EKSKLUZIVNO: ISTOČNI PORTAL ''DAORSONA'' - NEVJEROJATNI ZABORAVLJENI KAMENI ILIRSKI KOMPLEKS U BARANAMA KOD STOCA

EKSKLUZIVNO ! ISTOČNA ''VRATA'' DAORSONA - Barane - tajnoviti suhozidni kompleks iznad kanjona Bregave - rubni dio istočnog kraja čitavog gradskog-platoa tj. grada Daorsona - kojim se ulazilo od nizine na glavni ilirski urbanizirani prapovijesni plato; Uz uvodni ovaj naslovljeni proslov - moram odmah reći u startu - nažalost - čitav ovaj nevjerojatan ilirski lokalitet smješten je u minski kontaminiranom području s minsko-eksplozivnim sredstvima u prošlom ratu ! Pa evo stoga nipošto ne savjetujem da se na svoju ruku posjećuje. No, kako je došlo do mog prvotnog uvida i ustvari direktnog in-situ obilaska ovog gotovo (gledajući sve današnje medije - internet poglavito, portali, dostupni članci, itd.) totalno nepoznatog prapovijesnog ilirskog lokaliteta s kamenim ruševinama na spektakularnom reljefnom položaju uza sami strmi stjenoviti rub s desne strana kanjona rijeke Bregave, a ustvari neposredno iznad centra grada Stoca ? Došlo je još prije više od 10-ak godina kada sam se jednostavno u vizualno-osjećajnom smislu ''zamrznuo'' kad mi je tijekom pregleda visokorezolucijskih avio ili ortofoto katastarskih snimaka pogled se zaustavio točno nad ovim očito fino zidanim i drevnim tj. prapovijesnim ruševinama neposredno nad Stocem. Naprosto nisam mogao vjerovati što u tim trenutcima gledam svojim očima ! Pregledom sve dostupne mi tada, liteterature kao i svih javno dostupnih informacija, čitavog interneta, i brojnih drugih izvora, za moje još veće iznenađenje, pa u jednu ruku i (avanturističko) uzbuđenje - ne pronađoh niti slova riječi opisanih informacija o ovom drevnom lokalitetu, a pogotovo ne pronađoh niti jedne jedine kvalitetnije pa i bilo kakve druge javno dostupne ili objavljene fotografije s lica mjesta, tj. napravljene izbliza na samom ovom lokalitetu gdje bi se vidjeli ovi impresivni kameni ostaci. Tako da od tih trenutaka krenuo sam pod žurno da vidim kako bih mogao izravno gore fizički pristupiti da svojim očima uvidim i fotografiram detaljnije sve što se nalazi gore. No, unatoč svom ovom početnom žaru, sve mi je nekako uvelike splasnulo kada sam u tim trenutcima (prije više od 10 godina) na detaljnim euforovim minskim kartama BiH, jasno uvidio kako se čitav ovaj lokalitet nalazi baš na graničnoj odnosno ratnoj crti razgraničenja gdje su upravo u prošlom ratu postavljana gusta minska polja. No, ipak kao što se kaže - nada umire posljednja, nisam odustao od te svoje želje za fizičkim pristupom i dolaskom na lice mjesta gore, upravo poradi toliko očite impresivnosti još uvijek začudno očuvane suhozidne arhitekture i vidljivih zidina koje su široke i do 2 metra te se jasno vidljivo planski pravokutno povijaju, sačinjavajući nekakve zidane kvartove ili odjeljke ovog drevnog naselja. I tada mi je na um sinula misao da baš u Stocu mora postojati neki centar odnosno barem neka službena ispostava za deminiranje terena, i naravno, postojala je i još uvijek postoji, temeljem čega sam se u tom periodu bio i javio toj ekipi u Stocu, koja je mahom sastavljena od profesionalaca deminera. I stoga im se svima redom evo ovim putem uvelike i iskreno zahvaljujem, što su mi tada izišli u susret, i ne samo pojedinačno, već je pazite sad, pao dogovor da svi zajednički odemo gore na lice mjesta, i tako je bilo. Ustvari to je bilo nešto vrlo slično onim avanturističkim dokumentarcima koje gledate na National Geographicu i sličnim tv kanalima, pri čemu smo ( bilo nas je najmanje 4,5 ) krenuli s dva specijalna terenca. I kada smo došli gore, naravno pješački preliminarni pristup samoj drevnoj lokaciji sa ovim zidinama Ilira Daorsa, prepustio sam naravno svima njima da idu ispred mene s obzirom da su ''znali'' točniji raspored svakog pojedinog ranije postavljenog minskog polja. I tako smo Bogu hvala, uspjeli, znači doslovno ''preskakajući'' preko minskih polja, i preskakajući doslovno u doskocima na čvrste i kompaktne jednolične masivne stijene, pristupiti prvim najsjevernijim širokim i očito prastarim, prapovijesnim, zidinama ovog tajanstvenog kompleksa. Ipak, s obzirom na tu cjelokupnu, jako nezgodnu tadašnju situaciju glede minskih polja na ovom mjestu, nismo se smjeli dugo zadržavati i previše kretati u različitim smjerovima, pa sam uspio koliko sam god mogao napraviti određene kvalitetnije fotografije, od kojih vam ovdje malo memorijski umanjene poradi lakšeg prijenosa na internet, na jedan ekskluzivan način predstavljam. Dakle, koliko se može vidjeti, ovo i ovaj post, tj. ovaj medijski rad, članak ili priča, predstavlja sad zasad, prvi ekskluzivni internetsko-javni fotografski prikaz ovog mističnog i totalno nepoznatog daorskog kompleksa u Baranama kod Stoca. Kao što ćete vidjeti prvenstveno na visokorezolucijskim satelitskim snimcima, ili pak orto-foto avionskim snimcima, radi se o očito fino ili planski podignutom suhozidnom ''naselju'' tj. kompleksu, kojeg sačinjavaju gornje široke kamene zidine, ustvari bedemi mjestimično široki i do 2 metra, koji čine minimalno dva pravokutna poluzatvorena rastera, te koji su sasvim evidentno uklopljeni prostorno, a vjerojatno i kronološki, sa neposredno prisutnim karakterističnim ilirskim brončanodobnim ukopnim ili grobnim gomilama. No moguće je i da je riječ ovdje u slučaju ovog kompleksa s pravokutnim širokim bedemima i o nešto naknadnoj ili kasnijoj nadogradnji sa određenom svrhom, koja bi upravo po svemu sudeći mogla biti upotpunjena samim geomorfološkim položajem ovog kompleksa. Naime, s obzirom na sami geološko-geomorfološki položaj ovog drevnog kompleksa i svih ovih zidina, a koji je prije svega spektakularan, jer osim što se nalazi na spektakularnim gotovo okomitim vapnenačkim stršećima stijenama na rubu kanjona, s fantastičnim pogledom na sve strane svijeta, a pogotovo prema istočnim stranama, ovaj kompleks ustvari nalazi se gotovo direktno iznad možda i najpoznatijih slapova u Stocu, slapova Pjene, kao i slapova Provalije. Znači, položaj ovog drevnog i prastarog zidanog kompleksa Ilira Daorsa jest takav da je ovuda ustvari bio primarni prapovijesno-ilirski prolaz i uspon od doline Bregave i sveg prostora istočnije, u pravcu zapada i ustvari u pravcu svima poznatog čuvenog Daorsona. Ako još malo detaljnije sagledamo ovu geografsko-geomorfološku sliku i poziciju ovog kompleksa u odnosu te u kontekstu prapovijesne situacije ovog dijela istočno-jadranske obale i zaleđa, vidjeti ćemo da je upravo ovuda jednostavno morao ići glavni put dobave ili prijevoza metalnih rudnih sirovina od smjerova istoka i područja današnje istočne Hercegovine, prostora prema rijeci Drini, i čitavog tog prostora, prema smjeru zapada, odnosno prema samom Daorsonu kao centralnom metalno prerađivačkom, a kasnije i trgovišnom, centru Ilira čitavog ovog šireg prostora. A sve nam to neporecivo jasno dokazuje također očito prapovijesna suhozidna i to monumentalna cesta koja se upravo uspinje doslovno od samog kanjona i doline rijeke Bregave, i točno na zidine ovog Daorskog kompleksa ispod sela Barane. Dakle - s obzirom na sve te činjenice - ovaj preliminarno prezentirajući kompleks Daorsa - ispod sela Barane možemo u figurativnom smislu prozvati kao - istočna vrata Daorsona. A zašto Daorsona ? Pa ako ćemo sagledavati ''cjelovito'' ili pak čitavo područje gdje se god naziru očiti tragovi zidane proto-urbanizacije te prapovijesne graditeljske modifikacije terena, u kontekstu ilirskog grada Daorsona - odnosno ako ćemo gledati iole detaljnije i jasnije - sve prisutne satelitske preglednike te ortofoto snimke, zamijetiti ćemo vrlo brzo da ono što je svima poznato kao ''Daorson'' i ono što se na svim kartama označava kao Daorson, jest samo jedan ustvari vrlo maleni dijelić cjelokupnog očito prapovijesno ilirski modificiranog te urbaniziranog područja, a koje se prostire ni više ni manje već preko čitavog zaravnjenog krškog platoa od poznatog Daorsona pa do upravo ovog ovdje prezentiranog prapovijesnog kompleksa ispod sela Barane te iznad kanjona Bregave. Ukratko ili skraćeno rečeno - izvorni Daorson je čitav prostor od Radimlje do Bregave. No, nisu tu samo prisutni rečeni kompleksi Daorsona na zapadu te kompleksa kod Barane iznad Bregave. Tu je još čitav niz planski i osmišljeno podignutih raznoraznih prapovijesnih i ilirskih daorskih zidina, zidanih rastera, svojevrsnih kvartova, odjeljaka sa serijama pravilno poredanih gomila, misterioznih uzdužnih jako širokih zidina, zatim raznih drugih kamenih objekata i zasebnih suhozidnih kompleksa, koji se jednostavno ne mogu niti smiju promatrati zasebno već prostorno-integralno kao zasebni no međusobno povezani fragmenti jedne veće, tj. jedne jako velike cjeline - poznatije kao ilirski grad Daorson. Gledamo li nadalje čitav ovaj gradski plato izvornog Daorsona od kanjona Radimlje do kanjona Bregave, malo udaljenije s određene distance na satelitskim preglednicima, uvidjeti ćemo i još jednu zanimljivost da je čitav ovaj proto-urbanizirani daorski plato ukoliko ga promatramo od smjera juga prema sjevernim stranama, doslovno u formi jednog ogromnog kvadrata u tlocrtu, ali i gledajući ga sa strane od južnih smjerova. Možda je u smislu svega prisutnoga, a također još uvijek tajnovitoga, na ovom golemom platou grada Daorsona između Radimlje i Bregave, nešto od najveće zanimljivosti, izuzev opisivanih kompleksa ispod Barana te samog Daorsona na jugozapadnom kraku platoa, nešto što se krije posve na sjeverozapadnom rubu čitavog ovog prostora i to na samim prisojnim padinama velikog uzvišenja koje se uzdiže iznad Barana i u pravcu Dabrice. Naime, ovdje se krije također jedan fenomenalan očito i neporecivo planski te proto-urbanizirani set nizova odnosno rasteri suhozidnih građevina, ponajviše u vidu izduženih masivnih te širokih zidina, zatim prapovijesnih gomila, gomilastih zdanja, ali i ostataka zidanih ruševina koje bi mogle predstavljati i same ilirske kamene kuće, kakve je autor ovog teksta razotkrio na stotinama mjesta i pozicija po čitavoj Hercegovini, te unutar čijih se prostornih okvira često kriju i zanimljivi keramički ostaci od prapovijesnih epoha, pa do srednjeg vijeka. Ono što sam nadalje uvidio putem specijalnog zumiranja kvalitetnim fotoaparatom jest postojanje pravih megalitskih zidina i megalitskih (polu)obrađivanih kamenih blokova unutar ovih suhozidnih struktura na sjeverozapadnom dijelu čitavog promatranog prostora, koji nam čak odaju pomalo morfološku sličnost s kamenim megalitskim blokovima poznatog Daorsona. No i ovi dijelovi terena su nažalost kontaminirani minskim poljima, odnosno nipošto se ne preporučuje ovo posjećivati na svoju ruku, bez konzultacija sa lokalnim deminerima ili pak detaljnijim uvidom u sve prisutne minske zone i minska polja. Naime, i sam sam nakon obilaska čudesnog i misterioznog kompleksa ispod sela Barane u društvu profesionalnih deminera, kada sam dodatno zumirao svoje načinjene fotografije, na moje veliko zaprepaštenje i pomalo i veliko upozorenje - ugledao jasnu crvenu tablu s oznakom minskog polja, a na što me tada uopće nisu upozorili odnosno ovaj točno minski crveni znak nisu ni primijetili demineri koji su kročili ispred mene. Sve nam ovo govori o još uvijek i nažalost jako nezgodnoj situaciji ovog bez ikakve sumnje prevrijednog arheološkog lokaliteta kao istočnog portalnog kompleksa samih Daorsa, gdje se još uvijek nalaze određene minske zone koje su bez obzira ako su i u novije vrijeme ''čišćene'' predstavljaju svakako jednu opasnost i alarm da se ne ide ovamo na svoju ruku. Ali, da ne bude sve tako crno i beznadno, naravno svima će radost na lice izmamiti - druga, novija i potpuno moderna, izvanredna mogućnost da se ovaj lokalitet drevnih Daorsa - ustvari i ''vidi'' na samom licu mjesta, jest - pogađate - korištenje bespilotnih letjelica tj. drona. Dron bi ovdje sasvim sigurno mogao snimiti neke fantastične snimke i kadrove, ovog po svemu sudeći unikatnog ilirskog lokaliteta Stoca, - istočnih vrata Daorsona.

FOTOGALERIJA: