subota, 16. siječnja 2021.

MEGALITSKE GRADINE NEUMSKOG ZALEĐA U SVIJETLU GEOLOGIJE,GEOMORFOLOGIJE I HIDROGEOLOGIJE (znanstveni rad)

PROČITAJTE NOVI ZNANSTVENI RAD O GEOARHEOLOŠKIM OSOBITOSTIMA MEGALITSKIH TAJANSTVENIH KOMPLEKSA I MONUMENTALNIH GRADINA NEUMSKOG ZALEĐA; 

GEOARCHAEOLOGY OF PREHISTORIC MEGALITHIC HILLFORTS IN NEUM HINTERLAND (COASTAL BOSNIA&HERZEGOVINA)

LINK NA RAD:

https://www.academia.edu/44905149/Geolo%C5%A1ko_geomorfolo%C5%A1ke_i_hidrogeolo%C5%A1ke_zna%C4%8Dajke_pretpovijesnih_megalitskih_gradina_u_neumskom_zale%C4%91u?fbclid=IwAR1sWVgSs-1na4WaTYxKhACWMT4NgBjz6V8WKIOnlLOGaH7iLSLMjaYoAkw


Cjenjeni i dragi čitatelji i štovatelji Ilirskog naslijeđa u ovom kraćem postu kroz nekoliko popratnih slika s lokacija koje sam obradio u ovom radu, dajem Vam link na online pdf mog najnovijeg znanstvenog rada koji je objavljen i otiskan u našem vrijednom stručnom časopisu Rudarsko-geološki glasnik br.24. U ovom radu sam po prvi puta vezano za gradine ovog prostora detaljno iznjeo metodiku i pristup sagledavanja gradinskih areala kroz geoarheološki vid proučavanja. Geoarheologija je, za one slabije upućene, jedna pa možemo slobodno reći nova znanstvena disciplina, ustvari jedan novi sve popularniji multidisciplinarni znanstveni pristup proučavanju arheoloških lokaliteta kroz primjenu geoznanosti i to u prvom redu geologije, kao i geografije, tektonike, sedimentologije, petrologije, i posebice važne geomorfologije (https://www.google.com/search?q=geoarcheology...). Kao što ćete moći vidjeti u mom radu, predmetno područje kao i ustvari čitav dinaridski krški prostor od Istre, preko Dalmacije, Hercegovine, do Crne Gore, predstavlja nevjerojatno plodonosan i iznimno potencijalan predio za geoarheološkim pristupom proučavanja pretpovijesnih gradinskih lokaliteta, tj.gradina, a posebice je plodonosan i potencijalan za sve one gradine koje sadrže ostatke monumentalne tj.megalitske arhitekture. Ako pri tome samo malo bolje promotrimo i sagledamo značenje i korijen termina 'megaliti' i 'megalitska gradnja' - jasno uviđamo da je taj izraz sastavljen od riječi velik - mega, i posebice bitne druge riječi - lithos a što znači kamen, i kad nadalje samo odgovorimo na upit koja to znanost izučava kamenja jasno ćemo vidjeti odgovor da su za izučavanje megalitskih, odnosno - kamenih - pretpovijesnih građevina od presudne važnosti upravo geoznanosti, a što su geologija, petrologija, sedimentologija, geomorfologija i slične geoznanstvene discipline. Ono što je prezentirano u ovom radu, i same značajke kao i većina prikazanih te opisanih megalitskih gradina predstavlja originalna vlastita otkrića, te pretpovijesne lokalitete koji se po prvi puta literarno opisuju i prezentiraju u formi znanstvenog rada. O vrijednosti istih da i ne govorimo, pogotovo ako uzmemo u obzir da je u većini slučajeva riječ o izuzetno vrijednoj suhozidnoj monumentalnoj baštini, a koja je od nedavno uvrštena i pod svjetsku UNESCO kulturnu baštinu čovječanstva, tako da svi ovi lokaliteti nose visoke višestruke vrijednosne elemente. I na kraju ovog posta samo da kažem, da je ovo opisano u radu doslovno jedna mala minijaturna mrvica u odnosu šta se sve još krije na tom i još širem okolnom prostoru od Metkovića preko zaleđa Neuma do Popovog polja, a što predstavlja ne samo atrakcije već i prave neotkrivene senzacije o kojima se mogu knjige napisati i snimiti brojni video dokumentarci. No o tom po tom, budite pozdravljeni i nastavite pratiti ovu fb.str.i blog megalita Hercegovine jer spremam uskoro nadam se neka jako jako velika otkrića s ovog prostora.


