IZGUBLJENI ILIRSKI GRAD SUNCA I MISTERIOZNI DREVNI ZIDOVI OTKRIVENI KOD MOSTARA/ Near Mostar discovered lost Illyrian city and mysterious ancient walls

U CARSTVU DIVLJIH KONJA NA BRDU BRISTOVAČA IZNAD CIMA KRIJE SE IZGUBLJENI DREVNI GRAD S KAMENIM BEDEMIMA;  

Područje Mostara - prostor brojnih neistraženih arheoloških čuda

Iako je posve jasno da prostor grada Mostara i njegove okolice danas predstavlja najgušće naseljeni dio Hercegovine, paradoksalno tome, šira okolica Mostara predstavlja ustvari danas jedno od najneistraženijih arheoloških područja ne samo u Hercegovini već i u čitavoj zemlji. Kao prvi jasan i nedvojben pokazatelj toga jest Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, knjiga na koju se pozivaju svi arheolozi u BiH, gdje se samo malo boljom komparacijom kristalno jasno uočljivih prapovijesno-antičkih građevina na satelitskim i orto-foto snimcima oko Mostara i 'svih' onih koji su opisani, tj.registrirani unutar ove knjige, vrlo brzo može zaključiti kako je i više od 'pola toga' ustvari totalna nepoznanica, jer nema niti jednog slova o tome u ovoj knjizi. Odnosno, više od polovice sveukupnog broja prapovijesnih gradina i gomila šireg područja Mostara uopće nije registrirana kao arheološki lokalitet ili nalazište unutar Arheološkog leksikona BiH, pri čemu isto tako dosada nigdje u javnim medijima ili objavljenim radovima nije bilo podrobnijih, pa i nikakvih opisa ovih, po svemu sudeći, vrlo misterioznih arheoloških lokaliteta. Pa tako bi npr.opisivanje cjelokupnih karakteristika svih ovih prapovijesnih gradina i gomila, te gradinskih prostora s šireg mostarskog područja, koje su potpuno nepoznate, a koje je autor ovog bloga obilazio ili stekao uvid u njih, bez sumnje uzelo formu jedne jako debele knjige. Kao važna, a i svojevrsna primamljivo-atraktivna činjenica vezana za ove neistražene i nepoznate arheološke lokalitete, jest to da oko Mostara postoje pojedine prapovijesne odnosno ilirske gradine koje imaju monumentalne megalitske zidine, načinjene od vrlo velikih isklesanih kamenih blokova koji su tzv.ciklop metodi pažljivo složeni u gradinske bedeme tzv.megalitske ili kiklopske zidine. Osim toga, već je ranije prezentirano, postojanje, upravo neposredno kod Mostara, ogromnih kamenih ilirskih 'gomila' koje ustvari nisu gomile već izvorne fino ozidane piramidalne građevine stepenastog oblika ili stepenaste piramide. Nadalje, također kao vrlo atraktivne i dosada potpuno misteriozne, prave pravcate megalitske spomenike neizostavno je spomenuti brojne lokalitete sa stećcima, negdje sa više a negdje sa manje stećaka, no upravo gdje poseban monumentalno-atraktivni izgled nosi nekolicina lokaliteta gdje se na piramidolikim prapovijesnim gomilama ili tumulusima nalazi jedan ili više stećaka. Ovakvi, pomalo začuđujući lokaliteti, no relativno brojni, možda idu u prilog sve više izraženijim tezama da stećci svoje pravo porijeklo imaju, ne u srednjem vijeku, već puno dublje u starosti točnije u prapovijesnom periodu. Svih ovakvih mističnih arheoloških lokacija ima prilično dosta uokolo Mostara, od kojih je samo mali, jako mali dio registriran i opisan u Arheološkom leksikonu BiH. Ipak, najmisterioznija mjesta odnose se nesumnjivo na prapovijesne lokalitete s ostacima gradina, ili kao što sama ova riječ kaže - starih gradova. Među svim takvima, prije nekoliko dana od strane autora razotkrivena je jedna, ustvari više prapovijesnih gradina koje se, skupa sa brojnim kamenim tumulusima, ostacima prapovijesnih kuća, kao i ostacima kamenih bedema, nalaze na visokom zaravnjenom brdu Bristovača sjeverozapadnije od mostarskog naselja Cim. Nakon malo boljeg promatranja prostornog razmještaja ovih misterioznih građevina, a posebice nakon direktnih terenskih obilazaka, postaje gotovo kristalno jasno kako se ovdje, neposredno iznad Mostara, nalazi jedan ogroman prapovijesni kompleks kamenih građevina, koji se slobodno može nazvati pravim izgubljenim ilirskim gradom. Te kao vrlo zanimljivi i dodatni čar misterioznosti ovog područja jest činjenica da se danas brdovitim krševitim površinama s ovim prapovijesnim kamenim građevinama kreću krda prelijepih divljih konja koi predstavljaju ustvari jedine današnje prave 'stanovnike' ovog područja.  

IZGUBLJENI ILIRSKI GRAD SUNCA IZNAD MOSTARA (BRISTOVAČA - SOVIĆI):

Lost Illyrian city with megalithic walls above present-day Mostar city

Glavni dio prapovijesnog grada - akropola, s i dan danas vidljivim kamenim bedemom

Zagonetni istočni dugi kameni bedem - antičko-ilirski podzid ili misteriozna cesta?

Prvi, a možda i najupečatljiviji graditeljski ostatak u okviru čitavog ovog ilirskog grada, predstavlja jedan, uistinu nevjerojatan pa i monumentalan graditeljski povijesni spomenik - ogroman, dugi kameni-megalitski bedem koji se nalazi na strmoj istočnoj padini brijega Bristovača neposredno iznad jednog neprohodnog i strmog kanjona nasuprot cesti Mostar - Goranci. Iako se ovaj impresivni drevni zid nalazi gotovo neposredno iznad Mostara i u blizini relativno prometne ceste, o njemu nigdje dosada nije bilo riječi, pa se ova vrijedna povijesna građevina po prvi puta ekskluzivno prezentira na ovom portalu. Naime, glavni uzrok ogromne tajanstvenosti ovog monumenta, jest sami njegov prostorno-reljefni položaj, pri čemu se on vožnjom cestom Mostar-Goranci uopće ne može zamijetiti, jedino u slučaju zaustavljanja vozila i dolaska do samog ruba ceste prema kanjonu, kao i činjenica da je od iste ove ceste do ostataka drevnog kamenog zida pješke gotovo nemoguće doći jer je kanjon između asfaltne ceste i drevnog zida gotovo fizički nepremostiv. Upravo ovu zadnju činjenicu autor ovog teksta je i sam iskusio, pri čemu je se uz najmaksimalnije fizičke napore s korištenjem planinarsko-alpinističkih penjačkih metoda 'jedva nekako' uspjelo popeti na drugu stranu kanjona na kojoj je drevni zid. Dolaskom do samog zida, na veliko iznenađenje uvidjelo se da je on napravljen iz nekih zagonetnih razloga. U prvi mah, i tijekom prethodnih autorovih uvida u ovaj zid, sami njegov izgled 'na prvi pogled' prilično je asocirao na nekakav oblik trase stare, ili drevne ceste. No, dolaskom na samo lice mjesta, te obilaskom i pregledom čitavog zida i njegove okolice, jasno se uvidjelo da nije riječ o trasi nikakve ceste, već o jednom drevnom podzidu, ili bedemu. Naime, iako će možda i neki pomisliti da je riječ o ostacima nekakve ceste, da se ne radi o tome pokazuju neki očiti elementi vidljivi samo dolaskom na lice mjesta. Prvi takav element jest to da ova kamena građevina - tj.bedem na svom južnom kraju doslovno 'započinje' iz strme krševite padine brda gdje od ovog njegovog početka nema nikakve vidljive trase, ili bilo kakvog nastavka staze, čak i najuže pješačke tzv.kozje staze, jer jednostavno od i okolo početka zidane konstrukcije ovog podzida ne postoje nikakvi vidljivi ostaci bilo kakve, pa i životinjske staze. Nadalje, drugi također očiti element jest sama poprečna širina, koja je ponegdje širine do 2, 2ipol metra, a na brojnim uzdužnim sekcijama nije veća niti od jednog metra, pri čemu posebice treba napomenuti da ni