''Opožarena'' SVETIGORA – GRUDSKI ILIRSKI RAJ I SVETA ILIRSKA GORA KOJA U SUBMEDITERANSKOJ PRAŠUMI KRIJE ZABORAVLJENI MEGALITSKI ILIRSKI GRAD

srpnja 09, 2025

''Opožarena'' SVETIGORA – GRUDSKI ILIRSKI RAJ I SVETA ILIRSKA GORA KOJA U SUBMEDITERANSKOJ PRAŠUMI KRIJE ZABORAVLJENI MEGALITSKI ILIRSKI GRAD

–Nevjerojatan dio Hercegovine s drevnim megalitskim gradom u kojem se – kriju čudesni ostatci monumentalnih prastarih i prapovijesnih ilirskih zdanja, kiklopskih zidina, gomila, gradina, ali i totalno u brdskim prašumama sakrivenih megalitskih ilirskih hramova sastavljenih od poligonalnih kamenih blokova ;

Svetigora, bez ikakve sumnje već u startu svima vidljivo mjesto jako indikativnog naziva i-ili toponima, nalazi se na jednom prilično prostranom i širokom brdskom pa i polu-planinskom predjelu sjeverozapadno od samih Gruda, odnosno sjeverno od Grudskog naselja Sovići. Jednu od osnovnih, pa i najatraktivnijih vizualnih te geološko-geomorfoloških, okosnica čitavog ovog prostora predstavljaju stršeće, vertikalne i kolosalne zaista spektakularne stijene – zvane Orlove stine, naravno prema učestalim našim drevnim i sličnim stjenovitim uzvišenjima koja su dobila svoje nazive upravo prema moćnim pticama orlovima. No, Orlove stine samo su jedan, pa mogu slobodno reći – moćan, ali minijaturniji dio unutar prostornog korpusa čitavog ovog područja koji obuhvaća i mnogo prostraniji dio u pravcu sjevera te sjeverozapada i zapada, zatim pogotovo s istočnih strana, kao i jugozapada, gledajući od smjera Orlovih stina.

Radi se o jednom ulančanom brdsko-gorskom sustavu vrlo okršenih, no ( evo do ovih posljednjih trenutaka i momenata do pred ovu žalosnu vatrenu stihiju, tj. recentni ljetni požar ogromnih prostornih razmjera - poč.srpnja 2025.) u gustu submediteransku šumu hrastova, na dijelovima terena i pravu prašumu, jako zaraslih brdski uzvišenja, blago valovite do blago konusne forme, s mrežama izduženih, kako u smjeru Dinarida (sjeverozapad-jugoistok), tako i u smjeru poprečnom na ovaj dinarski smjer, a to je smjer jugozapad-sjeveroistok, dubljih ili plićih draga i klanaca, koji se ponegdje međusobno i spajaju, tvoreći jako zanimljiva dolinska lepezasta međubrdska proširenja, koja sadržavaju, za prapovijesnog te ilirskog autohtonog stanovnika ovih krajeva, izrazito bitne te čudesno pogodne zaravnjene livade te teraste zaravnjene odsječke terena i brdskih blagih padina. Ujedno, na određenim ovakvim nešto dubljim, te nepropusnim glinama i zemljom bogatijim livadama te reljefnim depresijama, na ovom terenu te širem području okruga Svetigora, prapovijesni ilirski stanovnik je sebi i za svoje životne potrebe, uključujući i potrebe za stoku koju su bez sumnje u velikoj mjeri isti ovi prapovijesni stanovnici uzgajali, napravio vrlo zanimljive, često i megalitskim kamenim blokovima ozidane lokve, kamenice, kao i nešto rjeđe kamene bunare, koji su preneseni kasnije tijekom vremena i tisućljeća u nasljedstvo današnjim stanovnicima ovih krajeva.

Iako, je do sada, unatoč određenim svojevrsnim ili uvjetno rečeno ''opsežnijim'' proučavanjima, obilascima te istraživanjima točno ovih krajeva zapadne Hercegovine od strane poznatog ranijeg hercegovačkog istraživača Petra Oreča, koji je upravo temeljem proučenih prapovijesnih, posebice gradinskih te vangradinskih, naselja, kao i grobnih gomila, upravo na ovom prostornom pojasu ili području omeđenim Grudsko-Bekijskim poljem s južne strane te Posušjem, Batinom i Osojem sa gornje ili sjeverne strane, faktički utemeljio i prvi detaljno opisao Posušku prapovijesnu kulturu kao takvu, s druge pak strane, promatrajući realnu situaciju na ovom terenu, može se sasvim sigurno reći i gotovo neporecivo zaključiti kako ovi prostori te dijelovi zapadne Hercegovine još uvijek sakrivaju, u pravim brdsko-gorskim prašumama te kombiniranim terenima brdske prašume i ljutog krša promreženog strmim i obraslim krškim vrtačama te klancima, mnoštvo neotkrivenih te nigdje, a posebice na internetu te društvenim mrežama, promoviranih, kao i opisivanih, prapovijesnih ilirskih zdanja, kompleksa, objekata, ustvari mnoštva par-ekselans monumentalnih spomenika prapovijesnog ilirskog graditeljstva, te spomenika naše prave i još uvijek pod tepih turene i namjerno zametene, omalovažavane, podcijenjene, ignorirane, podsmijavane, ismijavane, popljuvane i ocrnjene prapovijesne civilizacije naših autohtonih stanovnika Ilira. Vođen, još davnih dana, i prije mnogo godina skuženim ovim rečenim karakteristikama, detaljno sam bio još od vremena prije desetak godina, prošao, obišao, spoznao, uvidio, te proučio pri tome, svaki pedalj i svaki kamenčić ovog nevjerojatno prapovijesnom kamenom baštinom – bogatog prostora, kakav se čak ne može pronaći niti u susjednim južnijim i zapadnijim područjima Dalmacije te jugoistočne Hercegovine.

Unutar svih tih prijašnjih te dosadašnjih izrazito minucioznih terenskih obilazaka te proučavanja šireg i užeg prostornog sklopa same Svetigore, odnosno čitavog prostornog areala iznad Sovića, Bobanove drage i Gorice, te ispod ili južnije od prostora Batina i Osoja u Posušju, uistinu kao jedno od najposebnijih te megalitskom ilirskom baštinom ujedno i najbogatijih, područja, nadaleko se može izdvojiti te istaknuti prostor Svetigore. Što se tiče svega tamo razotkrivenoga i pronađenoga, kao i detaljno fotografiranoga, mogao bih izdvojiti zaista neočekivano monumentalne i u dijelovima podosta očuvane, terasaste proto-urbanizirane megalitske zidane komplekse, koji su sastavljeni od serija terasiranih kiklopskim zidinama – zasebnih no međusobno spojenih i komunicirajućih, totalno poravnatih te niveliranih zona, unutar kojih sam mjestimično razotkrio postojanje pravih pravokutno omeđenih te ozidanih objekata sa širokim (oko 1,50 do 1,80 negdje i do 2 metra) i monumentalnim megalitskim zidovima, koji sveukupno promatrajući sačinjavaju jedan pravi proto-urbani mega-kompleks, ili slobodnim rječnikom rečeno – pravi drevni grad. Riječ je, kada se gleda čitav, ne samo uži već i širi, prostorni sklop područja Svetigore, o jednom drevnom ilirskom gradu koji je funkcionirao na način povezanosti i međusobne uvezanosti, tj. nedjeljivosti, više raznolikih, no u određenoj mjeri i sličnih, zasebnih te pojedinih, ilirskim zidovima i kamenim objektima omeđenih, promreženih te pregrađenih, odnosno ograđenih, udolina, vala, plitkih depresija i vrtača, ali i dijelova padina i platoa na nešto uzvišenijim prostornim položajima. Radi se o zaista unikatnim te vrlo impresivnim megalitskim zasebnim predjelima te kompleksima koji su ozidani i unutar sebe prezidani mahom pravim suhozidnim kiklopskim građevinama te kiklopskim zidinama, kao i serijama pravokutnih graditeljskih objekata, koje je autor ovog bloga i članka razotkrio putem višestrukih te jako minucioznih, a vrlo često i fizički jako napornih, terenskih obilazaka čitavog ovog područja unazad 7 do 8 godina.

