NEVJEROJATAN DAORSKI MEGALITSKI HRAM - OBREDNA GRADINA S MOĆNIM MEGALITSKIM ZIDINAMA - NA BRDU GRADAC KOD RAVNOG

FOTOEKSKLUZIVA: JOŠ JEDNA SENZACIONALNA MEGALITSKA GRADINA IZ HERCEGOVINE) DOKAZ NAPREDNOG GRADITELJSTVA ILIRSKE CIVILIZACIJE I MOGUĆI TURISTIČKI BISER PODRUČJA RAVNOG (poznatog po svojoj velikoj prirodnoj atrakciji špilja Vjetrenica);

O području Ravnog, nevjerojatnog i jednog od najljepših (nedavno proglašenih) sela u Bosni i Hercegovini, o njegovim prirodnim ljepotama, atrakcijama, ali i o skrivenim i bez ikakve sumnje nedovoljno prezentiranim, (pra)povijesno ilirskim bogatstvima, tj.monumentalnoj kamenoj baštini, na ovom ste portalu imali prilike ranije čuti i pročitati neke jako zanimljive uvide i otkrića. Naravno, suvišno je spominjati nadaleko i svima vama dobro poznatu činjenicu, regionalno najpoznatijeg simbola ovog južno-hercegovačkog sela ili pak po mnogima prozvanog najmanjeg grada u Bosni i Hercegovini, a to je super atraktivna špilja Vjetrenica, koja posljednjih godina, pa mogli bi smo reći, doživljava jedan pravi turistički boom. Nema nikakve sumnje, da će nastavku turističkog booma ne samo ove jedinstvene bh pećine, već i čitavog područja Ravnog, uvelike doprinijeti novo formirana Camino trail staza za hodočašćenje između Dubrovnika i Međugorja, koja upravo sa svojim velikim dužinskim dijelom ide kroz općinu Ravno. U tom pogledu, ovaj ogromni i sve više izraženiji turistički boom posjećivanja ove impozantne špilje Vjetrenica i zasigurni rast turističke posjećenosti Popova i Ravnog u bliskoj budućnosti, može i treba nam biti poticaj da shvatimo, spoznamo, otkrijemo, ali i na isti (kulturno-turistički) način probamo valorizirati te iskoristiti i druge oblike, odnosno neke druge lokalitete na području Ravnog i šire okolice Popovog polja uokolo pećine Vjetrenica, na kojima se kriju određeni, danas većini totalno nepoznati, oblici prirodno (geološko-geomorfološki) - povijesnih (prapovijesni monumentalni ostaci megalitskih gradina i gomila, nekropole megalitskih stećaka, i slični lokaliteti) atrakcija. Pa je u tom kontekstu, već ranije, prije nekoliko godina, na ovom portalu bio ekskluzivno prezentiran veliki opisni i promotorski članak o tzv. Ravanjskoj Mikeni, tim nazivom od strane autora ovog bloga figurativno prozvanoj, čudesnoj i ranije posve nepoznatoj, megalitskoj velebnoj gradini, ili bolje rečeno gradinskom kompleksu koji se krije na sustavu dvaju istaknutih brjegova kod sela Trebinja (ranije zvanog Trebimlja). Osim ovog upečatljivog prapovijesno-ilirskog pradavnog, ali višestruko monumentalnog, lokaliteta u relativnoj blizini i Ravnog i pećine Vjetrenice, u pojedinim medijima i lokalnim portalima, kao i na ovom portalu i fb stranici megalita Hercegovine, imali ste priliku pročitati i vidjeti i druge neke atraktivne potencijale kao što je neiskorištena geološko-paleontološka baština ovog kraja, prije svega očitovana u enormnom potencijalu razotkrivanja okamenjenih otisaka ili fosila tragova dinosaura, starih i do 100 i više milijuna godina iz geoloških perioda jure i krede. Zatim tu su i neke druge, za razliku od Vjetrenice totalno nevalorizirane i nepromovirane, kao i neproučene, špilje, krške jame, upečatljive kolosalne stijene, kanjoni, specijalne gorostasne vrtače tzv. obodine, i brojni drugi vidovi ove prirodno-geološke baštine. No, isto tako posebice vrijedan element neiskorištene, a izuzetno atraktivne, baštine općine Ravno i neposredne okolice (Popovo polje, Neumsko zaleđe), jesu već spomenute monumentalne gradine i gomile, koje su napravljene od strane autohtonog ilirskog stanovništva, koje su u ovim predjelima Bosne i Hercegovine predstavljali po svemu sudeći čuveni Daorsi, a moguće i jednim manjim dijelom Plereji. 

