa, viši dio ili tzv.Velika gradina, sadrži drugačiji raster i arhitekturu ozidanih bedema, pri čemu su brojni kiklopski bedemi, i podzidavanja, izvedeni na način da kroz forme prstenasto-ovalnih zidova okonturuju brojne naseobinske terase u podnožju vrha i po padini, te posebice razgraničavaju specijalni po svemu sudeći obredno-sakralni vršni prostor čitavog brijega s prostranom ravnom tj.vještački zaravnjenom platformom. Ovaj zanimljivi vrh utoliko je interesantniji jer se s njega također pruža nevjerojatan i impresivan pogled na sve strane svijeta, pri čemu je neophodno spomenuti i to kako se odavde kristalno jasno, pa mogli bi smo reći - kao na dlanu, vidi Jadransko more na priobalju oko Slanog i u pravcu Stona. Stoga, nema sumnje da se ovdje radi i o jednom u geostrateškom smislu, prevažnom lokalitetu tj.poziciji, koja je kontrolirala glavne prometne pravce još od duboke prapovijesti iz smjera mora prema unutrašnjosti i Popovu polju. Pa nije stoga niti malo čudno, da su poglavito iz tih poziciono-strateških razloga, kasniji Grci i rimljani, odlučili koristiti ovaj izvorni Ilirski grad za svoje trgovačko-vojne potrebe.
Satelitske mape i pogledi na ilirski megalitski lokalitet u Trebimlji kod Ravnog:
Pogled na specifični, i jedinstveno izgrađeni 'labirintni' tip ulaznog dijela na akropolu na sjeveroistočnoj strani podnožja akropole Male gradine:
Bez velikih nedoumica, a posebice nakon in-situ terenskih uvida, čitav ovaj monumentalni prapovijesni kompleks u selu Trebimlja možemo okarakterizirati kao ruševine jednog važnog Ilirskog grada. Na pitanje tko je točno podigao ovaj grad, nudi se nekoliko mogućih odgovora, pri čemu izbori 'padaju' na nekoga iz ove skupine: Ardijejci, Plereji ili Daorsi. No, potegnemo li u mislima, ali logički posve opravdano, u dublju izvornu prošlost Ilira, prije službeno poznatih opisa i navoda spomenutih ilirskih 'plemena', glavni atributi idu u smjeru Kadma, njegovog sina Iliriosa, kao i čuvenih Pelazga, koji su bez ikakve sumnje u jednom dijelu brončanog doba bili jako utjecajni i na ovim južno-dinaridskim prostorima Južnog Jadrana sa zaleđem, kao i srednje i južne Italije preko puta Jadrana. U kontekstu mogućih odgovora na ovo pitanje, jasno je vidljivo da je vrlo teško dati pouzdan odgovor na njega, budući da se već samo pregledom ranije literature koja se bavi ovim pitanjima etniciteta među Ilirima i njihovim međusobnim razgraničenjima, kristalno vide ogromna pa i kardinalna međusobna razilaženja većine stručnjaka i autora u njihovim intepretacijama istog pitanja. Nekom, možda i najlogičnijom pretpostavkom, mogli bi smo reći da su ovaj grad podigli oni koji su bili predci Ardijeja, kasnijeg najmoćnijeg ilirskog plemena kojemu su prema brojnim dosadašnjim potvrdama pripadale kraljevske loze čuvenog ilirskog kralja Agrona. Ovaj grad, iako sagrađen već u bronci, u kasnijem željeznom dobu, i periodu helenizma, sasvim sigurno doživljava jedan 'ponovni' procvat, gdje je zbog njegovog moćnog i strateški izuzetno povoljnog položaja, prvotnu osnovnu djelatnost stočarstva, zamijenila trgovina, pri čemu se može reći da je ovo mjesto u mlađim razdobljima prapovijesti postalo jednim važnim antičkim trgovištem. Da je tome bilo tako, i da je ovaj čitav mikroprostor oko Trebimlje i polja u Trebimlji, imao izuzetan značaj krajem prapovijesti i u počecima antike, govore brojni ostaci i dosadašnji nalazi s ovog prostora, o kojima nećemo ovdje u detalje ulaziti, no pri čemu svakako valja izdvojiti i to da je ranije prostor Trebimlje od pojedinih autora smatran čak i kao antički rimski municipij Diluntum, koji je kasnije izmješten na područje današnjeg Stoca. Iako su svi ti antičko-rimski ostaci bez ikakve dvojbe ovdje uvelike prisutni i još ih se najvjerojatnije puno ovdje skriva neotkriveno, njih treba gurnuti, kako to i zaslužuju, u drugi