U BRDSKOJ PRAŠUMI IZNAD BUHOVA KOD ŠIROKOG BRIJEGA OTKRIVENI IMPRESIVNI KIKLOPSKI ZIDOVI - OSTACI IZGUBLJENOG PRAPOVIJESNOG GRADA ? / Impressive cyclopean walls discovered in the jungle above village Buhovo near Široki Brijeg
DREVNI MAJSTORI SUHOZIDNE GRADNJE NAČINILI SU KILOMETARSKE (MEGALITSKE) ZIDINE PO ČITAVOM ŠUMOVITOM VRHU PLANINE TRTLE SJEVERNO OD SELA BUHOVA;
U današnje vrijeme sve smo više svjedoci kako se u građenju i arhitekturi, današnji stanovnici ovih kamenitih, krških područja jadranskog priobalja te zaleđa, sve više i više okreću izvornim prirodnim materijalima ovog područja, a jedan takav osnovni, najdominantniji, te u punom smislu - izvorni građevni materijal predstavlja kamen vapnenac. Posebno korisno, ali ne samo korisno, već primamljivo i atraktivno korištenje prirodnog kamena predstavlja upotreba kamena u zidanju zidova okućnica, kamina, ali isto tako i čitavih suhozidnih objekata koji imaju ulogu u turizmu, posebice u vidu tzv.etno sela, etno kuća ili sličnih lokalnih turističkih, te turističko-ugostiteljskih objekata. U tom pogledu na području Dalmacije, Istre ali isto tako i Hercegovine sve više i više 'niču' suhozidni objekti koji su izgrađeni ili se pak grade od izvornog 'našeg' kamena vapnenca, s nastojanjem da takva vidljiva suhozidna kamena arhitektura nasljeduje ili bar što više oponaša izvornu povijesnu kamenu arhitekturu.
U okviru ovog segmenta nekako se, pa i sa zadovoljstvom, ispoljava sve veće jačanje svijesti o ljepoti naše stare kamene arhitekture, ali i svijesti o vlastitim korijenima, što se očituje u brojnim primjerima još uvijek očuvanih starih kamenih kuća, podzida te suhozida. Pri tome je posve jasno i ne treba posebno napominjati kako je u odnosu na betonske ili željezne zidove, i velikoj većini stranaca ili turista neusporedivo ljepše vidjeti te boraviti među našim starim suhozidnim građevinama, kamenim kućama ili pak u čitavim malim kamenim seocima. Budući da itekako veliki broj posjetitelja sa svih strana kako regije tako i svijeta posjećuje hercegovačku, posebice južnohercegovačku regiju odnosno područje Mostara, Međugorja, Stoca, Počitelja, Neuma i Ljubuškog svakako je neupitno, u htijenju postizanja cilja što autohtonije kulturno-turističke ponude ovog prostora, sve veće i veće iskorištavanje lokalnog kamena u arhitekturi turističko-etno-ugostiteljskih objekata koji će upravo kao primjer autohtone izvornosti privlačiti strane posjetitelje. U pogledu povijesne kamene arhitekture, itekako važno je naglasiti da naš narod gene kamene, i majstorstvo iskorištavanja te obrade kamena ne uviđa samo u ostacima kamenih građevina, kuća ili suhozida starih po nekoliko stotina godina, već se diljem našeg hercegovačkog, kao i istarskog, dalmatinskog te crnogorskog, krškog područja pravo najizvornije vrhunsko majstorstvo upotrebe kamena vapnenca u građenju i arhitekturi može pronaći u brojnim daleko starijim, odnosno prapovijesnim arheološkim lokalitetima koji sadrže izvorne suhozidne konstrukcije i građevine izgrađene od pravih naših predaka prije čak više od tri pa i četiri tisuće godina, tj.u brončanom dobu. Ti davni, ali neporecivi naši preci, tj.preci današnjih Hercegovaca, Dalmatinaca i Crnogoraca, mogu se smatrati prethodnicima ili precima kasnijih Ilira, prema čemu ih sukladno tome možemo zvati i Prailirima.
