MATIJEVIĆA GRADINA U MOKROM KOD ŠIROKOG BRIJEGA - JEDINSTVENA PROTU-POTRESNA MEGALITSKA POLIGONALNA GRADNJA NA ILIRSKOJ SVETOJ GORI

SPEKTAKULARNO ILIRSKO-KRŠĆANSKO OBREDNO MJESTO - RITUALNA MEGALITSKA GRADINA S KIKLOPSKIM ZIDINAMA NA BRDU KOD MOKROG JUŽNO OD ŠIROKOG BRIJEGA; 

Ovdje se radi o zaista jednom fantastičnom i spektakularnom mjestu, jednom ultra moćnom piramidolikom uzvišenju na čijem se vrhu kriju ruševine kolosalne kupasto-piramidalne ilirske ritualne gomile, dok je čitavo moćno brdo sazdano od nizova fino posloženih megalitskih zidina i kiklopskih podzidova, danas naravno nakon više od 3000 godina, gotovo u potpunosti maskiranih teško probojnom i bodljikavom vegetacijom, i čak u dijelovima gustom šumom. No, ono što najviše moram istaknuti vezano za ovo moćno i očito drevno kultno brdo smješteno koji km južnije od Širokog Brijega na razmeđi sela Mokro i Čerigaj, jest sama i neporeciva činjenica još uvijek živog i kontinuiranog štovanja ovog brda, i to upravo njegovog vršnog dijela, jer je upravo po nekadašnjoj staroj i drevnoj ilirskoj pristupnoj stazi od podnožja pa do same vršne obredne gomile, podignut i uređen put Križa te na samom vrhu postavljen i blagoslovljen veliki Križ, što je na svu sreću, najvjerojatnije razumijevanjem svih lokalnih stanovnika o važnosti i dubini svih tih izvornih kamenih ilirskih zdanja i monumenata na samom brdu, prošlo uz minimalne ''devastacije'' i narušavanja izvornih ilirskih kamenih konstrukcija. Pa se tako još uvijek, ukoliko se odlučite popeti na ovaj sveti i drevni ilirsko-kršćanski vrh, pored postaja puta Križa, na samom vrhu mogu jako lijepo vidjeti ostaci vršne kolosalne i piramidolike ilirske gomile, koja je očito nekada davno prije više od 3000 godina predstavljala važan ilirski hram na ovom mjestu. A što nam bitno, vrlo bitno govori i sugerira današnji put Križa, ali i današnje godišnje žrtveno hodočašće lokalnog stanovništva svakog Uskrsa upravo direktno na sami vrh ovog ilirskog brda i gradine ? Pa sugerira nam i dokazuje jednu neporecivost dubokog i dugotrajnog kontinuiteta velikog štovanja ovog brijega odnosno ove gore, jer da nije bilo tog štovanja i u današnjeg lokalnog stanovništva, nikada se ovdje ne bi niti napravio put Križa i obilježao Veliki petak na ovom mjestu. Sve nam to govori o važnosti i značaju ovakvih svetih brda i svetih gora, na kojima su osim velikih kršćanskih križeva, diljem Dalmacije, kao i Crne Gore, pa i Istre, podignute brojne omanje no prekrasne kamene crkvice, kapelice i kršćanska svetišta, i to direktno nad ilirskim ostacima, nad ilirskim monumentalnim gomilama, te direktno nad ilirskim kiklopskim zidinama kao što je to neporecivi slučaj i ovdje. Dakle brdo Gradina u Mokrom, odnosno Matijevića gradina, je ništa drugo nego jedna prava 'Svetigora', bilo da je gledamo kao Svetigoru u kontekstu Ilira, bilo u kontekstu novije povijesti i kršćanstva. Osim svih ovih indikativnih činjenica, ono što je možda i najupadljivije, najatraktivnije, pa i najsenzacionalnije, a s druge pak strane, i totalno ili najviše zapostavljenije i ignoriranije, jesu moćni kiklopski ilirski zidovi koji se još uvijek mogu nazrijeti i vidjeti kako sa zapadnih strana vršnog ilirskog tumula, tako i uzduž čitave jugoistočne i istočne padinske strane ovog drevnog svetog brijega. U moru svih tih kiklopskih zidina, nešto od najveće atrakcije u smislu još uvijek očuvane i vidljive izvorne prapovijesne suhozidne arhitekture, jesu sekcije ovih kiklopskih bedema gdje se jasno zamjećuju golemi, ne samo bunjasto isklesani i pravokutno obrađeni kameni blokovi, već i nekolicina velikih izvanredno obrađenih i isklesanih poligonalnih kamenih blokova, među kojima možda i najveću