Ovom prilikom vrijedi spomenuti kako sam, unutar svih takvih, zaista impresivnih prapovijesno-arhajskih (danas u prašumu zaraslih) predjela šireg područja Svetigore, na nekolicini dijelova šireg obiđenog te proučenog prostora, razotkrio također i pojedine monumentalne objekte sastavljene od pravokutno obzidanih upadljivih megalitskih poligonalnih zidina, koji bi se slobodno mogli okarakterizirati kao svojevrsna obiteljska ili područna ilirska svetišta, odnosno kao ruševine drevnih ilirskih monumentalnih hramova pravokutnog izgleda i tlocrta. I da je tome zaista tako, odnosno da se po svemu sudeći, na par ovakvih, neočekivano razotkrivenih, primjera pravokutnih megalitskih zdanja na širem prostoru Svetigore sjeverozapadno od Gruda, ovdje radi o ostacima hramskih te svetilišnih graditeljskih objekata, može nam vrlo zorno pokazati primjer jednog od najranijih takvih javno opisanih pronalazaka i otkrića, opisanih prije čak više od 120 godina, gdje se unutar specijalnog rada od Ćire Truhelke pod naslovom ''Dva prehistorijska nalaza iz Gorice (ljubuškog kotara)'', objavljenoga unutar Glasnika Zemaljskog muzeja, opisuje i kroz grafički-ilustrirane skice čak i prikazuje, ovima s vlastite strane razotkrivenim pravokutnim megalitskim suhozidnim objektima na Svetigori (posebice onom jednom najupečatljivijem) koji se prikazuju u nastavku u fotogaleriji – arhitekturom te tlocrtom gotovo jednaki ili posve podudarni drevni ilirski pravokutni objekt, ustvari kamena građevina, koju je Ćiro Truhelka interpetirao te opisao kao ostatak ilirskog grobišta, odnosno drevnog ilirskog krematorija (ref: Truhelka, Ć. (1899): Dva prehistorijska nalaza iz Gorice (ljubuškog kotara).- GZM. Sv. 2. 1899. Str. 339-396., Sarajevo.).

I ako pogledamo određene jako izražene sličnosti arhitekture, i po svemu sudeći i namjene ili svrhe izgradnje ovakvih neobičnih i prije svega monumentalnih kamenih i suhozidnih zdanja napravljenih od lokalnih Ilira na ovom području zapadne Hercegovine, vidimo da se zaista radi o svojevrsnim jedinstvenim kamenim zdanjima, koja su mogla služiti kao vidovi određenih ilirskih svetišta, odnosno i hramova posvećenih vrlo važnim ilirskim božanstvima. Nadalje, uspoređujući ova dva slučaja, možemo uvidjeti i to da je, bez obzira na poduzeto iskapanje od strane Ć.Truhelke, prilikom istraživanja ovog kamenog ilirskog objekta na brdskoj padini iznad sela Gorica (zapadno od Gruda), baš poput ovih ostataka razotkrivenih od strane autora ovog bloga i članka koji se ovdje opisuje, i ovaj kameni pravokutni objekata kojeg je razotkrio Ć.Truhelka bio koliko toliko nadzemno vidljiv čak i prije samih poduzetih akcija iskapanja, a što nam govori ovaj isječak i prijepis dijela rada od Ć.Truhelke iz Glasnika Zemaljskog muzeja :

'' Gornje je slojeve već prekopao u namjeri, da povadi obilne kamenice, pa je prigodom ovom našao mnoge one, u muzej spremljene predmete. Ja sam prije svega dao pažljivo probrati zemlju te sam našao cijelu seriju predmeta, kojih Kapural nije bio opazio. Onda tek dadoh se na istraživanje nižih slojeva na ovom mjestu, te se u brzo uvjerih, da je ona sila kamenja, što ih je vlasnik sa površine njive istrijebio, podor stare jedne gragjevine, kojoj se temelji u dubljim slojevima zemlje posve dobro sačuvaše. Osobito u gornjem kraju njive bijahu temelji duboko utonuli u zemlju te sam ih proslijegjivao do u dubinu od 1.5 m. Ova zgrada bijaše ozidana suhozidinom, složenom od povelikih netesanih kamenica, kojima je nešto ravnije lice okrenuto prema nutrini zgrade, dočim je s vanjske strane bio zid nepravilno naslagan. . . . '' (naglasio autor ovog članka).

(Iz : Truhelka, Ć. (1899): Dva prehistorijska nalaza iz Gorice (ljubuškog kotara).- GZM. Sv. 2. 1899. Str. 339-396., Sarajevo.).

Slike gore - isječci i prikazi iz davnog, no vrlo indikativnog uratka od Ćire Truhelke o Gorici. Na prvoj slici je prikazana grafička ilustracija izgleda pronađenog ilirskog kamenog (suhozidnog i megalitskog) pravokutnog ''hrama'', tj. krematorija prema Truhelkinom konačnom zaključku u trenutcima uvida u izglede očuvane temeljne zone hrama (jasno je posve da je u izvorno vrijeme i u svom izvornom obliku i arhitekturnoj formi ova kamena građevina bila znatno viša i znatno monumenentalnija nego na ovoj Truhelkinoj skici, s obzirom da je vlasnik ove njive sav taj, nekada jasno vidljivi, kameni materijal i ruševine zidina u cijelosti sklonio i porušio s tog mjesta). Zadnja slika prikazuje jedan od najvrjednijih pronalazaka na tom vrijednom lokalitetu - brončani ilirski šljem-kaciga.

Ono, što pak mogu kazati s obzirom na vlastite razotkrivene ovakve objekte, pogotovo onaj jedan najreprezentativniji te ujedno i najmonumentalniji, graditeljski megalitski objekata kojeg sam pronašao na predjelu Svetigore, te čije fotografije ekskluzivno u punom brojčanom opsegu i prikazujem ovdje u fotogaleriji koja slijedi ispod ovog teksta, jest to da s obzirom da sam isključivo proučavao ovaj objekt hodološko-vizualnim putem tj. samo očima pregledavajući sve ono što se da zamijetiti iznad površine terena, ili pak po samom terenu ili kamenim ruševinama, tj. zidinama, nisam pronašao, odnosno zamijetio nikakve obilate materijalne ostatke i artefakte kao što je to razotkrio i pronašao Ć.Truhelka, temeljem čega je u konačnici i zaključno okarakterizirao da se rado o prapovijesnom ilirskom krematoriju, odnosno drevnom ilirskom svetištu, već sam s druge pak strane u doslovno neposrednom okruženju te arealu neposredno uokolo ovog impozantnog pravokutnog objekta, zamijetio te i poslikao, nešto rjeđe, no kao isključivo jedino takve prisutne, vrlo indikativne i vrijedne, fragmente prapovijesne ilirske keramike, koji većim dijelom upućuju na period željeznog doba, a što je samim time vrlo podudarno upravo i periodu prapovijesti kojem pripada ilirski hram kojeg je razotkrio Ć.Truhelka. Isto tako vrijedi spomenuti i određenu također vrlo jaku paralelu, koja se očituje u samom prostornom položaju tj. u jako izraženoj geografskoj bliskosti ova dva područja – onoga gdje Ćiro Truhelka razotkrio pravokutni ilirski hram – krematorij ( kod sela Gorica), kao i ovog područja padina i udolina Svetigore gdje je autor ovog teksta i bloga razotkrio brojne vrlo slične megalitske suhozidane objekte, a koji se nalazi faktički neposredno istočnije unutar zone iznad Gorici susjednog sela Sovići. Nadalje, vrlo bitna te jako indikativna je već spomenuta i sama arhitekturna podudarnost ovih objekata, onoga kod Gorice i ovoga najupečatljivijega kod Sovića i na Svetigori koji se prikazuje ovdje u fotogaleriji, pri čemu valja zapaziti kako oba ova graditeljska drevna objekta, imaju vrlo sličnu monumentalnu ili megalitsku (isječak iz Truhelkinog rada gdje piše : '' ozidana suhozidinom, složenom od povelikih . . . '') suhozidnu arhitekturu zidova, kao i vrlo upečatljiv i očit poprečni podignuti suhozid. Ono što je razlika između ova dva objekta vrlo sličnog, gotovo identičnog tlorisa pa i gotovo identičnih dimenzija ili mjera zidina koji mu čine osnovni okvir, jest to što se u ovdje razotkrivenog pravokutnog megalitskog objekta na Svetigori jasno mogu zapaziti te pronaći, iako poprilično danas zarušena, no ipak vidljiva, vrata u sami objekat, koja ponajviše pažnju plijene svojom monumentalnošću s obzirom da su sastavljena od zaista golemih i upečatljivih višetonskih kamenih megalitskih blokova, svojevrsnih ortostata u dovratnicima. Nadalje, a da je i ovaj objekt, kojeg je autor ovog bloga i članka, razotkrio na području Svetigore, po svemu sudeći vrlo star i jako drevan, moguće čak i drevniji, tj. stariji nego li je onaj opisan u radu od Ćire Truhelke, pokazuje nam, izuzev već spomenute vrlo indikativne i neporecive prapovijesne (ilirske) grube keramike, sami izgled i očita izrazito velika, ne samo zarušenost ogromne količine kamena što se sveukupno u južnim dijelovima ovog objekta pretvorilo u svojevrsnu kamenu gomilu, već i poprilična još uvijek upadljiva zatrpanost ili ukopanost većeg dijela gornje strane ovog kamenog monumentalnog zdanja unutar nataložene slojeve tla, zemlje, šuta te zaraslog vegetacijskog pokrova. Pri tome vrijedi spomenuti kako su bočni izduženi zidovi, baš kao što je to slučaj bio i kod ilirskog hrama (krematorija) u radu Ć.Truhelke, i u ovog pravokutnog megalitskog objekta na Svetigori, još uvijek s jedne (zapadne) strane gotovo posve zarušeni te obrušeni u razinu kosine s formom obične gomile kamena, dok su s druge istočnije strane i dalje uvelike zatrpani nataloženim slojevima materijala, tla, zemlje i vegetativnog pokrova. Zaključno rečeno po vlastitom sudu i procjeni autora ovih redaka i bloga, riječ je o jednom jako bitnom i važnom ilirskom megalitskom hramu, a ne isključuje se ni mogućnost da je riječ o nekoj specifičnoj ili elitnoj ilirskoj kamenoj palači gdje je boravila tamošnja ilirska elita ili glavni gospodari čitavog ovog prostora.

Posebice su nadalje vrijedni, zaista nebrojeni, ostaci monumentalnih megalitskih zidova, raznoraznih zidina, kiklopskih podzidavanja, ali i također sličnih pravokutno obzidanih i lijepo izgrađenih masivnih zidanih objekata sa zidovima čija poprečna širina često prelazi metar i pol, pa i više, koji se kriju doslovno posvuda kako na užem, tako i na širem, području brdskog masiva Svetigore. Tu se krije još pravo mnoštvo drugih kamenih, i također vrlo često megalitskih i kiklopskih kuća, od kojih pored već rečenih pravokutnih, ima i onih izvornih najstarijih sa kružno-ovalnom osnovom te gotovo potpunom ukopanošću u formama (polu)zemunica, koje po svemu sudeći predstavljaju izvorne objekte iz perioda neolitika te eneolitika, a svakako pred najstariju vremensku fazu podizanja glavnine ilirskih gradine Posuške kulture. Isto tako vrijedi spomenuti da čitavo ovo područje krije jedan ogroman i zavidan broj grobnih, ali i obrednih, kamenih gomila, od kojih su poneke i finije podzidane ili pak sadržavaju u svojim bočnim ili temeljnim korpusima finije ozidane, ponekad i prave megalitske, suhozidane segmente kamene gradnje. Tu ima još čak i pravih megalitskih dolmena, ima i nikad istraživanih prapovijesnih pećina, polupećina, abrija ili potkapina, ali isto tako i očuvanih kamenih stepeništa ili stubišta koja vežu niže sa višim podzidanim monumentalnim terasastim segmentima čitavog ovog proto-urbaniziranog ilirskog kompleksa na Svetigori. Isto tako nipošto ne smijemo zaboraviti spomenuti da se na širem području Svetigore kriju i određene, mjestimično i vrlo impozantne prave drevne ilirske kamene ceste, tj. putevi i drevne ilirske staze, koje u određenim dijelovima i sekcijama pružanja sadržavaju kamenu arhitekturu popločavanja gornjeg dijela druma s ujednačenom poprečnom širinom te čak i vidljivim kamenim rubnjacima, što sveukupno ukazuje na to da je riječ o tipu prapovijesnih (ilirskih) kamenih cesta kakvih ima pravo i nevjerojatno mnoštvo na području niske Hercegovine neposredno iznad doline Neretve porazbacanih na krškom platou gdje se krije nevjerojatno i neizbrojivo mnoštvo kamenih ukopnih gomila Ilira, kao i moćnih ilirskih gradina često s prstenastim megalitskim suhozidnim bedemima ( vidjeti prethodni članak: https://megaliti-hercegovina.blogspot.com/2025/01/hercegovacki-lidar-otkrio-seriju.html ). Naravno, da su tu još i ilirske kamene lokve, pojedini kameni i kiklopski bunari, a kada se ovom prostornom području Svetigore pridodaju i susjedna područja Lipovice, Batina, Osoja, Posuškog Gradca, Gorice, Bobanove drage, te okolnog sjevernog, sjeverozapadnog i istočnog područja, s kojima je ustvari područje same Svetigore i nedjeljivo, broju svih prisutnih kamenih te monumentalnih prapovijesnih ilirskih ostataka zaista nema kraja.

Gledajući na kraju prostor Svetigore, kada se na koncu sve navedeno te sve ono prisutno ( i još uvijek neobiđeno te neproučeno skroz izbliza) zbroji, te iz toga izdvoji ono što je nekako najupečatljivije u tom prapovijesnom graditeljskom smislu, a što se još uvijek kao totalno nepoznati i neproučeni i nepromovirani (sve do sada) monumentalni drevni ostaci civilizacije Ilira, sakrivaju u ovoj pravoj submediteranskoj prašumi hrasta i cera na širem području Svetigore, može se zaključno reći kako prostor Svetigore ne samo krije, već sam kao takav pod punim svojim nazivom i toponimom, predstavlja sinonim jednog drevnog ilirskog grada, koji je danas obavijen ogromnim velom tajni i misterija. Pa evo, neka ovaj ekskluzivni i fotografijama bogati, članak u kojem se promoviraju monumentalni megalitski ostaci ilirske civilizacije na Svetigori, posluži kao jedna, ali vrijedna, puzzle ili mozaik, sličica, koja sačinjava samo jedan vrlo maleni, ali bitan, segment u čitavoj ogromnoj mozaik slici zvanoj '' Ilirska megalitska civilizacija'', koju smo tek počeli slagati, i čije se sličice sve više i više slažu na pravi način.

Fotogalerija - Svetigora - i - izgubljeni ilirski grad :

Željeznodobna, karakteristična ilirska keramika, kakva se nalazi doslovno posvuda uokolo ovih monumentalnih megalitskih zidina i objekata, kao i po podzidanim terasama.