NOVA OTKRIĆA U NEUMSKOM ZALEĐU: BROJNE POTPUNO NEPOZNATE PRAPOVIJESNE MEGALITSKE GRAĐEVINE NALAZE SE NA GOTOVO SVAKOM BRDU NEUMSKOG ZALEĐA
PRAILIRSKO-ILIRSKI MEGALITSKI GRADOVI, ZIDOVI, HRAMOVI, OBREDNE GOMILE I DRUGE GRAĐEVINE PREDSTAVLJAJU OGROMNI (ARHEO)TURISTIČKI ADUT NEUMA U BUDUĆNOSTI;
Činjenica da je područje neumskog zaleđa bogato raznim arheološkim, prvenstveno prapovijesnim oblicima graditeljske baštine, kao i raznolikim prirodnim odnosno paleontološkim sadržajem u vidu zanimljivih fosila, već je postala dobro poznata činjenica, koja je na portalima autora ovog teksta (fosili-hercegovina, hercegovina-geoarheo i megaliti-hercegovina) u više navrata podrobnije opisivana i prikazivana.
Najnovijim autorovim istraživačkim obilaskom šireg područja sela neumskog Gradca ova činjenica pokazala se još nevjerojatnijom, a to je da ovaj dio naše države predstavlja dio koji sadrži možda i najveća arheološka bogatstva, kao i prirodne-geološke atrakcije koje u narednom vremenu tek treba u potpunosti razotkriti i široj javnosti promovirati.
Iako je dosada opisivani i prikazani opus vrlo zanimljivih, te javnosti, čak i lokalnoj, potpuno nepoznatih prapovijesnih megalitskih građevina, jasno ukazao na potencijal ovog kraja, najnoviji uvidi kroz kombinirano djelovanje direktnih terenskih obilazaka i deteljnih pregleda visokorezolucijskih orto-foto i satelitskih snimaka, pokazali su da čitav pojas neumskog zaleđa od sela Trebimlja na istoku pa do sela Oskorušnica na sjeverozapadu sadrži nevjerojatan opseg odnosno količinu prapovijesnih prailirskih i ilirskih megalitskih zidina, građevina, gomila, pa i pravih izgubljenih ilirskih gradova koje tek treba doći izbliza vidjeti i snimiti njihove detalje. A ovi detalji, posebice oni arheološko-graditeljski se pokazuju zaista impresivnima dolaskom pobliže na svako ovakvo mjesto. Važno je istaknuti kako gotovo sve ove prapovijesne megalitske građevine neumskog zaleđa usljed kombinirane obraslosti gustom vazdazelenom mediteranskom vegetacijom i pozicioniranosti na izrazito razvijenom kršu paralelnih okomitih slojeva bijelkastosivog vapnenca na samim vrhovima brda, te gledajući izbliza, a posebice izdaljeg ili na satelitskim snimcima, gotovo su neuočljive ili nevidljive. No, dolaskom, ustvari fizičkim, redovito napornim, usponom na vrhove ovih brda, do pred same ove prapovijesne gradine, pred očima se ukazuju nevjerojatno vješto napravljene prave kiklopske zidine, te brojne druge megalitske građevine, kao i ostaci kuća, hramova, portala, podzidanih terasa i ostalih kamenih građevina. Nadalje, autorovim detaljnijim uvidima ovog dijela Hercegovine, jasno se može zaključiti kako se na ovom području krije veliki broj totalno nepoznatih prapovijesnih gradina ili prapovijesnih naselja opasanih kamenim bedemima, odnosno drugim riječima rečeno - tek je mali broj od ukupno prisutnih prapovijesnih (ilirskih) gradina ovog područja službeno, tj.stručno registrirano unutar glavne arheološke baze Bosne i Hercegovine - knjige Arheološki leksikon BiH. Ova činjenica, temeljem najnovijih autorovih istraživačkih obilazaka nadopunjena je još jednom zanimljivijom činjenicom, a to je da je gotovo svaka bilo veća, bilo manja, prapovijesna gradina na ovom području pravog megalitskog karaktera, tj.sadrži bedeme, podzide i temelje građevina i stambenih terasa napravljenih od ogromnih, poluisklesanih blokova kamena često težih i od nekoliko tona. Pojedini arheolozi i stručnjaci ovakav stil nazivaju tzv.ilirsko-helenistički ili pak samo helenistički stil zidanja. Upravo najpoznatija skupina Ilira odnosno najpoznatije ilirsko 'pleme' na čitavom širem prostoru od Istre pa do sj.Albanije koje je izrazito prepoznatljivo po ovakvom 'ilirsko-helenističkom' stilu megalitskih ili kiklopskih zidova na svojim gradinama jesu Daorsi. No, s obzirom na relativno detaljnije, i recentnije autorove višestruke obilaske, snimanja ali i razotkrivanja brojnih, ranije nepoznatih, prapovijesnih ilirskih gradina na širem hercegovačkom području, ovdje se može dati jedan prilično argumentiran, novi, zaključak o razmještaju pojedinih ilirskih plemena, a posebice u razmještaju, prostornom odnosu i razgraničenjima među plemenima Delmata, Daorsa i Ardijeja. Pa s obzirom na izuzetno brojne autorove na licu mjesta direktne snimljene i zapažene arhitekturalne karakteristike većine gradinskih dijelova, bedema, gomila i slično, uvažavajući sav ranije nađeni ali i novije zamijećeni pokretni arheološki materijal uključujući keramiku, metalne, brončane i željezne predmete, novčiće, oružje, oruđe i slično, prilično sigurno se može zaključiti kako su Daorsi tijekom 'ranijeg' dijela željeznog doba od 8,7 pa do 3,2.st.pr.Kr. držali teritorij istočne Hercegovine na širem području Stoca, zatim na području Čapljine te jednim dijelom i na području oko Mostara, kao i na drugoj desnoj strani Neretve u znatnoj tj.dugoj prostranoj zoni sa sjeverne strane Mostarskog blata, preko Gornjeg Pologa, Grabove drage sve do Dobrinjske drage i sela Gornji Crnač u općini Široki Brijeg. No, jugozapadna granica njihovog teritorija tj.njihovih - daorskih gradina nije se ovdje završavala već se nadalje u istom periodu ranijeg željeznog doba njihov teritorij prostirao i na prostoru zapadnog dijela širokobriješke općine oko sela Gornji Mamići, te dalje zapadno u zoni preko sela posuški Gradac, a vjerojatno zapadno sve do sela Vir na krajnjem zapadu posuške općine. Naime, već ranije prezentirani ostaci kiklopskih zidina na gradini Glavicu u Viru na ovom portalu ( http://megaliti-hercegovina.blogspot.ba/2016/03/geoarheo-park-zavelim-nevjerojatna.html ) svojim stilom megalitskih zidova od velikih djelomično i pomnije klesanih kamenih, konglomeratno-vapnenačkih blokova u vidu trapezoidnih bunja, precizno uklopljenih jedni u druge, posebice u donjim bazičnim redovima, jasno ukazuju da je bar u slučaju ove gradine zapadno od Posušja riječ o najvjerojatnije svojevrsnim Protodaorsima, odnosno samim Daorsima. Ali, njihova zapadna granica možda se čak ne zaustavlja ni ovdje na području sela Vir već postoji izvjesna mogućnost da je i jedan dio ilirskih gradina na području Imotske krajine u zaleđu Biokova čak izgrađen ni više ni manje već od samih 'čuvenih' Daorsa. Naime u zadnje vrijeme od strane pojedinih 'slobodnih' istraživača na širem Imotskom području tj.na prostoru tzv.Imotske krajine razotkriveno je više prapovijesnih (ilirskih) gradina koji sadrže bedeme napravljene u tipičnom tzv.ilirsko-helenističkom ili ilirsko-grčkom stilu od velikih tj.megalitskih klesanih blokova vapnenca precizno složenih u tzv.ciklop tehnici unutar zidova. Autorovom naknadnom usporedbom svih ovakvih megalitskih gradina, objavljenih ili prezentiranih na internetu, te svih onih direktno posjećenih od strane samog autora, može se, bar zasad, utvrditi da se gradine koje imaju najbolje napravljene megalitske zidine od najpreciznije isklesanih megalitskih blokova precizno uklopljenih bez veziva unutar bedema, nalaze na prostoru od Stoca i Čapljine na jugoistoku preko Širokog Brijega u sredini, jugoistoka i jugozapada Posušja, nešto zapadnije te na području Imotske krajine u najzapadnijem dijelu, a što s obzirom na generalnu arhitekturalnu podudarnost sugerira na izvorno porijeklo tih i takvih gradina od samih Daorsa. S druge pak strane, sve zapažene gradine i megalitske građevine na širem prostoru neumskog zaleđa, pokazuju ipak očite različite arhitekturalne karakteristike u odnosu na ove gore prethodno navedene moguće daorske, gdje se pak kod ovih neumskih gradina megalitski karakter očituje u ne toliko precizno klesanim ili obrađivanim blokovima, već u pažljivom korištenju prirodnih paralelnih vapnenačkih slojeva kojima donje i gornje priležne stranice blokova predstavljaju prirodne plohe slojevitosti, dok se obrađeni ili klesani dio uglavnom nalazi s vanjske strane blokova, prema čemu možemo zaključiti da gotovo sve ove neumske megalitske gradine ne sadrže bunjaste blokove ili bunje poput svih onih (daorskih) s područja Stoca, Širokog, Posušja, Čapljine i Imotskog, već se ovdje radi o također vrlo masivnim višetonskim, no vješto iskorištenim ili poluobrađenim prirodnim dijelovima odlomljenih slojeva kamena. S obzirom na ovakve karakteristike arhitekture gradina, kao i na sav dosada poznati nađeni i pisani arheološki materijal, autor ovog teksta smatra da su ovaj prostor koji obuhvaća čitavo neumsko zaleđe, uključujući i najjugoistočniji dio Makarske rivijere, jugozapadni dio Ljubuške općine, područje Metkovića te sve na jugoistok do dijela južno od Trebinja, držali, ustvari većinu željeznodobnih gradina izgradili, ne Daorsi, već također dobro poznato pa i 'čuveno' ilirsko pleme Ardijejci. A posve nasuprotno ovom ardijejskom području, na sjeverozapadnom dijelu Hercegovine, iznad ili sjeverno od linije koja se pruža preko planina Rujan, Radovanj, Zavelim i Kamešnica, prema svemu sudeći prostirao se teritorij Delmata. Ovo je prilično siguran zaključak budući da se gotovo niti na jednoj od prapovijesnih (ilirskih) gradina sjevernije od navedene linije ne može pronaći niti trag megalitskih, klesanih blokova unutar gradinskih bedema, a što je još više nadopunjeno i samim pokretnih arheološkim nalazima s ovih istih gradina, što temeljem navedenog prilično sigurno sugerira da je pojas najsjeverozapadnijeg dijela Hercegovine počevši od Rakitna na istoku pa sve dalje na zapad do rijeke Krke, pripadao moćnom i najbrojnijem ilirskom plemenu Delmati.
Kao i na prethodno opisanim gradinama s područja neumskog Gradca, vrlo slične takve karakteristike prisutne arhitekture, nalaze se i na najnovije razotkrivenoj megalitskoj građevini ili gradini kod sela Dobrovo u zapadnom dijelu Gradačkog polja. Na jednom srednje visokom izrazito okršenom vapnenačkom brdašcu autor je već neposredno s početkom pješačkog prilaza i uspona zamijetio pravi ilirski kiklopski zid koji se pruža s južne prisojne strane ovog brda. Daljnjim usponom i dolaskom do pred sami ovaj megalitski bedem, uvidjelo se da se na jednom njegovom dijelu nalazi pravi ulaz ili portal u čitav gradinski prostor, koji je širok nešto manje od 2 metra te je s obje strane omeđen masivnim pravim megalitskim zidovima koji se mogu okarakterizirati kao tipični ilirsko-helenistički zidovi izgrađeni od, u ovom slučaju s vanjskih a djelomično i s priležnih strana, klesanih velikih, uistinu masivnih preko pola tone i tone teških kamenih blokova. Daljnjim usponom i dolaskom na sami vrh ove, dosada potpuno nepoznate i neregistrirane gradine, autor je zapazio i snimio danas u obliku gomile, urušene ostatke jedne oveće megalitske građevine, vjerojatno višestruke funkcije i kao osmatračnice, i kao kultne, a i vjerojatno arheoastronomske, građevine, izgrađene u baznim rubnim dijelovima od ogromnih, a mjestimično i izrazito masivnih, kamenih blokova, koji su sa sjeverne strane složeni unutar jednog pravog megalitskog zida. Nakon obilaska ove megalitske gradine, autor je obišao još nekoliko megalitskih prapovijesnih građevina, gradina i gomila na ovom području, pri čemu je kroz snimanje i fotografsko zumiranje pojedinih brdskih uzvišenja, razoktriveno još nekoliko impresivnih, i također dosada potpuno nepoznatih pravih megalitskih prapovijesnih gradina, bedema i gomila. Dodatnim posebnim precizno-fotografskim snimanjima okolnih krševitih brda ponovno je razotkriveno nekoliko fascinantnih i dosada potpuno nepoznatih megalitskih-kiklopskih građevine, dugih zidina i pravih gradina koji se nalaze na gotovo samim vrhuncima ovih piramidolikih krševitih vrlo strmih uzvišenja. Pa su tako razotkrivene nove, i neregistrirane gradine megalitskog karaktera na širem području neumskog Gradca u blizini sela Dobrovo, Moševići, Kiševo, Grabovice, Hotanj i Oskorušnica. Važno je istaknuti kako svi ovi gradinski lokaliteti koji su kako struci tako i široj javnosti potpuno nepoznati, imaju pravi megalitski karakter te često sadrže urbanističke osmišljene elemente izgrađenih akropolisa, podgrađa, stambenih terasa i nekropola što sveukupno, a i s obzirom na ogroman broj ovakvih prapovijesnih građevina, ukazuje da ustvari upravo na ovom dijelu BiH, tj. na širem području neumskog zaleđa obuhvaćajući dio općine Metković kao i okolicu sela Čepikuće, tj.zaleđe Stona u Hrvatskoj, u vrijeme starijeg željeznog doba bio glavni žarišni centar ilirske civilizacije u čitavoj regiji na prostoru od Istre pa sve do Crne Gore. A s obzirom da se još uvijek najveći broj, prema svemu sudeći, vrlo impresivnih, ilirskih megalitskih gradina i građevina, nalazi na teže dostupnim i često neprohodnim izrazito okršenim visokim brdima ovdje u neumskom zaleđu, tek u predstojećem vremenu će ogromni avanturistički potencijal i primamljivost predstavljati njihov obilazak, ustvari pravo avanturističko i fizički zahtjevno probijanje kroz neprohodnu zimzelenu mediteransku prašumu i uspon preko okomitih poput zubaca izbočenih šiljatih vapnenačkih stijena te brojnih vrtača i jama među njima, što će biti nesumnjivo neophodno poduzeti u želji da se dođe u neposrednu blizinu ovih pravih izgubljenih ilirskih gradova. Te na kraju ovog samo djelomičnog prikaza i opisa svega prisutnoga u ovom možda najprivlačnijem i najmisterioznijem dijelu Bosne i Hercegovine, sa sigurnošću se može zaključiti kako već dosada snimljene i prikazane prapovijesne megalitske gradine i građevine na širem području neumskog Gradca predstavljaju i u budućnosti će predstavljati - jedan od najvećih arheo-turističkih potencijala jedinog primorskog bosanskohercegovačkog turističkog grada Neuma pri čemu se već sad može slobodno kazati kako osim plavog Jadranskog mora i sunca, drugi brend i simbol Neuma predstavljaju - Iliri i njihovi izgubljeni kameni gradovi.
( Autor ovog portala prethodno opisano otkriće prapovijesnih megalitskih -najvjerojatnije ardijejskih gradina na području neumskog zaleđa kao i same gradine - posebno posvećuje nedavno preminulom istinskom velikanu arheološke misli i velikom učitelju Radoslavu Dodigu koji je kroz mnoge osobne susrete i brojne diskusije autoru ovog teksta ostavio jedan veliki i neizbrisivi trag )
Iako je dosada opisivani i prikazani opus vrlo zanimljivih, te javnosti, čak i lokalnoj, potpuno nepoznatih prapovijesnih megalitskih građevina, jasno ukazao na potencijal ovog kraja, najnoviji uvidi kroz kombinirano djelovanje direktnih terenskih obilazaka i deteljnih pregleda visokorezolucijskih orto-foto i satelitskih snimaka, pokazali su da čitav pojas neumskog zaleđa od sela Trebimlja na istoku pa do sela Oskorušnica na sjeverozapadu sadrži nevjerojatan opseg odnosno količinu prapovijesnih prailirskih i ilirskih megalitskih zidina, građevina, gomila, pa i pravih izgubljenih ilirskih gradova koje tek treba doći izbliza vidjeti i snimiti njihove detalje. A ovi detalji, posebice oni arheološko-graditeljski se pokazuju zaista impresivnima dolaskom pobliže na svako ovakvo mjesto. Važno je istaknuti kako gotovo sve ove prapovijesne megalitske građevine neumskog zaleđa usljed kombinirane obraslosti gustom vazdazelenom mediteranskom vegetacijom i pozicioniranosti na izrazito razvijenom kršu paralelnih okomitih slojeva bijelkastosivog vapnenca na samim vrhovima brda, te gledajući izbliza, a posebice izdaljeg ili na satelitskim snimcima, gotovo su neuočljive ili nevidljive. No, dolaskom, ustvari fizičkim, redovito napornim, usponom na vrhove ovih brda, do pred same ove prapovijesne gradine, pred očima se ukazuju nevjerojatno vješto napravljene prave kiklopske zidine, te brojne druge megalitske građevine, kao i ostaci kuća, hramova, portala, podzidanih terasa i ostalih kamenih građevina. Nadalje, autorovim detaljnijim uvidima ovog dijela Hercegovine, jasno se može zaključiti kako se na ovom području krije veliki broj totalno nepoznatih prapovijesnih gradina ili prapovijesnih naselja opasanih kamenim bedemima, odnosno drugim riječima rečeno - tek je mali broj od ukupno prisutnih prapovijesnih (ilirskih) gradina ovog područja službeno, tj.stručno registrirano unutar glavne arheološke baze Bosne i Hercegovine - knjige Arheološki leksikon BiH. Ova činjenica, temeljem najnovijih autorovih istraživačkih obilazaka nadopunjena je još jednom zanimljivijom činjenicom, a to je da je gotovo svaka bilo veća, bilo manja, prapovijesna gradina na ovom području pravog megalitskog karaktera, tj.sadrži bedeme, podzide i temelje građevina i stambenih terasa napravljenih od ogromnih, poluisklesanih blokova kamena često težih i od nekoliko tona. Pojedini arheolozi i stručnjaci ovakav stil nazivaju tzv.ilirsko-helenistički ili pak samo helenistički stil zidanja. Upravo najpoznatija skupina Ilira odnosno najpoznatije ilirsko 'pleme' na čitavom širem prostoru od Istre pa do sj.Albanije koje je izrazito prepoznatljivo po ovakvom 'ilirsko-helenističkom' stilu megalitskih ili kiklopskih zidova na svojim gradinama jesu Daorsi. No, s obzirom na relativno detaljnije, i recentnije autorove višestruke obilaske, snimanja ali i razotkrivanja brojnih, ranije nepoznatih, prapovijesnih ilirskih gradina na širem hercegovačkom području, ovdje se može dati jedan prilično argumentiran, novi, zaključak o razmještaju pojedinih ilirskih plemena, a posebice u razmještaju, prostornom odnosu i razgraničenjima među plemenima Delmata, Daorsa i Ardijeja. Pa s obzirom na izuzetno brojne autorove na licu mjesta direktne snimljene i zapažene arhitekturalne karakteristike većine gradinskih dijelova, bedema, gomila i slično, uvažavajući sav ranije nađeni ali i novije zamijećeni pokretni arheološki materijal uključujući keramiku, metalne, brončane i željezne predmete, novčiće, oružje, oruđe i slično, prilično sigurno se može zaključiti kako su Daorsi tijekom 'ranijeg' dijela željeznog doba od 8,7 pa do 3,2.st.pr.Kr. držali teritorij istočne Hercegovine na širem području Stoca, zatim na području Čapljine te jednim dijelom i na području oko Mostara, kao i na drugoj desnoj strani Neretve u znatnoj tj.dugoj prostranoj zoni sa sjeverne strane Mostarskog blata, preko Gornjeg Pologa, Grabove drage sve do Dobrinjske drage i sela Gornji Crnač u općini Široki Brijeg. No, jugozapadna granica njihovog teritorija tj.njihovih - daorskih gradina nije se ovdje završavala već se nadalje u istom periodu ranijeg željeznog doba njihov teritorij prostirao i na prostoru zapadnog dijela širokobriješke općine oko sela Gornji Mamići, te dalje zapadno u zoni preko sela posuški Gradac, a vjerojatno zapadno sve do sela Vir na krajnjem zapadu posuške općine. Naime, već ranije prezentirani ostaci kiklopskih zidina na gradini Glavicu u Viru na ovom portalu ( http://megaliti-hercegovina.blogspot.ba/2016/03/geoarheo-park-zavelim-nevjerojatna.html ) svojim stilom megalitskih zidova od velikih djelomično i pomnije klesanih kamenih, konglomeratno-vapnenačkih blokova u vidu trapezoidnih bunja, precizno uklopljenih jedni u druge, posebice u donjim bazičnim redovima, jasno ukazuju da je bar u slučaju ove gradine zapadno od Posušja riječ o najvjerojatnije svojevrsnim Protodaorsima, odnosno samim Daorsima. Ali, njihova zapadna granica možda se čak ne zaustavlja ni ovdje na području sela Vir već postoji izvjesna mogućnost da je i jedan dio ilirskih gradina na području Imotske krajine u zaleđu Biokova čak izgrađen ni više ni manje već od samih 'čuvenih' Daorsa. Naime u zadnje vrijeme od strane pojedinih 'slobodnih' istraživača na širem Imotskom području tj.na prostoru tzv.Imotske krajine razotkriveno je više prapovijesnih (ilirskih) gradina koji sadrže bedeme napravljene u tipičnom tzv.ilirsko-helenističkom ili ilirsko-grčkom stilu od velikih tj.megalitskih klesanih blokova vapnenca precizno složenih u tzv.ciklop tehnici unutar zidova. Autorovom naknadnom usporedbom svih ovakvih megalitskih gradina, objavljenih ili prezentiranih na internetu, te svih onih direktno posjećenih od strane samog autora, može se, bar zasad, utvrditi da se gradine koje imaju najbolje napravljene megalitske zidine od najpreciznije isklesanih megalitskih blokova precizno uklopljenih bez veziva unutar bedema, nalaze na prostoru od Stoca i Čapljine na jugoistoku preko Širokog Brijega u sredini, jugoistoka i jugozapada Posušja, nešto zapadnije te na području Imotske krajine u najzapadnijem dijelu, a što s obzirom na generalnu arhitekturalnu podudarnost sugerira na izvorno porijeklo tih i takvih gradina od samih Daorsa. S druge pak strane, sve zapažene gradine i megalitske građevine na širem prostoru neumskog zaleđa, pokazuju ipak očite različite arhitekturalne karakteristike u odnosu na ove gore prethodno navedene moguće daorske, gdje se pak kod ovih neumskih gradina megalitski karakter očituje u ne toliko precizno klesanim ili obrađivanim blokovima, već u pažljivom korištenju prirodnih paralelnih vapnenačkih slojeva kojima donje i gornje priležne stranice blokova predstavljaju prirodne plohe slojevitosti, dok se obrađeni ili klesani dio uglavnom nalazi s vanjske strane blokova, prema čemu možemo zaključiti da gotovo sve ove neumske megalitske gradine ne sadrže bunjaste blokove ili bunje poput svih onih (daorskih) s područja Stoca, Širokog, Posušja, Čapljine i Imotskog, već se ovdje radi o također vrlo masivnim višetonskim, no vješto iskorištenim ili poluobrađenim prirodnim dijelovima odlomljenih slojeva kamena. S obzirom na ovakve karakteristike arhitekture gradina, kao i na sav dosada poznati nađeni i pisani arheološki materijal, autor ovog teksta smatra da su ovaj prostor koji obuhvaća čitavo neumsko zaleđe, uključujući i najjugoistočniji dio Makarske rivijere, jugozapadni dio Ljubuške općine, područje Metkovića te sve na jugoistok do dijela južno od Trebinja, držali, ustvari većinu željeznodobnih gradina izgradili, ne Daorsi, već također dobro poznato pa i 'čuveno' ilirsko pleme Ardijejci. A posve nasuprotno ovom ardijejskom području, na sjeverozapadnom dijelu Hercegovine, iznad ili sjeverno od linije koja se pruža preko planina Rujan, Radovanj, Zavelim i Kamešnica, prema svemu sudeći prostirao se teritorij Delmata. Ovo je prilično siguran zaključak budući da se gotovo niti na jednoj od prapovijesnih (ilirskih) gradina sjevernije od navedene linije ne može pronaći niti trag megalitskih, klesanih blokova unutar gradinskih bedema, a što je još više nadopunjeno i samim pokretnih arheološkim nalazima s ovih istih gradina, što temeljem navedenog prilično sigurno sugerira da je pojas najsjeverozapadnijeg dijela Hercegovine počevši od Rakitna na istoku pa sve dalje na zapad do rijeke Krke, pripadao moćnom i najbrojnijem ilirskom plemenu Delmati.
Kao i na prethodno opisanim gradinama s područja neumskog Gradca, vrlo slične takve karakteristike prisutne arhitekture, nalaze se i na najnovije razotkrivenoj megalitskoj građevini ili gradini kod sela Dobrovo u zapadnom dijelu Gradačkog polja. Na jednom srednje visokom izrazito okršenom vapnenačkom brdašcu autor je već neposredno s početkom pješačkog prilaza i uspona zamijetio pravi ilirski kiklopski zid koji se pruža s južne prisojne strane ovog brda. Daljnjim usponom i dolaskom do pred sami ovaj megalitski bedem, uvidjelo se da se na jednom njegovom dijelu nalazi pravi ulaz ili portal u čitav gradinski prostor, koji je širok nešto manje od 2 metra te je s obje strane omeđen masivnim pravim megalitskim zidovima koji se mogu okarakterizirati kao tipični ilirsko-helenistički zidovi izgrađeni od, u ovom slučaju s vanjskih a djelomično i s priležnih strana, klesanih velikih, uistinu masivnih preko pola tone i tone teških kamenih blokova. Daljnjim usponom i dolaskom na sami vrh ove, dosada potpuno nepoznate i neregistrirane gradine, autor je zapazio i snimio danas u obliku gomile, urušene ostatke jedne oveće megalitske građevine, vjerojatno višestruke funkcije i kao osmatračnice, i kao kultne, a i vjerojatno arheoastronomske, građevine, izgrađene u baznim rubnim dijelovima od ogromnih, a mjestimično i izrazito masivnih, kamenih blokova, koji su sa sjeverne strane složeni unutar jednog pravog megalitskog zida. Nakon obilaska ove megalitske gradine, autor je obišao još nekoliko megalitskih prapovijesnih građevina, gradina i gomila na ovom području, pri čemu je kroz snimanje i fotografsko zumiranje pojedinih brdskih uzvišenja, razoktriveno još nekoliko impresivnih, i također dosada potpuno nepoznatih pravih megalitskih prapovijesnih gradina, bedema i gomila. Dodatnim posebnim precizno-fotografskim snimanjima okolnih krševitih brda ponovno je razotkriveno nekoliko fascinantnih i dosada potpuno nepoznatih megalitskih-kiklopskih građevine, dugih zidina i pravih gradina koji se nalaze na gotovo samim vrhuncima ovih piramidolikih krševitih vrlo strmih uzvišenja. Pa su tako razotkrivene nove, i neregistrirane gradine megalitskog karaktera na širem području neumskog Gradca u blizini sela Dobrovo, Moševići, Kiševo, Grabovice, Hotanj i Oskorušnica. Važno je istaknuti kako svi ovi gradinski lokaliteti koji su kako struci tako i široj javnosti potpuno nepoznati, imaju pravi megalitski karakter te često sadrže urbanističke osmišljene elemente izgrađenih akropolisa, podgrađa, stambenih terasa i nekropola što sveukupno, a i s obzirom na ogroman broj ovakvih prapovijesnih građevina, ukazuje da ustvari upravo na ovom dijelu BiH, tj. na širem području neumskog zaleđa obuhvaćajući dio općine Metković kao i okolicu sela Čepikuće, tj.zaleđe Stona u Hrvatskoj, u vrijeme starijeg željeznog doba bio glavni žarišni centar ilirske civilizacije u čitavoj regiji na prostoru od Istre pa sve do Crne Gore. A s obzirom da se još uvijek najveći broj, prema svemu sudeći, vrlo impresivnih, ilirskih megalitskih gradina i građevina, nalazi na teže dostupnim i često neprohodnim izrazito okršenim visokim brdima ovdje u neumskom zaleđu, tek u predstojećem vremenu će ogromni avanturistički potencijal i primamljivost predstavljati njihov obilazak, ustvari pravo avanturističko i fizički zahtjevno probijanje kroz neprohodnu zimzelenu mediteransku prašumu i uspon preko okomitih poput zubaca izbočenih šiljatih vapnenačkih stijena te brojnih vrtača i jama među njima, što će biti nesumnjivo neophodno poduzeti u želji da se dođe u neposrednu blizinu ovih pravih izgubljenih ilirskih gradova. Te na kraju ovog samo djelomičnog prikaza i opisa svega prisutnoga u ovom možda najprivlačnijem i najmisterioznijem dijelu Bosne i Hercegovine, sa sigurnošću se može zaključiti kako već dosada snimljene i prikazane prapovijesne megalitske gradine i građevine na širem području neumskog Gradca predstavljaju i u budućnosti će predstavljati - jedan od najvećih arheo-turističkih potencijala jedinog primorskog bosanskohercegovačkog turističkog grada Neuma pri čemu se već sad može slobodno kazati kako osim plavog Jadranskog mora i sunca, drugi brend i simbol Neuma predstavljaju - Iliri i njihovi izgubljeni kameni gradovi.
( Autor ovog portala prethodno opisano otkriće prapovijesnih megalitskih -najvjerojatnije ardijejskih gradina na području neumskog zaleđa kao i same gradine - posebno posvećuje nedavno preminulom istinskom velikanu arheološke misli i velikom učitelju Radoslavu Dodigu koji je kroz mnoge osobne susrete i brojne diskusije autoru ovog teksta ostavio jedan veliki i neizbrisivi trag )
NEUMSKO ZALEĐE - izgubljene prapovijesne(ilirske) gradine (slike dolje):
Pogled od sjevera na (megelitsku) nepoznatu gradinu iznad Hotnja Hutovskog (slike gore)
Sjeverni, manji dio jedne druge također nepoznate gradine kod neumskog Gradca
Istaknuto vapnenačko brdo iznad zaseoka Glimoč na čijem vrhu i po padinama se nalaze duge megalitske zidine (slika gore i slike dolje):
Dio kiklopskih ili megalitskih zidina označenih strelicom i pogled pobliže:
Lanac impresivnih jako šiljatih vapnenačkih brdašaca sa sjeverne strane Gradačkog polja na kojima se nalaze nepoznate ilirske megalitske gradine (slike dolje):
Pogled prema masivnim kiklopskim zidinama na jednom od brdašaca kod sela Dobrovo
Potpuno okomiti vapnenački slojevi i nazirući fino složeni megalitski zid (strelica) od in-situ odlomljenih slojeva
Pravo prirodno smilje vrlo dobro uspijeva ovdje pri čemu je trenutno u punom cvatu
Kiklopske zidine od masivnih kamenih blokova (zumirano od podnožja brda)
Zamijećeni pravi izgubljeni ilirski grad - gradina s pravim megalitskim ilirsko-helenističkim zidinama na samom vrhu ovog krševitog strmog brda (slike dolje):
Naziruće vještački (ljudski-od strane prapovijesnog čovjeka-Ilira) složeni kameni blokovi tj.megalitski zidovi na vrhu i ovog snimljenog visokog brda
NOVOOTKRIVENA MEGALITSKA GRADINA kod sela Dobrovo:
Jedan od bolje obrađenih kvadratično isklesanih blokova kamena
Približavanje masivnom megalitskom zidu te dijelu gdje se nalazi vegetacijom obrastao pravi ulaz ili portal fino obzidan megalitskom tehnikom u ovu ilirsku gradinu (slika gore i slike dolje):
Kao mjerilo dimenzija kamenih blokova postavljen mobitel
Megalitski portal u ovaj izgubljeni ilirski grad- kroz čije ulaženje daje jedan poseban drevni avanturistički osjećaj, unatoč tome što ga je vegetacija dobro zamaskirala i što mu se znatan dio blokova iz izvornih pozicija unutar zida obrušio te zatrpao bazni dio portala gradine
Jedan od brojnih prisutnih komada keramike koja ukazuju na (starije) željezno doba, a moguće i na kasnobrončano doba
Najvjerojatnije specijalno od strane Ilira zaravnjen vrh ove masivne stijene što je služilo možda u nekakve kultne ili arheoastronomske svrhe
Pogledi na okolna impresivna vapnenačka brda i izdanke stijena - pravi geološki park prirode ili geopark (slike dolje):
Pojedini od odlomljenih i poluobrađenih blokova na vrhu ove gradine
Pogled s vrha gradina prema jugoistoku
Pogledi prema planini Žabi u sjevernim smjerovima (slike dolje):
Vidljive megalitske zidine i na vrhu ovog istaknutog brda
Megalitske (kiklopske) zidine sa sjeverne strane ove gradine (slike dolje):
Prehistoric - Illyrian megalithic(cyclopean) walls on the hillfort near Neum in southern Herzegovina
Jedan od megalitskih blokova koji je vidljivo finije isklesan s vanjske strane
Vidljivo umjetno-ljudski napravljeno tj.isklesano vanjsko poravnanje blokova u zidu, odnosno vanjsko lice ovog megalitskog bedema bilo je prije trenutaka rušenja i obrušavanja vrlo impresivnog okomito ravnog izgleda
Jedan nevjerojatno težak (preko 4,5 tona) kameni blok koji je postavljen u ovom dijelu zida na samom vrhu gradine
Vrh gradine sa specifičnom, moguće kultnom, postavljenom stijenom
Namjerno od strane Ilira u obliku stupova uspravljeni vrlo teški i masivni kameni blokovi
Pogled na jedno visoko brdo u daljini na kojem se također naziru prapovijesne megalitske zidine (slika gore i dolje):
Mala crkvica ili kapelica u selu Dobrovu na užarenom ljetnom lipanjskom suncu daje utisak meksičke scenografije
Velike grobne (megalitsk) gomile ili grobnice drevnih ilirskih i prailirskih stanovnika - vidljiv fino poravnat obzidani rub ove manje gomile (slike dolje):
Pogled na vidljiv, još ranije, a možda i vrlo davno, opljačkani (pra)ilirski grob napravljen od fino isklesanih debelo pločastih vapnenačkih stijena (slike dolje):
Okolna krševita brda s megalitskim zidinama na vrhovima i po padinama (slike dolje):
Pogled na najvjerojatnije grobne (piramidolike) gomile
Pogled na izrazito upečatljivo piramidoliko brdo naziva Gradina (401m) kod sela Moševići na čijem se vrhu ustvari i nalazi prava megalitska gradina s nazirućim megalitskim zidinama koji prstenasto okružuju podnožje vrha (slike dolje):
Malena, no vrlo fina od kamena napravljena crkvica Svih svetih u Moševićima
Zamijećeni i snimljeni masivni kiklopski zidovi i složeni megaliti na brdu kod sela Moševići (slike dolje):
Jasno vidljivi pravi kiklopsko-megalitski karakter ovog prapovijesnog (ilirskog) bedema s maksimalno ispunjenim i kamenim blokovima složenim pukotinama između svakog prirodnog vapnenačkog izdanka, čija bi impresivnost posebice došla do izražaja izravnim dolaskom do podno ovog zida što bi tek tada vizualno osvjetlilo masivnost tj.monumentalnost ovog zida
Nazirući megalitski bedem i u podnožju vrha najvišeg brda kod sela Moševići
I na još jednom, drugom također vrlo visokom strmom krševitom brdu nasuprot prethodno prikazanog kod sela Moševići mogu se zumiranim pogledom jasno zapaziti prave (ilirsko-helenističke) megalitske zidine
Zalazak sunca nad brdom Gradina i nad ilirskom gradinom
Primjedbe
Objavi komentar