sporedniji plan, naspram svega onoga što su ovdje napravili, stvorili i izgradili pravi, izvorni i autohtoni stanovnici ovog područja - Iliri. I ne samo to, već, potrebno je izvući na površinu, debelom linijom podcrtati i naglasiti - da su Iliri ti, koji su prvi u cijelosti iskoristili ovaj prostor, oni su prvi ti koji su obrađivali ovdje zemlju, čuvali svoju stoku, pili vodu iz bunara i izvora, ali i oni su ti koji su prvi napravili gotovo bezbrojne monumentalne građevine, gomile, gradine, bedeme, i kiklopske podzidove. Sve je to njihovih, Ilirskih, ruka djelo. A da stvar još bude jasnija, iako su grci i rimski okupatori ovdje mrvicu ostavili traga, u ključnom genetskom smislu, u smislu krvi, nisu na svu sreću gotovo nikakav budući pečat ostavili, jer je kao što to danas i ptice na grani znaju, krv današnjih stanovnika ovog kraja, kao i većine stanovnika čitave Hercegovine i Dalmacije, prema svim validnijim genetskim istraživanjama jest, - prava Ilirska krv, pri čemu se radi o genetskoj haplogrupi I2 koja se drugim imenom naziva i terminima Dinarski ili Ilirski gen, a koji je prema tim istraživanjima kod većine današnjih hercegovaca i dalmatinaca, u krvi dominantan već više od 20 tisuća godina. Dakle, narod je ovdje u genetsko-krvnom smislu isti već tisućljećima, a to je narod gena kamenih, i gena ilirskih. I sve ono što danas vidimo, kao npr.stil gradnje kamenih kuća i čitavih kamenih sela prošlih stoljeća, stil života gdje se narod bavi i bavio se stočarstvom, poljoprivredom, klesanjem kamena, zidanjem suhozidova, branjem ljekovitih trava, itd, sve je to samo kontinuitet našeg Ilirskog načina života, i to je ništa drugo nego čisti odraz Ilira u nama. Iz tog razloga, svi stanovnici i oni koji potječu iz sela Trebimlje i ovog dijela Hercegovine mogu itekako biti ponosni i dičiti se sa svojom izvornom Ilirskom baštinom, i ovim bogatim graditeljskim nasljeđem, kao i uostalnom većina stanovnika Hercegovine i Dalmacije.
Slijedom svega ovdje prethodno prezentiranog i opisanog, vidimo da, ne samo područje sela Trebimlje, već i čitava Općina Ravno u cjelini, uz već svima poznatu i populariziranu Vjetrenicu, krije još jedan, izuzetan lokalitet s graditeljskom baštinom, koji nosi ogroman budući potencijal iskorištavanja u turizmu, ali i brendiranja same općine. Ono što je svakako vrlo pozitivno, no ne i dovoljno, jest to da je ovaj megalitski Ilirski kompleks u Trebimlji već dobro prepoznat kao vrijedan turistički potencijal pri čemu je u kratkim crtama prezentiran i opisan u pojedinim novijim radovima, među kojima posebno možemo izdvojiti noviju odličnu knjigu 'Turistička monografija Općine Ravno - neispričana priča', autora D.Vidović, S.Vukorep i V.Slobođan, iz 2019.godine, koja je prošle godine prezentirana u mnogim mjestima u BiH i u Hrvatskoj. U ovoj vrijednoj knjizi koja obiluje izvrsnim visokorezolucijskim fotografijama upravo je preko čitave jedne stranice prikazana fotografija zračnog snimka vršne stepenaste 'gomile' na Maloj gradini u Trebimlji, što je, svakako i bez sumnje jedan veliki plus i dobar primjer daljnje turističke i druge, valorizacije te iskorištavanja ovog monumentalnog lokaliteta. No, unatoč tome što pojedine rjeđe knjige ili raniji radovi, imaju u sebi navod ovog vrijednog arheološkog lokaliteta, bilo kakvu razlučljiviju i jasniju fotografiju od bilo kojeg dijela megalitskih ili kiklopskih zidina s ove gradine, na internetu, do pisanja ovog posta, nije bilo moguće pronaći. To nam pak govori, da unatoč tome što je lokalitet poznat, možemo reći, jednom manjem, dijelu stručne i lokalne javnost, on ustvari za širu i domaću javnost predstavlja gotovo potpunu nepoznanicu. Stoga, bi bez ikakve sumnje, u narednom periodu, u svrhu što potpunijeg valoriziranja ovog vrijednog Ravanjskog lokaliteta, trebalo njegove monumentalne, a ujedno i izuzetno atraktivne te impresivne ostatke kiklopskih građevina, što više na internetu i po društvenim mrežama promovirati i pokazivati. Jer, svatko onaj tko se kuži, i bavi turističkim sektorom, poglavito u današnjem digitalnom dobu, jasno zna da je internet i društvene mreže daleko najbolji vid i način, kojim se neki vrijedni lokaliteti mogu turistički promovirati i upoznati sa što više zaljubljenika u ovakve stvari. Prednost interneta i društvenih mreža, u odnosu na sve druge oblike turističkog promoviranja kao što su npr.knjige, brošure, sajmovi, i slično, jest to, osim što je izrazito jednostavno dostupan enormnom broju zainteresiranih, i s druge stane vjerojatnih budućih posjetitelja ili turista, da je on svima besplatan i jednako dostupan. Stoga, bi veliki propust bio ne iskoristiti postojanje interneta, ne samo u promociji ovog lokaliteta, već i za promociju brojnih ovakvih sličnih arheoloških prapovijesno-ilirskih lokaliteta posijanih po ovim našim hercegovačko-dalmatinskim prostorima, koji imaju vidljivo očuvane monumentalne kiklopske zidove i građevine od obrađenih velikih kamenih blokova. Na kraju ovog osvrta i ekskluzivne prezentacije megalitske ilirske gradine u Trebimlji, možemo sasvim sigurno zaključiti da Općina Ravno, uz Vjetrenicu, posjeduje, odnosno, već sutra može posjedovati, jedan novi jako atraktivan i prije svega izuzetno vrijedan turistički brend, jedan impozatni i jedinstveni arheološki lokalitet s monumentalnim ostacima jednog važnog ilirskog grada kojeg s obzirom na sve prisutno, možemo slobodno nasloviti kao 'Ravanjska Mikena' .
FOTOGALERIJA (čitav prostor V. i M.gradine):
Slika gore - pogled na veći dio kompleksa V.i M.gradine
PODRUČJE M.GRADINE (slike dolje):
Kamene megalitske konstrukcije i dijelovi M.gradine na istočnoj i sjeveroistočnoj strani (slike dolje)
Ovdje je razotkriven djelomično izvirujući fino ozidani kao nekakav portal ili ulaz s donje na višu gornju terasu
Nebrojeni kameni blokovi u bedemu, posebice pri njegovoj bazi premašuju tonu, dvije u težini
Na ovom dijelu razotkriveni su specifični vertikalno uspravljeni golemi kameni blokovi postavljeni u vanjskim licima bedema
Jedna od najimpozantnijih i najvećih sekcija kiklopskih zidina, s visinom bedema i preko 3 metra (kao skala postavljen drveni metar - 1 metar):
Često su u dnu pri baznim redovima bedema u vanjska lica postavljani uistinu golemi i do 2 i više metara dugi blokovi, poput ovog ovdje
VRŠNA KOLOSALNA STEPENASTO ZIDANA ''GOMILA'' NA VRHU M.GRADINE(slike dolje):
Pogled preko ruba monumentalnih zidova vrha M.gradine na susjedni veći dio i kompleks V.gradine
U sredini vršnog dijela M.gradine nalazi se ovaj omanji no vjerojatno još od ilirskih vremena vrlo važni kameni tumul
Neposredno sa zapadne strane M.gradine te u sjev.podnožju V.gradine krije se jedna izuzetno zanimljiva i posve očito vidljiva vještački modificirana ravna livada, koja je možda u ilirsko doba predstavlja svojevrsni oblik njihovog 'kazališta' ili mjesta na kojem su se okupljali i izvodili razne za njih bitne događaje, igranke, obrede i slično
Pogled na neposrednu V.gradinu
VELIKA GRADINA - uspon od sjeveroistoka i obilazak čitavog vršnog dijela (slike ispod):
Već s početnim usponom nailazi se na lijepo modificirane i megalitski podzidane stambene terase na kojima je prisutan debeli nanos kulturnog sloja s obiljem grube brončanodobne naseobinske keramike
Pogled prema vršnom dijelu M.gradine
S vrha V.gradine se proteže fenomenalan pogled na Jadransko more u priobalju oko Slanog pa prema Stonu i Pelješcu
I ovdje su prisutni ljudskom rukom uspravljeni monumentalni višetonski kameni blokovi
Izuzetno monumentalne sekcije megalitskih bedema s južne strane vršnog dijela V.gradine
MALA GRADINA - južni padinski dio podno vršnog dijela (sl.dolje):
Golemi višetonski uspravljeni kameni blok
Primjedbe
Objavi komentar