IZGUBLJENI ILIRSKI GRAD I OBREDNA AKROPOLA S ILIRSKIM PRISTUPNIM CESTAMA, OZIDANIM VRTAČAMA, KIKLOPSKIM ZIDINAMA, ITD. – RAVNO, JUGOISTOČNA HERCEGOVINA

FOTO-CRTICE ZABORAVLJENE ILIRSKE SENZACIJE - ČUDESNA I TOTALNO ZABORAVLJENA ILIRSKA URBANIZIRANA, OBREDNA, ALI I NASEOBINSKA, MEGALITSKA, GRADINA, NA PODRUČJU OPĆINE RAVNO U JUGOISTOČNOJ HERCEGOVINI ;

Illyrian lost city with megalithic cyclopean and polygonal walls, forgotten stone paved roads, tumuli, ceremonial peak sanctuaries, etc., hiding in most southern Herzegovina; 

Toliko toga se na terenu direktno pofotkalo, pronašlo, razotkrilo, unazad desetak godina, da je zaista teško izvući, pa bilo to i nekolicina reprezentativnih fotografija, nešto što bi baš bilo ''najreprezentativnije'', budući da je sve skoro izrazito vrijedno, i prije svega, skoro sve ili najveća brojčana većina svega što sam dosada fotografirao te razotkrio predstavlja jedinstvene te nikada nigdje dosada medijski prezentirane, pa i u literarnom smislu poznate, monumentalne i megalitske ilirske lokalitete, graditeljske ostatke, i raznorazne monumentalne drevne atrakcije, kojima kako stvari zasad izgledaju, prostori Hercegovine, kao i susjedne Dalmacije, uvelike vrve. 

No, evo. Uspio sam ovdje izvući nešto iz gotovo zaboravljene usb diskovne ''ladice'', odnosno iz zaboravljenog foldera, nekolicinu reprezentativnih fotografija jednog zaista čudesnog i toliko monumentalnog, prapovijesnog, prije svega ilirskog, lokaliteta, smještenog u Općini Ravno na krajnjem jugoistoku Hercegovine. Sami točan geografski položaj kao i naziv, odnosno točniji toponim ovog upečatljivog monumentalnog lokaliteta sad zasad još uvijek ne želim ovdje otkrivati, s obzirom na planiranost da to bude sve puno detaljnije, te naravno u tom geografsko-toponimskom smislu, prezentirano te opisano u nekom budućem opsežnijem radu, priči, postu, knjizi, i slično. 

No. O čemu se radi ? 

Radi se o jednom lokalitetu, jednom ustvari velebnom ili veličanstvenom gradinskom kompleksu, na kojem sam prije dosta godina detektirao prisustvo monumentalnih drevnih kiklopskih zidina, te kojega sam potom i u višestrukom smislu direktno terenski bio i obilazio, bok uz bok po terenu gdje se medvjedi kreću i što je čak i medijski potvrđeno da se medvjedi upravo tuda kreću. No evo Bogu hvala, uspio sam bez nekih problema pronaći i fotografirati toliko toga da je to jedno nevjerojatno čudo. 

U prvom redu ovdje se radi o jednoj, na prvi pogled ''omanjoj'', no u realnoj terenskoj te arhitekturno-rasterskoj te topografsko-graditeljskoj situaciji, riječ je o jednoj zaista ogromnoj ilirskoj gradini, koja je sastavljena od dvije do tri međusobno uvezane te u potpunosti megalitskim te ostalim suhozidnim bedemima i zidinama prezidanim te obzidanim akropolskim uzvišenjima, pri čemu je jedna posebice upečatljiva, kao i svojom morfologijom najdominantnija. Riječ je o pravoj obrednoj, ali i naseobinskoj, akropoli, na kojoj se kriju sustavi obrednih vjerojatno arheoastronomskih ili žrtvišnih kamenih megalitskih struktura i objekata, no u čijem podnožju sa čak svih strana svijeta se kriju neočekivano brojni razotkriveni naseobinski terasasti sustavi izrazito monumentalnim kiklopskim zidovima podzidanih terasa na kojima su stajale raznorazne ilirske građevine, nastambe i slični objekti, koji nisu nužno morali biti izgrađeni od samog kamena, već su to i kombinirani objekti, dolje sa bazičnim dijelom ili soklom od megalitskog kamenja, a gore sa biljnom nadgradnjom. 

No, da i u tome svemu niti blizu nije kraj bio svim neočekivanim otkrićima, pokazuje nam trasa, čak i dvije, pa i više, takvih razotkrivenih trasa, nevjerojatnih ilirskih kamenih pristupnih cesta, širokih oko dva metra u dijelovima dužinskih dionica, dok ponegdje se u potpunosti prilagođavaju surovom krševitom terenu te prirodnoj krševitoj geologiji, na način da ove kamene ceste postaju uže i povijene, sa izvanredno prilagođenim načinom izgradnje i usijecanja u prirodni jako surovi i na prvi pogled nepristupačni te nepremostivi jako okršeni teren. 

Da li su kasnije eventualni ''rimljani'', odnosno realnije te ispravnije rečeno - Iliri, ali Iliri tijekom rimskog ili antičkog perioda uspostavljene rimske uprave nad ovim dijelom nekadašnje Ilirije, bili iskorištavali, pa i djelomično i nadograđivali ovu izvornu prapovijesnu te ilirsku kamenu popločanu te rubnim zidovima obzidanu cestu ili putnu rutu, to je ne samo posve moguće, već i vrlo vrlo vjerojatno. No i u tom slučaju, riječ je o nečemu što su iskorištavali, nadograđivali, ustvari i u kontinuitetu koristili nitko drugi nego li domaći autohtoni stanovnici Iliri, neovisno o činjenici da su već bili pod rimskom upravom. Jasno je po svemu kristalno vidljivome na terenu i na ovom toliko misterioznom, ali i monumentalnom, drevnom lokalitetu kod Ravnog, da se ovdje prije svega radi o ostacima monumentalne gradnje lokalnih Ilira. A o kojim se točno Ilirima radi ovdje, i to je svojevrsna misterija, jer je ustanovljeno s moje strane te kroz višestruka detaljna proučavanja vizualne rekognizacije i per analogiam usporedbe, da se ovdje radi primarno o brončanodobnom monumentalnom te megalitskom lokalitetu, koji je kroz najranije to brončano doba, moguće čak i od perioda kasnog eneolitika, bio iskorištavan kao jako bitno lokalno obredno mjesto, odnosno kao drevno ilirsko svetište ovog kraja, no koje je kasnije, s progušćavanjem broja stanovnika Ilira koji su se jako aktivno bavili kako stočarstvom tako i sa poljoprivredom, a kroz taj kontekst i sa trgovinom, poprimilo jasne karakteristike te obrise jednog urbanog naseobinskog ilirskog lokaliteta na kojem su u tom pogledu ( izgradnje naseobinskih dijelova terena, obzidanih naseobinskih terasa, nastambi, povezujućih cesta, kvartova, i slično) bili iskorišteni svi morfološki dijelovi ovog mikro-područja Općine Ravno.  

U ovom istom kontekstu kao jednu očiglednu i razotkrivenu činjenicu kroz višestruka ranija detaljnija terenska te in-situ obilaženja i proučavanja čitavog ovog čudesnog drevnog ilirskog lokaliteta, moram spomenuti i to kako sam razotkrio da su gotovo u potpunosti podudara izgled, način, izvedba te arhitektura samih kamenih blokova u atraktivnoj kamenoj drevnoj cesti, poglavito se to misli na arhitekturu, način obrađenosti te morfologiju isklesanosti kamenih vapnenačkih blokova u rubnjacima ove drevne ceste, kao i na izgled, arhitekturu te morfologiju, ili pak način obrađenosti, pa i isklesanosti, samih kamenih blokova unutar popriličnog broja sekcija megalitskih, a često i poligonalnih, zidova na samoj gradini, kao i u uzduž i poprijeko gradinskih akropolskih terasa. Ovo nam neporecivo govori te sugerira da je u najmanju ruku i ovdje riječ o identičnim graditeljima, onih koji su podigli i isklesali kamene megalitske blokove na samoj gradinskoj akropoli, te onih koji su podigli i vješto izgradili kamenu popločanu cestu, odnosno u konačnici proizlazi zaključak da je riječ o Ilirima, koji su to sve vjerojatno već krenuli izgrađivati u kasnom brončanom periodu, s kontinuitetom kasnijeg iskorištavanja, nadograđivanja, pa i popravljanja, ovih izvornih megalitskih konstrukcija, kao i kamenih puteva ili cesta. A tome u prilog također ide neporeciva činjenica u kojoj moram naglasiti i to da sam dosada u stotinama i stotinama svojih izravnih obilazaka i direktnih terenskih proučavanja gradinskih lokaliteta diljem Hercegovine, kao i susjedne južne Dalmacije, pronašao upravo doslovno identične ovakve primjere u arhitekturno-morfološkom, a time i kronološko-kulturološkom, smislu, izgrađenih drevnih kamenih staza, puteva i cesta, vješto inkorporiranih u podnožja, kao i u vršna padinska segmenta ilirskih gradina, poglavito onih većih dimenzijskih gabarita, ili pak onih s većim značajem kao obrednih ili ritualnih prapovijesnih centara uže ili šire okolice. 

Pored upečatljivih kamenih ilirskih cesta koje povezuju integralne dijelove ovog izgubljenog ilirskog naselja, kao i drevnog izvornog brončanodobnog svetišta, vrijedi nam ponovno spomenuti jednu jako upečatljivu pa i senzacionalnu činjenicu da ovaj drevni prapovijesni lokalitet krije možda i neke od najupečatljivijih primjera u donjoj Hercegovini, što je izrazito bitno za spomenuti, još uvijek te u potpunosti nadzemno očuvanih, monumentalnih kiklopskih zidina, koje su moguće napravljene još dijelom i kroz brončano doba, te djelomično su bile modificirane pa i dograđene u željeznom dobu, pa i u periodu helenizma (kad je trgovina bila na najvećoj razini). 

Isto tako vrijedi i spomenuti i to kako sam otkrio da se na vršnim dijelovima ne samo glavne i visinom te morfologijom najdominantnije ilirske akropole, već i na par okolnih integriranih u ovaj drevni ilirski grad, upečatljivih kamenih akropola, kriju ostaci vidljivi ljudskim rukama oblikovanih, te djelomično i postavljenih ili modificiranih gorostasnih kamenih blokova, koji su prema svemu sudeći posjedovali svoju jaku religiozno-obrednu ili kultnu, a ponajviše vjerojatnu arheoastronomsku, funkciju. 

U neposrednom prostornom okruženju same urbanizirane ilirske i megalitske akropole, obišao sam bio, i ustvari razotkrio, nekolicinu upečatljivih osrednjih ilirskih, moguće i grobnih, gomila, koje posjeduju vrlo zanimljive i još uvijek sačuvane lijepo obzidane suhozidane strukture, odnosno vidljivo ukopane, no lijepo izgrađene u izvornom prapovijesnom vremenu, suhozidne megalitske konstrukcije, kakve su što je vrlo moguće, nekada sačinjavale puno veći arhitekturno-rasterski i volumenski udio čitavih ovih gomila. Ovo je još jedan u nizu svima jasno vidljivih te neporecivih materijalnih dokaza, da velik dio, ako ne i nadpolovično  veći, unutar prisutnog broja sveukupnih ilirskih gomila, ne predstavlja tek tako neke ''obične'' gomile koje su nastale pukim ili običnim ''nasipanjem'' kamenih komada, kako to pojedini snimatelji i izrađivači popularnih video uradaka na ovu temu očito i nedvojbeno pogrešno tretiraju ili navode u svojim videima, već je riječ o neporecivo jako lijepo izvorno izgrađenim suhozidnim građevinama, čije su se izvorne suhozidne konstrukcije, koje su pretežito bile napravljene na način sukcesivnog stepenastog sužavanja svojih volumensko-dimenzijskih gabarita od vanjskog ili temeljnog plašta gomile, u pravcu središnjih povišenijih dijelova tih gomila, uvelike danas obrušile te zarušile, ali ipak ne u potpunosti. U konačnici pojedine od takvih očito ili nedvojbeno izvorno lijepo ozidanih suhozidnih gomila, posjedovale su oblike koje bi mogli u grubljim vizualno morfološkim crtama tretirati, pa i rezimirati, kao oblike monumentalnih prapovijesnih stepenastih proto-piramida, ili u krajnjem slučaju, stepenastih piramidalnih gomila. No, gomile su, kao što sam to uvodno i naglasio, također samo jedan minijaturniji integralni monumentalni segment u moru svega toga što pronicljiviji te detaljniji, ali i upućeniji, istraživač ovih drevnih spomenika ilirskog graditeljstva, može pronaći na ovim prostorima te dijelovima Hercegovine. 

U tom kontekstu, vrijedi nam spomenuti i to da sam razotkrio ništa manje vrijednu činjenicu kako su brojne ovdje prisutne, a isto tako morfologijom upečatljive, veće ili manje, krške vrtače, gotovo u potpunosti i vidljivo izvorno, bili obzidali autohtoni Iliri, koji su izgradili i ovaj drevni grad. To nam postaje jasno kada pogledamo kako izgledaju ti drevni monumentalni suhozidni zidovi unutar rubnih dijelova tih vrtača. Oni su takvi naime da izgledaju gotovo jednako kao da promatrate i to na samom licu mjesta iz neposredne blizine, neporecive karakteristične gradinske suhozidne bedeme koji se nalaze te koji su prepoznatljivi upravo iz arhitekturno-morfoloških konteksta ilirskih gradina na vrhuncima uzvišenja. Također vrijedi spomenuti i jednu zanimljivu, ustvari jednu jako avanturističku, činjenicu, a to je, da su danas ove krške vrtače koje se nalaze u prostornom sklopu ovdje opisivanog ilirskog lokaliteta, izrazito nepristupačne, gotovo neprohodne, pa da se i pristupi do njihovih rubnih dijelova, a kamoli da se pristupi u njihova središta koja su danas obrasla travom i gustom neprohodnom vegetacijom te grmljem, kroz koje jednostavno ne možete fizički kročiti. Tako da je ta fizička gotovo totalna nepristupačnost te neprohodnost, dovela do toga da danas malo tko od proučavatelja, istraživača, pohoditelja, ove drevne baštine i općenito od svih proučavatelja te istraživača ilirske monumentalne baštine, pa i recentnijih stručnjaka arheologa s ovih područja, gotovo nikako ili vrlo malo izravno terenski proučava, obilazi, fotografira, razotkriva, pa i potom internetski javno prezentira kroz vlastita opisivanja ili članke, u fokusiranom smislu predmetne, a ujedno i toliko brojne, krške veće ili manje vrtače u kontekstu monumentalne arheološke prapovijesne baštine. 

Pojedini pozitivniji izuzeci po ovom pitanju poput imotskog istraživača ilirske baštine te mitologije M.Puljka, u čijim radovima dostupnim na njegovoj blog stranici možete pročitati određene članke na tu temu i u kontekstu upravo određenih ovakvih depresivnih reljefnih formi udolina te krških vrtača, kao i uostalom u kontekstu vlastitih ranijih radova, uvida i spoznaja, doprinijelo je rasvjetljavanju te jedne neporecive činjenice u kojoj je svima nama postalo sasvim jasno, da krške vrtače kriju, ali i predstavljaju, jedno nevjerojatno ilirsko još uvijek neotkriveno baštinsko bogatstvo, i poligone gdje su bili izgrađivani nevjerojatni monumentalni kiklopski zidovi i raznorazni drevni prapovijesni kameni objekti. Isto tako pojedine vrtače kriju i zanimljive, također nikada proučavane, istraživane, ustvari neotkrivene, speleo-objekte, odnosno u prijevodu - pećine, špilje, jame i potkapine, koje isto tako predstavljaju integralne dijelove tih cjelovitih baštinskih bogatstava koje su poznatiji pod imenom krške vrtače. 

Isto tako vrijedi spomenuti da nigdje u svijetu ne postoji prapovijesna arheologija, odnosno prapovijesni lokaliteti s monumentalnom gradnjom, koji su izrazito ukomponirani te izgrađeni u simbiozi te kontekstu sa krškim vrtačama. To je zbog toga što su i krške vrtače kao jedan upečatljivi krški fenomen, jedinstvene upravo za ovaj naš kraj i područje Dinarida, dok su u čitavom svijetu kao takve krške vrtače jedna ogromna rijetkost, pa i gotovo da ih nema nigdje nego li u nas.

I što na kraju reći ? Ovo sve što gledate i promatrate u ovim fotografijama, su samo minorne crtice ili minorni djelići djelića od sveukupno prisutnoga točno ovakvoga, ujedno i jako monumentalnoga, toliko staroga, a tako očuvanoga nadzemnog, bez ikakvih prethodnih iskapanja, bogatstva, koje sakriva samo ovaj promatrani te proučavani dio Hercegovine, dio krajnjeg juga i jugoistoka, prekrasni te još uvijek ogromnim velom tajni prekriveni, predio Općine Ravno.

FOTOGALERIJA - IZGUBLJENI ILIRSKI GRAD - RAVNO - LOST ILLYRIAN CITY :