u jednom uzdužnom dijelu nema vidljivog traga drugog, unutrašnjeg lica, što jasno ukazuje na izvornu formu podzida. Među ostalim uočljivim elementima, također vrlo indikativan element koji ukazuje na drevno, antičko ili ilirsko porijeklo ovog podzida jest sama arhitekturalna osobitost kamenih blokova i načina njihovog slaganja u zidu. Naime, dolaskom na lice mjesta, na gotovo svim dijelovima ovog dugog zida, s njegove vanjske strane jasno se daju zamijetiti bunjasti i posebice poligonalni, s jedne, vanjske, strane oklesani kameni blokovi koji su u tzv.ciklop metodu međusobno uglavljeni u zidu. Upravo točno isti ovakav arhitekturalni stil, autor je pronašao i razotkrio na brojnim drugim antičkim, rimsko-ilirskim i prapovijesnim bedemima, podzidovima te antičkim cestama. U slučaju usporedbe sa austrijskim ostacima cesta i drugih građevina izgrađenih tijekom austrougarske vladavine, temeljem brojnih izravnih autorovih obilazaka i uvida mnogih austrijskih građevina oko Mostara, razlika između njihovih cesta i zidova u odnosu na ovaj drevni kameni podzid na Bristovači je posve očita i najviše se ispoljava u činjenici da austrijske ceste (npr.iznad Mostara na brdu Orlovac kod Razlomišta, iznad Miljkovića ..) kao i austrijski bunkeri koji su napravljeni na ili uz ilirske gomile i gradine, su vidljivo građeni od jako dobro oklesanih kvadratičnih i kockastih relativno manjih komada kamena, koji su na pojedinim mjestima povezivani i malterom. Dakle, ovaj misteriozni kameni bedem, ili podzid najvjerojatnije predstavlja drevni antički - ilirski zid koji je napravljen kao granični zid prapovijesnog naseobinskog rastera tj.grada na istočnoj strani. A još veću vjerojatnost tome, vrlo jasno pokazuje naknadno otkrivena činjenica da su nedvojbeni prapovijesni bedemi centralnog gradinskog-akropolskog prostora, kao i oni na sjevernom rubu, izgađeni u gotovo identičnoj zidarskoj tehnici s identično oklesanim poligonalnim kamenim blokovima s vanjskih strana, pri čemu je u sredini ubačen sitniji materijal. Ipak ostaje jedna velika i misteriozna zagonetka zbog čega je točno ovaj istočni podzid napravljen na točno ovakvom nepristupačnom terenu, u točno ovakvoj dužini na način da počinje 'ni iz čega' i završava na 'ničemu' odnosno - sjeverni kraj mu doslovno u potpunosti završava na rubu kanjona odakle se niti u jednom pravcu ne nazire nikakav nastavak niti zidanja, niti bilo kakve hodne staze. Da li je možda u drevno prapovijesno vrijeme postojao na tom dijelu nekakav antički drveni most preko uskog ždrijela kanjona koje je točno iza ovog kraja zida, ostaje zagonetno pitanje. Sve u svemu, ovaj impresivni dugi megalitski kameni zid predstavlja nesumnjivo jedno novo mostarsko arheološko čudo, jedan graditeljski povijesni spomenik koji kao takav nepobitno predstavlja iznimno vrijednu kulturno-povijesnu baštinu grada Mostara.