FOTOGALERIJA S OPISOM :

Moćno Žrnjevo - ultra megalitska gradina/grad i geoarheološki fenomen sastavljen od 6 različitih geoloških jedinica počevši od gornjetrijaskih dolomita starih oko 220 milijuna godina pa do najmlađih srednje i gornjeeocenskih laporovitih naslaga na kojima se pojavljuju vrijedni izvori pitke vode poradi čega su upravo Iliri odlučili da intenzivno nasele ovaj mikroprostor

Jedan od brojnih kiklopskih zidova iz mikenskog razdoblja na lokalitetu Gradnica kod Neumskog Gradca, ispod je izuzetno atraktivna geomorfološko-speleološka i hidrogeološka pojava - estavela Gradnica (više u znanst.radu na linku u tekstu)

Jedan od brojnih masivnih grobnih gomila starih preko 4000 godina koji u baznom cirkularnom dijelu sadrže nevjerojatno monumentalne i isklesane megalitske blokove, ponegdje i daorsonskih gabarita - ovo je na području Brestice i Dračevice

Ove monumentalne grobne i ritualne gomile neumskog zaleđa i dijela juga Metkovske općine su uistinu jedinstvene u čitavoj regiji, jer mahom sadrže u baznim dijelovima cirkularne fino izvedene zidove i stepenaste dijelove od golemih isklesanih blokova često s dimenzijama kao blokovi Daorsona i Zvonigrada a s druge strane starije su i od Daorsona i od Zvonigrada minimalno 1000,1500 godina jer prema keramici i svemu drugome vezanom za njih, idu u starost prijelaza eneolitika u broncu te ranu broncu Nečajno faze Posuške kulture

Megalitske zidine ilirskog grada iznad Neuma (uskoro više na blogu i fb str!)

Pogled na sjeveroistočnu stranu Žrnjeva od ilirskog grada zap.od Moševića

Pogled preko unikatnog krškog reljefa Dinarida - tzv.humčastog krša ili krša glavica - od smjera Moševića prema zapadu i sjeverozapadu (ove krške glavice i humovi građeni su od tektonski uzdignutih i prelomljenih antiklinala donjokrednih i rjeđe gornjojurskih vapnenaca)

Jedno vrijedno Ilirsko 4000 godina staro svetište koje sam otkrio prije nek.godina a koje se nalazi na vrhu ovog upečatljivog piramidolikog uzvišenja sastavljenog od subvertikalnih gornjojurskih karbonata, u donjem dijelu od kasnodijagenetskih dolomita, a na samom vrhu od čistih vapnenaca, a upravo neposredno ispod tj.zapadnije od ovog drevnog ritualnog mjesta te sjeverno od velikog ilirskog grada i protourbane gradine na Moševskim stijenama, nalazi se vrijedni izvor pitke vode Botina, koji je formiran upravo unutar zone ovih gornjojurskih vodonepropusnih dolomita - više o ovim impresivnim dolomitima pročitajte: http://hercegovina-geoarheo.blogspot.com/.../neumski...


