nedjelja, 26. siječnja 2020.

EKSKLUZIVA! IZGUBLJENI ILIRSKI MEGALITSKI GRAD (GRADINA) NA PASJEKI KOD NEUMSKOG GRACA ; Lost Illyrian city from Early Bronze age period (Posuška culture) discovered on the hill Pasjeka near Neum in southern Bosnia & Herzegovina

EKSKLUZIVNI NAJAVNI PRIKAZ NOVOOTKRIVENE MEGALITSKE GRADINE - PROTOURBANOG PRAPOVIJESNOG NASELJA NA AKROPOLSKOM BRDU PASJEKA; 

(Preuzeto s nove objave na fb.str.megalita Hercegovine)

Dragi i cjenjeni ljubitelji Ilira i njihove graditeljske megalitske baštine, evo ponovno jedna ekskluziva, jedan ekskluzivni fotoprikaz, jedne apsolutno nepoznate megalitske gradine neumskog zaleđa, koja ustvari nije tek tako obična gradina, već se radi o jednom pravom i moćnom ilirskom gradu koji se sastoji od glavne akropole, podakropolskog prostranog dijela, zatim od obrednog vrha sa svetištem, te brojnim drugim još uvijek nedovoljno snimljenih i neistraženih dijelova ovog misterioznog kompleksa. U stručnoj literaturi tj.samo u arheološkom leksikonu BiH, ranije je kroz doslovno jednu rečenicu opisana gradina na brdu Pasjak s nalazima rimskog crijepa, no taj opisani lokalitet uopće se ne odnosi na ovu gradinu koja se nalazi posve istočnije od ovog prethodno grubo opisanog lokaliteta, a kojeg sam također više puta obišao. Ovdje se radi o uistinu jednoj premoćnoj akropoli, odnosno, jednom jako visokom piramidolikom brdu koje izrazito svojom visinom i oblikom dominira s čitave južne te jugozapadne strane plodnog Gradačkog polja. Iako je polje gotovo odmah neposredno ispod, tj, sa sjevernih strana ovog grada, njemu je prilaz s te strane od polja gotovo apsolutno neizvediv budući da je s te strane prisutna više stotina metara okomita vertikala sjeverne padinske strane akropolskog brijega, pa su jedini mogući prilazi ovom drevnom gradu s njegovih bočnih, istočnih ili zapadnih strana. Ovu izuzetno vrijednu i premisterioznu gradinu razotkrio sam još prije više godina, no tek sam je prošlo ljeto kroz nekoliko navrata 'detaljnije' obišao i snimio sve ono što sam mogao snimiti. Mogu vam odma reći, da je fizički prilaz samom gradu, tj.glavnoj gradinskoj akropoli ultra zahtjevan i toliki naporan i ustvari teško izvediv, da mi je kad sam se prvi put u 5.mj.prošle godine uspio probiti do akropole od smjera zapada, postalo kristalno jasno zašto je ovaj čudesni ilirski grad danas jedna potpuna nepoznanica i ustvari nikad taknuti arheološko-geološki (geološki - zbog nevjerojanih geološko-geomorfoloških atrakcija uokolo gradine) dragulj, ne samo općine Neum već čitavog ovog dijela jugoistočne Hercegovine. Putem sam morao doslovno, kao što oni istraživači-avanturisti rade u džunglama latinske Amerike kad prilaze majanskim ruševinama, probijati se i krčiti prolaz kroz ultra zaraslu mediteransku vazdazelenu gotovo suptropsku šumu, uz što su me poput nagaznih mina putem vrebali brojni poskoci (slika u fotogaleriji) koji imaju gotovo savršeni mimikriju plus ostale zapreke kao što su ogromne vertikale, jame, škrape, vrtače, nepremostiva bodljikava vegetacija (tetivika npr.) i drugo, no, taj izuzetno zahtjevan i ultra-teški fizički prilaz ovom lokalitetu, mi se itekako isplatio kad sam vidio šta se sve krije ovdje. Naravno, budući da o ovome tek spremam kompletnu priču u okviru velikog rada o neumskim megalitima gdje ćete moći vidjeti i grafičku ilustraciju te rekonstrukciju čitavog ovog drevnog grada, ovdje sad neću niti mogu iznijeti sve moguće detalje i sve zanimljivosti koje sam pronašao i snimio tada, no nadam se da će vam ove kratke foto-crtice i isječci od snimljenog uspijeti bar malo dočarati ambijent i sve ono što se skriveno nalazi na tom mjestu. Nadalje, ono što je vrlo bitno naglasiti jest to da je ovaj golemi megalitski protourbani kompleks izgrađen izvorno sasvim sigurno u ranoj bronci, a vrlo moguće i već tijekom eneolitika, na što ukazuju brojni ostaci specifične i unikatne keramike iz tog vremena koja često sadrži ukrašene posude s tipičnim stilskim karakteristikama Posuško-Cetinske kulture. A također druga zanimljivost ogleda se u tome da su, zajedno s još zapadnijim kompleksom na Pasjeci, i ovu izvornu rano-brončanodobnu megalitsku gradinu, tisuće godina kasnije, zaposjeli bili rimljani pri čemu su na izvornim ilirskim megalitskim bedemima te djelom i na ilirskim stambenim terasama podigli bili svoje objekte koji su bili gotovo u cjelosti od drveta no s krovovima od rimskih tegula i imbreksa. To se vrlo lako da zaključiti po brojnim ostacima rimskog krovnog crijepa direktno na ilirskim megalitskim bedemima u kojima se nalaze i brojni ostaci ranobročnanodobne keramike iz tzv.Posuške kulture,no bez ikakvih vidljivih kasnijih rimskih graditeljskih ostataka od kamena. Najvjerojatniji i gotovo sigurni razlog naknadne rimske okupacije i korištenja ovog ilirskog kompleksa jest strateška pozicija i mogućnost kontrole najvažnijih komunikacija i posebice kontrole nad plodnim Gradačkim poljem. A ktome, još samo spomenimo da se gotovo neposredno sjeveroistočno od glavne gradinske akropole uz južni rub polja nalazi jedan od najjačih nikad presušujućih izvora pitke vode okružen stablima jablanova, a što su naravno još prije više od 4000 godina prvi iskoristili i iskorištavali ga Iliri koji su i napravili svoj pravi grad neposredno iznad, tj.jugozapadno od izvora i ekstra plodnog polja. A što se tiče megalitskih ostataka i megalitske arhitekture, mogu vam s apsolutnom sigurnošću reći da ovo što vidite na slikama dolje, predstavlja izrazitu minijaturnost od sveukupno prisutnih megalitskih konstrukcija koje sam detektirao na širem prostoru grada. Tu se nalaze brojne vidljivo u cjelosti vještački nivelirane stambene terase s impresivnim megalitskim podzidovima, tu su zatim masivni prstenasti kiklopski bedemi kako na glavnom akropolskom vrhu tako i na bočnim istočnim i zapadnim obzidanim vrhovima, i ustvari tu je prava sila razbacanih ili u zidovima posloženih vidljivo isklesanih megalitskih blokova ili vaca, što je sve danas prekrila i gotovo u cjelosti sakrila ova mediteranska vazdazelena prašuma. Stoga, za kraj ovog ekskluzivnog posta mogu samo reći - da će neke nove avanture budućih probijanja kroz ovu neumsku prašumu sasvim sigurno na svijetlo dana razotkriti još mnoštvo impresivnih i atraktivnih megalitskih konstrukcija ovog moćnog, 4000 god.starog Ilirskog grada na brdu Pasjeka. Veliki Ilirski pozdrav i svako dobro!

FOTOGALERIJA 
(dijelić sveukupno snimljenih dijelova megalitskog kompleksa na brdu Pasjeka)

Pogled na impresivnu glavnu gradsku akropolu od smjera zapada. Podno vrha se djelomično kroz vegetaciju naziru ostaci megalitskih prstenastih bedema.