'Mostarski Stonehenge' na sjevernom rubu drevnog ilirskog grada

Iako već prethodno opisani drevni kameni zid na strmim obroncima Bristovače predstavlja sam po sebi ogromnu arheološku vrijednost, da ustvari čitav širi prostor brijega Bristovača sadrži brojna druga, totalno nepoznata i neistražena arheološka nalazišta, pokazuje i razotkriveni kružni uzdignuti plato koji na svojim rubovima sadrži namjerno postavljene u krug ogromne kamene blokove ili megalite. Osim što jasno vidljivo postavljeni megaliti u krug omeđuju ovaj centralni dio platoa, gledajući sa izvanjske strane rubove vidljivo je i to da je ustvari čitav plato podzidan velikim megalitskim blokovima. Naknadnim promatranjem karakteristika postavljenih kamenih blokova, gdje je jedan poseban blok na istočnoj strani uspravljen poput stupa, s ostalim blokovima koji su očigledno svrsishodno postavljeni u krug na točno određenim pozicijama, kao i samu činjenicu prostornog položaja ovog platoa koji se nalazi na uzdignutoj poziciji odakle se savršeno dobro vidi daleki horizont u istočnim smjerovima, vrlo vjerojatan zaključak jest to da je ovdje riječ o jednom prapovijesnom ilirskom kultnom mjestu, njihovoj zvjezdarnici, opservatoriju odnosno mjestu na kojem su uz pomoć postavljenih kamenih blokova pratili i kontrolirali najvažnije datume izlazećeg sunca, zimski i ljetni suncostaj, ravnodnevnice, kao i izlaženje mjeseca, ali isto tako i pojedine zvijezde ili sazviježđa. Kratko rečeno ovaj vrlo zanimljivi i očigledno drevni, prapovijesni lokalitet možemo prozvati svojevrsnim 'Mostarskim Stonehenge-om'. Također je bitno napomenuti kako je autorovim obilaskom neposredne okolice ovog platoa podzidanog i omeđenog megalitima, detektirano pružanje tipičnih prapovijesnih megalitskih bedema, koji na mnogim mjestima sadrže velike bunjaste i poligonalne klesane kamene blokove. Sagledavajući sveukupne zamijećene osobine, jasno se može zaključiti da je ovaj plato i njegova šira okolica ustvari jedan integralni, krajnji sjeverni, dio velikog prapovijesnog grada koji se prostirao na čitavom brdu Bristovača. Upravo je nedvojbeno pokazano na brojnim prapovijesnim lokalitetima megalitskog karaktera, uključujući famozni Stonehenge, zatim egipatske piramide, ogromni tumul Newgrange, Kokino u Makedoniji, Perperikon u Bugarskoj, i brojni drugi, da je jedna od najbitnijih svrha njihovog građenja bila astronomskog, odnosno arheo-astronomskog karaktera s ciljem praćenja nebeskih pojava, kretanja sunca, mjeseca i zvijezda. No, nažalost, na ovim našim prostorima, u domaćoj arheologiji, i kod domaćih arheologa - vlada još uvijek ogromna ograničenost u pogledu znanja o arheoastronomiji, astronomiji općenito, kao i o drugim znan.disciplinama poput geologije i geomorfologije, koje su jako povezane s prapovijesnim građevinama na prostoru dinarskog krša. Iz tog razloga većina domaćih arheologa još uvijek ne prepoznaje izuzetno bitne arheoastronomske i geološke osobitosti koje su prisutne na skoro svakom drugom prapovijesnom gradinskom lokalitetu Istre, Hercegovine i Dalmacije, te je stoga u znanstvenoj arheološkoj literaturi na ovim prostorima gotovo nemoguće pronaći neki arheološki znanstveni rad koji detaljnije opisuje arheoastronomske, geološke, geomorfološke i slične karakteristike prapovijesnih lokaliteta.

Kamenim bedemima omeđeni glavni dio prapovijesnog grada - pravi izgubljeni ilirski grad sunca u carstvu divljih konja

Glavni središnji dio cjelokupnog prostora ovog drevnog grada smješten je na gornjem, zapadnom dijelu brijega Bristovača, pri čemu je ovaj prostor u formi prave odnosno tipične prapovijesne gradine jer je u potpunosti okružen jednim vrlo dugim prstenasto-ovalnim suhozidnim bedemom. Ovaj bedemom omeđeni prostor nesumnjivo predstavlja glavni dio čitavog gradinskog kompleksa tj.tzv.akropolu. Iako, ovaj dio nema tipični akropolski geomorfološki smještaj na vrhu koji je sa svih strana okružen nagnutim padinama, on je ipak izgrađen na pažljivo odabranom, povišenom položaju odakle se pruža izvanredan pogled prema nižem području na istočnim i južnim stranama. Sa njegove zapadne strane prostire se uspon i strma padina planine Jastrebinka, što je samim time predstavljalo izvanrednu prirodnu zaštitu s te strane jer je u slučaju dolaska osvajača iz tog smjera bilo potrebno osvajačima uspeti se i preći čitav ogroman brdsko-planinski prostor od druge jugozapadne strane. A prirodni strmi pad u pravcu istoka i današnjeg grada Mostara, tj.prema dolini r.Neretve predstavljao je također izvanrednu prirodnu neosvojivu zaštitu ovog drevnog grada jer od njega pa do same mostarske udoline teren se strmo obrušava gotovo 500 i više metara. Jedina, relativno najnezaštićenija strana grada bila je sa sjevernih strana od smjera današnjih sela Sovići i Goranci, no, kad se ovaj na prvi pogled 'lakše prohodniji' dio terena prođe pješke kao što je to autor uradio, postaje kristalno jasno da je i s ove sjeverne strane izuzetno teško doprijeti do zidina grada jer se na ovoj sjevernoj strani nalazi nekoliko poprečnih draga i kanjona koje je gotovo nemoguće fizički prijeći, iako npr.na satelitskim snimcima to ne izgleda tako. Sami centralni akropolski prostor s prstenastim bedemom ima oblik izduženog na rubovima povijenog pentagrama, s najvećom dužinom preko 150,160 metara, te širinom između 100 i 120 metara. Obilaskom čitavog bedema, uvidjele su se neke impresivne karakteristike, s obzirom da je gotovo sigurno riječ o drevnom gradu ili gradini koja potječe još iz brončanog doba. Pa se tako jasno zamijećuje da se ovdje nalazi prapovijesni suhozidni bedem izgrađen u jasna dva lica pri čemu su i s unutarnje i s vanjske strane postavljeni megalitski bunjasto-poligonalni kameni blokovi koji su ponegdje i ljepše isklesani. Nadalje, jasno se zapaža kako je širina ovog megalitskog suhozida najmanje 1,5 m do 2 i više m, što također jasno upućuje na odlike tipičnih prapovijesnih gradinskih bedema kakve su gradili Iliri. Visina bedema s obzirom na njegovu dužinu nije svugdje ista, jer se on u većini svoje dužine prilično obrušio i osuo usljed dugotrajnosti i proteklog vremena dužeg od 2500 a vjerojatno i 3000 godina od njegove izgradnje. No, ipak se na pojedinim mjestima vrlo dobro očuvala njegova izvorna kontura, odnosno ostala su čak i nakon više tisuća godina i dan danas očuvana dva vanjska lica zida, do visine i preko 1,5 m, sa vješto postavljenim i isklesanim ogromnim blokovima kamena. Daljnjim obilaskom unutarnjeg prostora ovog centralnog akropolskog dijela unutar bedema pronađeni su vrlo zanimljivi i relativno brojni suhozidni ostaci drevnih prapovijesnih nastambi ili ilirskih kuća, kao i drugih zagonetnih zidanih struktura, ozidanih dijelova, te mnogih manjih gomilama sličnih ljudski načinjenih kamenih struktura. Nadalje, jasno se zamijećuje kako su ove brojne ilirske kuće koje su načinjene od kružnih, ovalnih te rijeđe od četvrtastih bočnih kamenih zidova, danas prilično obrušene, te jako jako zarasle u trnovito-grmovitu vegetaciju i neprohodne šumarke, ali isto tako su prilično ukopane tj.zatrpane nataloženim slojevima zemlje i kameno-zemljanog materijala što pokazuje jedan potencijal da bi se detaljnijim i pomnijim arheološkim iskapanjem do izvornog baznog nivoa na ovom dijelu prapovijesnog grada razotkrio čitav naseobinski raster s prapovijesnim kućama, zidovima, stazama, te mnogim drugim kamenim građevinama. Neposredno istočnije izvan bedema ovog centralnog dijela na nešto nižim padinskim dijelovima nalaze se mnogobrojne kamene gomile ili tumulusi, među kojima ima onih uistinu vrlo velikih dimenzija. Na većini njih mogu se i dan danas zamijetiti izvorne zidane strukture i ostaci polukružno-četvrtastih malih utvrdica na vrhovima i bočnim dijelovima gomila, ali isto tako zamijećuju se i grobne cijeline što pokazuje da dio ovih tumulusa pripada tzv.grobnim gomilama u kojima su pokopani pojedini ilirski stanovnici ovog drevnog grada. Na jednom od krajnjih sjeveroistočnih tumula koji ima prilično velike dimenzije u kasnije doba prije stotinjak i više godina austrougarska vojska je načinila bunker i rovove na samom vrhu gomile. I ovdje je također jasno vidljiv stil gradnje austrougara i na austrijskim vojnim objektima gdje se odmah zamijećuje da su izvorni prapovijesnih ilirski kameni blokovi od kojih su Iliri napravili 'gomilu' od strane austrijanaca isklesani sa svih strana u manje četvrtaste blokove koji su u pravilnim horizontalnim redovima posloženi unutar rovovskih i bunkerskih zidova, kao i očito korištenje maltera te željeza u pojedinim dijelovima. No, opet treba naglasiti da su pripadnici austrougarske vojske samo malo za svoje potrebe iskoristili izvorno odabrane reljefne pozicije od strane Ilira i njihove ilirske kamene građevine, koje neutemeljeno nazivamo 'gomilama' - koje su u biti prave prapovijesne izvorno fino napravljene kamene građevine koje su služile u višestrukim oblicima, i kao stražarnice ili izvidnice, i kao grobne konstrukcije, ali isto tako i kao obredne, kultne ili arheoastronomske kamene građevine. Također u neposrednoj blizini ovih sjeveroistočnih tumula nalazi se još jedna prapovijesna kamena struktura ali ovaj put u vidu prave male gradinice, pri čemu je prisutan vrlo zanimljivi ovalno-kružni obrušeni bedem širine oko 2 m, no na mjestima vidljivo izgrađen identično kao i onaj očuvaniji na akropolskom glavnom dijelu od dva lica bedema s krupnijim blokovima, te sitnijim komadima kamena u sredini. A da je čitav ovaj blago nagnuti padinski dio i plato brijega Bristovača sa ostacima kamenih prapovijesnih građevina ustvari jedan veliki izgubljeni ilirski grad sunca pokazuje jasno upadljiva činjenica da tijekom cijele godine, a posebice u ovim zimskim mjesecima gledajući čitav prostor grada Mostara i brda koja ga okružuju, područje brijega Bristovača zajedno s brijegom Mikuljača u trenutcima izlaska sunce bude najranije obasjano jutarnjim zrakama sunca. A posebice znakovita pojava koju je autor ovog teksta jako dobro provjerio skoro svakodnevnim ranojutarnjim promatranjem ovog dijela Mostara, jest to da upravo u ovom dvanaestom mjesecu kad se događa i zimski suncostaj na dan 21.12., u isto vrijeme dok je čitav prostor okolnih brda i samog grada Mostara u velikoj sjeni i 'mraku', od smjera istoka južno od planine Velež jarke sunčeve zrake već u punom spektru obasjavaju doslovno čitav prostor upravo ovog prapovijesnog grada. Drugim riječima, gotovo nesumnjiva činjenica jest to da su drevni Pramostarci - Iliri odabrali mjesto brijega Bristovača za svoj veliki grad upravo radi sunca, radi sunčeve obasjanosti tijekom čitavog dana, kao i radi mogućnosti perfektnog praćenja najranijih izlazaka sunca. Te na kraju, s obzirom na samu činjenicu položaja ovog arheološkog lokaliteta neposredno iznad grada Mostara, nedvojben je i njegov veliki, još uvijek potpuno neiskorišteni arheo-turistički potencijal. U prvom redu ovaj potencijal ogleda se u pogodnosti markiranja i načinjenja rekreativno-planinarskih te pješačkih tzv.treking staza koje bi vodile iz smjera Cima prema vrhu Bristovače, ali i dalje prema vrhu Jastrebinke ili prema samim Gorancima. A budući da je u ova današnja vremena, gdje ljudi u gradovima žive vrlo statičnim životnim stilom u nezdravom neprirodnom okruženju, sve veći broj onih koji postaju svjesniji ogromne korisnosti bavljenja rekreativnim planinarenjem, pješačenjem, trekingom, brdskim biciklizmom i sličnim fizičkim aktivnostima u prirodi, time je i nedvojbena činjenica kako grad Mostar i njegovi žitelji, imaju ogromne, i gotovo neiskorištene, izvanredne potencijale za ovakvim vidovima fizičkih aktivnosti te rekreativnog areho-turizma s mnogobrojnim misterioznim arheološkim destinacijama, među kojima se jedna izuzetno interesantna krije na brijegu između Cima i Sovića.

MISTERIOZNI DREVNI (ANTIČKO-ILIRSKI) ZID NA ISTOČNOM DIJELU ILIRSKOG GRADA (slike ispod):

Pogled s ceste Mostar-Goranci prema brijegu Bristovača i mjestu gdje se kriju ostaci drevnog ilirskog grada 

Pogled prema suhoj dragi-kanjonu i vidljivom zap.dijelu grada Mostara

Nazirući dugi zagonetni kameni zid na padini iznad kanjona

Pogled na drevni (antički) zid s nasuprotne padine ispod ceste Mostar-Goranci

Sjeverni završetak zida

Zanimljivi smeđi kristal kalcita (CaCO3) pronađen na ovom terenu

Pogled na zid i gotovo nepremostivu usku dragu ili kanjon ispod njega

Zamijećena mala prelijepa ptičica iz familije Strnadica - ptice koje se vrlo rijetko zamijećuju

Ovaj intrigatni i monumentalni zid izgrađen je na uistinu nevjerojatnom potpuno za današnje vrijeme 'nelogičnom' mjestu, no znajući da se odmah gore na vrhu brijega nalazi veliki prapovijesni grad postaje jasno da je ovaj zid upravo u kontekstu  prapovijesnog ili antičko-ilirskog kompleksa

Dno uske izrazito nepristupačne drage koju je autor doslovno jedva prešao, s mnoštvom otpada od raznih guma obrušenih od vrha padine od ceste

DREVNI ZID (od sjevernog kraja prema južnom - slike dolje):

U zidu se zamijećuju mjestimično složeni veliki (megalitski) tipični antički ilirsko-helenistički bunjasti kameni blokovi 

Dio zida s ogromnim gotovo 2 m dugim megalitskim blokom

Vidljiva tipična drevna tzv.ciklop tehnika zidanja i slaganja kamenih blokova 

JUŽNI KRAJ ZIDA (slike dolje):

Zid ovdje vidljivo 'naglo' završava odnosno naglo započinje gdje se odmah u nastavku i sve dalje okolo nigdje ne nazire nikakav trag nastavka zidanja ili bilo kakve staze već je sve krševita padina (slike dolje):

Južni 'početak' zida - jasno vidljivi početni ili krajnji postavljeni kameni blokovi (slike gore)

Pogled iz južnog dijela kanjona prema središnjem dijelu zida

Najzdravije voće na svijetu šipak ljutun ili divlji nar  - pravi delikatesni Božićni plodovi južne Hercegovine  

IZGUBLJENI ILIRSKI GRAD NA BRISTOVAČI - sjeverni bedemi, megalitske građevine i glavni akropolski dio (slike dolje):

Put kroz gustu hrastovu šumu prema izgubljenom ilirskom gradu sunca, prema suncu. 

Jedna oveća ilirska 'gomila' ili tumulus - s izvornom malom utvrdom na vrhu

Vidljivi veći izvana isklesani megalitski blokovi vanjskom baznom rubu tumulusa

Bijeli divlji konj

Krdo divljih konja tumara prostorom drevnog ilirskog grada

Pogled na još jednu također gotovo nepremostivu dragu koja otežava pristup gradu i sa ove sjeverne strane

Na mjestima su posloženi ogromni višetonski kameni blokovi

Namjerno od strane Ilira postavljeni megalit

''MOSTARSKI STONEHENGE'' - KRUŽNI ZARAVNJENI PLATO OMEĐEN POSTAVLJENIM OGROMNIM MEGALITIMA (slike dolje):

Vidljiva klesanost s više strana ovog ogromnog kamenog bloka koji je postavljen u južnom u krug napravljenom rubu platoa

Istočni dio platoa s u krug postavljenim ogromnim megalitskim blokovima

Jasno se zapaža da je ustvari čitav ovaj kružni plato vještački načinjen jer se ispod vanjskog ruba u temeljima uočavaju posloženi megalitski blokovi

Jugoistočni rub platoa na kojem je jedan kameni blok  posebno uspravljen - mogući marker izlazećeg sunca na pojedini određen datum

ZAPADNI DUGI BEDEM PRAPOVIJESNOG GRADA (slike dolje):

U dnu zida se naziru klesani blokovi

CENTRALNO DIO GRAD OMEĐEN BEDEMOM - AKROPOLA (slike dolje):

U ovom dugom bedemu koji omeđuje akropolu ostao je na brojnim mjestima jasno vidljivi izvorni oblik bedema s dva lica i velikim megalitskim kamenim blokovima koji su klesani s vanjskih strana

Bedem akropole je u većem dijelu širok oko 2 pa i više metara

Megalitski blokovi postavljeni na vanjskim dijelovima bedema, a sitniji materijal u unutrašnji, središnji dio - ovakav tip megalitskih prapovijesnih zidina odlika je poznatog mikenskog graditeljstva

U ciklop fino posloženi poligonalni megalitski blokovi

Ostaci prapovijesnih (ilirskih) kuća unutar akropolskog dijela (slike dolje):

Pogled od akropole prema sjeveroistoku i vidljivoj cesti Mostar-Goranci na nasuprotnom brijegu

Veliki ozidani ilirski tumulusi  s ostacima utvrđenih kamenih kula - stražarnica (slike dolje):

Ostaci drugog bedemom omeđenog prapovijesnog gradinskog dijela (slike dolje):

Zamijećujući izvorni ulaz kroz bedem, danas nakon više od 2500 god.vidljivo obrušen

Na manjim dijelovima jasno se uočava izvorni oblik bedema širokog oko 2m s dva lica i većim blokovima uz vanjske rubove i sitnijim materijalom u sredini

Izvanredan pogled na centar Mostara s izgubljenog ilirskog grada sunca: