NEPOZNATA MEGALITSKA ILIRSKA DAORSKA GRADINA IZNAD POZNATE NEKROPOLE STEĆAKA U SELU BOLJUNI KOD STOCA; Unknown megalithic Illyrian hillfort in the village Boljuni near Stolac (southern Herzegovina)

JOŠ JEDNA TAJNOVITA OGROMNA MEGALITSKA GRADINA U NEPOSREDNOJ BLIZINI DRUGE NAJPOZNATIJE NEKROPOLE STEĆAKA U BIH - U SELU BOLJUNI, JZ OD STOCA; 

Područje Stoca u pogledu megalitske baštine spada u dio BiH koji je upravo široj javnosti i najpoznatiji, i to najpoznatiji po svom impresivnom ilirskom, tj.ilirsko-helenističkom gradu 'Daorsonu' ili gradini u Ošanićima. Pored Daorsona, također u megalitski oblik povijesne baštine, po kojoj je ponovno Stolac poznat širem krugu javnosti i ljubitelja starina jest čuvena nekropola stećaka Radimlja, koja je ustvari i najpoznatija nekropola stećaka uopće. Ipak, iako je nekropola stećaka u Radimlji vrijedna i impresivna, daleko, mogli bi smo reći, 'moćniji' povijesni lokalitet predstavlja ilirski grad Daorson, i to ponajviše zbog dva razloga; prvi je sama starost Daorsona koja je daleko veća nego li starost nekropole stećaka Radimlja, a drugi razlog leži u megalitskom ili kiklopskom zidu koji je kao takav najfascinatniji i najmonumentalniji zid tog vremena na području od Slovenije i Istre pa sve do sjeverne Albanije. U zadnje vrijeme još jedan lokalitet sa srednjovjekovnim megalitima - stećcima, na području Stoca postaje sve atraktivnije odredište turista i ljubitelja povijesne baštine, a riječ je o nekropoli stećaka u selu Boljuni na jugozapadnom dijelu područja općine Stolac. U smislu znanstveno-povijesnog značaja, ova nekropola stećaka u Boljunima predstavlja čak i važniju ili vrijedniju nekropolu stećaka od one u Radimlji, i to zbog karaktera i brojnosti natpisa na stećcima. Stoga je boljunska nekropola stećaka postala sve više medijski promovirana i to u vidu opisivanja u znanstvenim člancima, uvrštavanja u turističke rute, ali isto tako i obliku čitavih knjiga http://www.slobodnaevropa.org/content/tajna-boljuni-stecci-istrgnuti-od-zaborava/24895918.html . 

No, na prostoru ovog sela u nedalekoj blizini od same nekropole stećaka, nalazi se jedna potpuna nepoznanica, i tu nepoznanicu koja nosi potencijalnu veliku atraktivnost kako u znanstveno-arheološkom, tako i u arheo-turističkom smislu, predstavlja jedna ogromna ilirska gradina s megalitskim zidovima smještena na zaravnjenom vrhu visokog brda nekih 1,5 km sjeverozapadno od već dobropoznate nekropole stećaka u selu Boljuni. Gradina je usljed dugog vremena gotovo potpune zaboravljenosti i zapuštenosti u velikoj mjeri zarasla u gustu vegetaciju, no ipak monumentalni zidovi na pojedinim dijelovima gradine ostali su otporni vremenskom utjecaju i dan danas stoje jasno vidljivi na svom mjestu. Ipak, velika, pa i najveća otežavajuća okolnost predstavlja to da je krajnji zapadni dio ove gradine prema selu Pribilovci unutar minskog polja zaostalog od prošlog rata, usljed čega vrijedi ozbiljno upozorenje da se bez lokalnih vodiča, ili deminera ne ide u posjet ovoj lokaciji. Sama gradina ima impresivne dimenzije od 400 metara dužine štićenog prostora sa vanjskim megalitskim bedemima, no stvarna dimenzija ove gradine je znatno veća što obuhvaća i nekoliko bočnih istočnijih megalitskih građevina uzduž vršne strane brda, prema čemu se može gotovo sigurno zaključiti da se ovdje nalazi, ustvari krije jedan veliki izgubljeni ilirski grad. Gledajući karakter bedema, na mnogim mjestima jasno se uočava njegov megalitski karakter pri čemu je uglavnom riječ o grubo obrađenim, kvadratičnim blokovima vapnenca gornjokredne starosti u kojima se naziru fosili rudista, no prisutni su i pojedini pomnije klesani blokovi s priležnih strana. Ono što je posebno izraženo, te na određen način i najatraktivnije jest velika centralna gomila, koja ustvari nije gomila već prava akropola ili megalitska građevina kojoj se i dan danas jasno zamijećuju ogromni, mjestimično klesani, vapnenački blokovi koji su postavljeni unutar temeljnih stepeničastih zidova sa istočne strane ove vršne građevine. Dva elementa, a to su - prostorno-geografski položaj ove gradine na području Stoca ne toliko daleko od Daorsona kao i element karaktera megalitskog zida, ukazuju da su ovu gradinu gradili poznati Iliri Daorsi ili pak njihovi preci Protodaorsi ukoliko je gradnja započela već početkom željeznog doba oko 7,8 st.pr.Kr., a možda i tijekom kasnog brončanog doba još ranije. Nadalje, na većini mjesta vrlo gusto grmlje pa i stabla niske šume prekrila su te mjestimično i potpuno sakrila monumentalne ozidane dijelove građevina i bedema s megalitskim blokovima vapnenca. Visoka trava i karakter pedološke podloge unutar brojnih pojedinih unutrašnjih dijelova gradine između vanjskog bedema i centralne akropole jasno ukazuju na očuvanost kulturnih slojeva, te na postojanje zatrpane ili tek djelomično naziruće arhitekture stambenih objekata ovih drevnih daorskih Ilira. Ukoliko bi smo samo zamislili kako bi ova gradina sa svojim vanjskim bedemima, unutrašnjim prostorom te centralnom akropolom, izgledala nakon detaljnog čišćenja svih onih očuvanijih bedemskih dijelova od sve izrasle vegetacije, potom iskopavanja svih impresivnijih megalitskih zidova do njihovih baznih dijelova, posebice onih na akropolskom središnjem dijelu gradine, uz popratne čišćenje od bilo kakvih mogućih zaostalih mina, bez ikakve sumnje bi bila riječ o jednom vrhunski atraktivnom arheoturističkom lokalitetu. Ovom potencijalu ponajviše ide u prilog činjenica nedaleke udaljenosti od nekropole stećaka Boljuni koja je već postala turističko odredište, te ukoliko bi se pristupna staza do minski čistog dijela ove daorske gradine uredila i očistila posve sigurno bi, uz adekvatnu promociju i postavljanje smjerno-edukativnih oznaka, ovaj lokalitet postao jedno novo turističko odredište stolačkog kraja ukomponirano s nekropolom stećaka. Vrlo sličan primjer iskorištavanja gradinskog lokaliteta u turističkom smislu predstavlja jedna impresivna brončanodobna gradina Monkodonja u blizini Rovinja u Istri (http://www.swirl.bloger.index.hr/post/monkodonja/680314.aspx) koju godišnje posjeti nemali broj turista, pri čemu je ona upravo poput ove u Boljunima sada, prije raščišćavanja vanjskih bedema, središnjeg akropolskog dijela bila posve zarasla u gustu vegetaciju i zatrpana zemljano-vegetacijskim pokrovom. A simbolički rečeno - područje Hercegovine krije jedno najmanje dvjestotinjak 'hercegovačkih Monkodonja' odnosno brončanodobno-ilirskih gradina od kojih niti jedna jedina nije službeno od strane ovlaštenih turističkih ili sličnih lokalnih općinsko-županijskih tijela iskorištena, valorizirana i promovirana u turističke svrhe poput gore prikazane gradine Monkodonja. Sve u svemu, nesumnjiva je činjenica kako područje općine Stolac, i pored već poznatih arheoloških lokaliteta posjeduje i druge atraktivne javnosti potpuno nepoznate, prapovijesne lokalitete s velikim potencijalom za arheo-povijesni turizam, među koje se svakako ubraja impresivna megalitska gradina u Boljunima. (autor teksta se u realizaciji ove zahtjevne terenske istraživačke ekspedicije posebno zahvaljuje terenskom vodiču, poznavatelju detaljne lokalne situacije, posebice minskih polja, gosp.Marinku Šutalu, iz udruge Neveš, zaljubljeniku i promotoru nekropole stećaka u Boljunima, te prof.dr.sc.Snježani Vasilj, arheologinji, na njenoj stručnoj terenskoj pratnji )

Pitoreskno južnohercegovačko selo Boljuni - kostile, smokve, drača, šipak i naravno najglavniji -kamen vapnenac od kojeg su sve starije kuće, stećci ali i prapovijesne gradine izgrađene

Pogled od početka puta prema tajnovitoj megalitskoj gradini prema istočnom smjeru i nazirućim drugim također tajnovitim ilirskim gradinama

Uvećani pogled prema vrhuncu istaknutog brda na kojem se nalaze ilirske gradine prema istočnim smjerovima (slika gore i dolje)

Pogled prema jugozapadu s vidljivim jezersko-močvarnim sustavom parka prirode Hutovo blato

JUGOZAPADNI DIO ILIRSKE GRADINE - MEGALITSKI BEDEMI, PODZIDE, KULE I KONSTRUKCIJE NA PADINI BRDA (slike dolje):

Zumirani pogled na jug prema drugoj moćnoj i vrlo vjerojatno daorskoj gradini na vrhu visokog istaknutog brda Budisavina 

Dio unutrašnjih konstrukcija i bedema na zapadnoj strani gradine

Zapadna strana ilirske gradine Boljuni 

Vanjski megalitski bedem na zapadnoj strani širine preko 2,5 metra s djelomično očuvanim vanjskim licem od velikih mjestimično klesanih blokova (slike dolje):

Pogled sa zapadne strane gradine prema izvanredno, kao na dlanu, vidljivoj čitavoj stolačkoj zaravni, istočnom dijelu Brotnja, planinama Jastrebinki, Čabulji i Gvozdu sjeverozapadno od Mostara

 Unutrašnji megalitski bedemi i megalitske konstrukcije sa zapadne strane gradine (slike dolje):

Pogled sa zapadne strane vrha prema jugozapadu pri čemu se čitav donji tok rijeke Neretve i posebice antičko drevno trgovište Narona, vidi kao na dlanu (slike dolje)

Izvanredan pogled seže sve do Biokova i Vrgorca

Pogled prema jugoistoku od vrha i vidljivom selu Boljuni u podnožju brda s poznatom nekropolom stećaka

AKROPOLA - CENTRALNA MEGALITSKA GRAĐEVINA NA NAJVIŠEM VRHU U SREDIŠTU GRADINE (slike dolje):

Megalithic (cyclopean) walls of  central Acropolis part of huge Illyrian hillfort in village Boljuni soutwestern od Stolac - lost Illyrian city of Daorsi tribe, known by their monumental city Daorson in village Ošanići near Stolac

Pogled s vrha akropole prema sjevernim smjerovima i perfektno vidljivom čitavom području općine Stolac (doslovno svaki kutak je vidljiv), kao i području Brotnja - slike dolje:

Vidljivi golemi gorski lanac vrhova planine Velež

Pogled na drugu poznatu megalitsku daorsku gradinu Martinovića gomila kod Hodova sjeverno od Stoca i Daorsona (sredina gore na slici)

Pogled prema Nevesinju i planinama južno od Nevesinjskog polja i području sela Dabrice

Pogled prema Fatničkom polju na istoku i vidljivim impresivnim strmim bijelim vapnenačkim  stijenama sa sjevernih strana polja

Pogled na Martinovića gomilu - veliku daorsku megalitsku gradinu - desni vrh kanjona (gore desno u slici); Megalithic Daorsi Illyrian hillfort 'Martinovica gomila' northern of Stolac

Pogled na jugozapadni dio stolačkog području prema kanjonu rijeke Bregave, te prema Brotnju i području Čitluka s nazirućim planinama iznad Širokog Brijega

JUŽNI DIJELOVI AKROPOLE (slike dolje):

U vršnim dijelovima uzdužnog bedema akropole prisutni su ogromni višetonski blokovi vapnenca isklesani na donjim priležnim stranama poput ovog na slici gore i dolje

Vidljiva obrada (isklesanost) vapnenačkog bloka