Sudeći prema brojnim detaljno obiđenim te proučenim gradinama Ilira, na širem području sela Ravno, od strane autora ovog bloga, spoznate su neke osnovne i vizualno jako prepoznatljive odrednice, kao i arhitekturno-rasterske karakteristike koje nam sugeriraju da su veći dio današnje općine Ravno, i to prvenstveno njen zapadniji dio, po svemu sudeći u prapovijesnom periodu od brončanog pa do kraja željeznog doba, držali čuveni Iliri Daorsi. Na ovu hipotezu nam ponajviše ukazuju dvije glavne i prepoznatljive karakteristike koje kriju prilično brojne, no ne i istraživane te javnosti poznate, ilirske gradine s ovog prostora. Prva karakteristika jest to da se na relativno većem broju ilirskih gradina okolice Ravnog mogu pronaći ne samo moćni i upečatljivi megalitski bedemi sastavljeni od golemih te fino posloženih kamenih blokova, već se mogu zamijetiti unutar tih istih monumentalnih suhozidnih bedema brojni jasno obrađivani kameni blokovi u poligonalnim, trapezoidnim ili pak izduženo pravokutnim formama sa očitom tzv. bunjastom istakom. Ovakav arhitekturni stil gradnje suhozidnih bedema te zidina na ilirskim gradinama, a kojeg pronalazimo ponajviše u južnijim dijelovima Hercegovine, prilično čvrsto sugerira na Ilirski narod Daorsa. No, osim toga, kao druga bitna i prepoznatljiva odrednica, jest, na pojedinim mjestima te pojedinim gradinskim arealima, obilato prisutna prapovijesno-antička keramika s jakim stilsko-morfološkim obilježjima trgovačkog uvoznog karaktera, a tj. keramika predstavljena raznim oblicima italo-grčkih (amfora), pitosa, luksuznog grčko-južno-italskog posuđa i sličnih oblika keramike. Ova keramike, u kojoj poprilično dominiraju oblici grčko-italskih amfora, bez ikakve sumnje, bar na prostorima BiH, ponajviše je vezana za gradine koje su gradili čuveni Daorsi, iako je ima i na drugim područjima gdje gravitiraju Iliri Delmati ili Ardijejci, kao što je prostor Gruda, zapadnog dijela Širokog Brijega, te jednog manjeg dijela Posušja. No na ovim navedenim prostorima unutar zapadne Hercegovine, ova rečena keramika predstavljena s dominantnim oblicima grčko-italskih amfora, je brojčano vrlo vrlo rijetka, te na određen način i zanemariva. Naravno, kad u ovom kontekstu, prisustva rečene grčko-italske i slične uvozne te luksuzne keramike, koja potječe iz željeznog doba,  sagledamo čitav prostor današnje Hercegovine, jasno ćemo vidjeti da ova vrsta keramike ima najveće učešće prvenstveno na gradinama uokolo Stoca (naravno najpoznatiji primjer je čuveni Ilirski grad Daorson ili gradina Ošanići), zatim uokolo Čapljine, pa onda isto tako vrijedi spomenuti prostore areala općina Neum i Ravno. U ovom prostornom kontekstu jasno nam se predočava vizualno-topografska činjenica da se upravo rečeni prostorni areal daleko najviše podudara s glavnim područjem kojeg su prema većini dosadašnjih proučavatelja Ilira te ilirskih naroda, naseljavali upravo Daorsi. Ovaj moćan narod Ilira, koji je u određenom smislu i najupečatljiviji ili možda figurativno rečeno jedinstveni ilirski narod (pleme) na čitavom širem prostoru od Istre, čitavih Dinarida i Panonije gdje su god bili Iliri, upravo je najprepoznatljiviji po tome što gotovo svaka druga gradina koju su izgradili Daorsi, posjeduje veću ili manju količinu moćnih megalitskih zidina. I upravo takve, moćne i prostorno rasterski-arhitekturno jedinstvene ilirske gradine, po svemu sudeći napravljene upravo od strane Daorsa, danas možemo pronaći unutar prilično širokog areala koji se pruža čak i sa desne strane Neretve, od prostora Gruda, preko Širokog Brijega, Mostarskog blata (Zvonigrad), Brotnja ili područja općine Čitluk, većeg dijela općine Ljubuški te jednog dijela Mostara, dok posve sigurno areal daorskih gradina obuhvata čitav prostor općina Stolac, Čapljina i Neum, te sasvim sigurno jedan dio areala općine Ravno unutar jugoistočnog dijela Hercegovine te istočne strane rijeke Neretve. 

I u kontekstu svih ranije poznatih, nekih više, a nekih vrlo malo, čak gotovo i posve nepoznatih, gradina Daorsa, koje su bile prezentirane posljednjih godina na ovoj web stranici, kao i na drugim stranicama, izvorima ili radovima, s velikom dozom sigurnosti i s određenim ponosom, možemo pridodati novije rasvjetljenu i ustvari iznova razotkrivenu izrazitu megalitsku gradinu na brdu Gradac neposredno kod pitoresknog južnohercegovačkog sela Ravno. O ovoj se gradini još od ranijeg vremena dobro znalo, ona je vrlo ukratko bila opisivana sa svega par jednostavnih rečenica u okvirima Arheološkog leksikona BiH, tom 3, kao i u kasnijim drugim izvorima koji su uglavnom preuzimali u potpunosti ovaj opis iz Arh.leksikona, dok s druge pak strane danas na internetskim stranicama, u svim dostupnim radovima, knjigama, brošurama i sličnim izvorima, ne možemo pronaći nikakav suvisliji opis, a pogotovo ne kvalitetnu kolor fotografiju načinjenu iz blizine na samom licu mjesta na ovoj upečatljivoj ilirskoj gradini. U tim najranijim vrlo šturim opisima ove gradine, osim grubog topografsko-prostornog navoda pozicije ove gradine, navedeno je to da sama gradina potječe iz brončanog i željeznog doba, da sadržava ostatke keramike, kao i to da je predio uokolo gradine isparceliziran novijim zidovima (ili terasama njiva). Ono što je naravno pri tome najočitije jest to da ono što je nepobitno najviše značajno te ono što je nadaleko najvrjednije na ovoj gradini, a to je monumentalna megalitska suhozidna arhitektura, uopće nije nigdje bilo spominjano, kao niti prikazivano. Iz tog razloga autor ovog bloga, već prilikom prvotnih vizualnih uvida s određene distance, načinjenih profi zum fotoaparatom, tijekom kojih su se jasno zamijetili moćni megalitski ili kiklopski zidovi neposredno uz vršni dio gradine, odlučio je pobliže izvidjeti sami arhitekturno-rasterski karakter ove totalno zanemarene ilirske gradine. Ujedno, napravljeno je opažanje osnovnih geo-arheoloških karakteristika čitavog areala gradine, koje se ogledaju u spoznatim parametrima lokalne geologije, petrologije, lito-stratigrafije, ali i primjenjene inženjerske geologije kao i naravno lokalne vrlo važne geomorfologije užeg i šireg prostora oko gradine. Ono što je prilikom početnog promatranja ove megalitske gradine važno reći, i na određeni način ukazati, pogotovo potencijalnim znatiželjnicima ili zainteresiranim eventualnim posjetiteljima ove gradine, a koji nisu s ovog prostora, jest važna činjenica da je ratna linija razgraničenja tijekom posljednjih ratnih događanja išla upravo neposredno istočnije i južnije od ove gradine u pravcu istoka i Popovog polja, te da su u tom smjeru, a što je vrlo blizu gradini, bila i postavljena u ratu gusta minska polja, za koja se samo nadamo da su počišćena i sklonjena kako nam to sugeriraju detaljne grafičko-topografske mape miniranih područja BiH koje su online dostupne i objavljene od strane EUFOR-a. Na samoj gradini, na njenom vršnom dijelu s južne strane i dan danas se još uvijek vide raznorazni ostaci iz ratnih događanja, ali i očito nekakva topovska i slična 'gnijezda' ili pak vojni (danas prilično zarušeni i zarasli) kameni objekti. Stoga, bilo tko tko bi dolazio na ovu gradinu, a bez da ima uvida u precizne položaje minskih polja, ne bi se trebao izlagati sigurnosnom riziku i olako upućivati u hodnju širim, pogotovo jugoistočnim, okruženjem vrha ove gradine. Autor ovog bloga, napravio je pristup od zapadne strane te u relativno kratkom vremenskom roku, s obzirom na rečene (minske) situacije i situacije kakve su bile tijekom rata na ovom području, napravio jedan što je moguće detaljniji foto-obilazak čitavog gornjeg dijela gradinskog brijega te vršnog dijela s južnih strana. I već ono što se zamijetilo prilikom pristupa krajnjem dijelu distance dna brijega od strane sjeverozapada i sjevera, nadmašilo je autorova očekivanja, jer su ovdje već prvim usponom prema padini gradine, jasno zamijećeni od strane Ilira postavljeni, a negdje i precizno posloženi, golemi i obrađivani megalitski kameni blokovi. Nastavkom uspona prema vrhu, ali još uvijek u posve donjem dijelu padine gradinskog brijega, krenuli su se kao na traci zaredavati monumentalni zidovi, podzidovi kao i zasebni kameni negdje i pravokutno rezani ili obrađivani blokovi. Najveću početnu fascinaciju pridao je pronalazak jedne fenomenalne sekcije relativno visokog kiklopskog zida načinjenog od uistinu golemih i do 3 tone teških kamenih blokova s najvišom vidljivom visinom i preko 2ipo metra. Osim očite i vizualno upečatljive monumentalnosti ovog zamijećenog megalitskog zida, nastavku fascinacije, i na određeni način jedne enigme, pridonio je uvid u to da se ovdje radi o jednom monumentalnom ulazu ili portalu s donje na gornju ili višu terasu. Danas je ovaj ulaz koji je omeđen monumentalnim zidovima i blokovima kao svojevrsnim dovratnicima, gotovo u cijelosti zatrpan u svojoj sredini debelim nanosima kulturnog i zemljano-travnatog sloja, očito nanešenog tijekom tisuća godina izloženosti raznoraznim vremenskim utjecajima. U pogledu sadržaja monumentalnih zidina, potrebno je istaknuti jednu jako fascinantnu činjenicu koju je autor kroz detaljniji fizički obilazak spoznao, a to je, da je doslovno čitavo gradinsko brdo, posve ljudskom rukom preoblikovano i modificirano na način da se tu nalaze ustvari na stotine i stotine podignutih i očito drevnih ilirskih masivnih podzidova i zidina. Također, u ovom kontekstu, moramo spomenuti već rečenu činjenicu koja je navedena u ranijim opisima ove gradine, a to je da je bez ikakve sumnje jedan dio gradinskog brijega obzidan novijim zidovima, odnosno suhozidima koji potječu iz novije povijesti, no ti se zidovi od strane iskusnog terenskog poznavatelja ilirskih gradina i ilirskih zidina lako mogu razlikovati jer su gotovo redovito jednostruki, tj. nisu širi od pola metra, 80 cm, kao i to da uglavnom sadrže loše oblikovane ili ustvari posve neoblikovane puno manje kamene komade koji su međusobno puno jednostavnije posloženi i uklapani. Također drugi vrlo bitan faktor prepoznavanja svih ovih recentnijih, a ne prapovijesno-ilirskih, zidina, jest prosta činjenica da su oni u daleko najvećem brojčano dužinskom udjelu izgrađeni na donjoj i nižoj polovici gradinskog brijega. Na nekolicini mjesta i prostornih pozicija na sjevernoj padinskoj strani ove upečatljive gradine, jasno se zamjećuje i to da su doslovno preko izvornih ilirskih, ujedno i najmonumentalnijih kiklopskih, bedema, naknadno očito puno kasnije (u novijoj povijesti) izgrađeni neugledniji uski suhozidni potezi ili zidovi od dosta manjih posloženih kamenih blokova. U smislu lokalne geologije, lito-stratigrafije, strukturne geologije, te geomorfologije, vrlo važno je istaknuti činjenicu da je čitavo gradinsko brdo u geološko-strukturnom smislu sastavljeno od donjokrednih izrazito dobro-uslojenih bankovitih vapnenaca