EKSKLUZIVA! IZGUBLJENI ILIRSKI MEGALITSKI GRAD (GRADINA) NA PASJEKI KOD NEUMSKOG GRACA ; Lost Illyrian city from Early Bronze age period (Posuška culture) discovered on the hill Pasjeka near Neum in southern Bosnia & Herzegovina

EKSKLUZIVNI NAJAVNI PRIKAZ NOVOOTKRIVENE MEGALITSKE GRADINE - PROTOURBANOG PRAPOVIJESNOG NASELJA NA AKROPOLSKOM BRDU PASJEKA; 

(Preuzeto s nove objave na fb.str.megalita Hercegovine)

Dragi i cjenjeni ljubitelji Ilira i njihove graditeljske megalitske baštine, evo ponovno jedna ekskluziva, jedan ekskluzivni fotoprikaz, jedne apsolutno nepoznate megalitske gradine neumskog zaleđa, koja ustvari nije tek tako obična gradina, već se radi o jednom pravom i moćnom ilirskom gradu koji se sastoji od glavne akropole, podakropolskog prostranog dijela, zatim od obrednog vrha sa svetištem, te brojnim drugim još uvijek nedovoljno snimljenih i neistraženih dijelova ovog misterioznog kompleksa. U stručnoj literaturi tj.samo u arheološkom leksikonu BiH, ranije je kroz doslovno jednu rečenicu opisana gradina na brdu Pasjak s nalazima rimskog crijepa, no taj opisani lokalitet uopće se ne odnosi na ovu gradinu koja se nalazi posve istočnije od ovog prethodno grubo opisanog lokaliteta, a kojeg sam također više puta obišao. Ovdje se radi o uistinu jednoj premoćnoj akropoli, odnosno, jednom jako visokom piramidolikom brdu koje izrazito svojom visinom i oblikom dominira s čitave južne te jugozapadne strane plodnog Gradačkog polja. Iako je polje gotovo odmah neposredno ispod, tj, sa sjevernih strana ovog grada, njemu je prilaz s te strane od polja gotovo apsolutno neizvediv budući da je s te strane prisutna više stotina metara okomita vertikala sjeverne padinske strane akropolskog brijega, pa su jedini mogući prilazi ovom drevnom gradu s njegovih bočnih, istočnih ili zapadnih strana. Ovu izuzetno vrijednu i premisterioznu gradinu razotkrio sam još prije više godina, no tek sam je prošlo ljeto kroz nekoliko navrata 'detaljnije' obišao i snimio sve ono što sam mogao snimiti. Mogu vam odma reći, da je fizički prilaz samom gradu, tj.glavnoj gradinskoj akropoli ultra zahtjevan i toliki naporan i ustvari teško izvediv, da mi je kad sam se prvi put u 5.mj.prošle godine uspio probiti do akropole od smjera zapada, postalo kristalno jasno zašto je ovaj čudesni ilirski grad danas jedna potpuna nepoznanica i ustvari nikad taknuti arheološko-geološki (geološki - zbog nevjerojanih geološko-geomorfoloških atrakcija uokolo gradine) dragulj, ne samo općine Neum već čitavog ovog dijela jugoistočne Hercegovine. Putem sam morao doslovno, kao što oni istraživači-avanturisti rade u džunglama latinske Amerike kad prilaze majanskim ruševinama, probijati se i krčiti prolaz kroz ultra zaraslu mediteransku vazdazelenu gotovo suptropsku šumu, uz što su me poput nagaznih mina putem vrebali brojni poskoci (slika u fotogaleriji) koji imaju gotovo savršeni mimikriju plus ostale zapreke kao što su ogromne vertikale, jame, škrape, vrtače, nepremostiva bodljikava vegetacija (tetivika npr.) i drugo, no, taj izuzetno zahtjevan i ultra-teški fizički prilaz ovom lokalitetu, mi se itekako isplatio kad sam vidio šta se sve krije ovdje. Naravno, budući da o ovome tek spremam kompletnu priču u okviru velikog rada o neumskim megalitima gdje ćete moći vidjeti i grafičku ilustraciju te rekonstrukciju čitavog ovog drevnog grada, ovdje sad neću niti mogu iznijeti sve moguće detalje i sve zanimljivosti koje sam pronašao i snimio tada, no nadam se da će vam ove kratke foto-crtice i isječci od snimljenog uspijeti bar malo dočarati ambijent i sve ono što se skriveno nalazi na tom mjestu. Nadalje, ono što je vrlo bitno naglasiti jest to da je ovaj golemi megalitski protourbani kompleks izgrađen izvorno sasvim sigurno u ranoj bronci, a vrlo moguće i već tijekom eneolitika, na što ukazuju brojni ostaci specifične i unikatne keramike iz tog vremena koja često sadrži ukrašene posude s tipičnim stilskim karakteristikama Posuško-Cetinske kulture. A također druga zanimljivost ogleda se u tome da su, zajedno s još zapadnijim kompleksom na Pasjeci, i ovu izvornu rano-brončanodobnu megalitsku gradinu, tisuće godina kasnije, zaposjeli bili rimljani pri čemu su na izvornim ilirskim megalitskim bedemima te djelom i na ilirskim stambenim terasama podigli bili svoje objekte koji su bili gotovo u cjelosti od drveta no s krovovima od rimskih tegula i imbreksa. To se vrlo lako da zaključiti po brojnim ostacima rimskog krovnog crijepa direktno na ilirskim megalitskim bedemima u kojima se nalaze i brojni ostaci ranobročnanodobne keramike iz tzv.Posuške kulture,no bez ikakvih vidljivih kasnijih rimskih graditeljskih ostataka od kamena. Najvjerojatniji i gotovo sigurni razlog naknadne rimske okupacije i korištenja ovog ilirskog kompleksa jest strateška pozicija i mogućnost kontrole najvažnijih komunikacija i posebice kontrole nad plodnim Gradačkim poljem. A ktome, još samo spomenimo da se gotovo neposredno sjeveroistočno od glavne gradinske akropole uz južni rub polja nalazi jedan od najjačih nikad presušujućih izvora pitke vode okružen stablima jablanova, a što su naravno još prije više od 4000 godina prvi iskoristili i iskorištavali ga Iliri koji su i napravili svoj pravi grad neposredno iznad, tj.jugozapadno od izvora i ekstra plodnog polja. A što se tiče megalitskih ostataka i megalitske arhitekture, mogu vam s apsolutnom sigurnošću reći da ovo što vidite na slikama dolje, predstavlja izrazitu minijaturnost od sveukupno prisutnih megalitskih konstrukcija koje sam detektirao na širem prostoru grada. Tu se nalaze brojne vidljivo u cjelosti vještački nivelirane stambene terase s impresivnim megalitskim podzidovima, tu su zatim masivni prstenasti kiklopski bedemi kako na glavnom akropolskom vrhu tako i na bočnim istočnim i zapadnim obzidanim vrhovima, i ustvari tu je prava sila razbacanih ili u zidovima posloženih vidljivo isklesanih megalitskih blokova ili vaca, što je sve danas prekrila i gotovo u cjelosti sakrila ova mediteranska vazdazelena prašuma. Stoga, za kraj ovog ekskluzivnog posta mogu samo reći - da će neke nove avanture budućih probijanja kroz ovu neumsku prašumu sasvim sigurno na svijetlo dana razotkriti još mnoštvo impresivnih i atraktivnih megalitskih konstrukcija ovog moćnog, 4000 god.starog Ilirskog grada na brdu Pasjeka. Veliki Ilirski pozdrav i svako dobro!

FOTOGALERIJA 

(dijelić sveukupno snimljenih dijelova megalitskog kompleksa na brdu Pasjeka)

Pogled na impresivnu glavnu gradsku akropolu od smjera zapada. Podno vrha se djelomično kroz vegetaciju naziru ostaci megalitskih prstenastih bedema.

Dijelovi od stambenih terasa, danas jako zaraslih i prekrivenih gustom vegetacijom, no koji sadrže impresivnu arhitekturu s megalitskim podzidovima od mjestimično velikih klesanih blokova (slike u nastavku)

Jedan od brojnih komada ili fragmenata tipične ranobrončanodobne keramike tzv.Posuške kulture, što su prisutni posvuda po površini gradine i gradinskih bedema

Nevjerojatno savršenstvo mimikrije, i velika opasnost koja danas na neki način simbolički čuva ove drevne ilirske komplekse - najotrovnija europska zmija - poskok (Vipera ammodytes)

Dijelovi ruševina, nekad izvorno jako fino složenih i još uvijek impresivnih megalitskih zidina na podakropolskom južnom dijelu grada

Čim se malo negdje ovako probijete u unutrašnjost guste vegetacije ili šumolikih površina pod akropolom pred vama se ukazuje mnoštvo porazbacanih velikih klesanih blokova

Pogled s akropole prema jugu - vidljiva apsolutno netaknuta i gotovo kao prašuma, moćna priroda s vrhovima i podnožjima ovih vidljivih vrhova, koji također kriju ostatke zaboravljenih megalitskih ilirskih konstrukcija

Podakropolski južni dio - danas - s izgledom gotovo kao u prašumama Latinske Amerike, a što s druge strane daje jedan izuzetan i neopisiv avanturistički osjećaj kad se tek npr.probijate i dolazite do ovih drevnih ruševina i izgubljenih gradova

Neposredno južno od glavne akropole nalaze se vrlo atraktivni jurski dolomiti i dolomitno-vapnenačke formacije prepune zanimljivih šupljina, prolaza, oblika i slično

Trenutak kad se ispred mene ukazuje jedan impresivan terasasti masivni kiklopski zid . . pri čemu se prema dolje uniže unutar šume nalazi čitava serija ovakvih sličnih monumentalnih zidova

Ponegdje su dijelovi bedema očito rušeni, vjerojatno od stane rimljana, pri čemu goleme isklesane blokove ipak nisu uspijeli posve srušiti i odroniti od pravca izvornog ilirskog zida

Pogled sa zapadnog vrha akropole na plodno Gradačko polje