Dijelovi od stambenih terasa, danas jako zaraslih i prekrivenih gustom vegetacijom, no koji sadrže impresivnu arhitekturu s megalitskim podzidovima od mjestimično velikih klesanih blokova (slike u nastavku)


Jedan od brojnih komada ili fragmenata tipične ranobrončanodobne keramike tzv.Posuške kulture, što su prisutni posvuda po površini gradine i gradinskih bedema


Nevjerojatno savršenstvo mimikrije, i velika opasnost koja danas na neki način simbolički čuva ove drevne ilirske komplekse - najotrovnija europska zmija - poskok (Vipera ammodytes)

Dijelovi ruševina, nekad izvorno jako fino složenih i još uvijek impresivnih megalitskih zidina na podakropolskom južnom dijelu grada

Čim se malo negdje ovako probijete u unutrašnjost guste vegetacije ili šumolikih površina pod akropolom pred vama se ukazuje mnoštvo porazbacanih velikih klesanih blokova

Pogled s akropole prema jugu - vidljiva apsolutno netaknuta i gotovo kao prašuma, moćna priroda s vrhovima i podnožjima ovih vidljivih vrhova, koji također kriju ostatke zaboravljenih megalitskih ilirskih konstrukcija







Podakropolski južni dio - danas - s izgledom gotovo kao u prašumama Latinske Amerike, a što s druge strane daje jedan izuzetan i neopisiv avanturistički osjećaj kad se tek npr.probijate i dolazite do ovih drevnih ruševina i izgubljenih gradova




Neposredno južno od glavne akropole nalaze se vrlo atraktivni jurski dolomiti i dolomitno-vapnenačke formacije prepune zanimljivih šupljina, prolaza, oblika i slično


Trenutak kad se ispred mene ukazuje jedan impresivan terasasti masivni kiklopski zid . . pri čemu se prema dolje uniže unutar šume nalazi čitava serija ovakvih sličnih monumentalnih zidova



Ponegdje su dijelovi bedema očito rušeni, vjerojatno od stane rimljana, pri čemu goleme isklesane blokove ipak nisu uspijeli posve srušiti i odroniti od pravca izvornog ilirskog zida

Pogled sa zapadnog vrha akropole na plodno Gradačko polje


utorak, 14. siječnja 2020.

ČUDESNA ENERGIJA IZGUBLJENIH NEUMSKIH MEGALITSKIH KOMPLEKSA

MAGIČNI MEGALITSKI HRAMOVI I IZGUBLJENI ILIRSKI GRADOVI U NEUMSKIM DŽUNGLAMA - poštovani ljubitelji graditeljske ilirske baštine, u ovom svojevrsnom ekskluzivnom ne toliko velikom predstavljanju tj.postu, prezentiram Vam 'par' sličica od tisuća sličnih koje sam načinio unazad par mjeseci, s ovog uistinu magičnog i nevjerojatnog prostora neposrednog zaleđa Neuma. Ono što se može definitivno kazati, prvo iz aspekta geoklimatološko-botaničkog smisla, da se na ovom prostoru, barem danas, nalazi jedan pravi botanički refugij, jedan reliktni mikroprostor s jedinstvenom vazdazelenom ultramediteranskom vegetacijom prepunom raznolikih zimzelenih tvrdolisnih oblika bilja i stabala, uključujući kako poznatije forme prirodnog lovora, hrasta crnike, meginje, zelenike, česvine, itd, plus još masu drugih nekih oblika zimzelenog gustog bilja koje vrlo moguće predstavlja neke tercijarne relikte odnosno prave botaničke žive fosile i vrste koje bi botaničari mogli istraživati. Evo recimo ove slike procvjetale vegetacije ispod sam uslikao prije nekoliko dana, uz pogled na izgled okoline, vidite da čitav kraj izgleda doslovno poput nekih gustih tropsko-sutropskih prašuma izraslih na krškoj vapnenačkoj podlozi. Drugim riječima rečeno, ovdje je uvijek ljeto, jedina razlika je što je malo ljeti toplije, no sunce i sad ugrije ovdje punim, i plus ova magična gotovo tropska vegetacija, barem meni, daje jedan nevjerojatan i neopisiv osjećaj kad dođete ovdje - kao da doslovno dođete u izgubljeni raj u carstva prašuma. I da stvar bude još moćnija, ustvari, najmoćnija, u tom carstvu ove mediteranske neumske prašume s malo jačim zumom fotoaparatom, a posebice s malo više probijanja kroz te prašume, otkrijete da se ovdje krije doslovno el-dorado nevjerojatnih izgubljenih megalitskih kompleksa koji datiraju iz debele prapovijesti i predrimskog vremena. Onda nadalje, još upotpunjeniji i veći doživljaj daje spoznaja da je ogroman dio tih kompleksa koji se nalaze na vrškovima istaknutijih piramidolikih brijegova, koji ne moraju biti nužno visoki, ali su izuzetno brojni, predstavlja ostatke drevnih ilirskih obrednih ili ceremonijalnih kamenih struktura, odnosno drugim riječima rečeno - gotovo svako istaknutije brdo sadrži prapovijesne megalitske hramove na svom vrhu. A da ni tu nije kraj uzbuđenjima i nemjerljivom avanturističkom osjećaju koji dobijate uvidom ovog najjužnijeg i najmediteranskijeg dijela BiH, pokazuje još dodatniji uvid da se osim ostataka megalitskih hramova ili obrednih monumentalnih građevina, ovdje nalaze doslovno pravi izgubljeni gradovi, prava velika naselja napravljena u urbaniziranom i dobro osmišljenom sustavu kombinacije gradnje i ukomponiravanja izgrađenih megalitskih građevina s prirodnim terenom. To njihovo, ilirsko kombiniranje i simbioza drevnog graditeljstva s prirodnim krškim okolišem i krškom podlogom, jednostavno predstavlja jedno savršenstvo, jednu pravu umjetnost gradnje, jer na takvim mjestima gdje gotovo ni koza pa niti pauk ne može doći, toliko toga i toliko toga monumentalnog izgraditi - predstavlja nevjerojatno savršenstvo dograđivanja, dopunjavanja, i ustvari ništa drugo nego veličanje same i iskonske prirode. Stoga, u fotogaleriji ispod dajem naglasak na ambijent, na doživljaj 'običnog' pogleda s ovakvih svetih gora, na ljepotu krajolika, ljepotu ovog jedinstvenog spoja mediteranske vazdazelene (pra)šume i impresivnih krških fenomena, i jednostavno na sve ono što možete zamijetiti i što vam pogled daje, a to je jedna moćna iskonska drevna energija. A da ne ostanem kratak za megalite i megalitsku gradnju, uz te fotke pejzaža i ambijenta, prilažem, i ustvari ekskluzivno u medijima predstavljam po prvi puta fotke impresivnih megalitskih gradina, građevina i zidina, koje sam u posljednje vrijeme razotkrio na ovom magičnom prostoru. I za sam kraj moram reći, i ustvari ponovno naglasiti, da su ovo doslovno minijaturne mrvice od sveukupnih čuda koje sam unazad par godina pronašao i razotkrio na ovom pojasu, pri čemu sam samo na prostoru između pl.Žabe i mora tj.Neuma, otkrio najmanje 30 prapovijesnih gradina koje su do sada potpuno nepoznate, te koje su, a što je ustvari i najzanimljivije, prave megalitske gradine sa silom megalitskih zidina i drugih monumentalnih objekata. A sve to, kao što neki već znaju, pripremam i ukomponiravam već duže vremena u jedan naj naj opsežniji, svojevrsni 'mega-rad' o neumskim megalitskim kompleksima, kojeg ću nadam se 'uskoro' i završiti. Veliki Ilirski pozdrav!

(tekst i slike preuzete s fb str.)

FOTOGALERIJA (malog dijelića od sveukupno razotkrivenih čuda):

Pogled (nedavno snimano) na tipičnu (pra)šumu neposrednog Neumskog zaleđa u kojoj se kriju premoćni ostaci megalitskih kompleksa i izgubljenih ilirskih gradova

Nedavni pogled s jednog izgubljenog ilirskog kompleksa u selu Dračevica kod Brestice prema jugu (na sredini fotke vidljiv obredni kompleks na onom ušiljenom vrhu zvani Začun, gdje se na prapovijesnim megalitskim temeljima kriju misteriozni stećci) - i na svakom od ovih ostalih vidljivih istaknutijih i stršećih uzvišenja kriju se megalitske ruševine ..negdje veće negdje manje, no na doslovno svakom brdu ima megalitskih ruševina i sila keramičkih ostataka iz najranijih perioda metalnih razdoblja





Moćan megalitski hram, odnosno megalitska potpuno vještački napravljena horizontalna platforma na vrhu ovog istaknutog brda naziva Gaće brdo ispod Broćanca



Na putu u jedan izgubljeni ilirski grad kod sela Dračevice, uz put možete naić na uistinu praprastare hrastove ili po lokalni dubove koji predstavljaju prave tercijarne relikte (nedavno slikano) 

Podno izgubljenog ilirskog grada - vegetacija je gotovo apsolutno neprohodna, jer uključuje i brojne izrazito bodljikave biljke


s padine izgubljenog kompleksa kod sela Dračevice - pogled prema istoku .. 

meginje, tj.plodovi meginja još uvijek prisutni i sočni .. nedavno slikano

pogled s vrha ilirske gradine Gostilj preko ilirskog postavljenog megalitskog bloka u pravcu istoka

pogled s Gostilja prema jugu, Začunu i Pelješcu

impozantno zimzeleno drvo koje sam pronašao u stambenom dijelu gradine, tj.prapovijesnog grada na Gostilju kod Dračevice

jedna sekcija moćnog kiklopskog zida na gradini Gostilj kod Dračevice

Pogled s Velike preko Male, gradine, iznad sela Kamenice neposredno iznad obale južno od Neuma, u pravcu zapada - vidljivi kineski montažni kranovi koji grade Pelješki most 

Monumentalni megalitski ulaz, portal ili vrata u obrednu vršnu građevinu tj.hram, što sam otkrio na Velikoj gradini kod Kamenica, kompleks datira iz brončanog doba

Monumentalni ulaz u hram na V.gradini kod Neuma-Kamenica

S V.gradine prema Pelješcu



Fino klesani megalitski blokovi na V.gradini kod Kamenica

Jedna sekcija moćnog brončanodobnog kiklopskog bedema kod mjesta Vranjevo selo neposredno uz novi magistralni put ...u sporijoj vožnji od Neuma prema unutrašnjosti ovaj megalitski zid lako se može zamijetiti s desne strane odmah iznad velikog nasutog vijaduktu sličnog dijela ceste ...a cesta je ustvari presjekla izvorno mnogo veći megalitski kompleks koji se prostire čitavim hrbatom i po vršku brda

Megalitski bedem kod Vranjeva sela, istočno od nove magistrale 

Megalitski bedem kod Vranjeva sela, istočno od nove magistrale 

Također, jedna novootkrivena ultra megalitska gradina, također iz naj naj ranije bronce, na prostoru sela Brestica, pri čemu gradina sadrži sekcije monumentalnih zidova s mjestimično fino klesanim blokovima 

Jedan od takvih moćnih megalitskih zidova ove pronađene gradine kod Brestice, na kojem se nalazi doslovno tona specifične keramike koja ide u eneolitik i najraniju broncu - slike u nastavku 


Tek kad se ovako popnete na ove, na prvi pogled izdaljeg ''obične jednostruke'' kiklopske zidine, postaje vam jasno koliko su to ustvari velika monumentalna zdanja sa širinom od minimalno 3 metra, a često i većom, poput ovog ovdje kod sela Brestica, a koji je samo jedan od mnogih izgrađenih uzduž čitavog brda s prisojne strane

Dijelovi keramike koja je prisutna po i unutar ovog monumentalnog kiklopskog zida ove gradine, pri čemu ova drška, posve jasno i nedvojbeno prema već determiniranoj analogiji istovjetnih drški pronađenih i opisanih u knjizi 'Ravlića pećina' od B.Marijanovića, datira u razvijeni eneolitik, što baca ponovno jedno novo i ekstra zanimljivo svjetlo u najraniju pojavu klesanja kamenih blokova i razvoja monumentalne arhitekture na ovim prostorima koja znači seže već od eneolitika i bakrenog doba


To su ti moćni eneolitski ciklopski bedemi ...slike u nastavku





Nedavni prizor izlaska punog mjeseca iznad gradinskog obrednog vrha u neposrednom zaleđu Neuma