Jedan takvo vrlo interesantno otkriće odnosno pronalazak drevnih suhozidnih konstrukcija u vidu pravih kiklopskih ili megalitskih zidina, dogodio se nedavno na vrhu visokog brdskog masiva Trtle iznad sela Buhovo južno od Širokog Brijega. Ustvari nakon detaljnijeg obilaska ovog područja i usporedbe s topografsko-satelitskim snimcima uvidjelo se da se ovdje kriju ostaci mogućeg, dosada potpuno nepoznatog, prapovijesnog grada ili naselja, odnosno ostaci jedne nepoznate i neregistrirane prapovijesne gradine. Ovome ide u prilog postojanje brojnih suhozidnih podzidanih stambenih podesta i terasica na kojima su nekad prije više tisuća godina stajale kućice ili nastambe prapovijesnih, brončanodobnih stanovnika ovog kraja, uz što je još neophodno spomenuti izuzetno brojne prapovijesne kamene gomile koje se nalaze svuda uokolo mogućeg većeg prapovijesnog naselja. Na nekoliko mjesta pronađeni su čak i ostaci pravih prapovijesnih suhozidnih kućica ili nastambi obzidanih kamenim zidom u obliku polukružnice ili luka. No ono što je najizraženije, i što svakako najviše plijeni vizualnu pažnju jesu razotkriveni ostaci očuvanih pravih kiklopskih zidina ili suhozida izgrađenih od brojnih ogromnih komada vapnenačkih stijena težih i od nekoliko tona. Osim toga, unutar pretpostavljenog prapovijesnog naselja ili svojevrsnog prapovijesnog grada, na brojnim mjestima unutar suhozidnih bedema razotkriveni su finije i precizno isklesani megalitski kameni blokovi, pri čemu su na dosta bedemskih dijelova takvi blokovi međusobno složeni izuzetno precizno u pravoj tzv.ciklop metodi. Na zapadnom dijelu prostora razotkriven je megalitski bedem dužine i do 40 metara, poprečne širine preko 1,80 m, a djelomično sa širinom i preko 3 m. Ovaj bedem s još nekoliko bedema u njegovoj blizini kao i onih što se vežu na njega, svojom arhitekturom pokazuju izvjesne sličnosti i s antičkim, odnosno helenističkim bedemima s brojnih ranije prikazivanih gradinskih lokaliteta, pri čemu je kao i na njima i unutar ovih bedema prisutno mnogo, fino u ciklop složenih, megalitskih kvadratičnih i poligonalnih blokova bez upotrebe veziva. O čemu se točno radi, koja starost, i kakvo točno naselje je ovdje bilo, sa svim preciznijim detaljima, jedino će moći pokazati neka buduća detaljna i sistematska arheološka istraživanja, kad i ukoliko uopće do njih dođe.
No, bez obzira na poglede arheološke struke prema ovome, ono što je nepobitno, neporecivo, i neovisno o arheolozima, jest prisutna monumentalnost i vidljivo majstorstvo arhitekture ovih drevnih kamenih zidova ili suhozida, napravljenih od brojnih pločastih, ali isto tako i od brojnih ogromnih kiklopskih komada kamena, što sveukupno može i treba poslužiti kao primjer i uzor načina, svim današnjim stanovnicima ovog kraja i čitave ove kamene, krške regije, kako iskorištavati i kako graditi kamene zidove bilo u okućnicama, bilo kao granične zidove obradivih površina, zidove pored puteva i staza, podzide, ali isto tako i čitave suhozidne, kamene kuće ili kućice u funkciju etno-turističko-ugostiteljskih objekata. Jer, svi oni koji se odluče i koji su se odlučili na korištenje prirodnog i lokalnog kamena u izgradnji ili građenju bilo kakvih objekata, osim što čine ispravniju i autohtoniju gradnju ovih prostora, oni nesumnjivo pokazuju i veće poštivanje svojih i naših predaka, svih naših povijesnih prethodnika, naših djedova, pradjedova, čukundjedova, ali isto tako i naših prapovijesnih prailirskih predaka - odnosno drugim riječima rečeno naših kamenih gena.
U današnje vrijeme sve smo više svjedoci kako se u građenju i arhitekturi, današnji stanovnici ovih kamenitih, krških područja jadranskog priobalja te zaleđa, sve više i više okreću izvornim prirodnim materijalima ovog područja, a jedan takav osnovni, najdominantniji, te u punom smislu - izvorni građevni materijal predstavlja kamen vapnenac. Posebno korisno, ali ne samo korisno, već primamljivo i atraktivno korištenje prirodnog kamena predstavlja upotreba kamena u zidanju zidova okućnica, kamina, ali isto tako i čitavih suhozidnih objekata koji imaju ulogu u turizmu, posebice u vidu tzv.etno sela, etno kuća ili sličnih lokalnih turističkih, te turističko-ugostiteljskih objekata. U tom pogledu na području Dalmacije, Istre ali isto tako i Hercegovine sve više i više 'niču' suhozidni objekti koji su izgrađeni ili se pak grade od izvornog 'našeg' kamena vapnenca, s nastojanjem da takva vidljiva suhozidna kamena arhitektura nasljeduje ili bar što više oponaša izvornu povijesnu kamenu arhitekturu.
U okviru ovog segmenta nekako se, pa i sa zadovoljstvom, ispoljava sve veće jačanje svijesti o ljepoti naše stare kamene arhitekture, ali i svijesti o vlastitim korijenima, što se očituje u brojnim primjerima još uvijek očuvanih starih kamenih kuća, podzida te suhozida. Pri tome je posve jasno i ne treba posebno napominjati kako je u odnosu na betonske ili željezne zidove, i velikoj većini stranaca ili turista neusporedivo ljepše vidjeti te boraviti među našim starim suhozidnim građevinama, kamenim kućama ili pak u čitavim malim kamenim seocima. Budući da itekako veliki broj posjetitelja sa svih strana kako regije tako i svijeta posjećuje hercegovačku, posebice južnohercegovačku regiju odnosno područje Mostara, Međugorja, Stoca, Počitelja, Neuma i Ljubuškog svakako je neupitno, u htijenju postizanja cilja što autohtonije kulturno-turističke ponude ovog prostora, sve veće i veće iskorištavanje lokalnog kamena u arhitekturi turističko-etno-ugostiteljskih objekata koji će upravo kao primjer autohtone izvornosti privlačiti strane posjetitelje. U pogledu povijesne kamene arhitekture, itekako važno je naglasiti da naš narod gene kamene, i majstorstvo iskorištavanja te obrade kamena ne uviđa samo u ostacima kamenih građevina, kuća ili suhozida starih po nekoliko stotina godina, već se diljem našeg hercegovačkog, kao i istarskog, dalmatinskog te crnogorskog, krškog područja pravo najizvornije vrhunsko majstorstvo upotrebe kamena vapnenca u građenju i arhitekturi može pronaći u brojnim daleko starijim, odnosno prapovijesnim arheološkim lokalitetima koji sadrže izvorne suhozidne konstrukcije i građevine izgrađene od pravih naših predaka prije čak više od tri pa i četiri tisuće godina, tj.u brončanom dobu. Ti davni, ali neporecivi naši preci, tj.preci današnjih Hercegovaca, Dalmatinaca i Crnogoraca, mogu se smatrati prethodnicima ili precima kasnijih Ilira, prema čemu ih sukladno tome možemo zvati i Prailirima.
Jedan takvo vrlo interesantno otkriće odnosno pronalazak drevnih suhozidnih konstrukcija u vidu pravih kiklopskih ili megalitskih zidina, dogodio se nedavno na vrhu visokog brdskog masiva Trtle iznad sela Buhovo južno od Širokog Brijega. Ustvari nakon detaljnijeg obilaska ovog područja i usporedbe s topografsko-satelitskim snimcima uvidjelo se da se ovdje kriju ostaci mogućeg, dosada potpuno nepoznatog, prapovijesnog grada ili naselja, odnosno ostaci jedne nepoznate i neregistrirane prapovijesne gradine. Ovome ide u prilog postojanje brojnih suhozidnih podzidanih stambenih podesta i terasica na kojima su nekad prije više tisuća godina stajale kućice ili nastambe prapovijesnih, brončanodobnih stanovnika ovog kraja, uz što je još neophodno spomenuti izuzetno brojne prapovijesne kamene gomile koje se nalaze svuda uokolo mogućeg većeg prapovijesnog naselja. Na nekoliko mjesta pronađeni su čak i ostaci pravih prapovijesnih suhozidnih kućica ili nastambi obzidanih kamenim zidom u obliku polukružnice ili luka. No ono što je najizraženije, i što svakako najviše plijeni vizualnu pažnju jesu razotkriveni ostaci očuvanih pravih kiklopskih zidina ili suhozida izgrađenih od brojnih ogromnih komada vapnenačkih stijena težih i od nekoliko tona. Osim toga, unutar pretpostavljenog prapovijesnog naselja ili svojevrsnog prapovijesnog grada, na brojnim mjestima unutar suhozidnih bedema razotkriveni su finije i precizno isklesani megalitski kameni blokovi, pri čemu su na dosta bedemskih dijelova takvi blokovi međusobno složeni izuzetno precizno u pravoj tzv.ciklop metodi. Na zapadnom dijelu prostora razotkriven je megalitski bedem dužine i do 40 metara, poprečne širine preko 1,80 m, a djelomično sa širinom i preko 3 m. Ovaj bedem s još nekoliko bedema u njegovoj blizini kao i onih što se vežu na njega, svojom arhitekturom pokazuju izvjesne sličnosti i s antičkim, odnosno helenističkim bedemima s brojnih ranije prikazivanih gradinskih lokaliteta, pri čemu je kao i na njima i unutar ovih bedema prisutno mnogo, fino u ciklop složenih, megalitskih kvadratičnih i poligonalnih blokova bez upotrebe veziva. O čemu se točno radi, koja starost, i kakvo točno naselje je ovdje bilo, sa svim preciznijim detaljima, jedino će moći pokazati neka buduća detaljna i sistematska arheološka istraživanja, kad i ukoliko uopće do njih dođe.
No, bez obzira na poglede arheološke struke prema ovome, ono što je nepobitno, neporecivo, i neovisno o arheolozima, jest prisutna monumentalnost i vidljivo majstorstvo arhitekture ovih drevnih kamenih zidova ili suhozida, napravljenih od brojnih pločastih, ali isto tako i od brojnih ogromnih kiklopskih komada kamena, što sveukupno može i treba poslužiti kao primjer i uzor načina, svim današnjim stanovnicima ovog kraja i čitave ove kamene, krške regije, kako iskorištavati i kako graditi kamene zidove bilo u okućnicama, bilo kao granične zidove obradivih površina, zidove pored puteva i staza, podzide, ali isto tako i čitave suhozidne, kamene kuće ili kućice u funkciju etno-turističko-ugostiteljskih objekata. Jer, svi oni koji se odluče i koji su se odlučili na korištenje prirodnog i lokalnog kamena u izgradnji ili građenju bilo kakvih objekata, osim što čine ispravniju i autohtoniju gradnju ovih prostora, oni nesumnjivo pokazuju i veće poštivanje svojih i naših predaka, svih naših povijesnih prethodnika, naših djedova, pradjedova, čukundjedova, ali isto tako i naših prapovijesnih prailirskih predaka - odnosno drugim riječima rečeno naših kamenih gena.
Satelitska mapa položaja tajnovitog prapovijesnog grada sa megalitskih suhozidima na planini Trtli iznad sela Buhovo
Pogled na gustom i neprohodnom šumom obrasle padine planine Trtle
Kultna antička biljka tj.cvijet perunike (Iris illyrica) koju su drevni prahercegovci - Iliri prodavali starim Grcima i Rimljanima od koje su spravljali vrhunske parfeme i miomirise
Prapovijesne razrušene kamene građevine podno vapnenačkih izdanaka na padini Trtle (slike dolje):
Uočljivo primitivno-prapovijesno 'stepenište' - odnosno staza prema prapovijesnom naselju
Jedan od brojnih ozidanih podesta gdje su bile prapovijesne nastambe
Pogled prema crkvi u Ledincu u pravcu zapada
Pogled prema Tihaljini i Klobuku u pravcu jugozapada s vidljivim impozantnim masivom planine Biokovo u pozadini
Dijelovi ozidanih prapovijesnih podzida ili podesta
Fosili tzv.rudista koji ukazuju na gornjokrednu-cenomansku starost vapnenačkih slojeva
Prekrasni rascvjetali mirisni grmovi i stabla tilovine ili zanovijeti - endemične biljke Dinarida
Pogled na dobro uslojene i mjestimično pločaste rudistne vapnence kakvi se pružaju na ovom dijelu Trtle
Pogled prema sjeverozapadu prema drevnom vrhu kod sela Čerigaj (slike gore i dolje):
OSTACI PRAPOVIJESNIH MEGALITSKIH/KIKLOPSKIH ZIDOVA unutar guste šume (slike dolje):
Ogromni višetonski kameni blok namjerno od strane prapovijesnih stanovnika postavljen na ovo mjesto
Gotovo svaki dio šupljine ili prostora između visokih i okršenih masivnih vapnenačkih izdanaka je majstorski ozidan vješto složenim komadima kamenja
Dio megalitskog zida s višetonskim blokom postavljenim na vrhu
Kockasto isklesani vapnenački blok na dijelu prapovijesnog razrušenog bedema
Brojni megalitski fino ozidani podesti i impresivni megalitski zidovi prostiru se po čitavoj površini unutar najgušćeg dijela šume
Pogled na impresivni preko nekoliko tona težak vapnenački blok koji je postavljen na vrhu ove suhozidne konstrukcije
Sve kamene konstrukcije i kiklopsko-megalitske zidine nalaze se u ovakvoj doslovce pravoj neprohodnoj prašumi
Ogromni komadi kamena fino su isklesani i majstorski u ciklop međusobno uglavljeni u zidovima
Masivni, vrlo visoki drevni suhozid mjestimično viši i od 3 m prostire se uzduž čitave prašume
Pogled prema jugu na brdo Ozrinj
Ostaci jedne drevne prapovijesne suhozidne nastambe na prisojnoj ili južnoj padini brda
Prapovijesna gomila (slika gore i dolje)
Na vrhu prapovijesne gomile četiri kamena su postavljena sukladno stranama svijeta a vjerojatno i sukladno solarnom ciklusu
DREVNI SUHOZIDI I KIKLOPSKE ZIDINE na istočnom dijelu prapovijesnog naselja (slike dolje)
Pronađeni razrušeni tipični gradinski bedem s velikim kvadratičnim kamenim blokovima
Ogromni, mjestimično i preko 3 m visoki megalitski zid s kiklopskim blokovima u bazi težim i preko 5, 6 tona (slike dolje - kao mjerilo postavljen mobitel):
Primjedbe
Objavi komentar