atrakciju nosi jedan ne toliko veliki koliko indikativni trokutasti savršeno isklesani blok koji je nevjerojatno pažljivo i vješto, rekli bi smo - savršeno, uklopljen između ostalih puno većih i višetonskih kamenih blokova. Ovaj trokutasti savršeni kameni blok, unutar ove sekcije megalitskog poligonalnog bedema na ovoj vrijednoj širokobriješkoj ilirskoj gradini kod Mokrog, nesumnjivo nam govori o zaboravljenoj, zapostavljenoj, te često i nažalost namjerno prešućivanoj i ignoriranoj, sposobnosti i naprednosti naših prostorno-genetskih predaka Ilira, kao izvornih i autohtonih stanovnika ovih naših prostora (Bosne i Hercegovine, Dalmacije i Crne Gore). Ova sposobnost i naprednost gradnje ili suhozidne monumentalne arhitekture lokalnih Ilira s ovog područja i koji su podigli ovu gradinu, ustvari jedan značajan ilirski grad na pravoj akropoli, ponajviše se očituje u jednoj jedinstvenoj tzv. protu-potresnoj megalitskoj gradnji suhozidnih bedema, napravljenih redom od poligonalnih fino obrađenih i vješto međusobno uklopljenih te ponegdje i savršeno uglavljenih, kako bi se na taj način drevnog ziđanja dobio jedna vrlo jaki protu-potresni efekt, a taj efekt se očituje u tome da ako se događa potresno gibanje tla, blokovi se unutar ovakvih suhozidnih bedema, upravo zahvaljujući svome poligonalnom isklesanom obliku, međusobno ne razdvajaju već se još više zbližavaju, tj. u neku ruku ''zaključavaju'', a što je u sveukupnom smislu i doprinjelo tome da su ovi specifični poligonalni kiklopski zidovi nakon svih tih sila vremena i 3 pa čak i do 4 protekla tisućljeća, ostali totalno i još uvijek iznad površine očuvani do visina i 3 metra uvis, neovisno o njihovoj zaraslosti ili djelomičnoj obrušenosti. Ako naravno i pored ovog svega, uzmemo još k tome i neporecivu izvornu starost ogromnog dijela ovakvih sličnih monumentalnih zdanja, i ustvari jako vrijednih monumentalnih spomenika diljem rečenog dijela Dinarida, a to je starost koja premašuje odnosno koja ide u dublji period i za 500 i više godina od čuvene i svima znane grčke civilizacije, pa čak i od minojske kulture ranih palača, i k tome pogledamo da gotovo ništa od toga, a puklo toga na tisuće i tisuće primjeraka - od kiklopskih zidina, monumentalnih vršnih ilirskih gomila s kiklopskim podzidavanjima, čitavih gradinskih kompleksa i brijegova, zasebnih monumentalnih grobnica, kućišta, omeđina itd., nije do dana današnjeg niti taknuto, niti proučavano pobliže, pa čak niti poslikavano izbliza, a da o (totalno nepostojećoj) valorizaciji svih ovih neporecivih oblika monumentalne spomeničke baštine naših ilirskih predaka i ne govorimo, uvidjeti ćemo kristalno očitu činjenicu da ovi naši sveti areali krša Hercegovine posjeduju jednu enormno vrijednu (pra) povijesnu graditeljsku baštinu, koja kao takva, prije svega naravno - monumentalna, a toliko ujedno i stara, te očuvana, nosi jedan ogroman i neupitan potencijal - bilo da ga gledamo kroz potencijal u doprinosu prapovijesno-arheološkoj znanosti, bilo u doprinosu jačanja kulturno-baštinske svijesti i vlastitog identiteta, bilo pak kroz sve više i više prisutniji vid turističke iskoristivosti. No eto, korak po korak, zrno po zrno . . . bitno je i na svu sreću da postoji internet i društvene mreže, pa imamo tu mogućnost, da svatko od nas koji se imalo više i pozitivnije zanima za ovakve spomenike ne tamo od nekih okupatora ili stranaca, već od naših predaka, može ovo sve razotkrivati, obilaziti, poslikavati i prezentirati bilo ovako na facebooku, ili na sličnim društvenim platformama. Pa i da sutra totalno nestane interneta na čitavom svijetu, ostati će sjeme spoznaje i dovoljne količine stečenog znanja i uvida, bar kod onih koji vole ovo iskreno.