bjelkasto-sive boje, koji imaju uglavnom jednoličan azimut i kut nagiba pod 40 do 50 stupnjeva u sjevernim smjerovima. Na čitavoj ovoj padinskoj sjevernoj strani gradine u geološko-geomorfološkom te strukturnom smislu, navedene mezozojske vapnenačke stijene sa svojim nadpovršinski jako dobro razvijenim ili stršećim izdancima tj. slojevima, sa svojom debljinom slojeva koja je između 40 cm i jednog metra, te sa jako dobro razvijenom pukotinskom mrežom ravnih i neispunjenih pukotina okomitih na ravnine slojeva, su lokalnim Ilirima jednostavno idealno poslužile za produkciju masivnih megalitskih blokova. Sva ova rečena geološka obilježja na određen način stvorila su već napola gotove i oblikovane pravilne, čak i pravokutne, kamene blokove, koje je samo uz određeni precizni fizičko-mehanički rad uz pomoć odvajanja masivnim drvenim polugama, ubacivanjem u pukotine manjih zaobljenijih komada kamenja, bilo vrlo jednostavno odvojiti i ekstrahirati iz izvorne prirodne mase kamena. Na taj način su očito lokalni Iliri (po svemu sudeći Daorsi), su na brojnim dijelovima zaravnjenijih prirodnih ili dorađenih stjenovitih terasa, radom svojih ljudskih ruku, izdvojili i zasebno postavili poput kakvih dolmena ili menhira, goleme višetonske kamene blokove. I upravo ne nekolicini takvih pozicija autor je ostao fasciniran zateknutim i pronađenim golemim zasebno postavljenim kamenim megalitskim blokovima, koji imaju čak i vidljiviju formu 'krova' dolmena, a moguće i poklopnice kakve drevne ilirske grobne komore, što bi tek valjalo proučiti detaljnije. Ne nekim pak mjestima, Iliri su slične takve višetonske ljudskom rukom odvaljene kamene blokove, ili bolje rečeno, kamene gromade, uspravili u okomiti ili poluokomiti položaj, što u vizualnom smislu daje još veću upečatljivost ukoliko vam se takvi monumentalni spomenici neočekivano ukažu u vidnom polju. I naravno vrhunac same megalitske gradnje, i megalitske arhitekture, predstavlja čitava forma kamenih konstrukcija i zidina, kao i vezujućih bočnih kamenih objekata te struktura, koji se nalaze na gornjem najvišem ili vršnom segmentu gradinskog brijega. Obilazeći ove dijelove autora je na sjeveroistočnoj strani neposrednog podnožja vršne građevine i vršnog tumula, razotkrio uistinu monumentalne sekcije megalitskih zidina, koje se svojim rasterom poprilično uklapaju u već ranije prepoznato arhitekturno-rastersko obilježje nekih poznatijih daorskih gradina, kao što su (izuzev Daorsona) Martinovića gomila, Zvonigrad, Mala gradina u Čapljini, gradina Malokrn u Neumskom Gradcu itd. Ovdje se naime krije jedan produženi periferni masivni i to pravi megalitski bedem, koji prati jedan izdvojeni i strmi prirodni stijenoviti poluokomiti greben što se odvaja od vršnog segmenta prema sjeveroistočnoj padinskoj strani. Najveću fascinaciju i ostatke najmonumentalnijih sekcija ovih megalitskih zidina, predstavljaju sekcije koje su izgrađene u formi svojevrsnih poluzaobljenih s vanjske strane prema sjeveru isturenih kula ili bastiona. Naime, ovdje se u vanjskim licima bedema ovih suhozidnih ojačanja, kristalno lijepo zamjećuju još uvijek izvorno u cijelosti očuvani u visinama i do 2, 2ipo, metra, pažljivo poslagani i obrađivani kameni blokovi, od kojih pojedini imaju vrlo velike dimenzije te su poligonalno obrađivani. Velik dio zamijećenih kamenih blokova unutar ovih impresivnih zidanih sekcija na ovom dijelu gradine Gradac, posložen je međusobno u tehnici tzv. zidanja u zub, koja se ponegdje naziva i zidanje u ciklop. Vrhunac uvida koji je doprinio da se čitav ovaj monumentalni kompleks, i kao što će se kasnijim obilaskom ispostaviti najvjerojatnije jedan drevni kameni ilirski hram ili svetište, ubroji u gradine čuvenih Ilira Daorsa, jest posve slučajni pronalazak ili zamjećivanje jednog upečatljivog oblika keramike koji je bio na samoj površini rečenog monumentalnog ili kiklopskog bedema ovog dijela gradine. Riječ je o komadu vrha italo-grčke amfore ili pak njenog vršnog oboda, koji po svemu sudeći, i po dostupnim stilsko-morfološkim analogijama, pripada tzv. korintskom tipu amfora. Ono što pri tome predstavlja možda i najveću vrijednost jest to da, ukoliko se uistinu radi o dijelu tzv. korintske amfore (mogući tip korint b), onda bi u tom slučaju bila riječ o jednim od najstarijih oblika pronađenih amfora koje se mogu pronaći na ovim prostorima tj. na prostorima istočno-jadranske obale. Ovaj vrijedni oblik slučajno i neočekivano zamijećene keramike, od strane autora poslikan je te je pomno i pažljivo vraćen u doslovno identičan položaj i poziciju gdje je i prvotno zamijećen. Ono što je pri tome od daljnje osobite vrijednosti i indikativnosti jest naknadni također neočekivani uvid da se prilično velike količine identičnih oblika grčko-italskog posuđa i keramike, kriju posvuda po površini kako ovih kamenih zidina tako i dijelova modificiranih terasa same gradine. Nastavkom obilaska, zapažen je čitav vršni dio gradine, i ovdje je od istaknutih oblika to da je čitav sjeverni vršni obod gradine očito obzidan nešto mlađim, sekundarnim te naknadnim suhozidnim obzidom užeg oblika, pri gornjem dijelu izgrađenog od manjih, ali izrazito lijepo i moćno uklopljenih kamenih komada, dok se u brojnim najdonjim i bazičnim sekcijama ovog vršnog i naknadnog obzida jasno zamjećuju golemi izvorni prapovijesno-ilirski megalitski blokovi, ponegdje i poligonalno, pravokutno do bunjasto obrađeni. Na jednom dijelu nastavka ovog uskog vršnog suhozidanog bedema uza sami obod vršnog dijela platoa gradine, naziru se i pojedini kolosalni u višim nivoima zida, postavljeni kameni blokovi, od kojih pojedini imaju težino i do 5 i više tona. Najveću impresiju u smislu volumensko-prostorne koncentracije iskorištenog i ugrađenog kamena u vršnu građevinu na gradini, nosi prisojni ili južni dio samog vršnog segmenta. Naime, ovdje se nalazi masivni, velikim dijelom zarušeni, zidani kameni obzid na prvi pogled sličan nasipu, no malo boljim pogledom i pristupom, sa očitim i još uvijek očuvanim fino zidanim terasastim segmentima. Najimpresivniji od svih tih 'terasastih' obzida nalazi se na najdonjem ili najnižem obodu s ove južne strane gradine, gdje se u zidinama zamjećuju izvorni ilirski golemi i jako lijepo obrađivani te međusobno uklapani kameni blokovi. Naravno, tu se nalaze i brojni danas zarušeni i zarasli naknadno izgrađeni zidani objekti i nekakve strukture korištene tijekom posljednjih ratnih događanja, no dobro i iskusno oko terenskih poznavatelja gradinskih lokaliteta, jasno će prepoznati i izdiferencirati sve one ujedno i najmonumentalnije izvorne prapovijesno-ilirske zidine i strukture od svega što je naknadno i novije. Jedna takva, također vrlo monumentalna i još uvijek u velikoj mjeri sa znatnom izvornom visinom očuvana, zidana sekcija iz perioda Ilira Daorsa, može se zamijetiti i na krajnjem zapadnom obrubu vršnog segmenta ove gradine. Naime, ovdje su još uvijek ostali očuvani jako monumentalni periferni i rubni megalitski ili bolje rečeno kiklopski zidovi, koji su ponegdje sastavljeni i od bolje obrađivanih i na vanjskim vertikalnim plohama lijepo oklesanih kamenih blokova. U pogledu osnovne svrhe i namjene ove upečatljive kamene ilirske građevine, tj. gradine, konačne spoznaje dobivene su preciznim obilaskom najvišeg i centralnog vršnog segmenta na gradini, gdje je autor razotkrio postojanje jedne kolosalne, ali prirodno stršeće vapnenačke stijene na zapadnom rubu vršnog platoa, sa čije se istočne strane krije ustvari jedna masivna protopiramidalna umjetna ljudskom rukom načinjena gomila ili tumulus. Prva vrlo upečatljiva osobitost ogleda se u tome da je rečeni stršeći vertikalni prirodni kamen u cijelosti sa svih strana od strane lokalnih Ilira obzidan kamenim blokovima, dok se pogledom preko njegovog vrha jasno zamijećuje da je on u funkciji kakvog stijenskog markera ili pokazatelja izlazaka nebeskih tijela, po svemu sudeći imao vrlo bitnu ulogu u određenim ilirskim ritualima observacija zvijezda, sunca, planeta i mjeseca, ili pak kao bitni kultni kamen s centralnim najupečatljivijim položajem i formom na čitavoj gradini. Kao dodatni pokazatelj i prilog ovoj mogućnosti, pokazuje nam to da se neposredno istočnije od samog upečatljivog stršećeg kamena nalazi jedna prilično kolosalna kameno-zemljana gomila ili svojevrsni ritualni tumulus, gdje se može vidjeti obilje kulturnog sloja ispunjenog ritualno polomljenom keramikom i drugim ostacima. Ono što se sasvim sigurno može reći i zaključiti jest to da je čitav ovaj vršni dio gradine Gradac bez sumnje imao višenamjensku ulogu, gdje je u bitnim danima i trenutcima igrao ulogu važnog ritualnog odredišta ili pak ilirskog svetišta, dok je u nekim manje bitnim trenutcima ili trenutcima nekih ratnih prijetnji, igrao ulogu bitne osmatračnice, a moguće i refugija. Ono što pri tome predstavlja gotovo neporecivu činjenicu jest to da je ovdje od strane Ilira bio podignut jedan njihov vrlo bitan kameni i to megalitski hram, uz koji su bile nadograđene rečene raznorazne kamene i višenamjenske strukture ili objekti. Sve u svemu može se reći kako se ovdje krije jedan Ilirski monumentalni lokalitet od iznimne pa i neprocjenjive vrijednosti u sklopu (pra)povijesne graditeljske baštine općine Ravno. Ukoliko bi se krenulo s iole većom valorizacijom i promatranjem ovog monumentalnog ilirskog objekta s kiklopskim zidinama, u kontekstu sve očitijeg i prisutnijeg turističkog segmenta, vidjeti ćemo da ovaj prapovijesni i prije svega naš Ilirski, lokalitet, nosi jedan ogromni i neupitan potencijal. On je izražen i neosporan već ako samo pogledamo kakav prostorno-topografski položaj ima ovaj ilirski megalitski lokalitet, a to je neposredna udaljenost ili blizina naselja Ravno, kao i neposredna blizina čuvene i već uvelike (turistički) ispromovirane te iskorištene pećine Vjetrenice. Za kraj ostaje nam jedna pozitivna nada, koja je opravdana svim prethodno rečenim činjenicama, da će svijest o vrijednosti, značaju i višestrukim, ali još uvijek neiskorištenim, potencijalima, ne samo ovog, već i nekolicine sličnih izrazito monumentalnih graditeljskih kompleksa napravljenih od strane neporecivih predaka današnjeg stanovništva Popova i Ravnog, a to su čuveni Iliri i to su čuvene Ilirske gradine, postati sve više prisutnija i očitija kako kod užeg, tako i kod šireg, kruga ljudi s ovih prostora. 

FOTOGALERIJA: