EKSKLUZIVA-NOVO OTKRIĆE! ČUDESNA ILIRSKA KIKLOPSKA UTVRDA-HRAM I ZAGONETNI STEĆCI KOD RAVNOG – JUGOISTOČNA HERCEGOVINA
NOVOOTKRIVENI ILIRSKI MEGALITSKI HRAM - OBREDNA GOMILA - KOD RAVNOG - JOŠ JEDAN U NIZ IMPRESIVNIH I JAKO VRIJEDNIH MONUMENTALNIH SPOMENIKA PRAPOVIJESNOG GRADITELJSTVA;
Poštovani ljubitelji baštine Ilira, evo nakon skoro punih godinu dana od prvog otkrića ovog čudesnog sajta i megalitskog lokaliteta, u ovom najnovijem uratku postu, prezentiram Vam, i općenito u medijima, internetu te bilo kakvoj dosadašnjoj literaturi ili radovima, jedan izuzetan megalitski drevni sajt, tj.lokalitet na kojem sam otkrio, gotovo neočekivano, jednu čudesnu totalno zaboravljenu megalitsku građevinu napravljenu od strane lokalnih Ilira po svemu sudeći još tijekom brončanog doba. Osim upečatljive kiklopske utvrde, ili mogućeg hrama tj.obrednog objekta – tumulusa, razotkrio sam također široj, a možda i stručnoj, javnosti, uvelike nepoznatu nekropolu stećaka, tj.drevne megalitske stećke koji se nalaze na očitoj prapovijesnoj gomili. Sve ovo, što još osim rečene megalitske ilirske građevine, te stećaka, uključuje i raznorazne megalitske podzide, prizidavanja, bedeme, raznorazne uređene terase te druge objekte i kamene monumentalne spomenike, krije se na jednom ultra upečatljivom i nadasve toliko mističnom prostoru nekoliko kilometara južno od poznatog mjesta Ravno na krajnjem jugoistoku Hercegovine, koje je široj, a i domaćoj javnosti najpoznatije po geološko prirodnoj atrakciji velebnoj špilji Vjetrenica. Ono što moram ovom prilikom reći da o ovoj megalitskoj građevini Ilira koju sam razotkrio, detaljno obišao i snimio, dosada, barem prema mojim svim uvidima i dostupnoj građi te izvorima, nije bilo nikakvih značajnijih pa niti bilo kakvih spominjanja, a kamoli priloženih fotografija, tako da ovo što gledate i čitate predstavlja jednu pravu ekskluzivu. Što se tiče stećaka na ilirskoj gomili, moguće je da su oni već ranije uvršteni te vrlo kratko spomenuti u određenim ranijim radovima te izvorima koji obrađuju stećke kako ovog kraja tako i čitave Hercegovine, no to nisam detaljnije provjeravao. Da se vratim samoj Ilirskoj gomili, ustvari jednoj položajem u reljefu i spoju s geologijom – izrazito upečatljivoj suhozidnoj građevini iz prapovijesnog doba, koja po svemu sudeći predstavlja jednu vrlo važnu stratešku, a posve moguće i obrednu tj.hramsku građevinu za same stanovnike čitavog ovog kraja u to doba, a što je prema zamijećenim ostacima tijekom obilaska bilo još tijekom brončanog doba prije više od 3200, a možda i znatno više godina. Čitav ovaj obilazak, koji je bio izrazito naporan u fizičkom smislu, ali itekako plodonosan, izveo sam u 7 mjesecu prošle godine kad je vani bila temperatura gotovo 40 stupnjeva u hladu, no mogu reći i uputiti sve koji obilaze ili vole obilaziti ovakve terene s ostacima drevnih kamenih građevina, gradina, stećaka i slično po širem području Dinarida od Istre do Crne Gore, a koji imaju veći strah od zmija, temeljem višegodišnjeg izravnog terenskog iskustva, da sasvim sigurno tijekom perioda sredine dana i to kad krene temperatura iznad 30 i više, posebice iznad 35 stupnjeva, na površini, dosada nisam nikada, ali baš gotovo nikada, zamijetio poskoke i slične zmije iz porodice viperida, što ne znači da ih nema, no barem prema mojem dosadašnjem višegodišnjem iskustvu po vremenima najvećih vrućina po danu tijekom ljeta u 7 i 8 mjesecu od 9,10 sati pa do 16,17 sati, poskoci su u jako maloj količini prisutni vani. No s druge strane uslijed već rečenih ogromnih vrućina i vrelina dana u tom periodu nipošto se ne smije ići na teren prvo bez zaliha barem 2 do 3, a poželjno i preko 3, litra tekućine (sok, voda), te drugo bez zaštite za glavu od sunca tj.kape ili šešira, kao i prethodnog zaštićivanja kože kremom za sunčanje. Naravno, dobra i adekvatna odjeća tj.obuća za teren i hodanje, ili bolje rečeno škraping po stijenama velikog krša, je nužna pored svih ovih prethodno rečenih stavki. Da se vratim samom otkriću i razotkrivenoj obredno-utvrdnoj građevini tj.ilirskoj gomili – njen položaj tj.u cijelosti ovaj ilirski objekat mi je bio već po startu puta i pješačenja ogromna misterija i zagonetka te nisam ništa ili malo šta, očekivao da ću naići. No, nakon prevaljivanja određene dionice puta zumiranjem sa svojim ultra zoom fotoaparatom skužio sam da se na samom vrhu jedne goleme stijene odnosno krševitog uzvišenja krije kao nekakva gomila no s golemim vidljivim kamenim blokovima u jednom dijelu. Na prvi pogled pregledom uslikanih zumiranih snimaka vidljivi komadi golemih kamenih blokova djelovali su mi čak i logički kao da su prirodni tj.dijelovi prirodnih vapnenačkih slojeva, no na veliko oduševljenje dolaskom na samo lice mjesta ispostavila se čudesna činjenica izvorne arhitekture ove građevine tj.obredne gomile. Naime, baza gomile na krajnjoj istočnoj strani građena je od nekoliko uistinu golemih pa i kolosalnih vapnenačkih djelomično obrađenih blokova s težinom od preko nekoliko tona. Jedan od njih, možda i najveći nosi veliku upečatljivost time što je očito uz veliki trud i planski vješto ljudskim rukama, a moguće i nekom vrstom tadašnje tehnologije izrade i gradnje ovakvih megalitskih zidova, totalno uspravljen u okomiti položaj tako da dominira u vizualnom smislu pogledom od istočnih strana. Obilaskom dalje s ove istočne strane na vidjelo je izašlo zaista upečatljivo i monumentalno postolje ili bolje rečeno – zidana megalitska, ustvari – kiklopska platforma koja je podignuta ovdje ispod istočne strane gomile. Ona je napravljena tako da su golemi višetonski komadi prirodnog, ali prirodno subhorizontalno te blago nagnutog donjokrednog vapnenca, ljudskom rukom uz pomoć vjerojatno nekih sprava napravljenih od jakog drva (drvene oblice i poluge), ovdje in-situ iscjepani te vješto uspravljeni, a dijelom i položeni da nalegnu jedan na drugi, te je tako dobiven ovaj impresivan kiklopski zid, odnosno istočna rubna podzida ove po svemu sudeći neke vrste obredne gomile. Jer, ovaj očito ogromni uloženi trud u zidanje, pa čak i vidljivo isklesavanje te u ciklop ili 'u zub' precizno uklapanje velikih kamenih blokova, nije srazmjerno nekakvoj običnoj izvidnoj ili osmatračkoj funkciji gomile, za što bi u tom slučaju (da je isključivo riječ samo o nekakvoj osmatračnici) dovoljno bilo podignuti jednostavnu nabačenu gomilu s kružnom ozidanom kulicom na vrhu. Ovdje pak očito je riječ te se radi o vidljivoj stepenastoj gradnji sa zaravnjenom vršnom platformom odnosno s ravnim vrhom, a što je već i ranije kao arhitekturalni dizajn posebnih gomila određen i opisan kao – drevna ili prapovijesna svetišta (radovi P.Oreča). Osim toga, u brojnim radovima, prezentacijama, te posebice visokokvalitetnim slikama sa sličnih impresivnih 'gomila' diljem Hercegovine, te dijela Dalmacije, koje su unazad 7,8 godina prezentirane na ovom portalu te web str.megaliti-hercegovina.blogspot, imali ste priliku vidjeti jednu neporecivu činjenicu – da su brojne, i to zaista brojne, hercegovačke ilirske gomile – mnogo više od samih 'običnih' gomila, koje su u dosadašnjim stručnim uratcima i bilo kakvim literarnim izvorima, opisivane u takvom banalnom običnom smislu funkcije, pa i arhitekture, pri čemu se ustvari radi redovito o obrednim gomilama specijalne arhitekture u vidu svojevrsnih stepenastih protopiramida ili piramidalnih objekata stepenaste arhitekture, koje kao takve možemo s punim pravom smatrati drevnim Ilirskim odnosno prapovijesnim hramovima, starima i preko 4000 godina. A da se radi o posebnim, i za to vrijeme jako bitnim obrednim te ceremonijalnim objektima, izuzev specifične (stepenaste-megalitske) arhitekture, pokazuju nam redovito brojni prisutni ostaci polomljene keramike uz koje su prisutni ostaci ritualno ubijenih životinja (stoka, jeleni, ptice itd) u sklopu vršnih dijelova ovakvih gomila s očitim talozima kulturnog sloja. Također vrijedi uputiti sve one zainteresirane, ili one koji još nisu čitali, da svakako pogledaju izvrsne radove od kolege M.Puljka, čije uratke možete pronaći na njegovoj blog stranici ( http://piramidasunca.ba/bs/?option=com_k2&view=itemlist&layout=category&task=category&id=87) gdje ćete također moći vidjeti brojne na terenu snimljene i zapažene činjenice koje idu u prilog tezama da su Ilirske gomile znatno više nego ih se dosada predstavljalo, kao i činjenicu izvornog ilirskog podrijetla i karaktera stećaka. A kad smo kod stećaka, evo učinio sam jedan izuzetak, budući da isključivo pišem, opisujem i prezentiram posljednjih godina na ovom portalu samo prapovijesne gradinske i gomilske ostatke te ostatke megalitskih suhozidnih objekata iz prapovijesti, tako što sam u ovaj članak i prezentaciju na jedan opet ekskluzivan način ubacio – nekoliko kvalitetnih fotki jedne nevjerojatno magične nekropole – tj.skupine stećaka na koje sam sasvim slučajno i to totalno neočekivano nabasao tijekom mukotrpnog pješačenja i uspona kroz ljetni krš i šumu ovog južnog dijela od sela Ravno, gdje mi se najedanput u vidnom polju ukazao prizor golemih uistinu izvanredno monumentalnih kamenih spomenika u obliku golemih ploča koje su pak poredane u krug gotovo kao čuveni Stonehenge uokolo centralnog velikog stećka sa smještajem na jednoj ovećoj no plitkoj prapovijesnoj ilirskoj gomili. Ono što je intrigantno kod ovih stećaka jest to što sam naknadno spoznao i uvidio po povratku kad je sunce dobilo pogodan kut pada na stećke s oštrijim kutem negoli početkom dana kad sam ih prvi put zamijetio, jest to da je na njima očito naknadno, i to moguće u kasno srednjovijekovnom pa i novovijekovnom razdoblju, uklesani brojni pisani znakovi, slova te nekakvi natpisi koje mi prvom prilikom nije bilo moguće odgonetnuti budući da same natpise nisam tretirao niti posipao ičim kako bi se čisto vidjeli. No, razaznaje se ili barem se uvelike čini da je dio njih i to dio njih napisan jako velikim znakovima ili slovima, napisan nekakvim latiničnim pismom, dok za jedan dio njih postoji mogućnost da je riječ i o poznatoj glagoljici, ili bosančici, odnosno ja bih rekao – iliriki. Sve u svemu, jako zagonetni, a prije svega, itekako upečatljivi i svojom monumentalnošću atraktivni stećci koji bi originalno vrlo lako mogli potjecati iz vremena same gomile na kojoj se nalaze, a to je naravno vrijeme Ilira, odnosno prapovijesno doba. I kad pogledamo malo samo toliko prisutnu, i nepobitnu, i preočitu, kulturu Ilira i njihovu svekoliku, a posebice kamenu suhozidnu graditeljsku, baštinu, koja je bez premca jer je jedinstvena u ovom dijelu Europe, pa i čitave kontinentalne Europe po pitanju nadzemne očuvanosti (bez ikakvih iskapanja i otkrivanja) megalitskih zidova starijih od srednje bronce koji su na brojnim gradinskim lokalitetima očuvani i dan danas u potpunosti iznad površine s visinom od preko 3,4 , a ponegdje i do 5 metara. Sve ovo, i plus još masa stvari, koje su neporecivo prisutne i usko vezane uz sve ove, mogli bismo reći – nebrojene Ilirske lokalitete s bilo kakvim ostacima gradnje ili modifikacije terena, idu bez ikakvog pogovora u prilog činjenici da se ovdje radi o jednoj pravoj, na nažalost od strane šire struke i literature još uvijek namjerno ignoriranoj, drevnoj civilizaciji, civilizaciji Ilira. A ako pogledamo faktor ili element pisma, tj.mogućeg pisma kod Ilira, kojega mnogi oni koji namjerno ignoriraju i negiraju postojanje Ilirske civilizacije, navode kao jedan od ključnih 'dokaza' da Iliri nisu bili uopće pismeni i da nisu imali nikakvo pismo, itekako danas dobiva nove pozitivne predznake koji nasuprot ovom negiranju i ignoriranju idu u prilog civilizaciji Ilira, ako ga sagledamo u svijetlu svih novijih otkrića kod čuvenih Inka poznatih svima po svom upečatljivom drevnom kamenom gradu visoko u planinama Perua – Machu Picchu-a. Naime, oni koji su upratili ili žele upratiti pojedine novije spoznaje o narodu, ustvari o još uvijek uvelike zagonetnom i misterioznom narodu Inka, i na primjeru lokaliteta Machu Picchu (nedavno je bio izvanredan dokumentarac na HRT-u 'Drevne nadgradnje - Machu Picchu' što se isplati pogledati) i na primjeru drugih inkanskih lokaliteta, lako će uvidjeti da najnovija otkrića i brojne spoznaje na svijetlo dana iznose potpuno nove i neporecive činjenice da su Inke imalo pismo, a ne da su bile nepismene i bez ikakvog pisanog traga kao što su to dosada redovito smatrali mnogi proučavatelji ove drevne kulture južne Amerike. Ova novija otkrića govore nam da su Inke imale jedno osebujno pismeno sporazumijevanje, odnosno jedno jedinstveno pismo koje su izvodili na svojim tkaninama i tkanjima tako što su radili specijalna čvorasta tkanja na nizovima ili resama dugih istkanih konopa ili niti. To je bilo nešto kao današnje Brailleovo pismo za slijepe. I gledajte sad paralele, znači za Inke, koje su po službenim opisima i tretiranjima srednjovjekovni narod, znači narod nekoliko milenija mlađi i kasniji od naših Ilira, se uzima da su bili civilizacija i to svi učimo u knjigama i enciklopedijama, a iako su znači mnogostruko mlađi od Ilira bili poput njih – sa sličnim stilom života, sa sličnim načinom izrade zidova i građevina (bez dokazane upotrebe željeza, i metalnih sprava i tehnologije), no sa novije dokazanim pismom na tkaninama od ljama, zašto naši Iliri ne bi mogli imati i svoje neko, no danas potpuno zaboravljeno, i ustvari još uvijek neotkriveno, pismo, koje bi isto tako kao i u slučaju Inka moglo biti izvedeno ili rađeno na tadašnjoj ilirskoj tkanini, i na raznoraznim tkanjima koje su Iliri radili od svojih ovaca. A svi znamo i to će svaki poznavatelj pitanja Ilira, bilo da je stručan bilo da je nestručan, reći – da su Iliri bili uvelike i naširoko poznati kao vrsni stočari, a posebice poznati po svojim stadima ovaca i uzgajanju ovaca te druge stoke krupnog zuba. I šta nam to onda govori ? Pa jasno je i nedvojbeno da su Iliri mogli vrlo lako imati u svoje vrijeme, a pričamo o vremenu od 23 pa do 1 stoljeća prije Krista, jedno vlastito pismo, koje su mogli izvoditi na znači svojim tkaninama od ovaca, ali isto tako, mogli su ga izvoditi na drvenim tablama, na korama drveta ili općenito na drvetu. Jasno je dakle da su se svi ovi ostaci, tj.ostaci tkanina i drveta, na kojima je moglo postojati svojevrsno ilirsko pismo i simbolično sporazumijevanje, danas uslijed dugotrajnosti vremena i raznih, posebice atmosferskih i prirodnih, sila, totalno pa i u potpunosti raspali, čime je vrlo teško, gotovo nemoguće površinskim obilascima i pregledima pronaći bilo šta što bi sugeriralo na to. No, s druge strane ova očita činjenica, nipošto ne govori da toga nije bilo, a što temeljem već rečene usporedbe i neporecivih činjenica oko Inka te njihovog pisma, kao i stila života (i gradnje građevina i kamenih kompleksa) Inka koji je sličan uvelike Ilirskom stilu života, jasno i neporecivo sugerira itekako veliku mogućnost da su naši Iliri imali svoje vlastito, no danas još uvijek neotkriveno, pismo. Sve u svemu, gledajući i ovaj monumentalni Ilirski lokalitet koji se prezentira ovdje, kao i gledajući brojne ostale, bilo gradinske, bilo gomilske, ostatke, koji imaju svoju jasnu arhitekturalnu, često monumentalnu ili megalitsku osnovicu, vidimo da imamo jedan ogromni razlog za ponos kakvu nevjerojatnu drevnu, toliko staru, toliko monumentalnu, a prije svega – toliko brojnu! – kulturno-povijesnu graditeljsku baštinu posjedujemo na našim područjima gdje živimo, i odakle potječemo. Svako dobro.
FOTOGALERIJA:
Primjedbe
Objavi komentar