Monumentalni kiklopski zidovi (samo jedan od brojnih) koje sam razotkrio na ilirskom gradu u Moševićima na lokalitetu Gradina

Tek ovako kad razmaknete gusto i bodljikavo zimzeleno grmlje pred očima vam se ukazuju golemi poluobrađeni megalitski blokovi uzidani u zidove


Nevjerojatna je vještina domaćih Ilira bila ovdje da su ovako vješto na gotovo potpuno okomitoj i jedva pristupačnoj kamenoj vapnenačkoj litici, doslovno na stijenskoj vertikali, uspijeli izgraditi masivni monumentalni kiklopski zid viši u mjestima i od 3ipo,4 metra

Mnogi ne znaju da području Hercegovine i neumskom priobalju, tj.državi BiH pripada jako velika uzdužna površina obale poluotoka Kleka, tj.čitav poluotok Klek, koji također predstavlja netaknuti geoarheološki fenomen i atrakciju - na slici je mali dio južnog izvornog ilirskog priobalja ovog neumskog poluotoka i vidljivi otok Veliki Školj u pozadini, a iznad ove obale nalaze se netaknuti i nikad istraženi ostaci Ilirskih megalitskih naselja i građevina

Pogled s juga na impozantne vapnenačke okomite litice Kleka s vrhom Ćurilo te (u gornjem desnom dijelu slike) ispod litica vidljive monumentalne kiklopske zidine od Ilira (o ovom čudesnom lokalitetu tek namjeravam pisati i prezentirati ga na fbu i blogu pa svakako upratite stranice)

Pogled s Kleka, preko Neuma na monumentalno Žrnjevo, a inače na brojnim dijelovima između kuća i hotela ovdje u samom centru Neuma, pa čak i neposredno iznad plaža i obale možete naići na još uvijek vidljive dužinom manje ali izuzetno vrijedne i znakovite sekcije kiklopskih ilirskih zidina, odnosno u prevedenom smislu - čitav Neum leži na kiklopskim temeljima iz pretpovijesti

Pogled s kraja Kleka (Lastva) prema Neumskom zaljevu i Neumu s gornje strane te izrazito upečatljivom istaknutom vrhu Ćurilo koji predstavlja ustvari gornje uzdignuto krilo vertikalnog rasjeda

Pogled s Kleka na još jedan rasjedno-tektonski sustav koji je proizveo ove svojevrsne impresivne kratke kanjone koji sežu od obale pa do vrha masivnih uzvišenja iznad obale - na sredini gore je vidljiv vrh Marin vijenac na kojem se nalazi jedna omanja no megalitska ilirska gradina s koje se pruža spektakularan pogled koji na dlanu ima i ušće Neretve, Opuzen predio doline Neretve sve do Čapljine i dalje do Ljubuškog, a s druge donje južne strane čitav morski prostor od područja Stona, preko Pelješca sve do Hvara, Brača i Biokova



srijeda, 9. prosinca 2020.

IMPRESIVNA KIKLOPSKA ILIRSKA GRADINA - MEGALITSKO SVETIŠTE - NA BRDU PASJEKA (NEUM)

EKSKLUZIVNI PRIKAZ: MOĆNA KIKLOPSKA ILIRSKA - OBREDNA GRADINA NA PASJECI; 


Štovani pratitelji i ljubitelji ilirskih megalita, evo iako sam ovo snimao prije više od 3 godine tijekom vrućeg ljetnog mjeseca, ovaj uradak ili post predstavlja svojevrsnu foto i opisnu ekskluzivu vezano za ovu impresivnu megalitsku ilirsku gradinu, koja dosada nigdje nije detaljnije prezentirana te koja kao što ćete vidjeti dolje ispod na slikama, ima jako impozantni i relativno očuvaniji kiklopski (megalitski) bedem koji datira u period ranog brončanog doba (Posuška kultura). U ovoj čudesnoj avanturi i istraživačko-rekreativnoj planinarsko-škraping ekspediciji u kojoj mi je pomogao prijatelj M.Zelenika iskusni planinar i zaljubljenik u drevne ilirske ostatke, razotkrili smo dotada jednu potpuno nepoznatu megalitsku pretpovijesnu gradinu koja se krije na jednom, relativno omanjem, no morfološki jako dominantnom i istaknutom krškom uzvišenju sa južne, jugozapadne strane Gradačkog polja. Ovo istaknuto, i pomalo piramidoliko, uzvišenje dio je vrlo dugog ulančanog brdskog sustava ili brijega koji se naziva Pasjeka te koji se proteže uzduž gotovo jedne trećine dužine rubnog dijela Gradačkog polja s njegove južne, odnosno donje, strane. Do same gradine, tj.do vrha jedne upadljive prave pravcate akropole, prilično je teško fizički doći, budući da do na sami vrh ne postoji danas nikakva prohodnija staza niti stazica. Tako da je nastojanje da se dospije direktno do ranije na zumiranim fotkama detektiranog kiklopskog zida na samom vrhu ove gradine, rezultiralo priličnim fizičkim naporom uz jako probijanje kroz vazdazeleni, na mjestima gotovo neprobojni mediteranski vazdazeleni gustiš i bodljikavu vegetaciju, kao i premošćivanje izrazito nepogodnog kao žilet naoštrenog krškog vapnenačkog stijenja prepunog dubokim pukotinama, jamama, špiljama, ponikvama i sličnim reljefnim krškim oblicima. No, na svu sreću, uloženi veliki fizički trude kolege i mene, isplatio se, jer smo po dolasku na vršni dio, a pogotovo po dolasku na njegov sjeverni dio, razotkrili jedan čudesno impresivan kiklopski zid koji odiše drevnošću i arhajom. Premjeravanjem i obilaskom čitavog ovog rekao bih ultimativnog megalitskog bedema, uvidjeli smo da je on sa sjevernih strana vršnog dijela akropole očuvan u dužini otprilike između 60 i 80 metara te širini oko 2 metra, ponegdje i više, pri čemu na krajnjim dijelovima po dužini isklinjava ili se stapa s prirodnim gotovo vertikalnim vapnenačkim živcom. Najimpresivniju činjenicu i na određen način vizualnu atrakciju predstavlja to da smo ustvrdili da je sami zid načinjen tj.izgrađen u periodu rane bronce a to je cca prije 4000 godina, a da u isto vrijeme do dana današnjeg još uvijek ima u većem dijelu svoje dužine vrlo dobro očuvanu izvornu arhitekturu. Naime, po čitavom megalitskom bedemu te po čitavom vrhu akropole ove gradine mogu se pronaći brojni ostaci grublje pretpovijesne tipične ranobrončanodobne keramike iz tzv.Posuške kulture, no međutim uz koju se isto tako može pronaći masa znatno mlađih antičkih keramičkih ostataka debelog krovnog crijepa i tegula. Uvidom u ove masovno po bedemu prisutne ostatke antičkog crijepovlja i tegula, te naknadnom per-analogiam analizom, ustanovio sam da se radi velikim dijelom o rimskom crijepovlju ali sa udijelom i nešto starijeg helenističkog crijepovlja koji zaslužuje svakako daljnje pomnije proučavanje. No ono što je ne samo najbitnije već ono što je posve očito, već brzinskim ili letimičnim pogledom na kristalno jasno vidljivi arhitekturalni stil ovih kiklopskih zidina (jako sličan mikenskim kiklopskim zidovima), jest to da su ovi monumentalni zidovi napravljeni puno prije rima, pa i prije helenizma, a tj.u periodu brončanog doba. Kako, osim rečene očite arhitekture, možemo to zaključiti ? Odgovor na ovo pitanje, i ustvari nepobitan dokaz tome, jesu na deseci okolnih neposrednih brdskih uzvišenja na kojima sam tijekom detaljnih terenskih obilazaka razotkrio doslovno identične megalitske komplekse s poput ovih ovdje, posve identičnim kiklopskim zidovima, no na kojima nema traga nikakvim post-brončanodobnim (keramičkim) ostacima, a s druge strane svi ti zidovi doslovno vrve ostacima grube ranobrončanodobne keramike među kojima sam pronašao i nekolicinu jako lijepo ukrašenih komada keramičkih posuda sa stilskim odlikama ukrasa i aplikacija tipičnim za poznatu dobro definiranu Posušku kulturu ranog brončanog doba. Među takvim rjeđim, a vrlo vrijednim te jako indikativnim, ukrašenim komadima drevnog keramičkog posuđa koje sam razotkrio i poslikao na ovim monumentalnim kompleksima mogu se posebice izdvojiti oni komadi s karakterističnim ukrasom u vidu apliciranih tzv.plastičnih traka s dodatnim utisnućima i grebenima formiranim uz pomoć utiskivanja ljudskim prstima. U tom pogledu ovo su pa možemo slobodno reći - prvi i najstariji otisci prstiju stanovnika ovog kraja, a koji su znači načinjeni još u vrijeme rane bronce prije otprilike 4000 godina, a možda čak i još ranije. Ovakvi komadi s ovakvim ukrasima u okviru rečene Posuške kulture pripadali bi tzv.Nečajno fazi, a ona ujedno odgovara starijoj fazi Posuške kulture, što je samo po sebi jedna jako vrijedna i specifična činjenica vezana za arheologiju ovih pretpovijesnih monumentalnih gradina na prostoru neposrednog neumskog zaleđa. No, da se vratimo samoj megalitskoj arhitekturi i svemu onome, što sam ne samo na ovom uzvišenju, već na čitavom brdskom arealu brda Pasjeke razotkrio u razdoblju od protekle 3 godine. Razotkrio sam još jedno 4 prava drevna megalitska svetišta, odnosno obredna megalitska vrha, koji, osim što su obzidana uokolo vršnih dijelova s impresivnim kiklopskim zidovima, na svom najvršnijem dijelu sadrže ogromnu količinu već rečene specifične ranobrončanodobne keramike koja je očigledno ritualno ostavljana, i polomljena na ovim drevnim svetim vrhovima. U pogledu samih razotkrivenih arhitekturalnih ostataka i megalitskih zidina na ovom gradinskom kompleksu, uvidili smo da ova gradina, tj.ovaj istaknuti krški brijeg, kao i brojne slične 'krške' ilirske gradine obrednog karaktera u srednjoj i južnoj Dalmaciji, ima posve neobičan raster gradnje, odnosno posjeduje svojevrsnu arhitekturalnu anomaliju. Naime, najmonumentalniji razotkriveni kiklopski zid napravljen je posve na (prvi pogled) totalno 'ne'logičnom mjestu, a to je pozicija ispod neposrednog sjevernog ruba vrha akropole, pozicija gdje su prirodno geološki stijene u takvim formacijama sa svojim gotovo potpuno vertikalnim jako okršenim izdancima, da ova strana i bez ikakve vještačke nadogradnje predstavlja gotovo apsolutno nepristupačni dio gradine i to prirodno nepristupačan dio gradine. Znači drugim riječima rečeno i tj.prevedeno - ovaj monumentalni zid nema apsolutno nikakve veze sa stručnim najčešće korištenim terminom za slične drevne megalitske zidine - fortifikacija. Ovo dakle nije nikakva fortifikacija, i samo bi teško neupućeni promatrač ovoga, ili pak neiskusni istraživač, ovaj i ovakve zidove, nazvao to fortifikacijom. Pa o čemu se onda ovdje radi ? Radi se o jednom vidu - simboličkog monumentalnog zida, zida koje je svojevrsni reprezent moći, sposobnosti, značaja, a možda i utjecaja, izvornih ilirskih graditelja koji su stolovali na ovom i susjednim brijegovima, te koji su podigli sva ova megalitska zdanja. Dakle, - na prvi pogled posve apsurdno, paradoksalno i nelogično, najmoćniji zid podignut je na 'najgorem' mjestu ili dijelu gradine i to na čistoj stjenskoj vertikali. A što je još jedan važni razlog tome ? On leži u činjenici da ovaj zid kao i mnogi slični na ovim prostorima, predstavljaju u biti dubokosimboličke reprezentativne monumente ili suhozidne spomenike - koji markiraju i predstavljaju granice svjetovnog i sakralnog tj.obrednog dijela brijega. Drugim riječima prostor od granice bedema prema vrhu i čitav vrh - predstavljaju drevno svetište, mjesto namjenjenu raznoraznim i za to doba za te izvorne ilirske stanovnike, jako bitnim ritualima i obredima. U takvim obredima koji su se izvodili na ovim mjestima, tj.na vrhovima ovakvih sličnih megalitskih gradina, često su se žrtvovale određene životinje, najčešće jedinke domaće stoke krupnog ili sitnog zuba, no nije isključena mogućnost i žrtvovanja nekih drugih divljih tj.nepitomih životinja kao što su jelen, vepar, vuk, ili slično, budući da su na pojedinim gradinama već razotkriveni ranije ostaci zubija ili skeleta jelena i sličnih životinja. A da ovakvih megalitskih gradina koje posjeduju specijalno izgrađene simboličke rekli bi smo obredne kiklopske zidine ima puno više nego se smatra, i to na čitavom perijadransko-dinaridskom prostoru pokazuje nam primjer jedne jako upečatljive ne tako davno razotkrivene megalitske gradine kod Rastovca u Imotskoj krajini koju je otkrio i opisao kolega M.Puljak-http://piramidasunca.ba/images/2020/05/rastovac.pdf . Kao što je to jasno vidljivi slučaj kod ove 'Matine' megalitske gradine u Rastovcu, i na ovoj gradini na Pasjeci unutar brojnih sekcija po megalitskom bedemu, nailazimo na očito obrađivane i isklesavane goleme vapnenačke blokove, ponekad i mega-komade preko tone dvije težine, što samo po sebi ukazuje na vrijednost same te činjenice da ovdje imamo lijepo oblikovane megalitske blokove s očitim tragovima korištenja alata i obrade, a ujedno stare oko 4000 godina, a što je starije ne samo od razdoblja mikenske i trojanske vladavine, već je starije i od službeno najstarije europske civilizacije - minojske s otoka Krete. Osim svih ovih odlika, razotkrio sam nadalje i to da su kasnije, i to čak 2000 godina kasnije, očito iz geostraški važnog razloga, ove izvorne prailirske megalitske komplekse po Pasjeci, zaposjeli bili Helenski pa potom rimski kolonizatori, koji su nad izvornim ilirskim zidinama i građevinama od izvornih ilirskih golemih blokova, nadogradili nekakve drvene antičke građevine koje su pokrili svojim crijepovljem i tegulama. Upravo zbog ove očite (pra)povijesne situacije, na jednom te istom mjestu i na istim drevnim megalitskim građevinama, uzduž brda Pasjeka pronalazimo i najranije izvorne brončanodobne keramičke ostatke posuđa od originalnih graditelja ovih kompleksa, i puno kasnije rimskodobne i helenskodobne antičke ostatke keramičkog crijepovlja, tegula i imbreksa. Također u okviru ovog jedinstvenog i specifičnog višeslojnog konteksta, imamo vrlo zanimljivu stavku da osim očiglednih i brojnih ostataka antičkog keramičkog crijepovlja, nemamo niti jednog jedinog vida ili pak milimetra ostatka neke antičke rimskodobne kamene građevine, bilo kakvog rimskodobnog zida, zidića, ili slične strukture koja bi bila napravljena u karakterističnom i prepoznatljivom rimskom arhitekturalnom stilu od pravilnih manjih kockastije obrađenih kamenih vaca s upotrebom veziva tj.žbuke. Nasuprot tome, da situacija bude u jednu ruku paradoksalna ili enigmatična, posve očita i direktno na terenu vidljiva činjenica jest to da su rimljani u potpunosti samo prenamijenili i drvenom građom nadogradili izvorne ilirske kiklopske zidine i monumentalne bedeme kao i monumentalne podzide gdje su napravili nešto poput miksanih ilirsko-rimskih 'hacijenda', masovne konstrukcije s pokrovnim crijepom i baznim segmentima od izvornih pretpovijesnih megalitskih blokova. U čitavom ovom prostorno-arheološkom arealu Pasjeke posebno se može izdvojiti središnji ili glavni gradinski kompleks, odnosno centralna velika ilirska gradina koja se nalazi neposredno istočnije od ove ovdje, i na kojoj se nalazi sustav prstenasto obrubljenih masivnih podignutih ilirskih kiklopskih bedema, te čitav raster megalitskih podzidanih segmenata po prisojnom podakropolskom dijelu ove gradine. Ako ovoj, također od strane autora ovog bloga novootkrivenoj, centralnoj gradini nadodamo neposredne bočne megalitske komplekse i obredne vrhove, dobivamo jedan pravi pravcati ilirski protourbanizirani centar, odnosno jedan značajni ilirski grad u punom smislu te riječi. Izuzev svih ovih spomenutih skrivenih i dosada nikada i nigdje u javnosti prezentiranih ili opisivanih čudesa iz domene pretpovijesne i antičke arheologije, ovaj areal brdskog lanca Pasjeka posjeduje iznimne i atraktivne prirodne geološke atrakcije, koje su predstavljene osim zanimljivim reljefnim geološkim oblicima stijena, i pojedinim jako interesantnim paleontološkim nalazištima. Među njima svakako valja izdvojiti potpuno neočekivano otkriće tragova dinosaura na vapnenačkoj plohi gornjokrednog vapnenca u neposrednoj blizini faktički neposredno sa sjeverozapadne strane ovog megalitskog kompleksa, kojeg sam razotkrio te javnosti prezentirao prošle godine- https://hercegovina-geoarheo.blogspot.com/.../dinosauri... . Sve u svemu, sa sigurnošću se može reći i zaključiti kako sve ovo ovdje što se prezentira predstavlja samo tek minornu početnu uvertiru u sve ono što se krije na čitavom ovom brdskom potezu Pasjeke kod Neumskog Gradca, a što se tek treba javnosti i u medijima, približiti i predstaviti. Pozdravljam!

FOTOGALERIJA: 

Pogled od istoka - Ilirska kiklopska gradina - Pasjeka, Neum


Megalitski (kiklopski) bedem sa sjevernih strana vrha akropole 






Pojedini bazni blokovi imaju mega dimenzija s višetonskom težinom




Pogled na poprečni presjek megalitskog bedema s vidljivim očuvanim i unutrašnjim licem




Masa komada je očito isklesavana u pravokutne forme


Pogled na predio padine neposredno podno najmonumentalnijeg bedema - kristalno je jasno o kakvom ultra nepristupačnom dijelu gradine se ovdje radi tako da apsolutno otpada bilo kakva teza ili asocijacija ovog i sličnih megalitskih obzida u fortifikacije ili fortifikacijski tip zida


Zapadni dio vrška je vještački poravnat u horizontalu pri čemu je moguće da je i ovaj dio gradine korišten u obredne svrhe

Pogled na jednu od najljepših katoličkih crkvi na širem prostoru - crkva u Neumskom Gradcu



Jedan od brojnih primjera prisutne grube i tipične ranobrončanodobne keramike iz tzv.Posuške kulture




Primjer jednog od brojnih komada antičkog crijepovlja koji su posuti po izvornim ilirskim monumentalnim konstrukcijama 



Pogled na očito vještački od strane Ilira fino uređeni i u kamenu živcu uklesani svojevrsni portal ili ulaz s pragom na vršni dio akropole od smjera zapada



Pojedini, poput ovoga, golemi megalitski blokovi su nedvojbeno i očito finije isklesavani u pravokutne forme te se doimaju poput pravih stećaka 





Komad prapovijesne, ilirske, keramike pronađen uz rub drevne lokve neposredno južnije od gradinske akropole što jasno i nedvojbeno pokazuje da su Iliri bili prvi koji su vještački izradili, formirali i obzidali ovakve brojne vododržive lokve 


Pogled na gradinsku akropolu s juga