FACEBOOK OBJAVA: EKSKLUZIVNO!-ILIRI & FOSILI i MEGALITI - Illyrians & Fossils & Megaliths - Illyrian hillfort on the fossiliferous eocene rocks near Posusje in western Herzegovina

NAJRANIJI HERCEGOVAČKI GEOLOZI I PALEONTOLOZI SU ILIRI - STANOVNICI 'BAŠIĆA GRADINE' U DONJEM KONJOVCU SJEVERNO OD POSUŠJA - RANOBRONČANODOBNA MEGALITSKA KULTURA NA SPEKTAKULARNOM PALEONTOLOŠKOM LOKALITETU; 

Ekskluzivno predstavljanje kroz fotografije i opis na facebook stranici ovog portala - gradine koja je inače od ranije u stručnom smislu poznata i registrirana kao Bašića gradina u Broćancu, odnosno na području zaseoka Donji Konjovac. No, ono što daleko najviše intrigira jest položaj ove gradine koja je smještena doslovno na spektakularnoj paleontološkoj atrakciji - nevjerojatnom fosiliziranom koraljnom grebenu iz eocenske epohe starom oko 45 milijuna godina. Te pored nebrojenog mnoštva atraktivnih fosila velikih školjki, puževa, koralja, ježinaca i stotina raznolikih drevnih morskih životinja koje su nastanjivale ovaj koraljni greben, novo-spoznatu odnosno dodatnu atraktivnost ovog mjesta odsada zasigurno predstavlja i ova gradina koja u svojim dijelovima ima prave megalitske zidine. Ustvari čitav prostor na gradini i  okolo nje je prezidan i ozidan raznoraznim kamenim zidinama, koje su perfektno uklopljene u također impresivni i atraktivni krški reljef od impozantnih bijelih poput stubova velikih vapnenačkih stijena. 
Stoga se u nastavku prenosi u potpunosti tekst objavljen na facebook stranici, a za dodatne uvide, komentare i ostalo, svakako otiđite direktno na facebook stranicu ovog portala.

EKSKLUZIVNO!-ILIRI i FOSILI i MEGALITI: Konjovac sj.od Posušja, moćan ilirski grad(gradina) izgrađen prije više od 3000 god.na stijenama prepunim fosila koralja, ježinaca, puževa i školjki; 
Iako se za ovu gradinu 'zna' u stručnom, arheološkom, smislu kao gradinu naziva tzv.Bašića gradina u Broćancu tj.u zaseoku Donji Konjovac, sjeveroistočno od Posušja, o njoj ustvari kao i o 99posto ostalih također stručno 'poznatih' i registriranih hercegovačkih gradina, u javnim, posebice internetskim medijima i portalima uopće se ne može naći fotografskih galerija i uvida o njima. Ova navedena gradina je posebice meni bivala vrijednom kad sam uvidio kakav fantastičan, pa u neku ruku i spektakularan položaj ima, što me je nagnalo naravno da samu gradinu, kao i čitav njen širi areal malo detaljnije progazim i izvidim situaciju. Naime, neposredno ispod, odnosno s južnih strana, ove gradine prostire se jedan zaobljeni izduženi brijeg sastavljen od svjetlosivih škriljavih vapnenaca, koji se inače kod lokalnog stanovništva nazivaju - škriljke. Ovi škriljavi vapnenci, kad se malo bolje približite njima, jednostavno ostajete paf - naime, u njima se nalaze jasno očiti i vidljivi fosilni ostaci školjki, puževa, koralja, ježinaca i ostalih morskih životinja, kojih ima toliko puno, da se može reći da ih ima na milijarde. Upravo ovo, jedno od najvrijednijih paleontoloških nalazišta u BiH, detaljno sam istražio i opisao unutar, skoro gotove disertacije u kojoj obrađujem fosile i drevni okoliš zapadne Hercegovine prije 45 milijuna godina. I zamislite, onda, kad sam nedavno, sad pored samog nalazišta fosila, uspeo se da izvidim ilirsku gradinu iznad njih, uvidio sam, ili bolje rečeno spoznao, da se ovdje doslovno na spektakularnom nalazištu fosila nalazi jedna premoćna ilirska gradina, ustvari pravi ilirski grad napravljen prije više od 3000 godina. A da priči i atraktivnosti ovog lokaliteta tu nije niti blizu kraj, uvidio sam da gradina u svojim dijelovima, iako na prvi pogled usljed izrazite obraslosti grmljem i drvećima, te velike obrušenosti, sadrži prave megalitske zidine izgrađene u dva lica od velikih, a mjestimično i klesanih kamenih blokova. Nadalje, zanimljivo je da sama pozicija na kojoj leži gradina, kao i kameni blokovi od kojih su izgrađeni bedemi, je građena ustvari od, za razliku od prethodno opisanih fosilima bogatih škriljavih sedimenata, starijih, ali puno kvalitetnijih i kompaktnijih bijelih vapnenaca gornjokredne starosti u kojima se mjestimično mogu pronaći fosili rudista, prema čemu ove stijene i nazivamo tzv.rudistni vapnenci. A također osim ovoga, pobližim pregledom, uvidio sam da su ovi vapnenci prirodno vrlo dobro uslojeni, čak mjestimično i pločasti, što je u biti izvanredno pogodovalo ovim drevnim prapovijesnim ilirskim stanovnicima da iskoriste ove kamene slojeve u dobivanju blokova za izgradnju zidina. Jer, drugim riječima rečeno, sama priroda tj.geologija je napravila već više od pola posla u 'proizvodnji' gotovih četvrtastih kamenih blokova. Ovakav, gotovo identičan slučaj sprege geologije i kamenih blokova u megalitskom bedemu imamo i na već sada dobro poznatoj gradini Zvonigrad kod Pologa, zapadno od Mostara. A glede ove moćne gradine iznad Posušja, također vrijedi spomenuti kako je, opet kao i u slučaju skoro svake druge zapadnohercegovačke gradine, prvi, i jedini, relativno detaljniji njen opis načinio i objavio Petar Oreč u svom radu iz Glasnika Zemaljskog Muzeja u izdanju iz 1977 godine. Tijekom njegovog obilaska on je pronašao jako vrijedne artefakte, i pokretne nalaze usljed kojih je ustanovio da se radi o tzv.Posuškoj kulturi. Pa sudeći prema ovome, onda ne samo da je ova prapovijesna gradina, tj.grad izgrađen prije 3000, već još dublje u prošlosti, prije najmanje 3500 godina, sukladno najdominantnijim arheološkim nalazima koji su jasno vidljivi i prisutni unutar baznih kulturnih slojeva uz i okolo zidina i kamenih građevina, kao i posebice unutar zemljanih terasa južnije i uniže od najmasivnije, ustvari kolosalne kamene građevina, danas u obliku ogromne, piramidolike, gomile pozicionirane na krajnjem sjevernom rubu akropole grada. Te, nadalje, posebnu atrakciju i vizualni doživljaj u kojem se čak ostaje bez daha, pridonose nevjerojatne okomite krške jame, pri čemu se jedna takva uistinu ogromna jama nalazi neposredno sjevernije od najmasivnije kamene građevine ili vršnog tumulusa. Znači, jednostavno rečeno, ovo mjesto pored arheološke mističnosti, drevnosti, prisutnih kamenih i megalitskih građevina, predstavlja pravu geološku atrakciju. Jedina mana, a ustvari možda i dobra stvar poradi stupnja očuvanosti i netaknutosti, predstavlja relativno teška dostupnost ovog lokaliteta pri čemu je manjim automobilom jako jako teško doći radi velike grubosti i mjestimično izrazite strmine makadamskog pristupnog puta do nje, a i same neophodne dužine makadamskog puta koji se odvaja od najbliže asfaltne ceste pa sve do ove gradine koja iznosi preko 7,8 kilometara. Pa stoga svi vi koji bi željeli posjetiti ovo bez ikakve sumnje spektakularno paleontološko-arheološko mjesto, morat ćete biti spremni žrtvovati svoja kola gotovo 10-ak km lošijeg makadama. Meni je osobno to drago što je takva situacija, jer na ovaj način ovo mjesto ostaje, bar sad zasad, a vjerojatno i u dogledno vrijeme, i netaknuto, i od nepoželjnih lovaca na blago pošteđeno.

Megaliti Hercegovina NADOPUNA: Naravno moram još ovdje spomenuti neke prisutne karakteristike same lokacije koje sam zaboravio gore navesti. Kao prvo gradina se nalazi na većoj visini od čak 1100 m nad morem, što je čini jednom od najviših gradina Posuškog područja i šire okolice. Nadalje, iako to na prvi pogled, a posebice gledajući satelitske snimke ne izgleda tako, gradina se prostire na relativno velikom prostoru pri čemu je u potpunosti izgrađena u raster-shemi s jasno uočljivom akropolom na čijoj se najvišoj točki nalazi ogromna kamena građevina, ustvari ruševina vjerojatno nekakvog središnjeg gradskog hrama, te isto tako jasno uočljivim, ali i perfektno izniveliranim stambenim terasama s južnih akropolskih strana, koje ustvari predstavljaju svojevrsno podgrađe ili podakropolu. Vrlo vrlo sličan arhitektonsko-graditeljski raster i odnos prema lokalnoj geomorfologiji imamo i na vrhunskoj također, s moje strane, ekskluzivno opisanoj gradini na Mošnjači tj.na planini Zavelim ( http://megaliti-hercegovina.blogspot.ba/.../ekskluzivno... ). No, osim ovakve arhitekturalno-geomorfološke paralele, ne samo jaka paralela između ove dvije i drugih okolnih gradina, već i gotovo neporeciva činjenica, jest to da su ovi svojevrsni zapadnohercegovački proto-gradovi izgrađeni u vremenu ranog brončanog perioda kad tzv.Posuška kultura upravo na ovom prostoru doživljava svoj najveći procvat. Znači da skratim riječ je o periodu, pazite sad, - od 1800 do 1550 god.pr.Kr.! I ne samo to, već i pojedina naselja ove Posuške kulture idu, prema brojnim nađenim arheološkim artefaktima, čak i u najmlađe kameno doba, neolitik i eneolitik poznatiji kao bakreno doba. Ove činjenice bi stoga mogle ukazivati jednu zaista nevjerojatnu spoznaju i uvid da su pojedine megalitske konstrukcije u Hercegovini, a moguće i monumentalne građevine poput megalitskih zidina, 'gomila' i gradina, građene i puno puno ranije nego što to 'struka' tvrdokorno i ograničeno opisuje i naučava na fakultetima, i to prije 2 pa i 3 tisuće godina pr.Kr. Na ovdje opisivanoj gradini u Konjovcu, tijekom mog nedavnog istraživačkog obilaska, kroz malo bolje zapažanje, čitavog akropolskog i predakropolskog dijela, posebno su me iznenadili pronađeni jasno prepoznatljivi graditeljsko-arhitekturalni elementi poput nekakvog oblika ulaznih vrata unutar poprečnog bedema s nazirućim, iako obrušenim, ali jasno uočljivim, pravim kamenim stepeništem s niže akropolske na najvišu akropolsku terasu. Osim toga, posve i ugodno sam se iznenadio kad sam, iako ne očekivavši skoro ništa na toj strani, otišao posve periferno na jugozapadni podakropolski dio pronašao isto tako jasno uočljive ozidane terase i zaravnjene dijelove sa mjestimično pravim finim megalitskim zidovima od dva lica širine i do 2 m, pri čemu su na dijelovima čak priležne stranice pojedinih kamenih blokova vidljivo isklesane. Ove, kao i brojne vlastite ranije utvrđene i neporecive činjenice na istraživanim gradinama Posuške kulture proishode jedan novi, i dosada skoro nigdje, izuzev mojih tekstova, opisani zaključak: prapovijesni narod Hercegovine klesao je kamen i radio moćne megalitske zidine i monumentalne građevine još u ranoj bronci prije više od 3700 godina. U nastavku dolje ispod prilažem gore u tekstu navedeni najraniji opis ove gradine od strane Petra Oreča (Oreč, P. 1977: Prapovijesna naselja i grobne gomile, Posušje, Grude i Lištica, GZM, Sarajevo.) gdje ćete jasno vidjeti navedene karakteristike pronađenih keramičkih nalaza koje nedvojbeno upućuju na ranobrončanodobni period. Te svakako osim toga pogledajte (ponovno) i slike iz fotogalerije gdje sam umetnuo dopunske opise pojedinih fotografija.


Skica 'Bašića gradine' i odnos prema geološkoj podlozi (na google-earth podlozi):

FOTOGALERIJA OBJAVLJENA NA FACEBOOK STRANICI: 
Megaliti Hercegovina Pejzaš prostora istočno od gradine, s vidljvim impresivnim masivnim bijelim vapnenačkim stijenama - tzv.rudistnim vapnencima gornjokredne starosti ispred kojih se pružaju škriljavi sivkasti vapnenci eocenske starosti prepuni fosila morskih organizama, školjki, puževa, ježinaca i ostalih životinja (donji dio slike). Također ovdje na slici na kranjem desnom dijelu na sredini slike vidljiv je jedan ogroman postavljeni tj.od strane prapovijesnih stanovnika gradine uspravljeni megalitski blok.

Megalitski bedem na zapadnoj strani podakropole.

Na krajnjem lijevom dijelu slike točno na sredini, vidljiv je također namjerno postavljeni megalitski blok u obliku nekakve velike sjedalice ili trona odakle pogled seže na čitavo polje ali i prema istočnim stranama izlazećeg sunca gdje su malko istočnije od ovog trona prisutni prirodni poput stubova ustvari markera, izdanci vapnenca koji se također jasno vide na ovoj slici. Da li je ovdje riječ o nekakvom drevnom opservatoriju ?

Jedna vrlo zanimljiva vrtača neposredno s istočne strane gradinskog bedema koja je u potpunosti obzidana suhozidnom gradnjom, vjerojatno još od brončanog doba.


Također još jednu, ranije nespomenutu, atrakciju ovog lokaliteta predstavlja prisutna flora, gdje su ovdje na prostoru i okolo gradine prisutne brojne bukve od kojih su mnoge, poput ovih na slici, uistinu kolosalne tj.sa kolosalnim deblima promjera preko 1 i i više metara.


Pogled na 'krov Hercegovine' - veličanstvenu planinu Čvrsnicu, koja se predivno vidi s vrha akropole ove gradine.

Jasno zapažajući, kvadratično-pravokutno isklesani kameni blok na vrhu ovog zidića - još jedan dokaz ranije spomenutoga: klesali su u ranoj bronci !


Zapadni dio najvršnijeg dijela akropole tj.velike kolosalne suhozidne građevine, danas usljed dugotrajnosti vremena i obrušenosti u obliku velikog kamenog tumulusa, no ipak s nazirućim bočnim monumentalnijim i finije zidanim podzidama, poput ovog ovdje.

Zapadni dio vrha akropole, gdje su prisutne nejvjerojatne okomite i preko 15 metara visoke bijele vapnenačke stijene, nešto vrlo slično pejzažu čuvenih Bijelih i Samarskih stijena na Velebitu, samo što se za ovo gotovo uopće ne zna, a isto kao i na Velebitu riječ je o nevjerojatno atraktivnim geološkim oblicima.

Pronađeni oveći komad prapovijesnog žrvnja ili neke druge alatke izgrađene od magmatske stijene gabroa (vidi prilog Oreč iz 1977.).


Iako sad izgleda prilično obrušeno, ovdje je stajala nekakva akropolska velika ozidana građevina gdje je vidljivo da se masivni bedem širok i do 2 m sječe pod pravim kutem.

Ostatak megalitskog bedema s dva lica.

 Pogled na stambene podakropolske terase.


Prapovijesna 'vrata' sa svojevrsnim kamenim stepeništem.



Obrušeni masivni kameni ostaci i ruševine zidova ukazuju da su ovdje nekada prije više od 3500 godina stajali masivni zidovi i kamene građevine.


Centralna i vršna kamena građevina, sada u obliku velikog piramidolikog tumulusa.

Ostatak masivnog megalitskog ili pravog kiklopskog bedema s jasno vidljiva dva lica i velikim kamenim blokovima s vanjske strane.


Kiklopski bedem pruža se i s istočne strane.





Vrlo zanimljiva namjerno megalitski nadzidana kao nekakva manja komorica ili prostorijica, u okviru vanjske strane megalitskog bedema.

Dio stambene terase s prirodno gotovo posve ravnim i horizontalnim izdankom vapnenačke stijene okolo kojega su postavljeni brojni manji komadi kamena, što ukazuje da je se ova ravna stijena sigurno u prapovijesno doba koristila za nekakve svrhe.

Južni rub uzdignute podakropolske terase odakle se pruža izvanredan pogled na malo, ali plodno polje Konjovca.


Dio zapadnog megalitskog bedema.


Jasno zamijećujući kameni ostaci, s mjestimičnim megalitskim postavljenim blokovima (sredina lijevo slike), koji ukazuju da je čitav ovaj podakropolski dio podzidan, prezidan, te izmanufakturiran.

 Impresivni, namjerno postavljeni, ogromni megalitski blok na donjem dijelu podakropole.

Ruševine drevnih prapovijesnih zidina se uočavaju na mnogim dijelovima gradine.

Fosilni morski ježinac ehinolampas iz vremena srednjeg eocena starosti oko 45 milijuna godina, nađen neposredno podno gradine.

Fosilizirani koralj s drevnog koraljnog grebena

Jedna jako lijepo očuvana morska školjka iz sr.eocena - rod Lucina.

Još jedna malo veća morska školjka lucina s fino očuvanom ljušturom.







Primjedbe