FOTOGALERIJA : 

Pogled na ilirsku i kršćansku Svetigoru - Matijevića gradinu kod Širokog Brijega

S vrha i sa sjevernih strana ove ilirsko-kršćanske Svetigore pruža se spektakularan pogled na čitav planinski predio Širokobriješkog sjevera, uključujući veličanstvenu planinu Čabulju.

Jedna od ljepših megalitskih sekcija na ovoj gradini, izvedenih od poligonalno savršeno obrađenih blokova, danas nažalost uslijed sile vremena i raznoraznih utjecaja uvelike nagrižene i još uvijek zatrpane talozima i izraslom vegetacijom.

Ovdje se neposredno s desne strane jedne od postaja puta Križa jasno zamjećuje veliki od strane Ilira postavljeni kameni megalitski blok, koji izgleda poput kakvog dolmena.

Kolosalni, a ponegdje i vertikalno uspravljeni, kameni megalitski blokovi se naziru diljem vegetacijom zamaskiranih suhozidina po ovoj gradini.

Ultra moćna sekcija izvirujućeg poligonalnog - megalitskog bedema koji okonturuje ovaj dio kolosalne ilirske vršne gomile, i koji se zasigurno pruža još u dublje u masi danas ovog zarušenog i zaraslog kamenog materijala barem koji metar uniže. A jedna od najvećih vrijednosti je sami arhitekturni stil ove suhozidne gradnje koji je čisti poligonalni pri čemu su pojedini blokovi izvedeni ili oklesani u tzv. Lezbijskom stilu sa lezbijskim spojnicama, kao što je ovaj u sredini najveći. Ovo u cijelosti odgovara dijelovima sekcija prisutnih na Zvonigradu, Martinovića gomili, Neumskim ilirskim megalitskim gradinama - Žrnjevo, Malokrn, Gradac, Moševska gradina, itd, ali i čak identičan stil pronalazimo na moćnoj megalitskoj gradini Glavica u Viru zapadno od Posušja.

Blok gore ulijevo na svom vršnom dijelu ima karakterističnu i za megalitsku arhitekturu svih ilirskih i ostalih gradina od Dalmacije, Istre, Hercegovine do Crne Gore, jedinstvenu izvedbu ovog gornjeg priležećeg dijela odnosno ove gornje plohe sljubnice, koja je izvedena u pravom lezbijskom stilu lučno povijenih ploha, a što je i s druge strane neoboriv dokaz da se kako na ovom bloku, tako i po čitavom vrhu ovih svih sekcija zidova ovog dijela gradine u Mokrom, nekada u izvorno vrijeme u prapovijesti, posve sigurno prostirao uviše nastavak zida bar još koji metar uvis i s barem dva, a možda i više ozidanih redova poligonalnih kamenih blokova.